Gdje si čovječe, je l’ stvarno si ovdje?

Stihove skladala Niara

Hej, sestro, brate, zastani na tren – da te nešto priupitam …

Kako živiš čovječe svoj život taj
Poklonjen ti od Svevišnjeg na dar?
Živiš li snove, u srcu duboko koje sniješ?
Činiš li iskreno sve što umiješ?

Da te upitam, ako bih smjela:
Izrečeš li uvijek ono što si kazat‘ htjela?
Činiš li ono što si u sebi naumila?
Obećanja ispunjaš li koja si dala?

Je l’ dan bio uveče, imalo ljepši neg’ bio je jutrom?
Djeca tvoja, jesu l’ sretna legla spati?
Mir i spokoj u duši svojoj mjesto našli
Da bi hranu nasušnu blagom srcu dali?

Ruka tvoja drhtava – što dodirnut’ žudi,
Dok još uvijek čezneš za blizinom skuta
Majke koja pokretom dlana obrisaše
Tjeskobe tmurne s tvog čela i duše?

Izgovaraš li riječi da one samo teku iznebuha,
Il‘ znamenje njihovo iz dubine proizlazi duha,
Probijajuć’ se kroz stjenovite otpore
Da tkaju stvarnosti i nove svjetove?

Živiš li svoj život, neizmjernu svoju snagu,
Kad munja osvijetli dosad duboku tamu,
Dok duh istražuje u Svemirskom beskraju
I sjaj svježeg zanosa bljesne u oku?

Imaš li hrabrosti pokazat’ srce koje titra srećom,
Neisplakane suze, nad tugom i nesrećom,
Ljubav tvoju žarku – dodir ruke koji sve liječi boli,
Pogled milosrđa u srce kad zadire, da ga osokoli?

O čemu sanjaš, kad zaklopiš oči?
Što istražuješ sam u neizrecivoj pustoši,
Klečeći skrušeno u sivoj samoći,
Moleći se Neznanom u tamnoj noći?

Što li tražiš u plavetnilu neba,
Kad zamišljen pogled tvoj u daljini luta,
U beskrajnom prostoru visina odjekuje i
Misao jasnog duha smioni plan kuje?

Svijet te treba, tvoju moć i snagu, gdje
Ljubav bezgranična, riječju i samilošću
Predaje se svijetu – pokloni se pred njime,
Da svijet pokloni se pred njom i svime.

Od sebe daj sve – da bi primio sav ogoljen,
I voli, voli – no, ne da i ti bi bio voljen
Neg’ zato što to ljubav je tvoja – a ti si njen.
I primi svesrdno što se desi u jedan kratki tren.

Zato smij se, pleši, sij i šalji – bogato ćeš žet’,
Zlato, koje kupit‘ nećeš moć’ nit’ htjet’
Jer sve što se dijeli – gubi u količini
LJUBAV i SREĆA dobivaju na veličini.

Gdje si čovječe, je l’ stvarno si ovdje?

 

Komentar

Ove riječi koje su samo tekle, poticaj su za sve nas da pojačano i dublje pogledamo u svoju unutrašnjost, koja skriva neopisivu snagu i moć i da ih svakim danom sve više i više prihvatimo, kao i spoznaju koliko smo kao ljudi moćni Stvaratelji, kada izgovaramo riječi i odašiljamo osjećaje. 

Prošla godina je bila godina raz-otkrivenja, kako u vanjskom, tako i u unutarnjem svijetu. Ova će biti za mnoge lakša u mnogočemu, dok će drugi tek započeti sa svojim čišćenjima i preradama.

 Živimo u nevjerovatno uzbudljivo doba, kada imamao priliku još za vrijeme života ponovo stvoriti onakve uvjete življenja kakve zaista, pa skoro svi priželjkujemo. I rekla bih, samo hrabro naprijed.