7. svezak, Energija života

Razgovor smo vodili slijedećeg dana, nakon odlaska (smrti) pradjeda.

Kada naši bližnji odlaze iz života, rođaci obično izražavaju saučešće. U posljednje se vrijeme Anastasijin djed neprekidno nalazio pored svog oca. Sada, kada je ostao sam, odlučio sam ga pronaći u njegovoj osamljenosti, kako bih ga, kako je uobičajeno, razgovorom odvratio od njegove žalosti. Pretpostavljao sam gdje se mogao nalaziti i otišao do obližnje čistine u šumi. Anastasijin djed je stajao nepokretno na ivici šume, posmatravši poljanu i slušavši cvrkut ptica na granama borova.

Bio je odjeven u dugačku košulju, ispletenu od koprivinih vlakana, opasan nekakvim pletenim povezom i kao obično bos. Znao sam da kod žitelja tajge nije uobičajeno nekoga prekidati u razmišljanju. Počeo sam shvaćati kakvu visoku razinu posjeduje takva kultura međusobnog ophođenja. Ona kazuje o uvažavanju misli drugoga čovjeka.

Nakon kratkog vremena, Anastasijin se djed okrenuo i pošao prema meni. Kada mi se približio, na njegovom licu nisam ugledao tugu. Kao i uvijek, zračio je dubokim duševnim mirom.

„Zdravo!“ – pružio mi je ruku i mi se pozdravismo.

Razgovarajući, uvijek je u svojim rečenicama rado upotrebljavao mnoge suvremene, često životne riječi, ponekad se šalio, zadirkujući me, no, nikad uvredljivo. Nasuprot, u svom je sugovorniku budio naklonost i ponašao se prema njemu kao prema najbližem rođaku. S njim je bilo jednostavno razgovarati o bilo kojoj temi, čak i o onima, o kojima muškarci uobičajeno ne pričaju u prisustvu žena.

Nesumnjivo je Anastasija naslijedila mnoge sposobnosti od roditelja i predaka i naravno, od djeda, koji je neposredno sudjelovao u njenom odgoju. Kakva li se životne spoznaje i sposobnosti skrivaju u tom sijedom starcu, koji je doživio više od stotinu godina, sačuvavši oštrinu uma i mladalačku živahnost? U razgovoru sa mnom, govorio je sasvim običnim riječima, ali sam ga jednom čuo kako razgovara sa svojim ocem. Svaku drugu riječ iz tog razgovora nikada prije nisam čuo. On je znači razgovarajući s drugima, zbog poštovanja sugovornika, koristio samo njegov rječnik i način gradnje rečenice koji su njemu bili bliski.

„I, kako izgleda? Tamo u tvom tzv. civiliziranom društvu? Počinju li se ljudi buditi?“ – zapita djed šaljivo.

„Dobro je“ – odgovorih ja. „Naučnici su se odjednom zainteresirali za Anastasijine ideje. Različite skupine već rade na državnim programima i kao osnovu primjenjuju njene prijedloge. I to se ne tiče samo naših naučnika, već i onih u drugim zemljama.

Ali, kada će se svi predivni događaji koje je Anastasija opisala odigrati, zasad je neizvjesno.“

„Sve se već odigralo, Vladimire. Najvažnije je učinjeno.“

„Šta podrazumijevate pod pojmom ‚najvažnije‘?“

„Anastasija je izgradila misaonu sliku buduće države. Kao uobičajeno, ona je to učinila savjesno, uzevši u obzir najsitnije detalje, koji mogu nastupiti pri ostvarivanju njenih misli u budućoj stvarnosti.

Kao i mnogi drugi ljudi, ti ćeš također promatrati kako Anastasijina predodžba prekrasne budućnosti, postepeno poprima oblik. Energija njene misli je neobično moćna i nema joj ravne po snazi u Svemirskom prostoru. Energija njenih misli je savršena i u svom djelovanju konkretna.  Ali što je najvažnije je činjenica, da ta energija snagom misli drugih ljud, postaje neprestano jača. Ona sada više nije sama.

Eto, ti si rekao da već grupe naučnika u različitim zemljama rade na državnim programima, mnogi preduzetnici počinju graditi seoska gospodarstva o kojima je ona razmišljala. Njena misao je već prihvaćena od starne mnogih starijih i mladih ljudi.

Došavši u dodir sa njenim mislima, ti ljudi unaprjeđuju svoje. Kada se misli mnogih ljudi slivaju u jedno, ispunjavaju prostor energijom, čija je snaga dovoljna za materijaliziranje neviđene buduće zamisli. Danas su već vidljivi mnogi elementi javnog ispoljavanja tog procesa oblikovanja.“

„A ako netko dođe na pomisao početi ometati taj razvoj? To bi na primjer mogli pokušati poduzeti svećenici, koji sada vladaju svijetom, ili sam Vrhovni Svećenik?“

„On to neće ometati, naprotiv, pomagati će.“

„Zašto ste u to uvjereni?“

„Bio sam nazočan pri jednom razgovoru i vidio njegovu misao.“

„Koji razgovor, kako ste vidjeli njegovu misao?“

„Vladimire, verovatno si već shvatio, da je moj otac bio jedan od te šestorice postojećih svećenika?“

„Do sada nisam ni pomišljao nešto slično.“

„To si mogao naslutiti, iako je vanjska jednostavnost, umješnost skrivanja svojih moći i mogućnosti – jedna od osnovnih značajki, koja predstavljaju snagu svećenstva.

Njima nije potrebno da se razmeću snagom svog oružja, kao što to čine vladari vaših velikih država. Nitko ih ne suspreže u tome, da to oružje upotrijebe na način kako požele, kada misli vladara usmjere prema vlastitoj želji i shodno tome ostvaruju željenu situaciju. Nikada se nisu namjeravali razmetati pred ljudima. Njihov je glavni/osnovni cilj tijekom tisuća godina bio, uspostaviti dijalog s Bogom.

Djelovali su bez bojazni pred Božjom odmazdom, jer su znali da je Bog svakome dao potpunu slobodu i da neće prekršiti svoje prvobitno obećanje. Upravljali su čovječanstvom, mučili ih, čime su Bogu preko toga pokazivali svoju nadmoć nad drugima i sposobnost određivati sudbinu ljudske civilizacije.

Na osnovu te situacije je – kako su oni smatrali – Bog je bio prisiljen s njima započeti razgovor.

Ali, dijalog s njima se nije dogodio. I sada je postalo jasno zašto se dijalog između Boga i svećenika nije održao.

Pojašnjenje slijedi u nastavku „Hvala“

Vladimir Megre – Hvala

 

Komentar

U tom razgovoru Anastasijinog pradjeda s Vrhovnim Svećenikom, isti je rekao da je on već odavno odustao od namjere da upravlja čovječanstvom, ali su oni (svećenici) tijekom tisuća godina izgradili čudovište, koje niti oni više ne mogu kontrolirati, a to je Sustav, koji sada djeluje iz svoje vlastite snage. Pomislite na sve oblike Sustava koji postoje, na organizirane službe, kao zdravstvo, proizvodnja hrane, odjeće, farmaceutska industrija, naoružanje, prijevoz, banke, školstvo, poljoprivreda. 

Čini se kao da iz tog kotača koji se okreće nije moguće izaći – ali ipak, moguće je, na način da svoju stvaralačku energiju korak po korak usmjeravamo na ono što ŽELIMO u našim životima, na ono KAKO želimo živjeti i TU leži naša zajednička SNAGA i MOĆ, ne pobijati i boriti se protiv bilo čega, već izgladnijeti čudovište, tako da počnemo uzgajati vlastitu zdravu hranu, izmijenjivati dobra proizvedena kod kuće, kao npr. odjeća, kuhati za susjede koji trenutno nemaju vremena, ići na posao jednim autom s četiri prijatelja, pomoći okopati vrt, nasjeći drva, pričuvati dijete, popraviti motorkotač, auto itd. Primjera ima koliko i životnih priča i potreba. 

Zamislite si kakve bi bile posljedice naoko jednostavnog čina, kada bi vozači osobnog automobila svih državnika ostali kod kuće na dan nekog važnog sastanak na vrhu? Došao bi drugi? A ako bi se to ponovilo nekoliko puta uzastopce, pa se prenijelo i na tjelohranitelje, zatim na njihove kuhare, konobare, kućne pomoćnice itd., itd.? Koliko dugo bi opstali na svojoj „visokoj“ poziciji?

Teško da bi dugo. Sve te „poslužiteljske“ poslove obavljamo mi, neki naravno za jako dobru novčanu naknadu i možda/vjerovatno se osjećaju „povlašteni“ zbog toga, ipak, najveći broj ljudi nije svjestan svoje vrijednosti i snage. Pa, počnimo razmišljati drugačije i umjesto da se međusobno pobijamo i napadamo, ujedinimo se i počnimo stvarati bolju budućnost. I zaboravimo i prijeđimo sitničarske ego-nesuglasice i izdignimo se iz prizemnog stava, jer stvoreni smo od samog Stvoritelja – za nešto puno više.

P.S. Upravo sam se podsjetila. Taj način pasivnog “otpora” je primijenio Gandhi vrlo uspješno. Nisu se borili protiv Engleza, već su prestali kupovati njihove produkte i prestali ići na posao. I što se dogodilo? Kolonizatori su se morali povući iz Indije. Ne događa se to u jedan dan, ali brže nego si možemo zamisliti.
Kako bi bilo npr. za industriju kemijskih sredstava za pranje robe, kada bi žene počele za pranje rublja upotrebljavati lišće bršljana ili kestenove? Malu platnenu vrećicu ili staru soknu, napuniti iscjekanim lišćem svježe ubranog bršljana (10–15 komada?) i staviti između odjeće. Možete najprije isprobati s tamnom robom zbog ev. puštanja boje. A u odjeljak za umjesto isto tako suvišnog “oplemenjivača”, usuti nešto bijelog octa. Regali s prašcima za pranje bi ostali puni, kamioni  bi prestali dovoziti nove, tvornica bi jako brzo uočila višak proizvoda – a vaša koža bi bila zdravija, otpadne vode čišće … Hm?

 

Povezani sadržaji

Vladimir Megre – Brzina misli

Vladimir Megre – Ne ponavljati staru pogrešku

Vladimir Megre – Smrtni grijeh

Vladimir Megre – Sto je demo(n)kracija

Senzacija u Rusiji!

Vladimir Megre – Tri molitve

Djeluju li ljudi pod utjecajem “nevidljivih” sila?

4 Responses

  1. hm, smartić biće, ne govori li,ti, iskustvo, da je “ljudima” najteže razmišljati?…ne njihovom krivicom ,nužno (sjeti se nevidljivog svijeta)

    Hai
    :))

  2. Aj kad nemrem mirovat,šta je začujuće rijtko…so far so god ,šta su znali reć kanađani…but, ovaj/onaj ka i uvik govori šta bi i ja tija reć ..srića šta je odlipija na v na vrime i mene ostavija da klapan,mada mi se ne čiti da se i meni lipo znate, nekad dopjezdui š-e. Mož mislit kako mi je teško:)
    Evo, ne ti
    evo,nasmrt se ispripadn kad ze zamislin ,uglavnno se pri činjavan a kamoli pipkat.
    Iden leć,neka vas pisma pri-država do idućeg javljanja:Pi….
    Znate, nekad dopjedušin tipkat…
    BIJEG IZ ZATVORA

    Ako sami odučite napustiti pušenje i nikom ništa ne kažete, postoji devedeset devet posto mogućnosti da neće pušiti.

    Netko drugi odluči da neće pušiti i kaže to svojim prijateljima.

    Postoji devedeset posto mogućnosti, da će ipak pušiti.

    Treća mogućnost jest da se čovjek pridruži društvu nepušača gdje nitko ne puši.

    Tada postoji devedeset devet posto mogućnosti da neće pušiti.

    Gurdjieff bi obično rekao da ako želite nešto učiniti, nađite nove prijatelje da to možete zajedno raditi.

    To sliči činjenici da ste utamničeni u zatvoru.

    Željeli biste pobjeći, ali bilo bi vrlo teško pobjeći sam.

    Ako se udružite, mogućnost je veća.

    Zajedno možete ubiti stražara, ali bi bilo vrlo teško to učiniti sam.

    Zajedno možete srušiti zid, no teško biste to sami učinili.

    Još uvijek postoji mogućnost da ne uspijete jer vaša družba je možda mala grupa bespomoćnih zatvorenika.

    Snage koje upravljaju zatvorom su jače od vas.

    Najbolje je da imate vezu s ljudima koji su izvan zatvora, koji su već na slobodi, koji vas mogu opskrbiti stvarima, dati vam mapu, podmititi čuvare, koji mogu odvesti utamničenoga.

    BIJEG IZ ZATVORA

    Ako sami odučite napustiti pušenje i nikom ništa ne kažete, postoji devedeset devet posto mogućnosti da neće pušiti.

    Netko drugi odluči da neće pušiti i kaže to svojim prijateljima.

    Postoji devedeset posto mogućnosti, da će ipak pušiti.

    Treća mogućnost jest da se čovjek pridruži društvu nepušača gdje nitko ne puši.

    Tada postoji devedeset devet posto mogućnosti da neće pušiti.

    Gurdjieff bi obično rekao da ako želite nešto učiniti, nađite nove prijatelje da to možete zajedno raditi.

    To sliči činjenici da ste utamničeni u zatvoru.

    Željeli biste pobjeći, ali bilo bi vrlo teško pobjeći sam.

    Ako se udružite, mogućnost je veća.

    Zajedno možete ubiti stražara, ali bi bilo vrlo teško to učiniti sam.

    Zajedno možete srušiti zid, no teško biste to sami učinili.

    Još uvijek postoji mogućnost da ne uspijete jer vaša družba je možda mala grupa bespomoćnih zatvorenika.

    Snage koje upravljaju zatvorom su jače od vas.

    Najbolje je da imate vezu s ljudima koji su izvan zatvora, koji su već na slobodi, koji vas mogu opskrbiti stvarima, dati vam mapu, podmititi čuvare, koji mogu odvesti utamničenoga.

    I tako, otra ..naravno, do daljnjeg i ja s pismon:)

    https://www.youtube.com/watch?v=GF8BnxWr7gghttps://www.youtube.com/watch?v=GF8BnxWr7gg

    1. Obični kesten, „aeskulus“. Ubere se za 1 – 2 pranje recimo 5–8 kestenova i smrvi ih se udarcem čekića. Ako se želi pripremiti veća količina da ih se posuši, najbolje u nekoj mrežici, da se ne rastresu pri udarcu. (Platnena vrećica ili krpa puknu pod udarcem). Može ih se naravno i nasjeći nožem, ali je malo teže. Tu je poželjna muška snaga 🙂
      Onda ih se preko dana (8 s.) stavi u staklenku od 1/2 l. s vodom (napuni se 3/4, 300 ml) i protrese svako toliko, da se počne stvarati pjena (zbog sadržaja saponina). Nakon toga je tekućina spremna za pranje. Procijediti u drugu staklenku ili direktno u odjeljak za prašak stroja za pranje rublja.
      Preporučljivo je uvijek pripremiti svježu tekućinu, jer se inače kvari. Smrvljene kestenove se može i posušiti i spremiti u neku kutiju. Daljnji postupak je isti.
      Ako perete samo tamnu robu, može se isprobati da se smrvljeni kestenovi ubace u staru soknu ili najlon čarapu, zaveže i istavi između robe. Nakon pranja kestenove baciti.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.