„Kada se dijete kritizira
ono uči osuđivati.
Kada se prema djetetu odnosi neprijateljski
ono se uči boriti.
Ako se dijete ismijava
ono se uči biti stidljivo.
Kada je dijete osramoti
ono se uči osjećaju krivnje.
Kada se dijete razumije i tolerira
ono uči biti strpljivo.
Kada se dijete ohrabruje
ono uči cijeniti sebe.
Ako se prema djetetu odnosi pravedno
ono uči da biti pravedno.
Ako dijete živi zbrinuto
ono uči imati povjerenje.
Ako se djeteti odaje priznanje
ono uči voljeti sebe.
Kada se dijete prihvaća u prijateljstvu
ono uči pronaći ljubav u svijetu.“
Iz Tibeta
Komentar
Rijetki od nas su odrasli u tako idealnim uvjetima. Tko za sebe može reći da je iskusio isključivo ljubav i imao podršku u djetinjstvu – na prvom mjestu u obitelji? Ja ne mogu, a mislim da također i većina ljudi. Svi mi ljudi na Zemlji nosimo teret NE-SVIJESTI naših predaka i posljedice njihovih neizliječenih povreda, još uvijek otvorenih, bolnih rana, tvrdih uvjerenja i krutih nazora, kao i neispunjenih želja i neostvarenih snova …
I baš se kod mene pred neko vrijeme pojavio poticaj da sastavim rodoslovlje naših predaka, kao neku vrstu porodičnog stabla. I već sam počela pisati imena i podatke, s mišlju da ih predam ostalim članovima obitelji. No, pri tome mi je nekako bilo nevoljko, jer sam bila potpuno svjesna, da to nije stvarno moja želja, jer nikad u životu nisam osjećala sličan poticaj i to mi uopće nije bilo važno – ali bilo je jako važno mojem ocu, koji je tako nešto i sastavio i proučavao odakle su se kretali naši preci, gdje je prvi puta bilo upisamo naše prezime u službene spise. I on je to meni ispričao, ali moj interes ja bio vrlo površan, teoretski da, ali ništa dublje … Eto, to je bilo jedno od njegovih „nasljeđa“ koje mi je ostavio kada je napustio zemaljsku razinu. I to mi je bilo duboko svjesno pri sastavljanju tog rodoslovlja, pa sam prestala raditi na tome, ostavila po strani, jer mi je bio svjesno i određeno „silenje“ drugih članova obitelji, temama za koje sami ne pokazuju zanimanje. Po drugi puta sam nastavila raditi na tome, ali mi je SVIJEST o tome, da TO NIJE MOJA stvar, bila dovoljno jaka, da taj dokument i poništim, bacim u smeće, sa riječima zahvale prema mom ocu.
Vratila sam mu natrag to nasljeđe, pa neka sam nastavlja istraživanja u slijedećem životu. Misaono sam spakirala tu temu u mali paketić, povezala s mašnom i predala mu ga natrag. I za mene je ta tema bila završena i osjetila sam olakšanje.
Na taj način možemo našim roditeljima, ako više ne žive, vratiti sve što su nam ostavili u nasljeđe, sve što sami iz bilo kog razloga nisu mogli dovršiti u svom životu (a željeli su), jer MI, njihova djeca vodimo svoj život, ne njihov – i bilo bi dobro da prekinemo taj lanac koji se u pojedinim porodicama vuče stoljećima i vezuje ih za davna neriješena obećanja, prokletstva, osvete, borbe, sukobe.
Sigurno vam je poznato kako se u nekim obitejima ponavljaju priče, od jednog koljena na drugo, npr. da su bračne zajednice neskladne i brzo se raspadaju ili sl.
Pri tome se može raditi o određenom neriješenom prokletstvu (izrečenom od strane nekoga koji-koja je bio-bila povrijeđen-a/napušten-a/silovan-a/ubijen-a/bačen-a u okove/pogubljen-a/zatvoren-a/odbačen-a/izopćen-a itd.) ili zavjetu/obećanju (od strane nekoga koji-koja je povrijedio-povrijedila/izdao-la/ubio-la/napustio-la/zloupotrijebio-la – “zakljinjem se da više neći nikada …”). A takvih je situacija bilo bezbroj, a nebrojene su i dan danas.
I to se isto tako može na sličan način razriješiti, tako da promatrate koje vam se misli javljaju u vezi određene situacije/teme, jer zasigurno nisu vaše vlastite i onda se riječima, SVJESNO osloboditi tih nametnutih i prenesenih nam spona iz prošlosti i odlučiti ići svojim putem – moliti za oproštenje svih koji su ikad bili povrijeđeni od strane naših predaka i oprostiti svima koji su našim precima nanijeli ikakvu nepravdu/povredu, zadali ranu i sl. – bilo riječima, mišlju ili činom i zahvaliti im svima za njihovo sudjelovanje. Taj čin se može i zaključno popratiti riječima, koje bi bilo dobro ponavljati neko vrijeme (po osjećaju ili 9 dana, jer brojka 9 označava dovršenje/završetak nekog ciklusa), nekoliko puta na dan, da se PODSVIJEST preprogramira:
„Oslobađam se od svih patnji, boli, obećanja i kletvi.“
U slučaju da se odlučite pozabaviti se tim dijelon vaše prošlosti, obratite pažnju na snove, u kojima će vam se pokazati neke situacije, koje ćete moći prepoznati da su iz davnih, prijašnjih vremena i kako se vaš život oslobađa od nametnutih okova ili ograničenja stare obiteljske priče.
Povezani sadržaji
Hvala Niara na ovome!
Molim Miha 🙂
Uvezi afirmativne rečenice “Oslobađam se od svih patnji, boli, obećanja i kletvi.” bih dodao ovo:
Možda će zvučati kao cijepidlačenje ali čitao sam u nekoliko literatura, da je “ispravno” govoriti, misliti i osjećati, kao da se već desilo ono, što imamo namjeru, da se desi. Po toj formulaciji, gornja afirmativna rečenica bi zvučala “Oslobođen sam od svih patnji, boli, obećanja i kletvi.” ili “Oslobodio/la sam se od svih patnji, boli, obećanja i kletvi.” Prva rečenica zvuči, kao da još traje i na taj način se stalno ponavlja i ostaje u tom stanju. A druga rečenica zvuči, da je sve riješeno. Što misliš Niara – ili možda najprije ponavljati prvu devet dana npr. i na kraju druga?
Dobro pitanje, hvala Miha.
Postoji mala razlika. Postavit ću ti protupitanje. Kako bi rekao kada bi želio imati npr. izobilje novaca?
“Imao sam izobilje novaca” ili “Imam izobilje novaca” Ja bih izabrala drugi oblik i onda si zamislila/vizualizirala stanje kao da je to SADA stvarnost i dodala osjećaj radosti. To se zove Zakon privlačnosti/magnetizam, kada ISTO privlači isto.
Time se misli “misliti i osjećati, kao da se već desilo ono, što imamo namjeru, da se desi”
Gramatičkim oblikovanjem riječi u sadašnjosti, pokazuješ svoju NAMJERU za promjenom, što se na Zemlji ne događa u istom času, već je to proces povezan s vremenom i potrebno je neko vrijeme da se materija prilagodi novonastaloj situaciji/energiji, ali ne samo materija, već i duh, svijest, misli, osjećaji i PODSVIJEST, koja je dugo vremena dobivala jednu vrstu informacija i ne može ih zamijeniti nekom suprotnom jer joj (još) ne vjeruje, zato jer je svaki traumatski doživljaj, povezan s bolom, strahom, odbijanjem, ljutnjom, nemoći i sl. psiha odložila u podsvijest, čemu je bila uloga da nas čuva u budućnosti od sličnih opasnih situacija, s namjerom da nam sačuva život. I uvijek kada se ponovo nađemo u sličnoj, još ne-riješenoj situaciji, osjetimo “upozorenje” podsvijesti u obliku bola negdje u tijelu, uboda, ubrzanog pulsa, nestane nam daha ili riječi, krv navre u glavu, srce počne brže udarati – sve su to “automatske” reakcije, koju ne možemo svjesno kontrolirati. ZATO je potrebno ponavljati duže vremena pozitivne riječi, da se otkloni određeni otisak/program, koji je izazvao i ostavio neki neugodan susret, gubitak, rastanak, prijetnja, povreda, nasilje, smrt ili sl.
Po meni se radi o tome da na prvom mjestu prihvatimo stanje onakvim kakvo trenutno jest u sadašnjem trenutku. I to se izražava riječima koje odgovaraju tom trenutku (present).
Nakon što smo riješili neki “problem”, tek onda možemo riječima dati prošli oblik, što znači da je završeno/riješeno. I đ nakon nekog vremena dobijemo za to i jasan osjećaj da stvarno i je tako i onda s uvjerenjem i sigurnošću možemo reći: “Oslobodio sam se toga i toga.”
Nadam se da sam dovoljno jasno napisala?
O tome bi se mogle napisati stranice s primjerima, lai za sada mislim da je ovo najkraće.
I najbolje isprobaj sam kako ti djeluju riječi kada ih govoriš na jedan ili drugi način i promatraj kako se osjećaš. I vidjet ćeš, bolje rečeno osjetiti, da ju ne možeš samo tako preveslati 🙂
Na početku će ti vjerovatno nešto djelovati potpuno neuvjerljivo/neistinito (to je program podsvijesti), ali s vremenom ćeš dobiti osjećaj istinitosti i uvjerenja da je stvarno tako, što znači da je podsvijest prihvatila novu stvarnost.
Hvala Niara na tako opširnom odgovoru! Poznata mi je definicija zakona privlačnosti, no svakako je dobro pročitati i riječi drugih ljudi, uvijek novi kut gledanja koristi, ovoga puta i raširenih shvaćanja – odlično!
Da, dobro si opisala bit zašto treba u sadašnjosti govoriti afirmativne rečenice. Uostalom, dobro si rekla; promatraj kako se osjećaš i vidjet ćeš, bolje rečeno osjetiti i jedan ili drugi način. Toga bi se zapravo ljudi i trebali češće posluživati a ne samo “glavu staviti u pijesak” i razumski slijediti pravila.
Što se tiče tvoga pitanja i ja bih izabrao drugi oblik; imam izobilje novaca, jer taj definira sadašnje i aktivno (odgovarajuće) stanje, dok prvi zvuči kao da je ono nekada bilo.
Još jednom, hvala na tekstu i odgovorima na pitanje. Ako nisam previše indiskretan, da li si ti možda već odradila tih devet dana i ako da, kakvi su bili rezultati, da li si osjetila razliku?
E baš mi je lijepo čuti, kada kažeš, da si se nakon tih devet dana osjećala postojanije. Da, čuo sam nekoliko puta za tu simpatičnu metaforu o luku i slojevima, koje čovjek u sebi skida odnosno čisti i uvijek mi je drago, kada je iznova čujem. Baš sam neki dan gledao jedan japanski film, gdje je jedna stara gospođa pričala sa grahom i tretirala ga kao živo biće, što uostalom i je, samo što većina ljudi tako ne doživljava biljke (odnosno njihove plodove). Tako lijepo metaforički možemo vidjeti i uzeti pouku i od luka, koji, kako si rekla, odlično prikazuje čovjeku što se zbiva, kada se sloj po sloj čisti; suze sve više idu.
Nekoliko puta sam razmišljao … kada čovjek odradi sve zadaće/poslove u jednom ili u više života, kao što o tome govori teorija ponavljajućih života (reinkarnacije), a možda i paralelnih svjetova/života, kada čovjek prođe sva iskušenja, koja „treba“ iskusiti da bi nešto naučio, kada sve „očisti“ i „završi svih osam razreda“, što se onda desi sa njim… Možda postane neko drugo biće u nekoj drugoj dimenziji. Drugim riječima, što je smisao života, življenja i postojanja NAKON što čovjek iskusi i prođe SVE, nakon završene „škole“.
Da dodam još priči o luku i slojevima: Iz više primjera sam dobio dojam, da su poruke od prirode ili od univerzuma – jednostavne. Možda je logična kompleksnost ovoga „današnjega zapadnoga“ načina života odgovorna, što ljudi misle, da je za ozbiljne poruke i odgovore potrebna „visoka matematika“.
Kada si napisala eto, toliko od mene, još jednom da ti se zahvalim i da kažem, da je bilo puno, dobro i zanimljivo. Ovaj moj komentar ne treba shvatiti kao pitanja koja traže odgovor u smislu dublje debate ili daljnje širenje teme, no ako to netko želi i to nije isključeno, samo neka izvoli.
Kada odradimo sve zadaće prijašnjih i ovog života, ne “moramo” se više reinkarnirati na Zemlji, slobodni smo od prolaženja/poravnavanja bilo kakvih iskustava. I tada biramo slobodno hoćemo li i kamo ćemo, tj. možemo po volji mijenjati dimenzije, malo smo tu, pa podignemo frekvenciju i odemo, kako je učinio i Babaji, kada se 1984. pojavio u tijelu (jer je kao učitelj bio potreban ljudima), na taj način, da se otjelovio u spilji – gdje ga je otkrio jedan čovjek, koji je od onda bio stalno uz njega (što mu je u snu savjetovao njegov otac koji je već bio napustio zemaljski razinu) – i nekoliko mjeseci sjedio tamo, dok je dovoljno snizio titraje svoje energije, da bi bio potpuno u ljudskom tijelu i postao opipljiv. No, nakon nekoliko godina kada je ispunio svoju zadaću, prilikom šetnje je okrenuo leđa, povisio titranje svojih stanica i nestao za naše fizičke oči.
Zanimljvo Niara. Hvala i na ovome!