Teorija urote – seminarski rad

Teorija urote – seminarski rad

Zamoljeni smo za uslugu objave ovog seminarskog rada, kako bi autor mogao kroz svoje akademsko obrazovanje i pripadajuće zadatke ispuniti, poput ovoga gdje je potrebno da njegov rad bude objavljen u medijskom prostoru world wide web-a.

Napisao Orsat Spajić.

Osvrt

Termin teorije urote,  kao naziv ili kao etiketa, skovan je nakon ubojstva američkog predsjednika Johna F. Kennedyja. Kada je bilo tko postavio legitimno pitanje na koje bi se odgovor razilazio od službenog izvješća, odmah bi se tog novinara ili to pitanje etiketiralo kao teoretičara zavjere ili teorijom urote. Samim time, novinar ili pitanje automatski bi bilo diskreditirano, pa se tim činom pokušavalo spriječiti postavljanje škakljivih pitanja u vezi tog ubojstva. Danas je ostala ta etiketa u upotrebi, te mnoga pitanja koja se razilaze s današnjim mainstreamom, odmah  budu etiketirana kao teorije zavjere ili urote.

Danas sa sigurnošću možemo tvrditi da se nešto na svijetu događa, a da mi nemamo pojma iz kojeg razloga. Možemo te događaje nazvati i globalnom urotom,  ali sigurno se ta ”elita” koja pretendira svijetom upravljati nije okupila i rekla: ”idemo skovati urotu protiv čovječanstva”, nego jednostavno imaju svoj pogled na svijet i kako treba upravljati njime, i misle da na to imaju pravo. Na  temelju svojih planova oni koordinirano djeluju. Da bi im planovi bili uspješni, moraju imati odličnu medijsku mašineriju koja će propagandom predstaviti te planove kao nešto poželjno. Edward Bernays, otac propagande, to jest odnosa s javnošću, rekao je da propagandni stručnjak nije onaj koji ima moć uvjeravanja, nego onaj koji stvara vijesti. Zanimljiv je to zaključak, posebice kada uzmemo u obzir da danas velika većina mainstream medija spada pod vlasništvo samo 3 mega-korporacije. Što znači da šačica pripadnika ”elite” kontrolira gotovo sve medije, i odlučuje koje će nam vijesti, filmove i emisije prikazati, a prikazuju nam ih putem novina, radija, web portala, televizije, Hollywooda itd. Svaka informacija koja je puštena u javni prostor putem mainstream kanala, služi kao program koji se instalira u nas, te naš um postaje uvjetovan tim programima. Nakon višegodišnjeg uživanja u serijama, filmovima, pa i glazbi koja nam je nametnuta, izgradili smo naše stavove i mišljenja koja zapravo uopće nisu naša. Tuđi programi su u našem umu instalirani te smo sada uvjetovani njihovim algoritmima. Novi svjetski poredak tako je lakše instalirati u našu stvarnost, te dolazi do pomaka prema uspostavljanju jedne svjetske države u korporativno-fašističkom svijetu. Najbolji je primjer za to film ”Igre gladi”.

Danas živimo u lažnom svijetu gdje je sve umjetno. Nastao je nehumani korporacijski svijet, gdje se suživot s prirodom gleda kao na nešto čudno i abnormalno. Čovjek je prirodno biće, i život u prirodi njegovo je prirodno stanje. Bude li udaljen od toga, nastaju bolesti te samim time – čovjek više nije u svome prirodnom stanju. Za primjer možemo uzeti bilo koje domoroce, indijance ili stara plemena. Oni žive u skladu s prirodom, liječe se biljkama, svatko ima svoj dom, uživa većinu svoga vremena s obitelji i prijateljima, te par sati dnevno radi za zajednicu, primjerice oko uzgoja hrane ili gradnji nastambi, pa mu ostatak dana ostaje za istraživanje sebe i svijeta – to jest za duhovni razvoj. U takvim zajednicama niti postoji policija niti zatvori, jer ta zajednica živi u prirodnom stanju u kojem nema mjesta niti potrebe za nasilnim nametanjem uz nečije vizije o tome kako bi se ljudi trebali ponašati. Mislim da sada uopće ne treba govoriti zašto policija, zatvori, vojska i ključanice s bravama nisu nikakvi civilizacijski uspjesi, nego samo mi mislimo da jesu, jer smo rođeni u tom neprirodnom ludilu kojeg nazivamo civilizacijom.

Najveći neprijatelj prave civilizacije je novac. Novac je skladišnik energije, jer da bi ga dobio, prvo moraš nešto odraditi i utrošiti neku količinu energije. Danas mnogo puta možemo čuti kako netko kaže: ”davno sam ja zaradio prvi milijun, ali nekome drugome”, a tako i jest, jer se taj rad skladišti i putem hijerarhije unutar neke organizacije koja pruža zaposlenje. Na primjer, Todorić sjedi i gomila novac za gazde, dok mu radnice rade za 3000kn. Danas bez ikakve sumnje imamo problem s monopolom nad novcem, jer pravo na kreiranje novca imaju banke koje u najvećem broju slučajeva uopće nisu u vlasništvu država, nego privatnih obitelji. Imaju mogućnost da zbog zakonske regulative bankarstva djelimične rezerve jednostavnim upisom iznosa na računalu stvore novi novac iz ničega, a zahtijevaju da se taj novac nastao iz ničega, ako je posuđen, mora vratiti s kamatama koje nikada nisu kreirane zajedno kad i glavnica. Mora se vratiti u budućnosti više novca nego što ga je kreirano, što je matematička nemogućnost. To znači da će uvijek biti netko tko neće moći vratiti kredit, zbog čega može ostati bez vrlo opipljive, stvarne imovine. Kako fizički ne može postojati novac koji se stvorio iz ničega, a koji se ipak kasnije traži da se vrati, dolazi do prisilnih deložacija, ljudi ostaju bez kuća, stanova i automobila, ukoliko spletom okolnosti oni budu ti na koje je došao red da ostanu bez imovine koja ima stvarnu vrijednost, jer ne mogu vratiti novac koji je kreiran iz ničega.

Dok se god država zadužuje, a zadužuje se jer su se političari odrekli monetarnog suvereniteta, dolazit će i do privatizacije infrastrukture, prirodnih bogatstava, državnih kompanija i slično, kako bi se vratio fiktivni dug koji je upisan u računalu, kojeg se pokušava učiniti stvarnim pomoću knjigovodstvenih akrobacija koje su samo bankama dopuštene. Riječ je o polaganom, neprimjetnom transferu vlasništva u privatne ruke.

Da bi se izašlo iz te prevare, ljudi prvo trebaju dovoljno podići razinu svijesti i znanja, što je teško ostvariti ako se živi u gradovima. Mora se poći u prirodu i povezati se s njom, sa biljkama i gljivama, pa čak i popričati s njima. ”Elita” dobro zna da sve to širi svijest kod ljudi, i da će im postati prijetnja za njihov sustav, te su sve to strpali pod naziv ”droga” i stavili ih izvan zakona. Ali danas je gotovo sve droga ako bolje pogledamo: droga je i kava, i šećer, i alkohol i heroin, ali samo su neke od njih stavljene izvan zakona. Prirodne biljke koje otvaraju svijest putem psilocibina ili DMT-a, nikako ne bi smjele biti ilegalne, jer one su tu Bogom dane da ih iskoristimo, i učimo o sebi i svijetu u kojem živimo.

Vidjet ćemo što vrijeme donosi, i hoće li se dogoditi pozitivan pomak svijesti – ili neće. To ponajviše ovisi o nama samima, i o tome jesmo li, i koliko smo voljni učiti o sebi, a i o svijetu koji nas okružuje.