Pišući na Zvonu Istine gotovo tri godine, upoznao sam mnogo novih ljudi, manje oči u oči, a više kroz poruke koje smo izmijenili izvan ovog medija, koji su iskoristili da me pronađu.

Drago mi je čuti poruke, i drago mi je pročitati komentare u kojima su mnogi napisali da im je Zvono Istine pomoglo u nekom segmentu njihovog života, pa čak i otvorilo oči. Probudilo ih svojom zvonjavom.

Međutim, koliko god takvih poruka i komentara ima mnogo, ne treba zanemariti niti one kojih nema toliko mnogo, koje su suprotnog predznaka, koje odbijaju informacije koje se na Zvonu Istine iznose, i često se kroz njih upućuju vrlo fokusirani napadi i na autore članaka, i na komentatore članaka.

Smatram da su oba načina djelovanja koji su proistekli iz izloženosti informacijama koje su dostupne na Zvonu Istine jednako vrijedna.

Zašto? Zašto administratori ove stranice dopuštaju da se takve krajnosti u stavovima iznose? Posebice oni ”negativni”? Nije li to kontraproduktivno ako želimo da što više ljudi nešto od onoga što iznosimo usvoje?

Pa, bilo bi kontraproduktivno kada bismo željeli od Zvona Istine napraviti kult kakvih imate posvuda koliko hoćete i u kojima se mnogi nalaze a da niti ne znaju da su njihovi aktivni sudionici, promicatelji i zaštitnici.

ZATO IMAJTE OVO NA PAMETI U SVAKOM TRENUTKU KADA BILO ŠTO SA ZVONA ISTINE ČITATE:

Malo je toga na ovoj stranici napisano a da predstavlja tek nečije vlastite ideje ili vjerovanja. Radi se naprosto o INFORMACIJAMA. Ono što je na Zvonu Istine napisano, posljedica je dugogodišnjih istraživanja, potkrijepljenih DOKAZIMA koji VERIFICIRAJU pronađene informacije, i povezivanje onoga što je otkriveno u RAZUMIJEVANJE, a potom i u DJELOVANJE od kojih je ova edukativna platforma samo jedan vid djelovanja. Radimo to što radimo i djelujemo na način na koji djelujemo, jer smatramo da bi od tog mukotrpnog rada koji je obavljen, i koji se i dalje obavlja – i drugi ljudi mogli imati koristi.

Stoga – jasno i glasno, po tko zna koji puta, kažemo:

NE TRAŽIMO OD IKOGA DA VJERUJE INFORMACIJAMA PONUĐENIM NA ZVONU ISTINE.

Najgore što možete učiniti je, da nakon što zatvorite preglednik u kojem je ova stranica otvorena, budete VJEROVALI da su informacije koje ste na njoj pronašli ISTINA, bez da ste imalo truda uložili kako bi verificirali sami te informacije kao istinite kroz vlastito istraživanje i iskustva.

Ništa bolje nećete proći niti u suprotnom slučaju, kada nakon zatvaranja preglednika, kategorički ODBIJETE informacije koje ste na njoj pronašli kao LAŽ, bez da ste verificirali sami te informacije kao lažne kroz vlastito istraživanje i iskustva.

U oba slučaja, malo ćete ili nimalo znanja usvojiti, a razumijevanja još manje – kako o vama samima, tako i o našem svijetu.

Mark Passio, kojeg mnogi hard-core istraživači iznimno cijene, kroz grafički je prikaz opisao upravo sposobnost za učenje – ali onog pravog znanja.

graf istrakonKao što vidite, najmanje će naučiti onaj koji je arogantan i onaj koji je naivan. Prvi odbija uopće preispitati informaciju koju je dobio, a drugi će je odmah bez razmišljanja prihvatiti. Obojica će vrlo malo toga naučiti.

Idealna pozicija u koju bismo se pri susretanju s novim informacijama trebali pokušati postaviti je ona u zdravoj sredini između arogancije i naivnosti, koju je Mark Passio nazvao točkom između Učitelja i Učenika. Da bismo to mogli uraditi, trebamo pokušati zanemariti emocionalne reakcije koje moguće u nama informacija izaziva, ili koje prenositelj informacije u nama izaziva, bile one bolno neugodne ili euforično ugodne – i krenuti učiti. Alat za učenje o tome kako se uči, ponuđen je u četvrtom nastavku serijala Kratki tečaj iz kreacije stvarnosti – vidi OVDJE.

Onome tko se uspije postaviti u idealnu točku, biti će moguće steći SVO znanje koje se nalazi ispod krivulje. Onome tko je arogantan ili naivan, biti će moguće steći samo onoliko znanja koliko je ISPOD točke u kojem presijeca krivulju zvona. Vidite li koliko je golema razlika u količini znanja koje možemo steći, samo zato što smo se sami ograničili u sposobnosti učenja? Našom arogancijom ili naivnošću?

Naime – nemojte primati srcu kada vam se netko, recimo ja, usudi reći ravno u lice da niste u pravu u vezi nečega, ili da pričate gluposti, ili nešto treće, i da me ne zanima vaše mišljenje o tome nečemu jer nije riječ o Istini. Zašto to ponekad radim na takav način, koji možda nekome djeluje grub, nepristojan i bahat?

Zato što sam informacije o kojima pišem i na koje u komentarima članaka odgovaram na takav način, teškom mukom i s puno rada već ranije, možda i prije nekoliko godina, bez ikakve dvojbe verificirao kao LAŽ, i nemam namjeru na njih trošiti vrijeme i gomilati ih kao novo smeće u svom umu. Dalje, nije moj posao da LAŽI, koje zagađuju tuđe umove, iz njih izbacujem lopatom kao Milan Bandić snijeg po zagrebačkim ulicama svaki puta kad mu treba medijske pažnje. To je posao onoga tko u LAŽI vjeruje, a moj posao završava onog trenutka kada kažem da je riječ o LAŽI. Ne kažem to samo zato što MISLIM da je riječ o laži. Kažem to jer sam se prethodno potrudio uložiti svoje vrijeme i pozornost na tu informaciju, pa sam je stoga, jer sam RADIO na njoj, VERIFICIRAO kao LAŽ i ne libim se ikome to reći u lice. Kada se to nekome kaže na takav način, je li emocionalna reakcija, možda čak u obliku uvrijeđenosti ili percepcije mene kao bahatog tipa, razlog za odbijanje preispitivanja i dodatne analize je li riječ o laži ili nije?

Ako netko smatra da je skandalozno izjaviti ”Da, to je Istina, a ovo je laž” – pa takvu skandaloznu izjavu odbije jer je njezin autor sa svojim kognitivnim alatom ovdje na Majci Zemlji niti pola stoljeća, riječ je o relativiziranju vjerodostojnosti informacije relativiziranjem vjerodostojnosti donosioca informacije, što je naravno – besmislica koja je utemeljena na VJEROVANJU, koje je zagadilo um i ne dopušta da u njega uđe ZNANJE – ili da makar dopusti da se istraži je li riječ o Istini ili laži.

Takav je moj karakter. Ja sam direktan tip. Reći ću svakome u lice ono što imam za reći, bez umotavanja svojih riječi u šareni papir sa neiskrenom maskom ljubaznosti. I prihvaćam zbog tog načina izražavanja posljedice u obliku salate i rajčica koji lete prema meni s vremena na vrijeme. Kada nešto zaserem ili kada nekog nehotimice povrijedim, ja sam prvi koji će se ispričati zbog toga i zamoliti oprost. Ne bježim od priznavanja vlastitih zabluda. Spreman sam učiti i volim učiti.

Žalim zbog toga što su se neki od autora koji su veliki doprinos dali Zvonu Istine posebice u duhovnom i mističnom segmentu koji se obrađuje na Zvonu Istine, teško nosili sa salatom i rajčicama kada su oni bili bombardirani njima, i povukli su se od aktivnog djelovanja na Zvonu Istine djelimice i iz tog razloga. Mislim da Dražen to neće uraditi, jer rijetko ulazi u rasprave s bacačima povrća jer to smatra besmislenim. S druge strane, ja ne smatram da je to besmisleno. Osjećam obvezu jasno i glasno svakome reći kako stvari stoje – ne o svojem mišljenju, koje je kao i šupak jer ga svatko ima, nego o onome što Jest. Bilo je dosta ljudi/komentatora kojima je posvećeno čak i više od jednog članka, gdje sam DEMONTIRAO njihova uvjerenja i propagandu, i tu demontažu i propagandu potkrijepio dokazima kako iznose i propagiraju besmislice, ukazavši i jasno dokazavši kontradikcije i LAŽI u njihovim riječima. Jer smatram da propagiranju laži treba odgovoriti na adekvatan način, a ne ih pustiti da trunu i šire kužni zadah oko sebe koji će omamiti istraživača-namjernika koji jednog dana otvori ovu stranicu po prvi puta.

Ova stranica nosi naziv Zvono Istine, ali otvara i prostor u sekciji komentara onima koji propagiraju, brane i vjeruju u laži. Svi su dobrodošli da komentiraju članke. Komentare trolova redovito uklanjamo i ta praksa neće se promijeniti. Potaknuo bih vas ostale da date vlastiti doprinos kroz sekciju komentara u člancima, ili da nam pošaljete neki od vlastitih članaka za koje smatrate da ih treba objaviti zbog poruke koju u sebi nose (što su neki već napravili). Vrlo je vjerojatno da će netko od komentatora ili admina na vaše komentare odgovoriti na način koji će vam još malo proširiti vidike i pojasniti što vam nije jasno. Smatramo da je to važno uraditi, otvoriti prostor svima pa i onima koji vjeruju u laži, pa i plaćenicima koji dobivaju novac za širenje laži… jer raskrinkavanje laži jedan je od načina za verificiranje istine. Nećete biti sposobni uočiti razoran učinak mračnih ideologija ako ste odlučili gledati samo u svjetlo. Stoga je potrebno i laži, posebice onih koji propagiraju kroz moralni relativizam sotonističku ideologiju, s vremena na vrijeme DEMONTIRATI i RASKRINKATI, što se na Zvonu Istine čini kroz članke u kojima je u detalje analizirana svaka riječ onih koji propagiraju laži i ideologije u koje vjeruju, često bez ikakvog znanja ili svijesti u što to vjeruju, ili su naprosto plaćeni da ih propagiraju – kako bi neosporno bile prokazane kao LAŽ ili besmislica ili ideologija štetna po društvo u cjelini.

I naravno – posebice tada nemojte VJEROVATI tome što je nekakav Valter koji je najaktivniji u tom dijelu posla raskrinkavanja propagiranih laži, besmislica ili štetnih ideologija napisao. Istražite sami ako vam se istražuje ima li temelja u mojim tvrdnjama, ili nemojte, pa nastavite VJEROVATI kako ste vi u pravu, ili nastavite VJEROVATI kako sam ja u pravu. NIŠTA NEĆETE NAUČITI NITI JEDNIM OD TA DVA NAČINA ODABIRA VAŠEG VJEROVANJA.

VERIFICIRAJTE SAMI INFORMACIJE. TO JE JEDINI NAČIN DA SE STEKNE PRAVO ZNANJE.

Nije moj posao, niti ostalih autora, čistiti smeće iz tuđih umova. Radi se o tuđim umovima, a ne našim vlastitim umovima, i mi za tuđe umove i pripadajuća vjerovanja nismo odgovorni. Ja privatno i ne marim previše za njih, posebice ona vjerovanja koja su temeljena na lažima. Ne vidim prevelike potrebe da bih se zbog nečijih besmislenih vjerovanja upuštao u beskrajne, sterilne rasprave kako bih PROMIJENIO ta vjerovanja. Svatko može vjerovati što god ga je volja, barem što se mene tiče, dokle god to vjerovanje ne nanosi štetu drugom čovjeku. Ako vjeruje da je nebo limun žute boje, OK. Ako vjeruje da je super zdravo uštrcati solnu kiselinu u svoju VLASTITU venu, OK.

I stoga, zvonit ćemo na Zvonu Istine dalje, dopao se ikome taj zvuk ili ne. On prenosi Istinu – a mnogima se istina ne sviđa, pa misle da će taj zvuk koji čuju, koji je njihovim ušima neprijatan… nestati ako zabiju glavu u pijesak. Ako se sakriju od Istine. Jer im se Istina ”ne sviđa”. Pa radije zanemare Istinu jer je oni ”drugačije vide”.

Takvi su odlučili ne čuti, i odlučili su ne gledati. Prirodni zakon kauzaliteta isporučit će im adekvatnu posljedicu njihove odluke u stvarnost koju ko-kreiraju svojim djelovanjem temeljem vlastitih odluka, bili oni toga svjesni ili ne.

Sretno im bilo s takvim pristupom životu, univerzumu i svemu ostalome. Jer sreća će takvima trebati više od zraka koji dišu.

Ovo nije stranica za liječnine i kukavice. Takvima Zvono Istine nije ni od kakve koristi.

Ovdje se UČI. Ovdje se daju informacije o DJELOVANJU temeljem usvojenog ZNANJA.

Tko je na to spreman, pronašao je ovu edukativnu platformu. Mislite li da ste je slučajno pronašli? Ili s nekim razlogom? Možda zato jer imate nekog POSLA za obaviti? Možda je taj posao kreiranje REDA u našem društvu i na Majci Zemlji?

Zaista, taj posao je vrijedan da ga se radi. Ali neće ga lijenčine i kukavice obaviti.

Hvala na pažnji.

 

21 Responses

  1. Svaki dokaz ima barem jednu temeljnu pretpostavku.
    Istina dokazana na pretpostavci je i dalje pretpostavka.

          1. Valter dobro ste me zamislili. Sve je relativno, prema tome i istina je relativna ali istina ne može biti relativna jer onda nije istina, onda ne postoji!! Znači onda kradimo koljimo se ili se jednostavno ubijmo jer bez istine ne postoji niti odgovornost jel tako!?!
            Um je programabilan kao što ste rekli da su nam čitav život govorili da je vilica žlica mislili bi da je žlica. Ali ta vilica, žlica, termoakumulacionapeć kako god je mi zvali ostaje ono šta je (ma šta mi mislili da je).
            Znači vilica, žlica, termoakumulacionapeć, ISTINA nije relativna nego je interpretacija istine relativna!!! Šta ne?!
            Znam ja da i sama materija kao takva ne postoji. Ali bili mi u 3D svijetu ili nekakve zrake svijetlosti ili čista vibrirajuča energija (kako god to um dekodira) Mi nemamo narušavati tuđu volju.
            Ako ja pitam prijatelja mogu li ti zapaliti kuću a on kaže NE a ja čujem da te je zapalim. Njegovo ne je bilo ne kako god ja to doživio.
            Jeste zato naglašavali važnost definicije. Jer ako pojmovi nisu predefinirani, ako nije stvoren konsenzus oko istine djelovati ćemo iz ne znanja te kreirati kaos (50/50). Znači koliko sam shvatio bitno je da se dobro razumijemo.
            Zasad ne znam koja ja apsoluta istina ali znam da nije relativna jer… spomenuo sam na samom početku.

          2. Ma naravno da nije relativna. Ljude se tisućama godina programira na tisuće načina, pa mnogi otklize u relativiziranje SVEGA. Nadam se da će se mnogima posložiti kockice ovih zaista teških tema, posebice iz serijala o kreaciji stvarnosti, kada čuju te famozne dvije riječi na koje se prirodni zakon – ISTINA – može svesti u kontekstu ispravnog i krivog ponašanja. Kada će više ljudi potpuno razumjeti i AKTIVNO svojim djelovanjem ko-kreirati stvarnost držeći se te dvije riječi dosljedno i bez kompromisa – imat ćemo posve drugačiju stvarnost od ove koju sada proživljavamo.

      1. Istina je ono što postoji i što se događa upravo sada, dakle, misli, emocije, ponašanja i akcije koje se događaju upravo sada ili su se dogodile u prošlosti. Svi vi koji čitate ovaj Valterov tekst upravo sada, to je istina, istina koja se događa upravo u ovom trenutku. Postoji jedno krivo uvjerenje kod velikog broja ljudi koje glasi da svatko ima svoju istinu. Međutim, istina nije subjektivna te ona nema nikakve veze s našom percepcijom.

        “Što” je objektivna stvarnost naše osjetilne percepcije, kojom se pravilno usklađujemo s identifikatorima koncepata u našim umovima . “Zašto” i “kako” su otkriveni s razlogom, tako da se može razumjeti stvarnost kroz ispravnu mentalnu analizu ( zaključke, objašnjenja). To može dovesti do zaključaka, istine i znanja izvan naše osjetilne percepcije. Ukratko: Istina = Trivium: 1. Što, 2. Zašto, 3. Kako

        Pojedinci niže svijesti nemaju želju da otkriju svoje istinsko originalno ja, niti želje da razviju standard putem kojeg će razlučivati stvarnost od iluzije i tako ostaju izgubljeni u neznanju ali imaju moć izbora, pa ako nemaju želje znači da su tako izabrali, na žalost.

        Istina je takva kakva je, niti dobra niti loša. Ona jednostavno je. Također, vrlo je bitno razumijeti da postoji samo jedna istina. Vjerovanje da svi mi imamo svoju istinu odvodi nas daleko od istine i još više nas gura u zatvor vlastitih ograničenja i blokada. To vjerovanje je mit, jer većina nije u stanju percipirati istinu. Ne postoji više istina o jednoj stvari, postoji jedna istina o svemu. Trava je zelena. To je istina. Kad bismo ju vidjeli u nekoj drugoj boji i tvrdili da je ona upravo te boje u kakvoj ju mi vidimo te poricali da je zelene boje, to bi bila potpuna neistina. Iako je ovo banalan primjer, ipak isto vrijedi i za sve ostalo u našem životu. Činjenica je da mi ne vidimo stvari kakve jesu – u manjoj ili većoj mjeri – već ih vidimo u skladu s onim kakvi mi jesmo. Primjerice, kad se više ljudi prisjeća nekog događaja na kojem su svi bili prisutni, svatko ga se sjeća drugačije i ima drugačiju interpretaciju onoga što se dogodilo. Razlog toga je vrlo jednostavan – zato što svaka od tih osoba percipira taj događaj kroz prizmu vlastitih percepcijskih filtera.

        Što nam je veća svjesnost, to imamo i veću sposobnost percipiranja istine. Da bismo mogli percipirati istinu i zakoračiti u zonu u kojoj je percipiranje istine sastavni dio naše svakodnevice, tada je bitno prije svega shvatiti što je neistina u našem životu. Tek tada to možemo promijeniti. To nije nimalo ugodan proces, jer percipiranje neistine o nama samima – našem karakteru, navikama, ponašanju, emocijama, promišljanju, itd., te neistine o bilo kojem segmentu našeg života, dovodi do spoznaje da je postojeća situacija neodrživa. Iako većinom ljudi naivno vjeruju da će neistina u njihovom životu nestati i da će se stvari promijeniti i biti drugačije, iole svjesna osoba će u nekom trenutku shvatiti da stvari ipak tako ne funkcioniraju te da isključivo uzimaju energiju, a jedino rješenje koje će se u tom trenutku pojaviti će biti – ući u proces transformacije neistine koju percipiramo ili ostati u zabludi do kraja života

  2. Da, potvrdio bih, ključna poruka teksta, sve informacije lijepo provjeriti i istražiti koristeći tehnička pomagala u kombinaciji s vlastitim umnim i duhovnim sposobnostima.

  3. Odnos tuđih mišljenja spram nas i našeg vlastitoga često je previđena škola i učenje. Ove Babajieve riječi predstavljaju moralnu vertikalu po kojoj bi dobar i čestit čovjek trebao živjeti ako želi dobro za sebe samoga. Ne moramo čak niti govoriti o duhovnosti niti duhovnim aspiracijama. Dobar čovjek, čovjek koji konstruktivno zapošljava svoju nižu narav i dozvoljava višoj da bude djelatna na račun svojeg komfora i ega – jeste čovjek Boga ili duhovan čovjek. Njegova vjera ili životna filozofija su nebitne. Njih je mnogo, a dobrota u služenju drugima jedan je univerzalni zakon oduvijek prisutan. Argument kulturološkog i moralnog relativizma često se koristi kao kukavna metoda kojom se tobože pravda odsutnost vlastitog moralnog kompasa točnije volje za istim i za opredjeljenjem.
    .
    Vaše vlastito mišljenje je tuđe mišljenje. Jedino od milijardi. Riječima popularne ‘kulture’: ”Vlastito mišljenje je baš kao i šupak. Svatko ga ima i svatko misli da onaj tuđi smrdi”.
    Nije li istina da se prirodno udružujemo sa onima koji dijele naša mišljenja? Ako netko izda to mišljenje izdao je nas. Otvaraju se pitanja: tko smo mi kada nas se može izdati i što je to što je tada izdano? Što to primamo od drugoga i drugih, što je to što trebamo i želimo od njih ako nas postupak drugoga može dovesti do boli i do onoga što smatramo izdajom? Ovdje nije riječ o biblijskim vremenima i prispodobama. Ovo je nešto što svi prolazimo svakoga dana: u obitelji, na poslu, u društvu, u javnom životu, u trgovini, na ulici, u susjedstvu. Posvuda smo okruženi ”drugim ljudima”; obitelji, prijateljima, poznanicima, kolegama, prolaznicima, strancima.

  4. Jednog učitelja Zen-a su upitali:

    – „Pokušavaš li ikad da disciplinom dođeš do istine?“

    – „Pokušavam.“

    – „Što činiš?“

    – „Kad sam gladan – jedem, kad se umorim – spavam.“

    – „To svi rade; može li se kazati da čine isto što i ti?“

    – „Ne može.“

    – „A zašto?“

    – „Zato što dok jedu, ne jedu već razmišljaju o raznim drugim stvarima, te tako dozvoljavaju da budu uznemireni; kad spavaju, ne spavaju već sanjaju o hiljadu i jednoj stvari. Eto, zato mi nisu slični!“

  5. ..miša mu , prebrz sam…ne reklamiram Marka, samo volin kako pjeva..a i iz vena mi ne izlazi pičit skoro svašta nešto na sat…ispričavam se ako sam nerazuman…:))
    Pozdrav.

  6. …fali riječ – objasniti -.nebitno koju boju…eto, znam da sam nešto ispustio ili tipkovnica…isprika

  7. Divni ste zaista, veliki pozdrav iz Stare Pazove
    Divine light shines from within . I am eternally radiant loving and wise ! 🙂

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.