Među nekima od mojih prijatelja proširila se poput pošasti jedna vrlo zanimljiva ideja.
O čemu se radi? Pa ukratko – radi se o tome da smatraju kako je jedini način da se nešto promijeni u našem društvu, aktivna provedba ideje za koju smatraju da će transformirati situaciju od ove koja je trenutno katastrofalna u neku koja će u bliskoj budućnosti biti nešto prekrasno.
Ideja je osvojiti vlast – i na taj način, iznutra, kažu moji prijatelji, promijenili bismo stvari iz temelja.
Smatram da je ideja plemenita jednako toliko koliko je i neprovediva.
Zašto je neprovediva?
Zamislite da vam netko kaže nešto poput ovoga:
“Moramo se ubaciti u Ku Klux Klan kako bismo ga promijenili iznutra. Ja sam žestoko protiv tih idiota u KKK, ali tome nikada nećemo stati na kraj ako se ne ubacimo među njih.”
Ili, nešto poput ovoga:
“Ubacit ću se u menadžment McDonald’s-a dovoljno visoko, pa ću djelovanjem iznutra promijeniti njihovu politiku. Kada to napravim, posluživat će samo vegansku klopu.”
Eto zato je ideja neprovediva. Jer nema ta ideja o infiltraciji u vlast nikakve razlike od ideje da infiltracijom pretvorite Ku Klux Klan u ljubitelje crnaca i židova, ili da promijenite McDonald’s u veganske restorane. Vlast je, da skratim priču – koncentrirano nasilje, koje se provodi svakodnevno na više načina nego što čovjek može i zamisliti.
To što neki moji prijatelji žele uraditi, radi se onako, kako je Buckminster Fuller rekao:
Ovo što Fuller govori, funkcionira samo po uspješnosti priče o “100-tom majmunu”. Kada toga nema onda se čupamo rukama i nogama, kako znamo, možemo, imamo…a tu onda ulazi u obzir i ideja iz teksta. Nešto slično zagovara i Dejan (?)-srpski pisac ( “Kineska osveta”).
Ali ono što bi trebali znati ti učesnici iz teksta, odnosno sada “strani elementi” visoke politike, je da njihova borba na tom vrhu se ne odvija, kako bi mogli razumski pretpostaviti, samo horizontalno – sa “kolegama”, i vertikalno dolje – manipulacijom vlasti i moći koju imaju. Nego se njihov rat odvija i prema gore – prema duhovnom nebeskom prostoru kojega je nad hr ozbiljno zauzeo demonski duhovni entitet – princ, kako ga naziva Biblija (Knjiga Danijelova -priča o postu). To bi u praksi značilo: energiju koju utroše u takav pozitivan rad – otprilike se ništa ne bi u realizaciji vidjelo, (Otprilike kao djelovanje Sinčića u saboru-razotkrivanje je najveći uspjeh). S druge strane, sami bi najveću bitku imali sa sobom, jer biti tako blizu tih anđela tame, na vrhu vlasti dakle, nosi sa sobom mentalno, emocionalno…zlostavljajuću atmosferu i pitanje je koliko bi oni od takvih dobrovoljaca, a onda i onih od njih koji bi se uspjeli probiti tako visoko (za to bi trebalo i platiti cijenu, prečaci su kompromisi koji bi na kraju izmakli tvoj plod, jer lopov lopova ne može prevariti, u ovom slučaju vraga na vlasti),dakle pitanje je koliko bi oni imali snage za to, dokle bi odolijevali tome, i na kraju-koliko bi im ostalo snage za ideje i realizaciju istih – a da se sva taj napor ne okreene protiv njih samih (razočarenje…).
Pogledajmo Sinčića. Cijelo vrijeme zasjedanja sabora sluša laži, samopromicanje, nebitne stvari, osobne obračune…Njega su izolirali. Jedino se dobrim naporima može uopće opstati-on je izabrao razotkrivanje i dobro čini, ali prvenstveno spašava samoga sebe. Pasivnost je opasna.
O potrebnoj inicijaciji (a ona ima duhovne posljedice – odnosno dionice onoga vraga sa vrha vlasti u životu te osobe) i emocionalno-društvenoj manipulaciji(za odoljeti tome treba biti vrlo zdrava osoba) za te nivoe vlasti-što reći. Ovima treba ozbiljna duhovna zaštita, a u koju ovi iz teksta vjerojatno niti ne vjeruju.
Ekipa koja upravlja sadašnjim sustavom ne podnosi ni infiltratore u sadašnji sustav ni kreatore bilo kakvivih konkurentskih sustava, postoji antivirusni program u sadašnjem sustavu koji se aktivira čim se nasluti bilo kakva prijetnja sadašnjem sustavu od ovih gore navedenih koje sadašnji sustav tretira kao bolest koja ga može ugroziti, a taj program se zove brisanje/uništenje (fizičkom eliminacijom, oduzimanjem sredstava za život/djelovanje, prijetnjama/ucjenama, podmićivanjem, javnim izrugivanjem/ismijavanjem, odstranjivanjem iz društva oduzimanjem fizičke slobode putem zatvaranja u zatvorske i psihijatrijske institucije, putem tehnočarobnjaštva manipulacijom s fizičkim i mentalnim zdravljem čovjeka koji ga gubi, a time i snagu i energiju za bilo kakvo djelovanje.
Bilo kakva pojedinačna ili malogrupna borba s sustavom i akterima koji upravljaju i manipuliraju njime je unaprijed izgubljena u sadašnjosti, jer sustavska ekipa zna sve o čovjeku i o čovječanstvu i barem su deset poteza ispred u ovom duelu između robova i gospodara, dok s druge strane čovječanstvo tek otkriva da ovi postoje već tisućljećima i vode tajni rat protiv čovjeka i čovječanstva na svim razinama.
Za sad možemo djelovati jedino na način da širimo informacije koje podižu svijest što većem broju ljudi, dok se ne stvori kritična masa za opći neposluh i odbijanje sudjelovanja u daljnjem pokretanju sustava, tj. uskraćivanje davanja čovječje energije parazitskorobovskokontrolnom sustavu.
Prilično pesimizma , pesimizam je destruktivan, možda tzv. gospodari i jesu u prednosti 10 poteza u duelu s robovima, ali ne sa čovjekom koji je shvatio da nije i da ne pristaje biti rob. Bojim se da vlastitim stavom i mišlju blokiraš svoje stvaralačku snagu i kreiraš sivu budućnost. Znam, to je samo trenutak slabosti i lagana depresija, to se povremeno javlja svakome kad se osvrće nazad, proći će to, uspravi kičmu, pljuni u šake i odlučno i bezkompromisno naprijed, zauzmi poziciju koja pripada Čovjeku,stvoren si na sliku i priliku Stvoriteljevu. Ne možeš dobiti duel, ako u njega ne uđeš. Želiš li svjetlo trebaš stisnuti šalter ili upaliti svjeću, tama ne nestaje sama od sebe. Pozdravljam.
Da, bio bi pesimizam da nisam napisao zadnju rečenicu, ovako je to za mene realizam, jer ja to tako vidim i shvaćam.
I probuđeni ljudi koji su shvatili da nisu osobe i sebe nazivaju čovjekom i dalje plaćaju pdv i kojekakve druge namete robovskosotonističkoj državi i s time daju svoju čovječju energiju sadašnjem parazitskorobovskokontrolnom sustavu.
Dok god na silu moraš nekom davati svoju energiju nisi slobodan, onaj tko nije slobodan je rob ma kako sebe nazivao, možeš reći bitno je da ne robujemo u glavi, tj., mislima, da ne robujemo osjećajem straha, ali opet si fizički porobljen nevidljivim okovima kao što sam gore napisao i ako nisi u potpunosti oslobođen, ne možeš za sebe reći da si slobodan čovjek. Težio sam idealu (i još uvijek težim) ljudi koji su otišli živjeti u divljinu od divlje prirode i s time postigli veliku duhovnu spoznaju i napredak i potpuno duhovno i materijalno oslobođenje.
Živimo Zdravlje!
Razumijem, rjetko je tko potpuno slobodan, važno je krenuti na put svjesno i s čvrstom namjerom, jer put je dug i bez obzira na shvaćanje principa, sa svakom se uzicom, a nije ih malo, moramo zasaebno pozabaviti i posvetiti joj vrijeme i energiju. Za početak ćemo raspetljati i osloboditi se onih uzica koje su najslabije, (sami ćemo u svojoj situaciji odlučit koje su to) i koje je najlakše razrješit, već prema vlastitom stupnju shvaćanja i osvještenosti , kojeg smo spremni branit. Važno je da smo raspoloženi za obranu od nametnika i njihovih ponuda.Čim u glavi shvaćaš pravila igre, stvaraju ti se vizije rješenja i upotrebe alata prezentiranih na zvonu, ali i druge opcije i kombinacije. Trebamo , na neki naćin, vlastiti život i sve što smo u životu stvorili, bez kalkulacija i pretpostavki, sataviti kao ulog u obrani istine, a samim time i vlastitog života.
Kako je nekoć “an” napisala: “bitka je već dobivena samo je treba odigrati do kraja”.
Solarian je savršeno u malo riječi definirao po mom mišljenju potpunu istinu ove stvarnosti. Dakako da je mogu svjedočiti iz svoga iskustva i u potpunosti je točno što je Sole opisao. Svaka čast Solariane na svakoj riječi ovog komentara. Moj dodatak bi bio kao što je netko već napisao na portalu (čini mi se) Svjesnost…citiram; “Sve dok se ljudi s dušom ne probude i postanu svjesni kontrole i manipulacije iz 4. denziteta, svi smo u dubokim govnima.”.
Nedavno sam pročitao i izjavu Zdenka Domančića (iz intervjua) koja me duboko dojmila a rekao je ako se dobro sjećam;” Ja sam besmrtan i ja to znam. I vi ste samo što to neznate.”
Kažeš:”“Sve dok se ljudi s dušom ne probude i postanu svjesni kontrole i manipulacije iz 4. denziteta, svi smo u dubokim govnima.”.
Svatko od nas, između ostalih, i ti i ja, smo prvi koji se trebamo probuditi. Ne mogu čekati i promatrati hoće li se netko pobrinuti da mi osigura, npr. hranu za život,(tada vlastiti život predajem u ruke nekog drugog) mogao bih umrijeti od gladi. Ako svaki sebi uzgoji i osigura hranu , u tom pogledu, svi će biti zadovoljni, međusobno si možemo pomagati (kao na zvonu istine) tako da izmjenjujemo iskustva i saznanja kako se “riba lovi” , ali “udicu” moramo zabaciti sami iz razloga jer ne možemo tražiti drugog da bude odgovoran za postupke i namjere prvog. Pozdravljam
Lijepo je biti kreativno filozofičan u doba planetarne i osobne ekspanzije: volio bih da griješim, ali susret naše civilizacije, sad il’ kroz stoljeće-dva, sa silaznom putanjom će biti vrlo bolan.
Jak si onoliko koliko je i tvoja najslabija karika.
A energija Zemlje je jača od bilo kojega bioenergoterapeuta, pa makar se radilo i o Saiju Babi ili Babajiju.
Postoje magnetno-električne tačke planete, prirodnih ili kozmičkih anomalija, gdje niko ko ima beskonačnu veliku auru, ne bi mogao ni nekih sekundi izdržati da boravi.
U nastavku prilažem link intervjua Zdenka Domančića, najpoznatijega bionenergetičara bivše Jugoslavije, gdje tvrdi da je besmrtan.
http://www.bioterapija-bjelovar.com.hr/index.php/video/zvono_razgovor_sa_zdenkom_domanchiem
Mnogima kojima nije mogla pomoći, najpoznatija svj. iscjeliteljka 20. st. Iranka Džuna je govorila da sudbinu prihvate.
Izgleda da nije shvatila zašto su najveći indijski mistici umrli kao 50-godišnjaci, dok su najpoznatije tibetanske lame, na zaprepaštenje vrhunskih kliničkih stručnjaka, nekoliko puta ustajali iz mrtvih prije nego su definitivno preselili na drugi svijet.
Život, naprosto, ima potrebu da se ugasi u punoj snazi ali i težnju da prkosi smrti.
Kada je Džunin 26-godišnji sin Vahtang nesretno poginuo 2001. god., potpuno se povukla iz javnosti i napustila ovaj svijet 2015. god.
Izgleda da na osobnom primjeru nije uspjela ni predvidjeti ni prihvatiti karmu, kako bi se i nakon nje posvetila vlastitoj dharmi.
Naravoučenije: postoje stvari koje će se neminovno, prije ili kasnije, i dogoditi.
Nema neplaćenih računa — sve na kraju dođe na naplatu.
😉
Khm, zna li netko koja je razlika između p(j)esimiste i optimiste. Otprilike nikakva, jedino što je pesimista malo bolje informiran. I tako da ne bi previše polemizirali a manje pjevali, s(a)ugeriram pjesmu:)
I još nešto, da nebi zaboravija ili zaudobija, (ajme šta se nebo smrklo)…Nebi se trebali sramiti svoga siromaštva jer smo do njega došli poštenim radom…baren ja jesan a za ostale ne garantiran. Dakle, neka ide pisma/pjesma ako me admin ne banira (a smišne riči,banirat…moš mislit)
https://www.youtube.com/watch?v=kTy8I8OrPkA
Znam da je ovo već bilo ali nemogu odoliti da ne ponovim bar još jednom 🙂
Ples? da! hvala Zorbi i susjedima Grcima od mene klapaša (starog od šufita):)
https://www.youtube.com/watch?v=yvEIMrqZCjc
…koliko oni mogu pijata razbit toliko ja namogu nasmagat a i noge nemren toliko ispreplićat…odma se izvrnen ka da neznan letit naopako…gospe moja, šta je meni bidnome ovo tribalo…
Ne interesuju me tuđe intime jer svima želim ono što bih i mojoj malenkosti: dobro zdravlje i mnogo bogatstva.
Uz dodatak da svako mora samostalno doći do toga, dočim razni posrednici i predstavnici samo mogu otežati ili upropastiti to postignuće.
”Lovaca” je Internet pun, baš kao i stvarni život.
Domančića niti sam sreo niti mi je potreban.
Daleko je od onoga kako se javno predstavlja — osobe koje su ga posjećivale, posljednju deceniju, kažu da je teško doći do njega, pošto je postao eskpert ”svj. glasa” i ima brojne posrednike i pomoćnike koji više pokvare nego poprave pacijentovo psihosomatsko stanje, dok se Domančić, eventualno, nekad na kraju balade pojavi i mahne koji put rukama i to masno naplati, što, najvećim dijelom, slabo ili uopće i ne pomogne.
😉
Zanimljivo, “nije ga sreo niti mu je bio potreban”. Po čemu se onda donosi sud/tvrdnja/zaključak? Nda, netko je rekao/napisao i onda to nema što biti nego istina.Šta bi drugo moglo bit,a?
Damire, pro čitao sam. Šta reć? Pa šta ako i “umreš” od gladi iako netrebaš parazitirati kao sebični gen? Šta možeš izgubit u krajnjem, tijelo,ljušturu,vozilo, košulju itd…Što uopće znači umrijeti? Reka bi stari japanac-BANZAI- Iz filma Tora Tora. :))