Prije par dana bili smo Ja i Valter na jednoj tv emisiji u Makedoniji. Ja nisam imao pojma o konceptu, čak niti što ćemo tamo govoriti. Čak sam mislio i da ćemo biti jedini gosti u emisiji. Međutim u jednom momentu Milenko nam kaže da će gost biti i profesor ustavnog prava na skopskom sveučilištu. „UUU“ ,prvo sam pomislio, „profesor prava, jebate pokopat će nas, ona se time bavi zadnjih 15 godina života svaki dan, a mi zadnjih dvije tu i tamo. Samo da se ne osramotimo“
Vjerovanje je zajebana stvar.
Što se događa kad odete liječniku i on vam kaže da ste jako bolesni i da trebate liječenje. Iako se možda ne osjećate loše prihvatit ćete liječenje jer vjerujete liječniku. Ma i nije baš da mu vjerujete, već vi u vezi toga ne znate ama baš ništa te stoga mislite/vjerujete da ovaj to zna mnogo bolje.
Dakle stvar je neznanja, a vjerovanje je njegov stalni pratitelj. Osim što o zdravlju/bolesti ne znate ništa nemate niti pojma što liječnik uopće zna i koliko zna i kako i gdje je naučio to što zna. Vjerujemo da oni znaju jer je netko rekao da oni znaju. Ako bi mi mogli procjeniti njihovo znanje onda da bi to značilo da i sami nešto znamo, ali onda nam liječnik nebi niti bio potreban u globalu – liječili bismo se sami.
Prema tome, ako gledamo na liječnika kao na profesiju koja zarađuje novac na liječenju ljudi u njihovu je apsolutnom ekonomskom interesu da mi znamo što je moguće manje o zdravlju, o tome kako tijelo funkcionira i sl. Što manje znate tim je moć liječnika veća (obrnuto proporcionalna).
Nemam namjeru baviti se pitanjima lječništva i zdravlja jer to nije moj primarni interes. Ovo spominjem samo kao primjer jer zapravo svi djelovi iluzije imaju potpuno isti interes, a taj je da budete glupi laici, neznalice koji niti ulicu ne znaju prijeći ako im se ne kaže kako.
Tako se pravnici, ekonomisti, političari bave „velikim naukama“, a na svako pitanje odgovaraju u smislu: ne znate vi to, niste se školovali. Uvjeravaju nas u priču o tome kolike smo neznalice i da nam zapravo trebaju te parazitske kaste persona kako bi vodili naš život u naše ime pitaj bog u kojem pravcu. I nažalost uvjerili su nas u tu priču.
Zato nitko ništa nezna o pravoj prirodi pravnog sustava, ekonomiji, gospodarstvu, politici. Čak i velika većina onih koji imaju tzv „diplome“ ne shvaćaju čime se bave i tako i sami spadaju u laike. Pravnici ne razumiju da su svećenstvo u civilu, da se bave bacanjem uroka. Ekonomisti neznaju kako novac ulazi u opticaj. Političari ne kuže da država koju vode ne postoji, a „narod“ koji ih je izabrao samo je hrpa utvara koji se zovu pravne osobe.
Možda se pitate kako sad? Zar bi trebalo sve znati i sve sam raditi ne vjerujući nikome nikad.
Naravno da nitko ne zna sve i daje potpuno normalno vjerovati nekome tko „zna“, samo koliko dugo. Koliko dugo ćete ići kod liječnika koji vam nimalo ne pomaže ili tek minimalno. Koliko puta ćete otići odvjetniku koji vam ništa ne riješi, samo zapetlja. Koliko puta ćemo izabrati HDZ/SDP prije nemo shvatimo da su oni za kurac. KOLIKO DUGO prije nego shvatimo da ti ljudi ili neznaju ili neće da nam pomognu.
Nije sramota lupiti glavom u zid ako nevidimo izlaz. Ali svakim udarcem razumijemo gdje se izlaz ne nalazi, dok u jednom momentu na pronađemo vrata i otvorimo ih. Udaranje u zid non stop na istom mjestu definira ludost jer jesno je da izlaz nije tu. Trebalo bi probati na neku drugu stranu. Definicija ludosti/gluposti i jest ići svaki put u istom pravcu a očekivati da će stići na drugo odredište. Kako? Valjda samo od sebe?
Tu su naravno prvaci i ljudi na koje prvenstveno mislim oni koji svaki dan ili svake nedilje idu u crkvu. Nisam ih spomenio ali svećenstvo je posebna kasta hokus- pokus stručnjaka koje ne smiješ niti pitati o smislu onog što oni rade jer to nije za laike, već samo naravno za klerike. Tvoje je samo da vjeruješ. Posebno sam na njih u zadnje naoštren jer mi je valjda tek sad postalo jasno što ti ljudi zapravo rade i što je njihova prava svrha.
Oni se sa namjerom petljaju u svaki segment našeg života s namjerom da nam „pomognu“ misleć pri tome da znaju što rade, ali nažalost zapravo pojma oni nemaju. Mi smo ako ćemo tako gledati neprikosnoveni prvaci svijeta u ludilu jer, ako ćemo vjerovati istoriji, imamo 1300 godina dugu povijest lupanja glavom o zid. Tako dugoročno samoozljeđivanje sigurno je stvorilo amneziju i sad je već prešlo i u tradiciju ili genetsku deformaciju. Sve u maniri poznate tradicionalne igre zvane „hrkljuš“ – za koju smo mislil da je izmišljena/ne postoji.
Konstantno ponavljanje i repeticija stvaraju neuronske putove koji djeluju automatski kroz hardversko-softwerski sklop. I iako ljudi više niti ne vjeruju političarima ili liječnicima i svećenicima automatizam ih vodi tamo gdje je poznato – tamo gdje noge same idu.
SVIJEST JE NESTALA – MAŠINA RADI SAMA. OPERACIJA USPJELA PACIJENT ODAPEO.
Ipak na kraju profesor ustavnog prava na sveučilištu nije mogao osporiti niti jednu tezu niti argument kojeg smo iznijeli u emisiji, čak sam u jednom momentu shvatio kako ona zapravo dosta stvari uopće ne kuži i ne bi bilo loše malo joj ih objasniti. Možda….jednom…
Mooji bi rekao: “When you are curious– you learn, when you are desperate-you discover.”
Ko se zadovolji pukim vjerovanjem taj svjesno odbija saznat pravu istinu, iz ovog il onog razloga.
http://www.goodreads.com/quotes/203430-the-conscious-and-intelligent-manipulation-of-the-organized-habits-and
Ima li gdje da se pogleda pometa emisija?
* pomenuta
biti će na youtube kanalu čim odrade emitiranje, koje je čini mi se sutra pa ćemo objaviti kratki članak s linkom. Snimljene su dvije emisije, a druga ide vjerojatno 9. siječnja.
Ha…još jedan u nizu članaka (ovo članaka zvuči kao da se radi o kakvom zakonu, statutu…), koje tako rado u ovo malo vlastitog uma svrstavam pod “Milosrđe po Draženu”
Čovjek jednostavno opali protivnika direktom, u punoj snazi, u glavu…bez da mučenja, bez iživljavanja, bez torture. A to je odlika istinskih ratnika. Vojnik je zanimanje, a rantik…nemam riječi…suvišne su.
oni koji su puni vjerovanja odnosno manjka znanja (je..jebate…stvarno su u obrnutno proporcionalnom odnosu te dvije stvari)
mogu jedino da odu u crkvu (mislim na onu tvorevinu od kamena i dasaka van vlastitog bića)
da se pomolu bogu da ih spasi…
hahaha
😀
Mislim da ruganje s ljudima koji vjeruju u nesto vise od ovoga svijeta ne pomaze nikakvom spoznavanju istine
Mislim da sam naznačio u tekstu da je vjerovanje u redu i da nitko nemože znati sve, ali samo je pitanje dokle. Prema tome ne rugam se nikome samo želim naglasiti ludilo bezpogovornog vjerovanja nekome ili nečemu što ne daje nikakve ili vrlo loše rezultate. Ako vi u nešto vjerujete i to vas nije dovelo nigdje znači da postoji greška – pronađite je. Sigurno je u vama tj. u vašem vjerovanju.
Pa bem-bem ako si ti shvatio to tako….u redu …to je tvoja istina u tom trenutku.
Skroz razumijem taj koncept gdje netko napiše svoju pjesmu – a onda miljuni drugih bića proizvedu miljun interpretacija te pjesme upravo zato što su pronašli svoju istinu u tome.
I onda donesu svoj sud…”to je dobro,loše,omiljeno,volim,nevolim,neslušljivo-para uši…itd” na kojeg svatko ima pravo… – sve to poštujem.
Ali istina je da se niti jedna interpretacija neće približiti istini nastanka te pjesme…ma koliko god se bića trudila.
Ukratko, mislim, jedino što je biće pronašlo je vlastitu verziju (dosadašnje) istine negdje van sebe odnosno uvidjelo je odraz sebe.
U svom prethodnom komentaru….jedinu istinu koju sam iznio je ona moja – vlastita…
iako je napisana u trećem licu…odnosi se u potpunosti na mene…odnosno jedino kome bih se ?”rugao”? – je samome sebi (ruganje (u prethodnom kontekstu) implicira neku akciju koja se stalno odvija (čak ne bih koristio riječ ruganje – jer mi je poprilično strana riječ s obzirom na originalnu namjenu prethodnog komentara)…a ovo u prethodnom komentaru nije trajalo duže od 10 sekundi…pa možda je ovo prikladnije :” momentalno(10-20sekundi) ismijavanje samog sebe da bih što lakše prihvatio spoznaju da u dotičnoj domeni imam podosta posla”).
Jer jednostavno…meni je s dobrim smijehom(onaj iskreni smijeh zbog kojeg čovjeka može “zaboljeti” trbuh – odnosno stimuliranje solar plexus čakre gdje je centar za volju i odlučivanje)…puno lakše i brže prihvatiti apsurdnost svoje pozicije…i odlučit nakon toga traženje vlastite istine u toj domeni u kojoj sam dotad nesvjesno vjerovao do trenutka svjesnog otkrivenja neznanja.
Ukratko…
čak i ja, ljudsko biće, (pogotovo češće u zadnje vrijeme) pronalazim sebe u situaciji gdje je…
nešto što je jučer uzeto kao zdravo za gotovo….danas tek puko vjerovanje i manjak znanja.
Kratak osvrt, kratko smijanje u nutrini svog bića, i odluka za djelovanjem…je pogonski faktor za mene u takvim situacijama.
mala digresija na temu smijeha
————
Nekidan je na fesb-u bila akcija darivanja krvi…mislim da je na plakatu pisalo ovako… “S osmijehom je lakše”.
Podsjetilo me na ono “Vaše emocije su naša energija”.
Znam da ima ljudi kojima je potrebna krv…ali isto tako znam da se čovjek u velikoj većini slučajeva nađe u takvoj situaciji upravo vlastitim odabirom neznanja.
Znam i da postoji oportunistička razina postojanja gdje se “uzima za sebe” i gdje nema istinske zahvalnosti za ono što je “uzeto”…također postoje razne prikaze (na prethodnoj – razini postojanja) koje nemaju “sidro” u ovoj fizičkoj domeni…ali zato iskorištavaju ljude koji im to svojim neznanjem omogućuju.
Možda je lakše da ova slika pošalje poruku
http://tinyurl.com/q5d6hel
I zbilja svi mladi ljudi koji su išli dati esencu svoga fizičkog bića drugima “u potrebi” imali su osmijeh “od uha do uha”….i djelovali su zbilja entuzijastično.
A i tete koje su vadile krv su bile isto nasmiješene…tako da je nadvladavala jedna iznimno vesela atmosfera.
Ne znam je li to loše ili dobro…niti hoću suditi drugome….ali reći ću da poštujem to praćenje vlastite “istine”.
—————
Tako da zbilja sa osmijehom je lakše…prihvatiti istinu.
Istina je moja da ni ne pokušavam nikome približiti spoznaju istine….jer mislim da je istina da postoji jedina moguća domena gdje se može dogoditi spoznaja istine – unutar samoga bića.
Za ono biće koje traži istinu u komentarima na ovoj stranici (ili bilo gdje drugdje), a nije u samome sebi
– mislim da je na pogrešnom mjestu.
Svjestan sam da je djabe priča (bilo ova hrpa nasranog teksta ili prethodni komentar)…ali opet postoji mali-mali postotak…koji je u odnosu stvari poput žigice u usporedbi sa suncem….
da se dogodii određeno samootkrivanje.
Ako uspije kresnit ta žigica nekom trećem…onda će nečije sunce jače sijati.
Ali u tom slučaju mi onda ova priča više nije djabe.
Ovo je kondezacija uma – kojim raspolažem u ovom trenutku, koristeći ovaj mordorski jezik.
Baš sam maloprije dovršio sređivanje “hortikulture” ispod okićenog bora…
sudjelovao sam davno, u osnovnoj školi u radu likovne grupe…koja se bavila dekoracijama među ostalim…
a ljudi s kojima živim su sebi stavili u glavu da nisu sposobni stavit podlogu ispod bora.
I naravno to činim podosta godina u nizu…više ovako “mehanički”….odnosno uzeto kao zdravo za gotovo…
ali iduće godine ne namjeravam sudjelovati u tomu.
.
Ti ljudi čak i kad odlaze (u onim malobrojnim posjetama koji se mogu izbrojiti na prste jedne ruke) u crkvu njihov jedini razlog je taj što i drugi odlaze. Vjeruju u boga zato što i drugi vjeruju.
I kite bor za božič zato što ga drugi imaju u svojoj kući također.
Ponajviše zbog poštovanja prema samome sebi..a onda i prema drugima…
ljudi će iduće godine morati “gurati” svoja vjerovanja….sa vlastitom energijom.
Pa i vjerovanje da moraju imati sređeni bor samo zato što ga svaka druga p#zda ima.
I tako sam pod borom imao eureka moment…
hahaha