Napisala Ana
Nedavno sam pročitala komentar vezan uz bankovne kredite i tip ugovora koje takvi krediti predstavljaju. Shvatila sam da bi bilo bolje ne petljati se u tu paukovu mrežu te umjesto toga ponuditi drukčiju perspektivu na svijet u kojem živimo i njegove mogućnosti.
U mom slučaju, nikada nisam imala dugove, nikada ništa nisam platila kreditom, niti na rate. Sve što posjedujem je u potpunosti plaćeno. Sve što sam ikada kupila ne samo da sam si u tom trenutku mogla priuštiti, već sam se potrudila da sa strane još uvijek imam pristojnu rezervu, za svaki slučaj. Istina je da sam neke stvari manifestirala u trenutku, a bilo je i onih snova koje sam godinama nosila u središtu moga uma dok se nisu izrazile u životu.
Mogla bih reći da teškoća njihovog dosega pada na pojedinačnu vrijednost svake stvarčice o kojoj sam sanjala, no istina je da je težina manifestacije u naš život bilo kojega sna vezana s našom percepcijom njegove vrijednosti te da li smo mi, kao Biće, vrijedni toga sna ili ne.
Uistinu mislim da nikada ne možemo posjedovati nešto za što se ne osjećamo vrijednima, dovoljno dobrima da to imamo. Isto tako ne vjerujem u posjedovanje kao takvo, već u iskustvo te emocionalni doprinos koje svaka nova stvar donese u naš život. Na taj se način posjeduje iskustvo, ne fizički, već kroz zasnovane mudrosti.
Isprva mi se ideja o oproštaju duga učinila prijevarom. Borila sam se s time nekoliko mjeseci kada je Island odlučio oprostiti sav osobni dug. Prisjetila sam se svega za što sam satima, danima i mjesecima radila u fokusu moga uma, posadivši svoj san u njegovu tamu i njegujući ga vizijama ostvarenja. Učinilo mi se nepoštenim da većina ljudi kreće za svojim snovima na više zemaljskiji način. Imaju ideju, da kroz banku za nju steknu financiranje, misleći da ju posjeduju mjesečno plaćaju banci za taj fizički san koja pak ubire moćne kamate za tu izmjenu.
Takav koncept je uvijek bio u potpunosti stran za mene. No, shvatila sam da iako nikada nisam htjela pristupiti takvom načinu ne znači da svi oni koji su odlučili slijediti ga varaju. Bilo mi je potrebno da shvatim da smo svi u igri života zajedno te da svatko na svoj način pridonosi složenosti i dubini drame života. Svatko od nas se okusi u životu na najbolji način kako u bilo kojem trenutku umije i nitko od nas ne može o tome suditi kao dobrom, lošem, boljem ili gorem.
No, ne mogu da se ne zapitam – nije li vrijeme da probamo činiti drugačije? Znam da većina ljudi nikada ne bi krenula mojim putem, jer to jednostavno nije njihov način. Razumijem to jer isto tako njihov način jednostavno nije moj. No, ne mogu da ne postavim pitanje samovrijednosti, samopoštovanja, samoljublja i ispunjenja.
Možda jest vrijeme da prestanemo tražiti novi emocionalni uspjeh od idućeg dobro oglašenog, jeftino proizvedenog i precijenjenog potrošačkog dobra, sna ili usluge. Možda je vrijeme da se prestanemo oslanjati na druge da financiraju takvu kupnju time hraneći krug duga i masovne proizvodnje. Možda je vrijeme da sljedeći emocionalni uspjeh potražimo unutra, duboko u nama, u toploj, tihoj tami našeg neograničenog uma.
Držeći naš san tamo, umotan u samoljublje i samovrijednost, on ima priliku manifestacije ne kao dug, već kao čudo. Čudesa se događaju svakoga dana što smo svjesni i usredotočeni na svijet oko sebe. Na taj način rađamo prekrasno mjesto za ljubav, koja nas ispunjava i nije ograničena ikakvim dugom.
Ana, tvoja priča drži vodu iz određenog kuta gledanja. Htjela si reći, ako npr. hoću auto neka si od svake plače odvojim dio dok ne skupim dovoljno, uz to ću još i kamatu dobit i na taj način imati auto za puno manju svotu od opcije na kredit i puno ću mirnije spavat. Potpuno se slažem s tobom, ali moramo uzeti u obzir današnje okolnosti koje nisu jednostavne. Osobno nisam u dugu kao ni ti, ali nam se on nameće na druge načine. Npr. standard nam drastično urušavaju, a tzv. nove obaveze nameću (razni imaginarni porezi i takse, novi izmišljeni zakoni po kojima ste u tzv. prekršaju ,a da i ne znadete , razne kontrole, inspekcije i sl. u raznim područjima života i ekonomije, od poljoprivrede pa nadalje, razna dirigirana poskupljenjnja i ostalo). Radi se o tome da nam prihodi sve teže pokrivaju i one osnovne rashode. Sad više nije pitanje hoću li ja stavit dio plaće (ako uopće radim) na stranu da bi vremenom ostvario u praksi neki financijski plan već je pitanje trenutka kad ću upast u dužničko robstvo, jer se škripac dirigirano i nemilosrdno stišće. Molim sve koji misle da su u dobrostoječoj poziciji i da ih se ova tema ne tiče, da shvate kako su u zabludi i da je samo pitanje trenutka kad će svatko od nas doći na red. Nezasitni bankarsko -korporacijski sustav sa izdašnom podrškom politike, utemeljen na nelegalnom emitiranju nepostoječeg novca želi zavladati svakim od nas. Zato je potrebna akcija u praksi i hvala Bogu za pametne ljude iz OPPT-a i ove naše dečke koji nam njihova pravna postignuća prezentiraju kao sredstvo kojim se možemo pomaknut iz pozicije ovaca za klanje. Svima lijep pozdrav.
svaka čast istina i samo istina osloboditi če nas sve
zbilja inspirativno…i potvrda misljenja koliko bi svijet bio ljepsi da jednostavno pocnemo biti, a prestanemo biti ovo ili ono. toliko je ljepse, rasterecenije, i toliko vise jedni drugima mozemo dati.