ŠTO JE NUŽNO – PITANJE JE SAD?

Već gotovo godinu dana traje pseudoznanstvena tiranija pod pokroviteljstvom božanstva najmnogoljudnije svjetske religije a koja se naziva DRŽAVIZAM.

I dok gospodarski pokazatelji širom svijeta jasno ukazuju na katastrofalne učinke poduzetih protupandemijskih mjera – svećenstvo gorespomenutog božanstva ne posustaje… širom svijeta najavljuju još čvršći stisak oko ono malo preostalog ekonomskog pulsa što me navodi na zaključak kako je sve izvjesnije da sam bio u pravu prije nekoliko mjeseci, barem djelimice, kada sam detektirao kolaps REPO tržišta kao moguć uzrok plandemije (vidi članak NEOGRANIČENA MOĆ – ARMAGEDON OVDJE).

Međutim, ne bih se sada opet upuštao u pisanje kilometarskog teksta kako bih potkrijepio gorenavedene religijske teze – jer i pseudoznanost je religija, jednako kao što je to i vjera u autoritet božanstva novog doba a to je DRŽAVA o čemu je bilo mnogo, mnogo riječi potkrijepljenih nespornim dokazima na ovoj edukativnoj platformi posljednjih godina.

Možda samo da se podsjetimo koja je prava definicija riječi RELIGIJA:

“Hijerarhijski organiziran sustav vjerovanja čija je funkcija sprječavanje čovjeka da stekne znanje.”

I tako… zatvoriše teretane, kafiće, restorane… zatvoriše sve što nije – kako rekoše – NUŽNO.

Ja se pitam, tko si ti, mamlaze, da kažeš je li nešto nužno ili nije?

Naime – ako čovjek ima dovoljno hrabrosti i sposobnosti da često iz ničega stvori nekakav poslovni poduhvat koji je potom izdržao nemilosrdni test tržišta – jasno je kao dan da su KLIJENTI tog poslovnog poduhvata vrlo rječito dali do znanja kako je taj poslovni poduhvat nužan – jer im pruža proizvod ili uslugu koju oni DOBROVOLJNO konzumiraju i za nju plaćaju.

Dakle – SVAKI poslovni poduhvat koji je položio, pa i sa minus dvojkom, nemilosrdni test tržišta je nedvojbeno NUŽAN. Jer se održava DOBROVOLJNIM pristankom ljudi da kupuju njegove proizvode ili usluge.

Ne mogu vam opisati koliko sam se poniženo osjećao kada sam prije nekoliko dana bio prisiljen tražiti propusnicu za kretanje, koje osim što je svačije bogomdano prirodno pravo, meni nužno i za obavljanje poslovnih zadataka u sveukupno 8 županija koje spadaju u područje odgovornosti radnog mjesta koje ovog trenutka popunjavam ja. Niti to nije prošlo bez problema… jer sam onaj obrazac morao slati tri puta i tri puta sam bio odbijen jer birokrati nisu bili u stanju predvidjeti da bi netko u kućicu u koju se trebalo napisati odredište, mogao napisati riječ “razna”. Naposlijetku sam čak dobio i telefonski poziv od jednog birokrata koji mi je rekao da je jasno da sam ja “NUŽAN” i da ću stoga dobiti propusnicu, ali samo trebam još i četvrti puta podnijeti zahtjev prema njegovim uputama.

Nisam to napravio. Ipak – za dan-dva sam dobio mail kako je moj zahtjev odobren. Bit će da su popravili svoje algoritme uvrstivši riječ “razna” u prihvatljive odgovore.

I tako sam i službeno postao “NUŽAN”.

Ali što je s onima čiji poslovni poduhvati nisu proglašeni “NUŽNIMA”?

Pa reći ću vam – mnogi od njih su stavili ključ u bravu i bacili ga u Savu jer vrlo vjerojatno svoje poslovne poduhvate više neće moći spasiti, zato što je neki sroljo zaključio da nisu “NUŽNI”. Ja bih rekao da jesu nužni, svi do jednoga, nužni i za njih i njihove obitelji i za njihove zaposlenike, i za sve one koji su kupovali njihove proizvode ili usluge a sada to ne mogu, ili možda mogu ali uz mnogo gnjavaže.

Naravno – tu je i lančana reakcija nastupila a koja je dohvatila i sve one koji su bili dobavljači tih poduzetnika… nema nikoga kome je ovoga trenutka lako a da radi u privatnom sektoru.

I što opstaje? Naravno da opstaje ono što su te parazitske seronje odlučile da je apsolutno nužno a to su ponajprije njihove guzice uglavljene u udobne fotelje koje plaćamo POD PRIJETNJOM PRIMJENE NASILJA svi mi.

Pa bih ja postavio sasvim logično pitanjce – jesu li oni “NUŽNI”?

Ponudit ću i svoj odgovor: nitko tko svoj posao/položaj održava PRIJETNJAMA PRIMJENE NASILJA ako im se ne pokorite nije nužan, već je tiranin i terorist.

Prijeti li vam vlasnik teretane da mu platite članarinu? Vlasnik kafića da popijete kavu kod njega? Vlasnik restorana da naručite ručak? Naravno da ne, jer tako bi vrlo brzo naučili da njihov poslovni poduhvat ljudi ne smatraju NUŽNIM. Naravno da ljudi takvim spodobama ne bi platili članarinu, kavu ili ručak, a ne bi jer takve spodobe ne doživljavaju kao AUTORITET i ne boje ih se.

Međutim – ljudima je um toliko ispran i toliko isprogramiran da neke malo drugačije spodobe a koje se nazivaju “vlašću” doživljavaju kao autoritet iako niti najveći umovi ovoga svijeta nisu u stanju pružiti razumne argumente kojima bi odgovorili na pitanje odakle ikome autoritet da ljudima kaže “to će biti tako kako ja kažem a ako se ne pokoriš, blokirat ću ti račun i uzeti novac, a ako se i dalje budeš bunio poslat ću ti policiju na vrata i strpati te u kavez, a ako se budeš tome opirao – ti će te policajci prebiti pa ćeš u zatvoru čamiti i duže negoli bi inače čamio, ili će te naprosto ubiti…”

Usluge koje pruža “država” nisu dobrovoljne. MORAMO ih konzumirati – PRISILJENI smo na to – stoga po definiciji oni koji takav sustav drže u pogonu nisu NUŽNI već su teroristi i tirani a s takvima se ne pregovara.

Opet ću poput papagaja ponoviti – takav “autoritet” koji ljude porobljava NE POSTOJI i ono što se pod izlikom takvog “autoriteta” čini ultimativno je ZLO. I zato je vjera u DRŽAVU religija i to od one najopasnije i najdestruktivnije sorte, a da je to tako i nikako drugačije, sami možete jednostavno zaključiti ako pročitate makar četvrtinu neke povijesne knjige.

Prava koja sami nemamo, nikako ne možemo prenijeti na druge ljude. Čak niti pseudoreligioznim ritualom demokratskih izbora.

Stoga odgovorno tvrdim da te spodobe koje se nazivaju “vlašću” apsolutno nisu NUŽNE što im ovoga trenutka dokazuju brojni ljudi koji su pohrlili u razorenu Petrinju i okolna mjesta te obavljaju posao koji se mora obaviti kako bi pomogli svojoj braći i sestrama koje nikada ranije u životu nisu vidjeli.

Ljudi spodobama više ne vjeruju da će odraditi posao – stoga sami hrle u pomoć unesrećenim ljudima.

Što je jasna poruka “vlastima” – više vas ne smatramo NUŽNIMA.