Prije par tjedana postavio sam post o pismu kojeg sam poslao Prekršajnom Sudu u vezi prekoračenja brzine kojeg možete vidjeti ovdje.

Nekoliko dana nakon toga dobijam rješenje od Suda u vezi sa tim pismom kojeg vam prenosim u cjelosti.

[gview file=”http://zvono-istine.org/wp-content/uploads/2014/07/rješenje-sud-ogulin.pdf”]

Pokušat ću ovdje objektivno prokomentirati sve nebuloze koje se kriju unutar ovog “Rješenja”

Ako pročitate moje pismo vidjet ćete da sam tražio od suda

U prijašnjoj verziji mojeg pisma koje je poslano policiji postoji još i prigovor na kompletnu proceduru, jer se policajac nije niti predstavio niti pokazao ikakav document kojim dokazuje svoju službu. Nadalje ne postoji nikakav dokaz da brzina izmjerena na aparatu zaista pokazuje brzinu mojeg vozila. Kao šlag na kraju policajac nije imao niti baždarni list uz sebe kojim dokazuje da je uređaju uopće tehnički ispravan.

Za sve ove podatke sud je znao i bez obzira na to donio ovakvu presudu bez iti jednog odgovora na ijedno moje pitanje, a na koja se sud osvrnuo u jednoj jedinoj rečenici unutar presude.

Iako sam izričito tražio da me se tretira čovjekom prema međunarodnoj konvenciji koju sam  naveo u pismu, a ne osobom, sutkinja se potpuno oglušila o moj zahtijev u maniri: “Tko jebe tebe i tvoje zahtjeve.”

Rješenje donosi sud u “Ime Republike Hrvatske” (koja je ujedno i tužitelj, usput rečeno) iako ne dostavlja niti jedan dokaz da je ovlašten donositi ikakve presude u ime RH.

Dokaze o nadležnosti, sukobu interesa, postojanju tužitelja odnosno identitetu tužitelja, mojim dužnostima i pečatu koje kao stranka u postupku tražim niti se ne spominju u presudi.

Također se uopće niti ne spominje procedura javnog službenika prilikom zaustavaljanja, dokaz da je se to zaista radio o mojem vozilu, i naravno niti se ne spominje ispravnost uređaja niti je naveden broj dokumenta kojim se potvrđuje tehnička ispravnost.

Nakon svih ovih mojoj logici nepremostivih prepreka i rupa u rasuđivanju ili prosuđivanju pokušao sam na logičan način objasniti na osnovu kojih činjenica je sud donio ovakvu presudu.

Zavežite pojaseve letimo u nodođiju zemlju čudesa u kojoj razum i logika ne postoje:

Dakle sud je kako objašnjava u svojoj presudi uvidom u prekršajni nalog i saslušanjem policajca ( za kojeg uopće sumnjam da je saslušan, a ako i jest moš mislit što se on sjeća mene i mog auta pet mjeseci nakon događaja, ali neka) dokazao, PAZI SAD:

Dakle sve je to sud dokazao bez ijednog papira, iskaza vještaka, materijalnog dokaza ili što ja znam čega. Sve je ovo sud dokazao uvidom u prekršajni nalog.

Moram priznati da mi moja logika kaže da je Vidoviti Milan goli k**** za ovaj sud. Vidovitom Milanu treba cijli špil tarot karata da izvuče samo dijelić ovih informacija.

Svaka čast za ovakvo ubrzanje procedura unutar Pravo-suđa. Zamislite koliko će sad procesi trajati kraće kad će sudovi donositi odluke bacanjem kostiju ili graha, a svjedoci će davati iskaze pritiskom prsta na dnu ispijene šolje turske kave.  Oni malo opremljeniji sudovi će imati i kristalnu kuglu iz koje će isčitati ćak i buduće prekršaje koje bi mogli odmah naplatiti.To će po meni biti fantastično jer će sud moći donostiti stotine presuda svaki dan, a državi budžet će se puniti leva, leva.

Harry Potter bi vam mogao biti advokat ili se sami malo uhvatite magije pa se branite na sudu. Činjenice i dokazi odlaze u ropotarnicu povijesti. To je svakako zastarijela metoda i ako želimo krupnim koracima naprijed ovo je pravi kurs. Čestitam ministu pravo-suđa i nadasve vještoj sutkinji-mađioničaru Jozefi Sepi sa suda u Ogulinu.

Bravooooooooo!!!!

Sjetim se riječi jednog odvjetnika kojeg sam pitao nešto o sudovima i sudcima: “Sinko jadan ti je onaj kojem treba sudac da mu reče jeli prav ili kriv, je li u istini ili iluziji”

Odmah sam iz njegovog gnušanja, jer čovjek 20 godina radi po sudovima, shvatio kakvo on ima mišljenje o sudcima i njihovom radu i moralnoj podlozi karaktera tog “časnog” zanimanja.

Budući da mi unutar našeg rada često donosimo nekakve smjernice neistraženog teritorija slobode čovjeka unutar trule jabuke ja sam kroz ovaj process naučio veliku lekciju.

Nikad ne dozvoli da se ikakva presuda donosi bez tvoje prisutnosti i bez papirologije koju si pretkodno urudžbirao sudu. Moj primjer jasno pokazuje je je krivo-suđe iako se klede u principe slobode, jednakosti istine može donijeti presudu bez ikakvog materijalnog dokaza, potpunom ignorancijom tebe kao stranke u postupku.

Za pravdu i istinu se treba izboriti i suočiti sa svojim strahom od suda i autoriteta što ja nisam učino i sad plati, žalbe nema.

Žali se Bogu!

Ukoliko Vam je ovaj članak donio neku novu vrijednost, razmislite o donaciji – pogledati gornji desni segment stranice. Hvala!

14 Responses

  1. A i da si bio fizički prisutan oni bi te opet promatrali kao osobu ili pravnu fikciju protiveći se svojoj zdravorazumskoj logici da ispred njihovih očiju stoji živ čovjek od krvi i mesa, jer ih je fikcija RH u koju vjeruju (a vjeru im potkrepljuje plaća koju dobivaju svaki mjesec od iste) izdresirala da djeluju po programima stvorenim za organske robote i tu je svako zdravorazumsko razmišljane isključeno.
    Fascinantno mi je u obrazloženjiu da je sud izrazio društveni prijekor, djeci se izražava prijekor, mi smo za njih djeca koja se u svojoj zaigranosti ogluše na njihova stroga roditeljska pravila, a dobro znamo da ta pravila nisu tu da bi bila na dobrobit čovjeka ma da možda na prvu ruku izgledaju kao da su postavljena da bi bila na dobrobit čovjeka, ali pravi smisao tih pravila je da bi se izbijala lova (energija) iz džepa neposlušne djece tj., da bi ih se korilo ili kako je naš stariji narod imao običaj reći karalo i da ne idem dalje u dubinu značenja vulgarnosti ove rječi.

    1. Da je Dražen bio fizički prisutan i da je unaprijed zatražio suočenje s tužiteljem i podastiranje vjerodostojnih dokaza u vezi onog za što ga optužuje, naravno ,i nadoknadu troškova putovanja i vremena, stvar bi vjerojatno išla drugim tjekom, što je i on sam dobro zaključio na kraju svog teksta, jer koliko mogu primjetiti, tužitelj nema opipljivih dokaza za svoju tvrdnju i ne postoji corpus delicti, pojeo vuk magare. Mislim da mu sada jedino preostaje upotrijebiti OPPT dokumentaciju, Obavjest iz uljudnosti poslati svima u sporu, tražiti podastiranje ispravnog ugovora sa službenicima tvrtke RHd.o.o., imenom i prezimenom i tako dalje prema protokolu iste, slati račune , ako je potrebno. Lijep pozdrav.

      1. U ovom slučaju tužitelj bi trebao biti MUP d.o.o, SUD bi trebao bit nepristran, ali pošto su MUP d.o.o i SUD tvorevine tvrtke zvane RH d.o.o sve je ovo dječja igra s stvarnim posljedicama u obliku izbijanja love iz džepova ljudi.
        Sada više nema svrhe od slanja hrpe papira organskim robotima, kažnjen je bez prava žalbe pod prijetnjom prisilne naplate.

        Kad smo već kod fizičke prisutnosti na ročištima, zanima me kako je prošao Valter sa svojom strategijom dokazivanja nadležnosti sutkinje, koliko se sjećam obećao je drugi dio sage “Skoro u podne”?

        1. Govoriš u okviru stare paradigme, zato i kažem da bi se bilo zgodno pozvati na poništenje sustava od strane OPPT-a, konkretno DECLARATION OF FACTS: UCC Doc#2012127914 Nov. 28. 2012. — vladine povelje poništene i preko Obavjesti iz uljudnosti pritisnuti službenike imenom i prezimenom i svakako biti ustrajan, jer štiti ga istina, a pobjednik može biti samo onda ako ostane sam na bojnom polju. Dražen jako dobro zna o čemu pričam. https://app.box.com/s/9knoygewga9mrg6j7msv Lijep vam pozdrav

          1. Paradigma koja god je također iluzija, a OPPT smo ostavili iza sebe. Preosatje nam jedino Istina.

        2. OPPT smo svakako ostavili prošlosti, sam se poništio, ali nismo OPPT dokumentaciju, ako smo i nju ostavili iza sebe, čemu kukanje i nedoumice. Dražen je na neki svojim rječima prepiičao Obavjest iz uljudnosti, ali svoj stav nije potkrijepio nikakvim dokumentom na kojem isti termelji. Naravno ignorirali su ga , jer tko je on da njima soli pamet bez pisanog temelja, sigurno misle. Svakako ,Dražen, ljudski gledano, dobro misli i zaklčjučuje, zapravo od njega sam puno naučio, ali taj način sustav ne prepoznaje. Živi čovjek jednostavno ne može igrati utaknicu sa neživim pojmovima. Smatram da se trebamo opredjeliti, ili ući u ring po njihovim “zakonima” jer oni ne prihvaćaju druga pravila, ili im vjerodostojno pokazati da oni kao navodne institucije ne postoje. Ako netko ima bolji način da im to objasni od poništenja preko UCCa krajem 2012. neka ga slobodno iznese.

          1. Dapače, ja sam uvjek za bolji način koji bolje koristi čovjeku, no zasad nisam dovoljno bistar da ga prezentiram. Ako nemam bolje onda koristim ono što imam, Zato i kažem, ili ući u ring po pravilima fiktivnog sustava (poželjno poznavati sva pravila koja ti koriste, neki bi rekli :trebaš biti veći fiškal od fiškala) ili se pozvti na poništenje sustava i vlastitu odgovornost službenika. Ne trabunjam neutemeljeno, Dosad sam imao nekoliko papirnatih interakcija sa službenicima sustava, u jednom slučaju sam igrao po pravilima sustava i slučaj je završio uredno i pošteno, u drugom slučaju sam se pozvao, istina Bog , ne konkretno na poništenje, ali na činjenicu da su tzv. tjela sustava, obična trgovačka društva i taj je slučaj završio uredno i pošteno na moje zadovoljstvo. Ostalo su u tjeku. Lijep ti pozdrav.

          2. Po zdravorazumskoj logici svako za sebe upotrebljava ono što najbolje djeluje u datom trenutku.
            Ja gledam i tražim uvijek što je bolje od najboljeg, malo previše perfekcionistički za druge ljude, ali meni je uredu, jer sam oduvjek bio takav.
            Lijep pozdrav i tebi.

  2. I sad mi je pala još jedna ideja kao bi ja da se nalazim u ovakvoj situaciji napravio revanš, tužio bih sutkinju, savjetnicu i zapisničarku za psihičku pedofiliju, jer u ovakvim “kritičnim zgodama” one vrše seksualno nasilje nad mojim mozgom smatrajući me djetetom koje treba karati u zdrav mozak. 🙂

    1. jedini način je ovakve i tisuće i tisuće sličnih slučajeva iznositi u javnost, ne samo na ovim stranicama, već na svim dostupnim mjestima, tako da ljudi shvate svu stvarnost žabokerčine zvane sud i sudski postupak

  3. Cilj mi je zapravo bio da pokažem kako na sudu nećete dobit ni pravdu ni istinu ni razum. Stoga sve strategije ma koliko razumne, logične i istinite bile padaju već na prvoj stepenici. Nije cilj da jebemo mater sudovima i ljudima kji tamo rade već da uvidimo utopiju unutar naših umova u nadanju da će nešto što je istinito i razumno pobijediti samo od sebe, samo zato jer je istinito. To izgleda da i nije baša tako. Istina treba beckup u mojoj stabilnosti i odlučnosti da se nosim sa svim problemima i izazovima koje istina donosi, a takvih je izrazito mnogo.
    Dakle pričati istinu, raditi istinu i hrabrošću je podržavati ma kakve strahove donijela.
    Nakon toga sve će biti mnogo lakše.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.