Prevela Niara
“Danas, postoji rastući duh anarhije u mnogim zemljama u svijetu. To je gotovo kao da postoje škole u kojima su ljudi naučili da uznemire društvo, poticanjem drugih na gnjev i duh pobune. Sile tame su na djelu, to su oni, koji su odgovorni za ovaj đavolski posao. Neke zemlje, umjesto širenja virusa bolesti, jer to bi donijelo osudu od svih drugih zemalja, odlučili su uništiti svoje neprijatelje umnožavanjem virusa nezadovoljstva i pobune. I tamo imate rak! Svi anarhisti i pobunjenici protiv društva, su nesvjesni nositelji bolesti.
Inicijacijski redovi s druge strane – koji rade za vladavinu mira, sklad i bratstvo, tako da svi ljudi dosegnu shvaćanje, ljubav i budu ujedinjeni sa svojim bližnjima – umnožavaju antitijela koja uništavaju klice raka. Da ti inicijacijski centri nisu postojali, cijelo čovječanstvo bi odavno bilo zagađeno.
Nažalost, u usporedbi s ogromnim brojem onih koji rade na uništenju i stvaraju planine poteškoća i nejasnoća, nema više od nekoliko ljudi u svijetu, koje se može nabrojiti na prste jedne ruke, koji razumiju da se moramo ujediniti i raditi u skladu, kako bi se oduprli nevoljama koje ugrožavaju čovječanstvo: rat, siromaštvo i bolest. Ovaj malena manjina nije dovoljno moćna izvojevati boj protiv zlog utjecaja većine, da postigne bilo što na zemlji, brojevi su tu izuzetno važni – brojnost onih koji su dobri, čisti i prosvijetljeni i sposobni sudjelovati u stvaranju univerzalnog bratstva, čije će odluke imati neku težinu u svjetskim pitanjima.
Umjesto razumijevanja i udruživanja kako bi promijenili svijet, umjesto suradnje u tom golemom poslu, većina ljudi biraju biti individualisti i rade samo za svoje interese. Istinski duhovnjak naprotiv, radi za božansku ideju i ta ideja je ona koja ga održava i nagrađuje. Usidri božansku ideju u glavi, radi za božansku ideju i vidjet ćeš što ta ideja može učiniti za tebe: poboljšati će tvoje cijelo postojanje i čak produžiti tvoj život!”
Omraam Mikhael Aivanhov, iz knjige „Harmony and Health“
Koliko još dugo treba blejati!?
Ovisi zenfjaka o svakom pojedinom od nas, za koji put se odlučimo, tamu, svjetlo ili sredinu. Tama naravno ne zaustavlja razvoj koji je predviđen za Zemlju i sav život na njoj, kao i povišenje svijesti – koje se potiče slanjem visokofrekventnih energija iz centra Galaksije na našu planetu i koje dodiruju i prožimaju svaki djelić na njoj – već taj proces buđenja samo usporava, za što se spomenuti dobrano i brinu, šireći i potpirujući strah, inscenirajući terorističke napade i sl.
No, kako i sami vidimo, ljudi više ne nasjedaju na to i ono isti što pokušavaju prikazati na svojim TV-stanicama, jako brzo se razotkrije kao laž. Primjer za to je i najnoviji napad u Parizu, gdje su se predstavnici vlade iz brojnih zemalja, skupili i svojim pohodom u znak spomena nastradalih, simbolizirali neslaganje s terorističkim napadima.
http://deutsche-wirtschafts-nachrichten.de/2015/01/13/trauermarsch-der-staatschefs-in-paris-war-inszenierung-auf-nebenstrasse/
Kamera je bila tako vođena, da se za neupućemog promatrača mogao steći utisak da se državnici nalaze na čelu ogromne mase ljudi (oko 1 000 000), koji su izašli na ulice i solidarizirali se sa žrtvama. Ali eto, postoje i snimke učinjene iz ptičje perspektive, koje jasno pokazuju da su se državnici skupili u odvojenoj ulici i iza njih nema nikoga, osim ljudi iz sigurnosne službe. I ta snimka još jednom potvrđuje njihove laži.
I dokle god budu postojali ljudi koji ih u tome podržavaju, bilo direktno da su u njihovoj službi, bilo odlaskom u rat i ubijanjem nevinih ljudi, ili negativnim, naslinim mislima, koje proizvode i negativne i nasilne emocije, postojati će klica tame, koja ako joj se daje hrana, uvijek ponovo može proklijati.
Dakle, koja je poruka? Da svaki pojedinac u sebi prepozna tu klicu, od koje nitko na Zemlji nije oslobođen, jer smo svi povezani preko morfogenetskog polja i manipulirani na razne načine. Bitno je ipak da se one drže pod kontrolom i korak po korak pretvaraju u pozitivno, da ne mislimo na prvom mjestu na sebe, već na dobrobit zejednice, u kojoj smo i mi jedan mali djelić.
Čak i oni koji misle da mogu živjeti sami, neovisno, to u stvari ne mogu, jer misle pri tome na fizički opstanak. Ali, je li i to istina? Nije, jer su ovisni o samoj Zemlji, biljkama i životinjama, zraku, vodi i konačno cijelom stvaralaštvu.
To bi značilo “usidriti božansku ideju u glavi”, na prvom mjestu misliti i djelovati u skladu sa cjelokupnim stvaralaštvom i nas same vidjeti kao djelić svega. Znači, polako izaći iz zamke sebičnosti, podizati svijest o sebi, o svom porijeklu, i o svom mjestu unutar Velikog cijelog.
Najbolje se osjećam u ptičjoj perpektivi. Hvala na iscrpnom pojašnjenju :))