Napisao deus.

Došao Mate kući, kad tamo, žena mu jaše susjeda (doslovno, ona je gore bila). Sav van sebe, Mate bi povikao “STOJ!”, ali ne zna kako da ga oslovi? Jel strastveno, “LUPEŽU”? Jel poopćeno, “GADE”? Jel posve direktno “STIPE!”? I u svoj toj nedoumici, Stipe se ležerno obuče i odšeta iz kuće.

Pa, dragi Mate, tebi pišem. I odmah ću reći što sam već rekao, tko se osjeća prozvanim i jest prozvan. Vidim, sa popularnošću stranice dolazi i neka nova ekipa, pa malo lutaju. To je vidljivo iz toga što se puno komentira, posve nevezano na tekst, nego to budu posve promašene opaske koje sa ničim veze nemaju. Još kada budu duže nego tekst: brajo, napiši i ti tekst, jebo ga ti! Kao što rekoh, a nekima to teško sjeda, još kratko sam tu i zbilja hoću pokušati prenjeti svoju jasnoću, ali na sebi svojstven način (moj čovjek je bosanac). To bi značilo, potkupi ego i slušaj poantu..uostalom, da ne duljim u uvodu:

Što hoće reći ova mala šala, pošalica? Hoće reći da nikako ne sjeda napomena kako se ne treba kačiti na alegoriju, na likove i mjesta radnje, jer tada će ti promaknuti poanta, kao Mati Stipe. Naravno, ne lupetam bezveze. Pogledajte odgovore ispod tekstova. Odlična je to prilika da sami vidite potvrdu toga o čemu govorim i zablude u koju omaška u zaključivanju dovodi. Dakle, ako ćeš komentirati tekst sa stajališta da bulaznim, i za sve su krivi illuminati, hajdemo tu tvrdnju provući kroz moju logičku progresiju, pa ćemo vidjeti što će se dogoditi:

Illuminati su krivi za sve. Uništenje okoliša, trovanje ljudi. Na koji način? Proizvode otrovne proizvode u svojim otrovnim industrijama. Aha. Za koga proizvode te proizvode? Za konzumente. Tko su konzumenti? Mi. Dakle, da nestane konzumenata, nestalo bi i industrije? Time bi nestale korporacije, a sa korporacijama Illuminatski utjecaj na svijet? Točno.

I gdje smo sada? Ne nudim li ja rješenje za Illuminatski “problem”? Ne žele li zli illuminati, koji vuku korijene iz zlog, okultnog, mističnog Vavilona, da koljemo i žrtvujemo život da bi se prežderavali i pritom oboljevali? Ne žele li ONI upravo to? I onda netko ide kontrirati sa pozicije posvemašnjeg neshvaćanja, ali kurčevito. Ja govorim sa pozicije gdje se više ne zamajavaš ispraznim predstavicama i umnim vratolomijama kao što su “veš mašina mi omogućuje razvoj jer mogu čitati Fromma, a ne prati veš”. E, do jaja, samo još sjaši sa grbače svih koji se grbiti moraju da bi ti imala veš mašinu. Grubo? Jel, matere ti? Grublje nego prema djeci u kini? A, kao, zabrinuti ste za moju djecu i nehumane uvjete, te kojekakva uskraćivanja? Za mene, koji želim svima sjašiti sa grbače? I baš vidite neke nepravilnosti, jel? Vi budni? Ovo ipak pišem čitateljima zvona istine prvenstveno, no nije izostavljen niti pridošlica.

Ne mojte misliti da mene to strašno pogađa, ovakav stil sam odabrao baš zato jer draži ponos i ego (ali dok je tako glasan, barem je uočljiviji. Ovo je ubrzani tečaj:) ). Razmišljao sam o satiri već neko vrijeme, ali ona ima katarzičan učinak, pa lako zaboravimo da smo mi budaletina kojoj se smijemo. Ne izvuče se jasna pouka, a mislim da je “cici-mici” vrijeme odavno prošlo. Pa vi mene upozoravate na NWO i svjetske kontrolore, i onda kenjkate kako nisam ja baš posve iskoračio dok ovo-ono. I svo to vrijeme dok se vi hrvate sa povrijeđenim osjećajima svoga ega , promiču vam principi koji te dovode do života koji rješava sva pitanja. Zašto vam promiče? Jer ste uvrijeđeni, a u isto vrijeme bi silno htjeli da niste nego je to objektivna zamjerka. Malo bi bili jebeni i pošteni. Jebi ga, ne može vas baš svatko milkiti po glavi i govoriti kako ste sama ljubav, beskonačna svijest…opustite se i uživajte. Ne ide tako, zar to treba naglašavati? (ili činjenicu da je ovo karikiranje, odnosno, namjerno i poopćeno prenaglašavanje?) 🙂 ako nekoga zanima, upravo taj duh da budemo jebeni i pošteni, iznjedrio je pravosudni sustav (razmislite malo). Kao što je i naša intimna želja da drugima komadiramo, ali da ne prljamo ruke iznjedrila demokraciju. Ništa nije tako proizvoljno kako vam se čini, sve je posve jasno i po jasnom redu.

Što ja to govorim? Pa, samo polazišna točka je proizvoljna, dolazi iz imaginacije. Naravno, ako netko to miješa sa diznijevim svijetom mašte, jebat ga. Dakle, imaginacija. Polazišna točka jest proizvoljna, no to ne znači da je to ono što ti se sprdne. Polazišna točka se određuje na osnovu nekog zapažanja, kao npr.: toliko je ljudi u organiziranim svjetskim religijama, i sve se furaju na neku ljubav, mir, jedinstvo, a svijet izgleda ovako kako izgleda? A ipak, utjecaj upravo tih religijskih struktura je nedvojben u životu ljudi. Što iz toga proizlazi? Mogu pripadnici tih religija pričati koliko god hoće, nositi pite novim susjedima, davati sitniš prosjaku, no kako mi živimo? Uljučujući i pripadnike tih religija? U suprotnosti sa naukom na koji se fura ta religija.

O.k, to smo riješili. Organizirane religije sucks. No, tu smo gdje jesmo, i što se događa? Opet drvimo po istom. Sa nekakvim simptaijama i antipatijama prilazimo tuđim mislima, a uopće se ne trudimo pojmiti što netko u konačnici želi reći.

Evo vam primjer: primjetio sam da mnoge “osvještene”, “alternativne”, i generalno modernije ljude nekako iritira priča o Isusu. Ne da baš iritira, ali kod ljudi ili izazove strahopoštovanje (“šta ti imaš o tome pričati?! Ne spomeni imena božjeg uzalud!!”), ili kod raznoraznih alternativaca podsmjeh (jao, ta stara prožvakana priča o tesaru iz palestine). Niti jedni niti drugi ne shvaćaju da su taoci paradigme katoličke crkve i modernog kršćanstva. Jedni u slijepoj poslušnosti, drugi u slijepom otporu, samom sebi u konačnici. Kako ja to mislim? Pa, uzmimo priču o Isusu mimo konteksta krute, strahopoštovanja pune, ritualima nakićene crkve…ukratko, potpune inverzije nauka koji naučava Isus. Nije li to najveća oda ljudskoj hrabrosti poznata našim umovima? Nije li on stvarno veći frajer nego itko? Propovijedao mir i ljubav, te dosljedan tome, mirno položio svoj život? To je izmišljotina? Jest i priča iz hrabrog srca, pa svima suza zatitra kad Mel Gibson vikne “FREEEEDOOOM!”.  Naravno, jer je lišena opterećujućeg konteksta katoličke crkve i današnjeg kršćanstva, a smještena u kontekst koji nam se sviđa (a frajer je možda silovao žene, recimo).

Priča o Isusu nije izmišljena, samo ispričana kroz umove. Ako uzmeš u obzir paradigmu u kojoj piše pisac, i shvatiš procese kojim se znanje spušta u ljudsku svijest,  a kako drugačije nego kroz imaginaciju? Kako ću ja prenijeit nekome to duhovno iskustvo? Kroz alegorije, ili pisane slike kojima pokusavam prenijeti tu imaginaciju. E sad, stvarno mi se ne da okolišati da netko ne bude povrijeđen. Iskreno, mislim da je pojam ljubavi posve prokurvan i postao je gnjecav. Nama treba, u neku ruku, tough love! Razmažena smo deriščad, znam to jer sam prošao to. Kome treba posebno crtat kako o tome ne bih mogao govoriti, da kroz to nisam prošao, jebemu miša, neke koračiće moraš sam odraditi. Jednak pristup koristim i prema sebi, i prema djeci. Ja hoću da je moj sin odgovoran muškarac, sposoban mudonja. A ne neki asocijalni hrčak sa plaketama po zidu. Nisam ja glup I slijep. Ja vidim da je moj sin, kao i većina njegove generacije, posve otkačen od punine. Sve je tako površno, bucmasto, mekano, izvještačeno, kao da je u njima sve manje pravih osjećaja. I tko sada može reći da bi povratak prirodi štetio u razvoju takvog djeteta? Samo netko tko se uzjebe jer zna da govorim istinu, kao i to da bi prihvaćanje toga tražilo i puštanje svih djetinjih igračkica. Previše je laži oko nas da bi okolišali i malko se poigravali istinom, dokle nam paše.

Dakle, manite se nomenklatura i tražite ono što ima smisao. Ne može nitko u jedan tekst ugurati svo iskustvo. Da navedem sve izvore na kraju teksta? Satarem se povezujući Schaubergera, Steinera, kvantnu fiziku i, generalno svo prijašnje znanje, kroz koje dolazim do nekih zaključaka? Ono što pišem jest derivat svega toga. Potrebna je tvoja imaginacija, jer želim prenijeti duhovnu istinu, princip, koji zadovoljava sasvim jasan logičan put i stavlja te u pravi odnos spram okoline i drugih ljudi. Nema tu proizvoljnosti, sve se očituje. Što se tiče čitatelja, ili bilo kojeg tražitelja znanja, u tebi mora postojati želja za učenjem, a ne kurčevitost. Možeš ti reći da ne nastupaš iz ega, ali, recimo:

Navoditi brisanje profila sa društvenih mreža kao bitan korak u raskidanju sa sustavom, može samo netko tko djeluje iz ega. Kako to mislim? Pa, koji to podatak sa internetu mogu “ljudi u crnom” upotrijebiti protiv mene? Ako me žele ubiti, ne treba im razlog sa interneta. Dakle, mogu te diskreditirati, ocrniti. Aha, tu smo. Ego se boji za svoju reputaciju (Šta, saznat će svi da sam kurviš? Pa, zar ima ikakve sumnje da sam, između ostalog, i kurviš?).  Kužiš?  Ništa nije proizvoljno, samo tečno i nesputano pa se tako čini.

Sa te pozicije jasnoće, pa tko zdrave savjesti može nastaviti živjeti tako? Pizdi onaj kome ili nije jasno, ili nije empatičan kako misli. Je, je, tipkam sa kompa, ali nemaš ti pojma kako ja živim (a živim prekrasno), niti je uopće bitno. Pitanja koja bi postavio meni, postavi sebi, i budi u tišini. Brine te moja kompetencija? A, kompetentan si po pitanju kompetencija? 🙂 ako koga zanima, završio sam klasičnu gimnaziju, u sjemeništu. 2 godine teologije na KBF-u, sve kao hercegovački franjevac. Nakon toga, obzirom da su mi takvi interesi, pokušao sam upisati biologiju i veterinu. Upao sam, ali uz plaćanje, a to si nisam mogao priuštiti. Zatim sam upisao predškolski odgoj vanredno i razrednu nastavu (razrednu nastavu redovno, zbog prava 🙂 ). Predškolskog odgoja sam bio apsolvent, nisam završio. Jel ti sada išta jasnije ili bliže ono što govorim? Ne. Može ti jedino približiti zašto koristim alegorije koje koristim, ali poanta je bitna.

Može se vrijeđati tko god hoće, ali, molit ću da uvrijeđenik u komentaru navede, koja od navedenih premisa je pogrešna, i koji je zaključak pogrešno izveden? Sve ostalo je koprcanje, ne koristi tebi samom. Neka se svatko iskreno zapita što bi trebao učiniti da počne živjeti tako da svojim postojanjem ne šteti nikome, i ničemu? Ako itko dođe do drugačijeg zaključka od mojega, ali ne iz razmaženog “baš hoću da je tako”, nego pravilno razrađenog procesa, ja bih ga molio da podjeli to samnom. Želim još više jasnoće, slobodno me poučite, ali ne kenjkajte. Da čujem što je vaša imaginacija potaknuta dušom iznjedrila, ne gađajte ljude gotovim konstruktima, glomazni su. I onda još tvrdite da ne, to je vaše rođeno mišljenje. Ovo radim iz dobrih pobuda, nije da moram…ali, rekoh, prije nego odem. Ionako, tko je kadar pročitati, pročitat će. Tko nije, ah, tough luck 🙂

Sa poštovanjem prema onome što je vječno i savršeno u svakome od nas, ali to ne znači da nisi seronja, ako ti se čovjek tako ponaša. Ako ne želiš biti, odlično! Ne moj! 🙂

19 Responses

  1. Ispričavam se ako sam Vas ja povrijedila (mislim zbog spominjanja perilice rublja).
    Neće to ići tako, ja mogu svoju periliu i baciti na otpad, ionako je stara 20 godina, hrđa joj otpada ali radi još i nadam se da će barem još 10 godina. I što da je bacim i počnem prati na ruke, da li bi onda to bilo to. Da će svi svoje baciti ni onda to nebi bilo to. Nažalost.
    Vitlate egom kao mačem.
    Moj grijeh, moj grijeh.
    Najveći je onaj tko je najmanji i sluga među vama.
    To je sve što imam više reći o ovoj i onoj prije temi, dakle nadalje sve što se kaže znači da pristajem šutnjom da je točno.

    1. nisi ti mene uvrijedila, cak niti one koji se grbe zbog masine, nego sebi zbog masine, i slicnih pizdarija, ne dopustas biti potpuno covjek…o tome ti se radi 🙂

    2. ma zapravo, sve sto vas smeta u ovome sto navodim, vama steti. nedvojbeno i dokazivo. da ti bacis perilicu, za TEBE bi to bilo to…i da to napravi svatko, zbog sebe…prebacujes odgovornost na druge (u tvom slucaju, odgovornosti niti nema. posadjeni smo tu gdje jesmo i tko kako izbrije, valjda…djela se ne racunaju), a govoris o nekakvom kovitlanju ega? moras poceti prepoznavati kontradikcije.

  2. Deus nema smisla objasnjavat se iskome jer ako najavljeni čin donosi polemiku cisto sumnjam da ce objasnjenje urazumiti “sileđiju”. Tvoja odluka je samo tvoja i sve sto ti mozemo pozelit je srecu. Briga oko buducnosti i davanje opaski kakva bi buducnost mogla biti je nepotrebna. Egotriperska misao, gdje bi ego htio ali ne moze od straha. Tko su ti ljudi koji gledaju u tuđa dvorišta i brinu se za tuđe živote?Pa krscani koji nedjeljom idu na misu. Njihovi mizerni zivoti koje provode u strahu od koljevke do groba busanjem u prsa pokazuju snagu na nekom drugom iako u dubini sebe drscu. Idem ti ja raditi jednu nedjelju na zemlji i nosim potreban alat kad dvije babetine dolaze i kazu:”Pa kako mozete danas raditi? Zasto pitam ja?Pa zar nije danas sveta nedjelja kazu mi babe? Mrs babetino sa svojim uvjerenjima. Zasto covjek ima zelju “spasavati” drugog covjeka? Strah moj prijatelju. Ako on ode i bude mu dobro, necu moci podnijeti jos ovakav zivot.

    Zato kazem u tvojoj odluci svaki covjek bi ti trebao pozeljeti srecu slagao se ili ne s tobom bez ikakvih dodataka sto ako ovo, sto ako ono, kako mozes ovo, kako mozes ono ciniti. Gluposti. Ego se boji smrti i uvijekje bolje odrzati status quo. Jos jednom: ako i kada dode potreba za pomoci samo javi.

    1. ma, iako se to mozda tako ne cini, ne kosta to mene emocija 🙂 mogu ja objasnjavati…na kraju krajeva, to je sve sto mogu drugima dati…nekako prenijeti svoje iskustvo. svacija imaginacija mora odraditi put od nemogucnosti takvog zivota, do vizije takvog zivota u punini. svatko mora proci put samozavaravanja, dok ne dodje do jasnoce koja mu prosto vise ne dopusta kalkulirati i mudroserati, nego ga nagoni na djelovanje….sa koje god strane sam pretresao, uvijek sam dosao do istog zakljucka, i zato smatram da ce svi doci do te jasnoce (ako se nesto zbilja en pojebe u razvoju), neminovno, jer sve drugo je sporedno…na neki nacin, mozes reci da se obracam iz buducnosti (obzirom da u duhovnom linearno vrijeme ne postoji, ne moze biti bas iz buducnosti no, sa jasnoce gledanja za koju nekome treba proci odredjena jedinica vremena unutar ove stvarnosti, kao i odredjeno iskustvo) koja u biti ceka sve koji opakije ne zablude…zato se ne uzrujavam puno, prepoznajem se u svima koji me ne shvacaju 🙂 a sa druge strane, moj covjek bi zbilja volio podijeliti radosnu vijest sa svima, no to ne ide tako…svatko ju sebi mora obznaniti 🙂

  3. Deus,
    Hvala ti za sve članke i sve komentare. Svaka riječ ti je na mjestu. Puno sam toga shvatil iz njih.
    Želim ti mir i veselje tamo kamo ideš.
    Blago tvojoj djeci što ćeš im omogučiti takav život kakav opisuješ ovdje. Nadam se da ću i ja imati hrabrosti to napraviti za svoju djecu, al prije njih za sebe i svoju djevojku.
    Žao mi je što naši starci ne kuže kad im pokušavam objasniti ovo, oni su odrasli u prirodi ali ih je materijalni svijet zaludio i sad imaju puno stvari a nesretni su i bolesni, i nije im jasno zašto.

    1. ah gle, ja isto puno mislim na svog starog…i vremenom se nadam da cu naci nacin i njemu pribliziti, samo da shvati da vec ima sve i ne treba se nicega bojati. dalje, imam 4 brata i 6 sestara, sve to se sada udaje i zeni…svi upadaju u iste probleme u koje se upada kada se zivot “gradi”, umjesto zivi…mozda nekoga od njih potakne moj primjer (za jednog brata sam prakticki siguran)…ako i ne, ako ista vrijede ti moji duhovni impulsi, ostavit ce traga na djeci, pa oni prenesu na svoju djecu…ne trebamo jedni druge sacekivati…samostalna akcija nikada nije samostalna, nikada ne znas kako ces utjecati na selo. recimo, imat cu pregrst slobodnog vremena, obzirom da ne cu raditi u firmi…koliko ima starih po selu, da im treba pomoci? znademo li sto mogu pokrenuti nesebicna djela u ovako sebicnom svjetu? bas bih volio probati, doslovno me ne kosta nista 🙂

  4. Za sve postoji (prvi) put…tako eto ovaj komentar dolazi prije nego je napisano pročitano do kraja…al’ neka, čini mi se da je poanta, onog što deuse pošeš uhvaćena…dakle, kako bi Mooji rekao: di nema kupca, nema ni prodaje

    1. ….a izvire ono…znaš Ono…koliko Tišina iz Sebe može reći…i ne biti izrečena…samo prepoznata

  5. Al si se ti raspalio deus dragi, otkud toliki bijes i revolt u tebi kao da se sa nekim svađaš, radi što te volja, šuti i ne dramatiziraj toliko.
    Koga briga za tvoj ili moj život, sutra da nestanemo i ti i ja ništa se nebi promjenilo, ovdje smo da ždermo jedni druge dok naše više ja ne odluči drugačije, iluminati su samo alat koji služi svojoj svrsi.
    Niže ja odnosno sadašnji mi koji piskaramo ovdje smo samo potrošne sonde i teledirigirane lutke pod komandom višeg jastva, šta može učiniti lutka na koncu?
    Pogledaj fizičko tijelo hodajuća vreća govana, mesa i vode pokretana voljom višeg duha uz pomoć uma, i nekih suptilnih energija za koje ste već vjerujem čuli.
    Ako jedna vreća govana pojede drugu vreću govana znači li to da će prva vreća odgovarati za počinjeno, može li puška biti odgovorna za žrtvu?

    1. Zoki
      …koga briga za moj ili tvoj život…
      Ne treba li se, ponekad i možda onako usput, upitait: A što ako je to Sve Jedan Život?
      Ili Ja postade evo Sad, “rob” Namjere?
      I tko ono reče” Tko ima uši nek’ čuje!?

      1. Život jest jedan, vječan i nema alternativu.
        Ne postoji život i smrt kao suprotni polariteti, postoji rođenje i smrt koji su vezani za fizički svijet i fizičko tijelo.
        Život je daleko više od ovosvjetovnog poimanja.
        Ego kaže ja sam živ i uvijek ima grozničavu potrebu za samodokazivanjem da se osjeća živim jer je u svojoj srži nepotpun.
        Život jeste, potpun je i nema potrebu za dokazivanjem.

        1. A tko je onaj tko promatra i ego i promatrača ega?
          Tko je to kome je sve-jedno?
          Nekako mi se čini da je To baš sam Život…

  6. Kako je moguće da netko nastupa ili djeluje iz ega? Kako se ego može bojati? Kaj je to neka odvojena svijest?

  7. Znam da ne trebaš tražiti (prestani tražiti i naći ćeš)
    Ali da ne filozofiramo 🙂

  8. Deus, čini mi se da ne bi trebao toliko energije tršiti da ikome, dodatno, objašnjavaš smisao svog puta.
    Nedovoljna shvaćanja tvojih rijeći su samo porođajne muke duhovnog odrastanja, koje svi tragatelji za istinom , više manje , prolaze ili su u nekoj mjeri prošli.

    Jedino se nadam da će tvoj primjer i iskustvo , mnogima pomoći u izgradnji duhovne razine i da shvate tko su.
    Isto tako se nadam da ćeš ,od vremena do vremena, dobiti inspiraciju za pokoji poučan članak iz vlastirog iskustva.

    Lijep pozdrav tebi i tvojima.

    1. uglavnom napisem nesto kada je vec zrelo, a kada je zrelo, znaci da je proslo kroz sve procese u kojima zapne kod odredjenih ljudi, tako da nema tu neke muke, barem iz moga iskustva. oko nekih drugih stvari znadem dozivjeti muku, no kao sto si rekao, nezbjezna je. kako saznajem iz daljnjih istrazivanja, muke i patnje je tocno onoliko koliko je teznji za materijalnim…to je evolucijska barijera koja omogucava da se duse ne vezu posve na materijalno…no, sa ovim rastucim mazohizmom (kako drugacije objasniti da se ljudi ljute na nesto sto netko pise za njihovo dobro? 🙂 ), moguce da nadidjemo tu granicu boli, a to bi dovelo do koraka nazad u evoluciji…da se to ne bi dogodilo, pobrinuo se Krist impuls i mnogo toga omogucio, sto koristimo a da toga nismo niti svjesni…no vise o tome u daljnjem textu koji ce tek nastati, samo cu reci da taj put nedvojbeno ide krivudavo i usko, kuda mozes samo pjeske i brzinom hoda, a ne asfaltirano i velikom brzinom 🙂

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.