29. dio – KAKO FUNKCIONIRA SUSTAV – Drumski razbojnici 2

Idemo ukratko utvrditi gradivo.

Zakoni na koje se izvršioci naredbi pozivaju pri činjenju nasilja nad čovjekom, na čovjeka se ne odnose.

NE POSTOJI pravni slijed kojim se čovjeka može podvesti pod ičiju nadležnost, posebice ne buncanjem o ”društvenom ugovoru”.

NE POSTOJI obveza čovjeka da se pokori ičijoj volji.

NE POSTOJI ičije pravo primjenjivati nasilje.

POSTOJI svačije pravo da se odupre nasilju, čak i primjenom fizičke sile. Ako je nužno uporabiti smrtonosnu silu da se onesposobi nasilnika u njegovom naumu, opravdano je čak i usmrtiti nasilnika.

NE POSTOJI pravo na nastavak primjene fizičke sile nad nasilnikom od onog trenutka kada je ovaj onesposobljen dalje primjenjivati nasilje. Tu liniju ne smijemo prijeći, jer tada više ne primjenjujemo fizičku silu, već nasilje – NA ŠTO NEMAMO PRAVO.

NE POSTOJI ičije pravo da ikoga sprječava u korištenju njegovih prava.

NAŠA PRAVA nitko nam nije dao da bi nam ih mogao oduzeti ili ograničiti. S njima smo se rodili, i nitko nema pravo petljati se u to, zato jer on ”misli” da ima to pravo. Da mu je netko ”dao” to pravo. Da mu ”zakon” daje to pravo.

ODAKLE MU TO PRAVO? GDJE JE PRAVNI SLIJED? GDJE JE UGOVOR? Neka dokaže da sve to ima ili da postoji. NEĆE USPJETI NIKADA NIŠTA OD TOGA DOKAZATI DA POSTOJI. I tako se, dragi ljudi, razotkrivaju NASILNICI. Nasilnici su oni koji su potpuno uronjeni u nevidljivo – iluzorni svijet ”vladavine prava” čiju manifestaciju u stvarnosti održavaju svojim djelovanjem koje se temelji na neznanju i nesvijesti. Nesvijest je mentalna bolest koja se može poistovjetiti sa obuzetošću kada onaj koji je obuzet “izvršavanjem svojeg posla” ne vidi niti najočiglednije stvari. Stoga je zapravo ispravno reći da su ovakvi ljudi potpuno mentalno kontrolirani i da nemaju svoju volju. Čiju volju oni provode, tko ih je obuzeo i s kojom svrhom, mnogo puta smo spominjali na ovim stranicama. Je li taj sotona ili anđeo, prosudite sami. 

NAŠA PRAVA su vrlo jednostavna. Gospodari smo svojih tijela i svega što uz to ide, vremena koje nam je na raspolaganju od rođenja do smrti, i svega što u tom vremenu svojim radom stvorimo. Možemo činiti što god želimo, pazeći pritom da svojim djelovanjem ne nanosimo štetu drugima. Da tuđa tijela ne diramo (bez dopuštenja), niti da tuđe vlasništvo koje je tuđim radom stvoreno diramo (bez dopuštenja) a kamoli da nešto tuđe krademo. Ono što nije naše, nemamo pravo dirati i u to se petljati, uključivo i nečija prava koja su ista kao i naša. Mora postojati pristanak druge strane. Mora postojati nešto što se zove ”dobrovoljna interakcija” u našem društvu. Interakcija koja se temelji na PRISILI uništit će nas sve zajedno. Dakle – jedino na što u našem životu moramo paziti, jest da našim djelovanjem ne nanesemo štetu drugima. I moramo paziti da ne dopustimo drugima da nama nanose štetu – jer mi smo odgovorni za ono što je naše, uključivo naša prava, tijelo i dušu – sve što posjedujemo kao ljudi. I to je sve. To je jedine dvije naše obveze koje moramo od 0-24 dosljedno ispunjavati, ako želimo s drugima biti u miru i ako želimo imati red u našim životima. Dokle god smo u toj paradigmi, NITKO nema pravo petljati nam se u naša posla i tako mora biti dokle god smo u toj paradigmi. Ukoliko se upetljamo u život nekoga koji nikome nikakvu štetu ne čini, pa makar iz razloga što nam se ne sviđa to što čini ili način na koji živi, i pokušamo ga spriječiti da čini to što čini, ili mu nanijeti štetu jer čini to što čini, što god bilo to što čini, onda smo NASILNICI i svatko nas ima pravo spriječiti u tome, čak i primjenom fizičke sile. Ma ima pravo čak i da nas usmrti ako smo toliko nasilni da ne odustajemo u svojem naumu.

A zašto – ako to razumijemo – mislimo da onaj koji ima značku, pištolj, pendrek, odoru, suzavac u spreju i tko zna što još a što je našim novcem kupljeno, ljude ima pravo sprječavati da žive kako im se hoće sve dok nikome ne čine štetu i da im kazne piše iako nikome ne čine štetu? Oni su vojnici sotonske svijesti, u prvim redovima njegove vojske koja vodi nemilosrdan rat protiv čovjeka. Policija je najobičniji kult i pojma nemaju koga služe – i fućka mi se živo što haluciniraju da nije tako. Policijski službenici su najobičniji utrenirani izvršitelji tuđe volje koje na svojem lancu drži njihov gospodar, za kojeg niti oni sami ne znaju koji je.

Postoje prirodni zakoni i svatko od nas ima mogućnost donijeti odluku hoće li djelovati harmonizirano s njima ili neće. Znate li zašto? Zato što svatko ima slobodnu volju da odluči djelovati kako mu se hoće, i da se suoči s posljedicama svojih odluka, za koje mora znati da će mu doći, ako je svjestan postojanja prirodnih zakona. A ako ne zna da ima posljedica, tko mu je kriv? Mogao je malo zagrijati stolicu da nauči nešto osim ”spavaj, radi, jedi, pij, izvršavaj naredbe, razmnožavaj se, umri” pa bi mogao utjecati na posljedice svojih djela, koje će mu kauzalitet dostaviti u njegovu stvarnost.

Stoga se svaki “poslušni izvršitelj naredbi” treba zapitati: “Gdje će mi duša završiti?” Međutim, kada svjedočimo ovakvom nasilništvu kakvo je opisano, jasno je da takvim tipovima duša niti ne treba, možda čak niti srce, jer ga uopće ne koriste. Ako im to ne treba, ima netko tko jedva čeka da zauzme vlast nad tim teritorijem. Usuđujem se reći da je svaki poslušnik po defaultu onaj koji ne djeluje iz srca, pa čak niti iz razuma. Ti i takvi tipovi djeluju iz najnižih pobuda straha, koristi, moći, kontrole. A svi znamo tko vlada u dolini straha, suza, smrti. Naravno – “Vladavina Prava”, u konačnici se može nazvati i vladavinom sotonske svijesti, jer je utemeljena na strahu, prisili, kontroli i kazni. Divota!

Sve je oko nas prepuno nasilnika i lopova koji uopće nisu svjesni da su nasilnici i lopovi. A ”zakoni” koji su neki frajeri napisali, koji su također pripadnici sumnjivog kulta naziva VLADA ili PARLAMENT ili štogod već, dramatično nas ograničavaju u mogućnosti da se od nasilnika obranimo, osim ako nemamo vještine kakve su imali Bruce Lee, Rambo, Učitelj Yoda i Terminator zajedno.

Ipak, ruku na srce, ne treba zaboraviti da su policija, saborski zastupnici, vlada, pravnici, sudci, vojska, svećenici, pa čak i predsjednik jedna kasta ljudi koja mora izvršiti, određenu prisegu/zakletvu/kletvu/urok da bi se mogli baviti onim čime se bave. Zasigurno je svaka zakletva, određena vrsta ugovora u kojem određeni entiteti okupiraju dušu ili barem dio duše jadnog neznalice, žednog moći ili kontrole. O tome više možete pronaći OVDJE.

Opet neću završiti sve što sam mislio reći. Ljut sam i ne da mi se više žuč prosipati, iako je ta žuč nastala jer ljudi i pored zdravih očiju ne vide što je ISTINA. Ne vide koga štuju svojim (ne)djelima. Uklonite žuč iz napisanog, i vidjet ćete da je iza nje u napisanim riječima ostala samo ISTINA.

Nastavak slijedi nekom boljom prigodom.

U posljednjem nastavku biti će PRECIZNO pojašnjeno i dokazano da prema njihovim zakonima uopće ništa ne smijemo poduzeti a da se dotiče njihovog pravnog sustava, ma ne smijemo im se čak niti identificirati njihovim papirima prema njihovim zakonima, niti na njihova pitanja odgovarati – ČAK NITI NA NJIHOVOM SUDU koji sudi prema njihovim zakonima… I biti će opisana moja pretpostavka (koja bi lako mogla uskoro biti dokazana kao istinita) o tome zašto policijski službenici rijetko daju svoje iskaznice na uvid.