Vladimir Megre – Smrtni grijeh

Vladimir Megre: Anastazija – „Kćerka tajge”

1. knjiga, 20. poglavlje

„Vladimire, sada ti moram reći uvjete, pod kojima možeš podići novac, koji bude stigao na tvoje bankovne račune.“

„Samo naprijed Anastazija, to je glazba za moje uši.“

Međutim, ono što sam tada čuo, dovelo me do toga da sam zakuhao … No, neka čitatelj sam prosudi.

„Da bi mogao podići novac sa svog računa, moraš ispuniti sljedeće uvjete: prije svega, tri dana prije nego što dobiješ novac ne piti alkohol. Kada dođeš u banku, treba te glavni odgovorni u prisutnosti najmanje dva svjedoka, pomoću posebnih uređaja provjeriti na alkohol.

Samo ako si ispunio prvi uvjet, možeš krenuti izvršiti drugi korak: Ispred odgovorne osobe i dva svjedoka trebaš napraviti najmanje devet čučnjeva.“

Kad sam shvatio smisao – ili točnije besmislenost – njezinih riječi, skočio sam, a i ona je ustala. Nisam mogao vjerovati svojim ušima, pa sam opet upitao: “Dakle, trebam biti najprije preispitan radi alkohola, a poslije trebam u nazočnosti svjedoka učiniti najmanje devet čučnjeva – jesam li to ispravno shvatio?“

“Da”, rekla je Anastazija. “Za svaki čučanj ti može biti isplaćen iznos od najviše milijun rubalja ($ 200. –) po današnjem tečaju.”

Uhvatio me čisti bijes. “Zašto si to morala reći? Zašto? Do sada sam se osjećao tako dobro. Vjerovao sam ti. Već sam mislio da u pojedinim točkama nisi bila toliko u krivu i da u tvojim presudama postoji određena logika. Ali ti … sad sam potpuno uvjeren da si šizofreničarka, glupa, duhovno poremećena šumska guska. Sa svojim posljednjim riječima si sve učinila ništavnim. U tome nema smisla i nema logike. To nije samo moje mišljenje. Ne, svaki normalan čovjek bi to posvjedočio. Možda čak želiš da ove uvjete navedem u tvojoj knjizi?“

„Da.“

“Ti si luda! I za banke ćeš vjerojatno napisati posebne propise i uredbe?“

“Ne, oni će to pročitati u tvojoj knjizi. I svi će te tako tretirati. Inače će pasti pod stečaj.“

“O Bože! I ja to glupo biće slušam tri dana! Možda želiš, da čak i upravitelj banke – u prisustvu očevidaca – zajedno sa mnom pravi čučanjeve?“

“To ne bi bilo loše. To bi mu isto tako dobro činilo kao i tebi. No, za zaposlenike banke ne postavljam stroge zahtjeve, samo za tebe.“

„Znači da si samo mene blagoslovila na ovaj način? Zar ne shvaćaš da ćeš me učiniti potpuno smiješnim? To je ljubav lude pustinjakinje! No, iz toga neće biti ništa! Nijedna banka neće biti spremna, da me posluži pod takvim uvjetima, možeš si zamisliti što god želiš i sanjati do sutra. Radi te tvoje glupe čučnjeve sama, glupa kravo!“

“Banke će se složiti. Oni će također bez tvog znanja otvoriti račune za tebe. No, to vrijedi samo za one koji žele raditi iskreno. I ljudi će u njih imati povjerenje i doći k njima“, inzistirala je Anastasia na svojoj ideji.

Bijes i ljutnja su me ispunili sve više i više. U prvo vrijeme sam bio ljut na sebe, a onda ponovo na Anastaziju. Bilo je nevjerojatno! Toliko sam ju slušao, potrudio se razumjeti njezine riječi i onda se ispostavilo da je jednostavno luda. Počeo sam joj – blago rečeno – govoriti oštre riječi.

Stajala je leđima naslonjena na stablo, lagano nagnute glave, s jednaom rukom na prsima, a drugoma podignutom u stišavajućem pokretu. Prepoznao sam tu gestu. Ona ju je uvijek napravila kad je smirivala okolnu prirodu, da mi se što ne dogodi. Bilo mi je jasno zašto je to ovaj put učinila. Svaka uvredljiva ili gruba riječ je Anastaziju pogađala kao udarac bičem i njeno tijelo je drhtalo.

Šutio sam. Onda sam sjeo na travu, njoj okrenut leđima. Htio sam se smiriti, ići na jezero i uopće više ne razgovarti s njom. Tim više sam bio zapanjen kad sam iza sebe čuo njezin glas, bez traga ljutnje ili prijekora u njemu.

“Gledaj, Vladimire, sve loše što se ljudskom biću događa, on sam privlači k sebi, kada prekrši pravila duhovnog postojanja i odvoji se od Prirode. Tamne sile ga pokušavaju primamiti s prolaznim čarima vašeg tehnokratskog svijeta i tako skrenuti njegove misli od jednostavne Istine i Zapovijedi, kao što je već navedeno u Bibliji. Uglavnom im to i uspije.

Jedan od smrtnih grijeha je oholost. Većina ljudi naginje tom grijehu, no sada ti neću dokazati veliku iskvarenost tog grijeha. Kada se vratiš kući i razmisliš o tome, to ćeš ili sam shvatiti ili uz pomoć prosvijetljenih ljudi koji će doći k tebi.

Sada ću ti reći jednu stvar: Mračne sile koje su uvijek u suprotnosti svjetlim snagama, uvijek su zainteresirane za poticanje ovog grijeha među ljudima. Jedan od najvažnijih pomoćnih sredstava pri tome je novac. Oni su izmislili novac. Novac je neka vrsta područja visokog napona. Tamne snage su ponosne na ovaj izum. Oni misle das su čak i jači od svjetlih snaga jer su izmislili novac. Uz pomoć novca, oni žele odvratiti čovjeka od njegovog istinskog određenja. Ovaj sukob traje već tisućljećima i u njegovom središtu stoji čovjek. Ali ja ne želim da ti naginješ tom grijehu.

Jasno mi je da sama objašnjenja neće pomoći, jer čovječanstvo u tijeku mnogih tisućljeća nije shvatilo opasnost i unatoč svim objašnjenjima nije uspjelo odoljeti ovom grijehu. Zapravo i ti također to ne bi mogao razumjeti. Ali ja sam te htjela zaštititi od smrtonosne opasnosti duhovne iskvarenosti, pa sam za tebe smislila situaciju, u kojoj će mehanizam mračnih sila biti poremećen i preusmjeren, a time doveden do iskorjenjivanja tog grijeha. Zato su tamne sile postale tako bijesne.

Njihov bijes je prešao na tebe i ti si na mene vrištatao i vrijeđao me. Htjeli su da se i ja naljutim na tebe, ali to se nikada neće dogoditi. Kako vidim, stvaranjem ove situacije, pogodila sam u sredinu. Sada mi je jasno da se taj mehanizam, koji tisućljećima tako besprijekorno radi, može ometati. Privremeno sam to učinila samo za tebe, ali i za druge ću nešto smisliti. Što je loše u tome, ako piješ manje alkohola i nisi tako tašt i razdražljiv? Što te toliko razljutilo? Naravno, to je bio tvoj ponos.“

Šutjela je, a ja mislio: “Nevjerojatno, ali u toj čudnoj, posve iznimnoj situaciji kao što su čučnjevi u banci, ona vidi takav dubok smisao, da gotovo opet stječem dojam – iza toga mora biti određena logika. Moram o tome razmisliti u miru.“

Moja ljutnja na Anastaziju je nestala, ali sam se sada osjećao nekako krivim. Usprkos tome, nisam ju zamolio da mi oprosti. Samo sam se okrenuo prema njoj, u znak pomirenja. Anastazija, koja je prepoznala moje raspoloženje, ustala je razdraganog srca i odmah započela govoriti.

Komentar: Je li moguć život bez novca? 100% da. Razmislite sami da tlo pod našim nogama pripada nama svima. Svaki čovjek ima Prirodno Pravo živjeti na komadu zemljišta na kojem bi izgradio kuću za svoju porodicu, gdje bi uzgajali povrće, voće i žitarice, za vlastite potrebe i prehranu svih svojih članova, što je najprirodnija stvar na svijetu. 

Sve ostalo je stvar dogovora unutar zajednice – svi rade za dobrobit sviju; svaki čovjek daje najbolje što može i isto tako prima; pridržavaju se prirodnih zakona, koji se zasnivaju na međusobnom poštivanju i pomaganju, svaki čovjek ima neku nadarenost, kojom obogaćuje ostale ljude. Jedan urođenik iz Australije je rakao da u njihovom jeziku ne postoji riječ: hvala, jer je za njih samo po sebi razumljivo da uvijek pomažu jedni drugima. U drugih prirodnih naroda ne postoji npr. riječi: krađa – zapitajte se zašto?

Srodni članci:

Vladimir Megre Ne ponavljati stare pogreške
Što je demonkracija
Brzina misli
Senzacija u Rusiji
Život bez novca je moguć