Prevela i komentirala Niara
8. rujna 2014. u Chemnitzu/SRNJ
Diane Pedak, policajka, govori na prosvjedima ponedjeljkom u Chemnitzu
Dragi Kemničerani, molim da mi oprostite zbog mog drhtavog glasa, ovo je moj prvi govor u javnosti i nadam se da ćete me poslušati. Ja sam zapravo ta vrsta čovjeka koji ovdje ne bi morao stajati, ja sam čovjek kojem još uvijek ide predobro. I ja sam godinama bila slijepa i živjela u mom malom savršenom svijetu. Bilo mi je nekako očito da u ovoj zemlji nešto nije u redu, ali što ja, malo svjetlo, mogu ispraviti.
Za mene nije nikada dolazilo u obzir, javno i glasno iznijeti svoje mišljenje, ne, jer sam mogla izgubiti osnovu egzistencije. Onda sam upoznala čovjeka, kojem je to bilo svejedno, koji se probudio i svoje mišljenje javno iznosio. Razgovarali smo satima o problemima i on mi je konačno otvorio oči, izvukao me iz utabanih puteva i čvrsto upravljanih/usmjerenih misli.
Tom čovjeku mogu zahvaliti da sada ovdje stojim i želim dati svoj doprinos „Prosvjedima ponedjeljkom za mir“, jer se više ne želim kriti i skretati pogled, i jednostavno biti utisnuta u ovom sustavu, da nemam vremena za razmišljanje. To je naime trik naše vlade da bi se narod držao mirnim. Nemamo se vremena baviti time, jer smo toliko upleteni u svakodnevnom životu, a i državnim službenicima? (nije potpuno razumljivo) je predobro.
Ja sam u svakom slučaju za sebe zaključila, da se više ne želim skrivati i vjerovati lažima medija i vlade, jer se jednostavno bojim. Bojim se da moram jednog jutra svojoj djeci reći da smo u ratu i da jednom više neće biti Zemlje. Bojim se za moju obitelj, moje prijatelje i da ćete vi sinovi, očevi i muževi biti pozvani i morati ići u rat.
Još mi nešto drugo leži na srcu, za što se nadam da neću biti protjerana, jer ću sada reći nešto što mi već nekoliko tjedna leži na srcu i nadam se da ćete me još poslušati i ne odmah osuditi.
Od 11. kolovoza 2014. nosim ovu narukvicu. Nisam ju skrivala ili odložila i usuđujem se tvrditi da sam u Saskoj (pokrajina Sachsen) jedina policijska službenica, koja izlazi na javnost. Da, ja sam državni službenik i jednom sam položila zakletvu, ali što ne valja, ako izlazim na ulicu za mir? Ne želim se više skrivati, i sada istupam u javnosti, da nekako prodrmam sustav i ljude. Probudite se, ustaje molim vas!
Te laži jednostavno više ne želim slušati i pozivam sve građane: Ustanite i konačno se probudite. Tu se radi o svakom pojedincu i uglavnom o miru i istini. Ne vjerujte više tim prljavim novinama koje ujutro možete vidjeti u pekarnici, nego se ispravno obavijestite. Dođite ovamo i razgovarajte s nama, istina nam se jednostavno prešuti.
Pa čak i ako vam još uvijek ide jako dobro, doći će dan – ako se ne borimo za mir – kada će se sve promijeniti. Pozivam svih i nadam se da jednog dana neće doći do toga, da kolege, policija i federalna policija ili oružane snage, dobiju nalog, kako bi se spriječile naše „Demonstracije za mir“ ili „Bdijenja“ ili potisnuo narodni ustanak.
A ako bi trebao doći taj dan, onda molim drage kolege one iza, ne postavite se protiv vlastitog naroda, jer bi to doista bilo pogrešno i kršilo prisegu koju smo jednom položili. Razmislite o tome molim vas.
A ja se kunem, ovako kako tu stojim, ako vlada ikada državnim službenicima izda nalog ići protiv svog vlastitog naroda, to će biti dan kada ću ja stati na stranu naroda.
Komentar: Na prvom mjestu, Diane, svaka čast na hrabrosti. Možete li si zamisliti koliko ju je unutarnje borbe i previranja stajalo, prije nego se odlučila govoriti u javnosti? Međutim kao i svaki čovjek – nakon što je doznao što se u stvari događa u pozadini svjetskih zbivanja i dosegao određenu ljestvicu svijesti – više ne možemo zatvoriti oči i uši, napraviti korak unazad i praviti se „da je sve u redu“. To jednostavno više nije moguće.
Ovaj otvoreni izlazak na javnost policijske službenice, može samo služiti kao primjer ili poticaj učiniti isto i konačno se probuditi, jer ovako dalje, kakva je danas situacija na Zemlji, jednostavno više ne ide. Strahote ne želim nabrajati, predobro ih znate i osjetite sami.
Oni koji se još kolebaju, ili misle možda da će se sve srediti samo po sebi i opet biti lijepo i mirno i ugodno i dobro? Ne, neće, ništa se neće riješiti samo po sebi i dobro je tako.
Što je potrebno?
Svjesna odluka preuzeti odgovornost za vlastiti život, za svoje riječi i svoja djela – i svijest i savjest će nas sigurno voditi pravim putem.
Nije ostalo više puno vremena, jer promjene će doći neminovno, točnije rečeno, u punom su jeku, što je mislim u međuvremenu i svakom slijepcu postalo jasno. Na staro se čovječanstvo više ne može i ne želi vratiti, ni pritiskom, niti ratom, niti ubijanjem, ni odašiljanjem nisko-frekventnih valova kako bi se ljude držalo u stanju depresije i bez volje.
I usprkos svih navedenih poduzetih mjera, sve se više ljudi dnevno budi iz sna, jer je VRIJEME za BUĐENJE došlo, i budilica zvoni i zvoni … i zvoniti će tako dugo, dok se iz sna bude probudio i zadnji čovjek … na ovoj predivnoj, jedinstvenoj planeti.
Kojim putem želite ići dalje? Birajte …
P.S. “Ne postoji ništa jače na ovom svijetu od ideje čije je vrijeme došlo.”
Victor Hugo
Izvornik:
https://www.youtube.com/watch?v=YZdbebWH5ds&feature=youtu.be
Nalukno sam se u izvornik i na kraju videa vidim da ju nešto “jako puno” ljudi sluša.
Znaš li Solarian kako je pokrenuta ova web-stranica? S jednim jedinim čovjekom – s Valterom.
Znaš li tko je bio začetnik pokreta Ghandija? On sam – 1 čovjek, nakon što su ga policajci u Južnoj Africi istjerali iz prve klase u vlaku, zato jer je bio “obojen”. Nije pomoglo ni to što se iskazao kao odvjetnik i naravno imao važeću voznu kartu, jer je bio mjeren samo po boji kože.
Tako svaki pojedinac koji svjesno ustane, može biti “okidač” za jednog drugog – i tako ide dalje.
Znaš li kako je svoju “karijeru” započeo jedan od najpoznatijih i najuspješnijih travara Francuske Maurice Messegue? Tako da je platio jednom pijancu da ga može liječiti, što je i uslijedilo s velikom uspjehom.
Takvih primjera/imena ima bezbroj i svaki od njih djeluje kao svjetla točka, koja privlači bezbrojne druge.
Uostalo, bila sam pogledala i druge snimke s “Bdijenja” u Chemnitzu koje se održavalo tijekom cijelog dana i bilo je prisutno oko 80-ak ljudi. I rekla bih da je govor te policajke za mene jedan od visoko vrijednih uzora, jer je djelovala s razine probuđene svijesti, a ne s položaja “sigurnosti” sustava u kojem je zaposlena.
Da poznate su mi te informacije, napisao sam ono što sam primjetio.
Da ljudi se bude, ali kako kaže jedan čovjek koji je svoj cjeli život posvetio buđenju sebe i drugih oko sebe, “probude se taman da shvate kako nema nade i da će sve otići u propast”.
Ljudi su se budili u nama bliskoj prošlosti i to puno masovnije nego sada i to buđenje je gušeno direktnom primjenom grube fizičke sile i klasičnim oružjem, za to vrijeme elita je uvidjela da to nije dobro za njih, jer je to otvoreni front i sve se vidi i sve se zna, pa su krenuli po dobro poznatoj stazi tajnosti i upregnuli najveće znanstveničke umove u razvoju nenasilnih oružja za kontrolu ponašanja, zato danas imamo kemtrejlse, GMO, HARFA (HFAARP), i sva ostala “predivna” zračenja i vrišteće brzoiskakajuće subliminalnomanipulativne reklame za opću hipnozu koje nas tako lijepo zatupljuju i uspavljuju da je ovca na Ličkoj zelenoj vjetrometini živahnija i inteligentnija od današnjih uspavanih i od života umornih ljudi.
Dok mi spavamo oni žive!
Niara, hvala ti na ovom tekstu.
Molim, hvala i tebi inspiracija.
NIara, ove tvoje riječi mi daju nadu i vjeru u bolje dane. Tako si sigurna u njih – daj mi molim te reci zašto si tako sigurna, gdje to vidiš i čuješ oko sebe? Naime, ja jako želim da konačno dođu lijepa vremena za svako biće na ovoj predivnoj planeti – našoj Majci Zemlji. Iskreno želim svakom biću ljubav, mir i sreću. Oduševi me kada pročitam ovako nešto lijepo i smirujuće (o pozitivnim promjenama).
“Nije ostalo više puno vremena, jer promjene će doći neminovno, točnije rečeno, u punom su jeku, što je mislim u međuvremenu i svakom slijepcu postalo jasno. Na staro se čovječanstvo više ne može i ne želi vratiti, ni pritiskom, niti ratom, niti ubijanjem, ni odašiljanjem nisko-frekventnih valova kako bi se ljude držalo u stanju depresije i bez volje.
I usprkos svih navedenih poduzetih mjera, sve se više ljudi dnevno budi iz sna, jer je VRIJEME za BUĐENJE došlo, i budilica zvoni i zvoni … i zvoniti će tako dugo, dok se iz sna bude probudio i zadnji čovjek … na ovoj predivnoj, jedinstvenoj planeti.”
“Inspiracija”, na sebi sam radila već dugo godina, proučavala različite teme i stekla osjećaj za energetska kretanja, kao i sposobnost razlikovanja “pravog” od “krivog”. Tako da kada se skupi dovoljno podataka, jednostavno ZNAŠ što se događa i koja je prava pozadina i namjera pojedinih akcija, riječi i vijesti. Jer ZNANJA je MOĆ, zato se treba informirati i naučiti gledati istini u oči, jer ako se ponašamo kao noj koji zabije glavu u pijesak, jer vidi da nadolazi pješčana oluja, time ne sprječava oluju, već samo propušta mogućnost da se pravovremeno ukloni s direktnog puta.
Tijekom vremena, kada se naučiš udaljavati se od centra vrtloga zbivanja i više promatrati s udaljenosti i iznutra, vidiš kroz površinu izvanjskog i to ti daje osjećaj mira, uvjerenosti, sigurnosti i stabilnost, kao i snagu za ići dalje.
I kada si to jednom spoznala, možeš samo jačati. Naravno da postoje trenuci kolebanja, sumnje, ali ne ozbiljno, već je to samo prolaz i prerada starih tema iz prijašnjih života ili poimanje energije koju trenutno stvaraju ljudi sa svojimemocijama, jer mi smo svi povezani i kako je netko rekao: “Zamah krila leptira u džungli, može izazvati orkan na drugom kraju svijeta.”
Ili rečeno drugim riječima, odluka jednog jedinog čovjeka, može promijeniti budućnost cijelog čovječanstva. To je ono što nazivamo SNAGA POJEDINCA. Koliko je bilo pojedinaca u povijesti, koji su postali predvodnici nekih “pokreta”? Ne puno, ipak su, svaki od njih doprinijeli razvoju svijesti i boljeg života sviju nas.
Kako sam već jednom napisala, moja mama je jedanput bila rekla: A šta mogu ja sama promijeniti? Na što sam joj odgovorila: Tako kao ti, misle milijuni ljudi na zemlji. I ona se zamislila.
I kada nešto radimo, poduzimamo, potičemo, govorimo – nije čak bitno misliti na ishod situacije, govoriti “s namjerom”, već jednostavno zato jer osjećamo da je došao pravi trenutak za određeno djelovanje, riječ, odluku.
I to nam može podariti osjećaj veće opuštenosti i konačno unutarnje sigirunosti, jer znamo da smo učinili SVE što smo mogli, bez obzira hoće li se naše vizije i želje ostvariti ili ne.
To je kada sa sigurnošću možeš reći: “Da, učinila sam sve što je bilo u mojoj moći” i znaš da je to stvarno i istina.
Niara, pitala sam te to iz razloga što stalno nailazim na zid. Kada rodbina, prijatelji ili kolege na poslu nešto komentiraju (bilo zdravlje, bilo političku situaciju) bilo koji moj komentar koji baca drugo svjetlo na njihovo viđenje je “ah te teorije urote”, oni ne vide chemtrailsove, cijepe djecu, gutaju ljekove, boli ih glava, stalno su bolesni, “ne mogu živjeti bez mesa”, NATO im je super itd, amerika je zemlja blagostanja i sl., 09.11. su twinse srušili neki Arapi … ja kao da sam okružena slijepcima! Ne komentiram ja puno, samo ubacim ukratko moje viđenje stvari i vidim da je bilo uzalud. Eto, zato sam te pitala i zato mi je drago čuti kada netko vidi promjene i da se ljudi bude. Sretno svima!
Nije lako “inspiracija”, znam to iz vlastitog iskustva, ne možeš govoriti sa svima, jer neki ljudi jednostavno ne žele PROMJENE, a to je ono što bi se dogodilo, kada bi uopće uzeli u obzir da bi netko drugi mogao isto imati pravo (ne samo njihov gospodin Ego), jer ne postoji jedna istina, već bezbrojne interpretacije, ovisno o gledaocu.
Tako da je za njih npr. NATO super (jer ne vide, ili vide samo ono što im odgovara – samozavaravanje), a tebi je pogled drugačiji, imaš možda drugačije informacije od njih, koje su ti otvorile druga vrata – iz razloga jer si bila spremna i otvorena pogledati život iz drugog kuta.
Neki ljudi trebaju za buđenje čekić, pa ako njihova duša bude smatrala za shodno da je vrijeme za buđenje (a oni ne slušaju znakove), možda će pribjeći nekim “tvrđim” metodama, koje će im pri tome “pomoći”.
Ja sam s mojim kreativnim idejama godinama nailazila na duboko nerazumijevanje, neshvaćanje i shodno tome odbijanje, jer sam bila svom vremenu najmanje dvije godine unaprijed, što se lijepo i pokazalo.
Jedno od prvih pitanja kada nas neki čovjek upita za savjet bi trebalo biti: Jesi li spreman za promjene? Ako potvrdi, onda možemo razgovarati, ako bi počeo “ali” ili sl., znači da još nije dovoljno duboko zagazio u mulj, pa je bolje pričekati dok porazmisli i kaže: “Nemam ništa izgubiti”. Jedna od stvaro koju ljudi u prosjeku najviše brane, su STARA UVJERENJA i NAVIKE, jer se BOJE NOVOGA, pa bolje je imati staro koje ne voliš, ali ga bar poznaš, nego možda sve izgubiti i ulaziti u NEPOZNATO. Tko zna kakva Baba Roga tamo čeka? 😉
ALi neka svakome ostane onako kako si sam izabere. Vidiš, ne znači da ako imamo porodicu, da je sve med i mlijeko – rijetki su imali takvu sreću. U porodice smo se skupili baš iz razloga jer smo trebali poravnati neke nesuglasice iz prijašnjih života i sad imamo priliku, živeći na tako uskom prostoru, naći zajednički jezik i nije uvijek jednostavno, jer najčešće “reagiramo” (naravno nesvjesno) na osnovu prijašnjih događaja, koji su utisnuti u stanicama tijela i onda se čudimo ZAŠTO nam npr. brat uvijek tako odbrusi ili skače u zrak i sl.
Jako pomaže ako nam je to svjesno, pa možemo “problemima” prići s razumijevanjem i ukazati na neke točke koje nas uvijek “smetaju” kod nekoga i u sebi konačno pronaći “uzrok” te emocionalne reakcije i samom spoznajom ju razriješiti.
Poznata ti je sigurno stara poslovica “S rogatim se ne možeš bosti” – e, pa to nekako odgovara Ego-ponašanju. Što god da si rekla, bit će uvijek odbijeno, jer je veliki EGO-slav UVIJEK u pravu. Sjeti se toga i ostavi ih u njigovim igrama koje im se sviđaju i radi na sebi. Možda se možeš osjećati usamljena, izvan “društva”, što je normalno, no tako je trenutno.
Idi svojim putem i gledaj da radiš ono što voliš, što te ispunjava i pričinja radost – to je ispunjenje. I druži se s onima koji imaju iste nazore kao i ti, a one koji nemaju, možeš promatrati kao putnike u petom-šestom vagonu, a ti si možda u prvom ili drugom i oni prema prirodnom zakonu, uvijek vide ono što i ti, ali nekoliko trenutaka poslije tebe. Pomaši im i poželi dobro putovanje.
Pokušaj se staviti u ulogu promatrača, kada im daš neku informaciju ili svoje mišljenje. Ispali informaciju i ne angažiraj se emocionalno na njihove reakcije, samo promatraj.