Izbori specijal – Bog i Hrvati

Ipak Draženov članak nije posljednji iz ovog serijala – odlučio sam i ja oglasiti se na dan izborne šutnje.

Sutra je izborni dan, a današnji dan je zbog izborne šutnje melem za mnoge uši koje su proteklih nekoliko tjedana bile napadane propagandom koja je BIRAČE trebala navesti da ovoj ili onoj političkoj opciji kažu čiji bi robovi radije bili.

Demokracija se, kao i sve ostalo pod kapom nebeskom, uvijek može svesti na svega nekoliko riječi. Malo toga ima oko nas a što nije moguće, kako se kaže, pogoditi u sridu sa nekakvim kratkim opisom.

Privatno, rekao bih da je demokracija jednaka robovlasništvu. I to ne iz razloga što ja mislim da je tako već zato što je to Istina i mogu je dokazati u 5 minuta čak i ako me probudite usred noći. Jednako tako bih opisao i bilo koje društveno uređenje koje je kroz čitavu povijest ikada bilo nametnuto ljudima.

Društveno uređenje naziva demokracija može se opisati i kao kolektivizam. Svi BIRAČI, koji kao kolektivno tijelo pojedinačno imaju ”pravo” izići na izbore, sudjeluju u kolektivnoj kreaciji društva koje se temelji na nasilju – te su stoga svi BIRAČI kao kolektiv bez promišljanja odlučili da je nasilje moralno opravdano – čime su zapravo na spiritualnoj razini jasno definirali u koju moralnu kategoriju ljudi oni spadaju. I to iz razloga, što svojim činom biranja nekoga na nekakvu poziciju moći – MISLE da će taj zbog njihovog čina imati pravo činiti ono što niti jedan od njih pojedinačno nema pravo činiti. Recimo – imati će mogućnost takav koji je zasjeo na poziciju moći, pisati nekakve zakone koji, kada ih razložimo na proste faktore, kažu samo dvije stvari:

Ako učiniš X, biti ćeš kažnjen. Primijenit ćemo nasilje da provedemo propisanu kaznu.

Ako NE učiniš Y, biti ćeš kažnjen. Primijenit ćemo nasilje da provedemo propisanu kaznu.

Kako misle BIRAČI da to mogu uraditi? Zašto misle BIRAČI da je opravdano primijeniti nasilje? Leži li razlog u tome što smatraju da zato što ih ima puno, imaju moralno opravdanje za nametanje kolektivistički ustrojenih pravila svima ostalima koji se s njima ne slažu?

Fantastična mentalna vježba za otkrivanje Istine, koja kaže imamo li pravo nešto činiti ili nemamo, izgleda ovako:

Zamislite da na čitavoj planeti postojite samo vi i još jedan čovjek. Zatim zamislite bilo kakvu radnju koja interferira s tim drugim čovjekom. Ta radnja može biti zaista bilo što a što ste sposobni zamisliti. Recimo, to može biti kuhanje obroka za svojeg jedinog sugovornika na čitavoj planeti. I – pretpostavite potom da vaš sugovornik kaže, ne hvala, nisam gladan. Imate li pravo reći mu: moraš pojesti to što sam skuhao za tebe. Ako to ne učiniš – istući ću te. Pa ako on opet kaže, ne hvala, vi ga zaista istučete i nagurate mu vaš ručak u grlo? Ili se možete zapitati imate li pravo uraditi slijedeće: reći mu da ćete ga istući svaki dan u kojem vam on nije skuhao ručak. Imate li pravo tako nešto učiniti?

Kada dobijete odgovor na pitanje – IMAM LI PRAVO UČINITI MU OVO ILI ONO – pokušajte shvatiti da taj princip djelovanja vrijedi ne samo u interakciji dvoje ljudi, već i interakciji bilo kojeg broja ljudi, u 100% slučajeva.

A što je to što se uvijek na jednak način dogodi u 100% slučajeva?

To je nešto što se zove prirodni zakon.

Mi možemo odlučiti da djelujemo u skladu s prirodnim zakonom, a možemo odlučiti i da djelujemo u suprotnosti s njime. Jer imamo slobodnu volju. Ako odlučimo djelovati u suprotnosti s nekim prirodnim zakonom, ipak nećemo moći izbjeći da na nas prirodni zakon djeluje, recimo – zakon uzroka i posljedice koji kaže da svaka radnja ima posljedicu. Morat ćemo u slučaju s kuhanjem ručka i nasilnog utjerivanja tog ručka u tuđe grlo prihvatiti posljedicu, koja bi mogla biti da mi budemo izmlaćeni. Jer je prirodno pravo svakog čovjeka da se obrani od nasilja.

Svatko od vas će u opisanom primjeru zaključiti da se onaj drugi čovjek ima svako pravo obraniti od nasilja, ako je potrebno i primjenom sile.

Što je sila a što nasilje, pojasniti ću detaljnije u nekom od budućih članaka serijala Kratki tečaj iz kreacije stvarnosti.

Koliko god da ljudi ima u nekakvom društvenom sustavu u kojem se događa interakcija između ljudi, bio taj broj samo dva ili 20 milijardi, potpuno je irelevantno. Ako nemate pravo nešto učiniti kada vas je samo dvoje, to pravo ne postoji niti kada se nalazite u većini od 19 milijardi, 999 milijuna, 999 tisuća, 999 naprama 1.

19.999.999.999 : 1 

Ne postoji. Kraj priče.

Pa razmislite malo o ovom primjeru, kroz koji možete doći do Istine postavljanjem jednostavnih pitanja samome sebi, ne samo o tome tko će skuhati ručak i posljedicama toga. Možete se zapitati i slijedeće pitanje koje vam može pomoći da spoznate istinu:

Jesam li ja gospodar svoga tijela?

DA ili NE?

Golema većina ljudi će odgovoriti sa DA.

Međutim, očito je da BIRAČI ne misle tako, ili češće, ne vide da svojim postupcima pokazuju da ne misle kako su svoga tijela gospodari. A ne misli tako niti njihov bog u kojega BIRAČI vjeruju. Koji je taj bog i zašto je on bog u njihovim umovima? Taj bog zove se DRŽAVA (može i demokratska), religija BIRAČA naziva se državizam, a bog im je bog iz razloga što vjeruju da svećenstvo tog boga (političari) imaju prava koja nitko od njih BIRAČA pojedinačno nema, nikada ih nije imao i nikada ih neće imati. Prisjetite se mentalne vježbe sa dva čovjeka na planeti ako vam ovo nije kristalno jasno i odradite je opet sa još nekoliko primjera. Recimo, zapitajte se imate li pravo reći mu, četiri sata dnevno moraš raditi točno to što ti ja kažem ili ću te istući. Ovo pitanje bi bila recimo, analogija blažeg poreza od svega 17%.

Zašto je to u što BIRAČI vjeruju religija?

Zato što smatraju BIRAČI kako je njihov bog stvarni bog, iako uopće svega ovoga nisu svjesni – jer sve ovo opisano zbiva se u podsvijesti njihovog indokriniranog, brutalnim napadima propagande izloženog uma koje na dnevnoj bazi provode misionari državizma i svećenstvo koji opslužuju ovo neobično i naravno, nepostojeće božanstvo. Smatraju BIRAČI iz tog razloga, koliko god on iracionalan bio, da ima svećenstvo (političari) njihovog boga velike moći. Misle da imaju takvi pravo napisati zakon koji nije prirodan svakome od nas koji je svjetan toga da posjeduje samoga sebe, koji je svjestan da je njegovo tijelo njegovo a ne nečije tuđe. Imaju BIRAČI kontradikciju unutar samih sebe – ZNAJU da je njihovo tijelo samo njihovo, a VJERUJU da netko ima pravo taj njihov prirodan posjed oskvrnuti. Kako je taj posjed oskvrnut?

Tako jer su svećenici (političari) napisali zakon koji kaže ovo:

Ne smiješ u tijelo unijeti supstancu X (recimo nekakvu gljivu, travu, pa čak i neke ljekovite biljke koje se stavljaju u čajeve i nemaju nikakvih narkotičkih svojstava). Ako to učiniš, biti ćeš kažnjen. Primijenit ćemo nasilje da provedemo propisanu kaznu.

Dakle – njihovo božanstvo zaista ima božansku moć. Zabranilo je svećenstvo nekakvu biljku, kreaciju pravog Stvoritelja – a oni svojim činom negiraju njegovu kreaciju! Ako to mogu uraditi – pa mora da su i oni sami nekakva božanstva, zar ne? Pače – moćniji su od Stvoritelja, zar ne?

Ili kaže božanstvo BIRAČA posredstvom svećenstva (političara) recimo ovo:

Moraš unijeti u tijelo supstancu Y (recimo – cjepivo ovakvo ili onakvo). Ako to NE učiniš, biti ćeš kažnjen. Primijenit ćemo nasilje da provedemo propisanu kaznu.

Dakle, bog BIRAČA koji se manifestira kroz tumačenja toga što se smije a što ne smije činiti od strane njegovih svećenika (političara) – taj je koji posjeduje vaše tijelo, i ima ”pravo”… zapravo ga nema, ali ima mogućnost i odlučnost primijeniti nasilje kako bi vas natjeralo da se njemu poklonite i pokorite.

Kaznu će provesti oni koji slušaju naredbe – koji vrlo malo od svoje svijesti posjeduju. Nimalo osjećaja za to što je ispravno a što neispravno činiti. Nimalo svijesti o postojanju razlike između sile i nasilja. Provoditelji naredbi jednaki su onima koji su, nakon što su ih optužili za recimo ubojstva u kojima su sudjelovali u nacističkim koncentracionim logorima, rekli – nisam ja kriv. Ja sam samo slušao naredbe. Morao sam to napraviti jer takav je bio – zakon.

I što sada reći? Izazivam bilo kojeg BIRAČA da ospori argumentiranim i logičnim dokazima moju tvrdnju kako nije pripadnik religije državizma, dakle i sam državist, ako vjeruje u to da se pisanjem zakona ono što je nemoralno (krivo) činiti može pretvoriti u nešto što je moralno (ispravno) činiti.

Može usput BIRAČ ponuditi i argumentirane i logične dokaze na pitanje – odakle svećenstvu boga DRŽAVE pravo da pišu zakone i natjeraju svakoga koga mogu dosegnuti da im se pokori, i da ih kažnjava, krade im novac ili baca u tamnicu ako se odbiju pokoriti njihovim samovoljnim odlukama? A to čine čak i u slučaju da takvi ljudi koji s niti jednim jedinim čovjekom nisu ušli u odnos na koji nemaju pravo, vođeni načelima opisanim u primjeru mentalne vježbe sa dva čovjeka na planeti?

Znate li iz kojeg razloga ja imam pravo otići u dućan, kupiti tamo recimo pola litre maslinovog ulja, litru solne kiseline, papar, sredstvo za čišćenje roštilja, tabasco sos, dva decilitra votke, masline i od njih smućkati koktel koji ću popiti?

Zato što sam ja svoga tijela gospodar. I nitko nema pravo nasiljem se miješati u moju odluku da popijem koktelčić koji sam si smiješao, ukoliko sam tako odlučio – neovisno o tome koliko će to za mene biti štetno. Jer ja sam svoga tijela gospodar – a ne oni – i činit ću s njime što god mi se prohtije.

Međutim – BIRAČI tu samoevidentnu činjenicu ne vide. Smatraju da se nešto što se može nazvati ”zlatnim pravilom” (ne čini drugome ono što ne želiš da čine tebi) koji je prirodni, univerzalni zakon koji važi za svakoga od nas i koji razumije svako živo biće obdareno sviješću i razumom, može biti poništen zakonom koji je napisan od strane svećenika svemogućeg boga naziva DRŽAVA u kojeg vjeruju.

Da zaključim dan izborne šutnje neobvezujućim prijedlogom za BIRAČE.

Potražite Istinu u sebi. Zamijenite vjerovanje u iluziju znanjem, jer ako djelujete iz neznanja umjesto iz znanja, sukreatori ste kaosa, nasilja, nereda i patnje drugih ljudi. Ne sklapajte ugovore s nepostojećim božanstvom, ugovora koji kažu da ste njegov rob, i stoga podložni hirovima njegovog svećenstva koji danas kažu da je ovo zakon, a sutra da je ono zakon.

Ako se sutra pojavite na biralištima – vjerujete u nešto što ne postoji u stvarnosti – i svoju božansku suštinu prinosite kao žrtvu na oltaru lažnog božanstva, na koji ćete sami krotko leći. Ti žrtveni oltari doduše izgledaju malo drugačije nego što izgleda žrtveni oltar kakvim ga ljudi zamišljaju, ali suština mu je jednaka unatoč tome što ovi o kojima govorim izgledaju kao običan stolac i stol, a oružje koje se rabi za prinošenje žrtve lažnom božanstvu je olovka i birački listić. Sve to možete pronaći sutra u hramovima lažnog božanstva koji se zovu – biračka mjesta.