Napisao deus.
Kao što Valter nedavno reče, pisanje tekstova mu pomaže da sebi razjasni stvari, pa bih tako i ja volio vidjeti koliko su meni jasne stvari koje me ispunjaju.
Zašto ljudi, barem njih velika većina, želi dobro a svuda okolo se događa loše? Kako sugeriraju nju ejđeri, treba samo misliti pozitivno, i sve će biti u redu…tvoja djelovanja su, valjda, irelevantna. Sa druge strane, imamo drugu krajnost koja u čovjeku vidi tek slabog grešnika kojeg neki izvanjski Bog treba učiniti vrijednim, a njegova djelovanja moraju biti u skladu sa zakonima koje ne razumije, ali ih krutim nametanjem pokušava implementirati u svoj život. Prvo za posljedicu ima to da meditiraš i želiš pozitivno, dok djelima svo vrijeme potpomažeš manifestaciju svega protiv čega meditiraš, drugo za posljedicu ima pasivnost, jer nije tvoje da se miješaš. Tvoje je da stojičkiodtrpiš, slaveći Boga, i nadaš se najboljem.
Sumnjam da se puno čitalaca ove stranice nalazi u jednoj od dvije krajnosti, no, svejedno treba biti metodičan i oprezan. Rekao bih da je dosta ljudi u uvjerenju da je u duhovnosti sve vrlo subjektivno, da je sve pitanje tvoje volje i opredjeljenja…a nije. Duhovni svijet ima objektivnu prirodu, vlastite sile i entitete koji djeluju unutar njega mimo naše volje, a ono što je subjektivno glede toga, je samo način na koji percipiramo taj duhovni svijet. Primjetio sam da su ljudi skloni, u navedenim krajnostima, ali i između njih, ignorirati i ne proučavati metodički stvarnu prirodu postojanja, nego se zadovoljavaju ili time da se pokriju po ušima i mantraju molitve jer su nedostojni svega toga, ili da se uljuljkuju u pomisao kako je njihova esencija ionako sve, oduvijek i zauvijek(što i jest), pa sve ionako nije bitno…ali je bitno! Jer trenutno si ČOVJEK. A čovjek se sastoji od fizičkog tijela, pripadajućeg mu uma, eterskog tijela, astralnog tijela i višeg ja.
Zašto je bitno vrlo detaljno razložiti stvari i na što pritom treba pripaziti? Zato, jer bez korjenitog shvaćanja vlastite prirode, ne možeš nadići niti iluzije, bez nadilaženja iluzija nema stvarnog rasta, bez stvarnog rasta duša nije naučila ono što je trebala za ove egzistencije i postaje lak plijen iluzije. Ono na što treba obratiti pažnju kada bilo što čitaš ili slušaš je to da mi možemo shvatiti samo alegorije. Na taj način pokušavamo iskustva doživljena nadčulnim osjetilima prenijeti drugima. To u sebi krije opasnost, jer ljudi su vrlo skloni obožavanju likova iz priča, nomenklatura, pa vrlo brzo to postane važnije od same poruke: recimo, kada bi nekome umjesto shvaćanja onoga što govorim, naprosto sjele slike kojima pokušavam približiti doživljeno, pa bi taj čovjek mislio da su te slike ono čemu treba težiti.
Primjera radi, obožavanje Isusa iz Nazareta do statusa boga, a posvemašnje ignoriranje Krista koji je zaživio u njemu i što je poanta cijele priče. To te stavlja u poziciju da moliš milost izvana, da te transformira u boljeg čovjeka. Naravno da se kao protuteža takvoj autoritativnoj religiji razvio pravac u novije vrijeme, deriviran iz istočnjačkih tradicija, iz čega zaključuju da je sve ionako nebitno. Sve je ovo iluzija, mi smo neograničena svijest, besmrtna duša, ovo-ono…i da, slažem se sa pojedinačnim izjavama, ali se ne slažem da čovjeka (odnosno, um i tijelo, ostatak nam je guba) treba nadrasti i ostaviti iza sebe…to je Luciferski utjecaj. Čovjek iz prvog slučaja, koji je u dubokom neznanju potpada pod Ahrimanskiutjecaj…pa, što ćemo onda sa tim čovjekom? E, kao ravnoteža ovim utjecajima postoji Kristov impuls, ljubav.
Zašto je to krucijalno? Zato što je, da tako kažem, Krist prigrlio čovjeka. I njegovo slabo tijelo, i nestalan um…i eterski, duhovno i duševno. Istočnjačke, mističke tradicije (ili barem kako se naširoko interpretiraju) žele ostaviti tijelo i um, jer su inferiorni. Kruta kršćanska teologija bi bičevala i izgladnjivala tijelo, da ga upokori…no, sve su to različiti izrazi nejedinstva u nama. Dakle, što ću ja sa ovim Hrvojem? O.k, znam da on nije moje stvarno JA, no, znači li to da ga trebam ignorirati? Ili pak bičevati dok ga ne istreniram? Ne, trebam ga oplemeniti božanskim u sebi. Jer, kao što je duša izašla iz apsoluta, kako bi apsolut mogao spoznati i promotriti sebe, tako su tijelo i um proizašli iz duhovnog, kako bi ga mogli promotriti i doživjeti. Osobno više naginjem misticizmu, ali sam shvatio da je daleko ljepše i potpunije kada ja sve to lijepo približim svome umu, i provedem u djelo svojim tijelom, jer na taj način se i duša može osvjedočiti što ona jest.
Evo jedan konkretan primjer, u kojem će se neki sa zvona istine možda i prepoznati, ali ovo govorim iz ljubavi: znam da su neki ljudi uvjerenja da mogu jesti bilo što ako za to ne vežu nekakve negativne primisli i tako to…no, ono što ljudi tada zaboravljaju je upravo ta objektivna priroda bića i sila duhovnog svijeta. Istina, možeš jesti što želiš, no ne možeš jesti što želiš bez određenih posljedica. Ako jedeš meso (to je čisto prirodni zakon) događa se sljedeće: obzirom da životinje, kao i ljudi, posjeduju etersko i astralno tijelo, ali za razliku od čovjeka kolektivno JA, jedući životinje, apsorbiraš osim mineralnih komponenti koje vidiš, i njihove eterske i astralne snage. Kada apsorbiraš te snage od drugih bića, činiš da TVOJE etersko i astralno tijelo bude u pasivnom stanju, obzirom da su ta tvoja tijela kadra sama proizvoditi energije koje apsorbiraju od drugog bića. Možeš ti tada misliti pozitivno, ali tada samo silno želiš da nisi čovjek, nego nešto drugo, što ne potpada pod zakonitosti ovog svijeta, a nisi. Ili, recimo, meditacijom odagnati osjećaj hladnoće? Moguće je, ali će se tijelo tada smrznuti, a pitanje je djelujem li iz ljubavi ako puštam da se jadni Hrvoje, takav ograničen, smrzne(ali je moguće razjačati unutarnje snage na način da ti bolje griju tijelo, no to traži od nas da naučimo)? Zato, ljudi pod Ahrimanskom iluzijom misle da se sve događa van njih, da su oni samo mali čovjek (kojeg se svodi na tijelo i dušu, a dušom često smatraju um), koji ne može ionako na ništa utjecati, a drugi misle da se problemi čovječanstva njih ne tiču, jer i tako smo svijest, duh, ovo-ono. Ne mogu ja osporiti tvrdnju da naša esencija jest duh, ali niti to da sam čovjek, sa svim pripadajućim komponentama, pa i onima kojih bi se rado otresao katkada. Važno je to, jer je važno biti čovjek. Griješi svatko tko misli da je ova egzistencija samo zatvor…ovo je evolucijski put, a bol je vezana uz rast.
Pa, zašto onda dopuštamo da ova egzistencija postaje sve više stvarni zatvor? Jer pušimo konkluzije, a ne obaziremo se na premise.To se radi vrlo jednostavno, na primjer: uzmeš Kristov nauk, staviš ga na pijedestal, makneš sve premise iz kojih je razvidno što bi Kristov nauk trebao poučiti, umetneš svoje premise ne mijenjajući konkluziju i voila! Imaš ljude koji slijede konkluziju, živeći premise koje sa time nemaju veze i onda se čude kako je produkt svega toga dijametralno suprotan onome što bi oni željeli i čemu ih konkluzija uči. Evo, da se ne hvatam samo religije: Teslom se „znanost“ diči, njega guraju u prvi plan kada žele naznačiti koliko je „znanost“ zadužila čovječanstvo…ista„znanost“ koja ga je jebala na svakom koraku(i koja koristi isti obrazac glede kreativnih ljudi i ideja i danas), što od profesora o čiji se ego očešao, „kolega“ koji su ga krali, financijera i mecena…a danas svi ponosni na njega!
Zato duhovnost treba ispitivati metodično, i obzirom da smo još uvijek ljudi, sve to približiti i umu, jer tek tada ti je jasno, i tada, debeli, zlatom optočeni biskupi otpadaju kao potencijalni duhovnici; ali i kojekakvi gurui koji prodaju dobar osjećaj (onaj tko ne zna nešto objasniti malom djetetu, niti sam ne shvaća). Ova pojavnost ima svoju svrhu: dok je nadčulni pogled na duhovna događanja subjektivan, imaginacija, pogled na ovu egzistenciju kroz ova čula, nudi nam priliku da nađemo zajedničke nazivnike i uistinu shvatimo što smo, a ne da se šamaramo ili uvjeravamo sebe kako je sve ovo samo san i ja odoh dalje. Je, ideš dalje ako si evoluirao kroz ovu egzistenciju, a ne jer si cijeli život silno želio i rigorozno meditirao. Ta prilika se ukazuje u tome što, dok promatramo neki objekt unutar ove pojavnosti, svi vidimo isto, pa isto tako kada proučavamo manifestacije sila duhovnog svijeta unutar ove pojavnosti, što nam omogućava da shvatimo objektivnu narav duhovnog svijeta.
I što je moj zaključak na osnovu svega doživljenog u duhu i u ovoj egzistenciji? Zbilja ne shvaćam da netko može „brijati“ duhovno, a ne kopati rukama i nogama da se makne od ovog sustava. Ne od ljudi, od sustava. Ljudi, mi živimo u grijehu, stvarno, svaki dan! Ne možeš klati životinje i očekivati mir u svijetu (opet prirodni zakon koji ljudi vole ignorirati). Vrlo jednostavno ću obrazložiti: ne možeš započeti igru određivanja čiji život vrijedi više, čiji manje (recimo, mace i peseke ne koljemo jer su nam baš slatki) a da ne dođe tvoj red. Ne možeš kupovati odjeću koju šiju robovi, a da ne osjetiš težinu njihovog ropstva. Ne možeš raditi za novce i očekivati poštenje. Ne možeš zamjeniti industrijsku proizvodnju manufakturom, i govoriti kako si nešto bitno promijenio, jer je u tebi ostala želja da posjeduješ ono što su napravili drugi, a ne treba ti. Što se mene tiče, i Tesla je bio u krivu. Pametan dečko, nema što, ali nije baš mislio na utjecaj svojih otkrića na druge ljude (sada će netko reći: Pa zašto bi on mislio na druge? Bio je pametan, ovo ono…a tome ću reći, Luciferu, zgodna ti krinka, no frajer nije djelovao iz ljubavi, točka. Ne da ga osuđujem, samo kažem da nije dobro razmotrio sve).
Što ja to bulaznim? Pa, pogledajte što je od ljudi napravila jeftina energija…zamislite što bi od njih napravila besplatna energija? 🙂 ljudi se bore za freeenergy, a ja kažem da je to opet zabluda. Ne treba nam druga energija osim naše vlastite, i zdraaaaavo, ma zdraaaaavo bolan. Nije niti čudo da izlaz iz svega djeluje nemoguć, kada sa sobom želimo ponijeti i igračke. U godinu dana sam iznašao način da više ne radim za nikoga, da iskoračim iz svega, no stvarno malo toga nosim sa sobom. Znam da ne ide preko noći, eto, i samom mi je trebalo godinu dana,no prošlo je noći i noći a ne mičemo se sa mjesta. Da nemam djecu, već bih bio u nekoj zemunici u šumi (što je na kraju opet dobro, jer me prisiljava da idem tempom čovjeka, inače bi me duh već odvukao u neku pustopoljinu gdje bi on mogao obitavati u tijelu neometan).
Zašto toliko nevjerovatno zvuči kada kažem da trebamo napustiti gradove, nek zarastu, nek ih više nema, a ne zvuči užasavajuće to koliko uništavamo vlastiti svijet da zadržimo život u gradu? Promislite na sljedeće: ako razmotrimo hinduistički nauk o reinkarnaciji, i zbilja uzmemo u obzir da duša u svojoj progresiji prolazi kroz sve oblike egzistencije, k tome dodamo neospornu istinu kako linearno vrijeme ne postoji, nego sve postoji u istom trenutku i sklopimo u sljedeću cjelinu: i prošli i budući životi se mogu odvijati jedino u istoj točki vremena, obzirom da nema linearne progresije, jel? Pa, nije li onda također točno da smo, obzirom da nema te linearne progresije vremena, upravo sada, dok smo ovo iskustvo, ujedno i sva ostala iskustva? I nije li onda istina da kada kolješ janje, kolješ sebe? Kada rušiš drveće, sebe rušiš? Ili, još konkretnije, za svaki izvještaj koji sada napišeš na tom izmišljenom poslu i sve to isprintaš za izmišljenu arhivu, potičeš rušenje drveća? Svakom šniclom koju pojedeš, pacifiraš vlastito etersko i astralno tijelo,samom sebi priječiš da ojačaš i uz to podržavaš umni princip koji nalazi opravdanja zašto je u redu prekinuti neki život. Super je Mooji, on mi je jedan od najdražih, ali mi nije jasno da svi nauci, svi učitelji, vrlo malo akcije u nama uspiju proizvesti. Još smo svi oko kompova i kužimo stvari, što je lijepo, ali nedostatno. Treba obuhvatiti cijelog čovjeka, i tijelo i um, tek tada će se ljubav manifestirati u svijetu. Uvjeren sam da ću daleko bolje doprijeti do ljudi kada me vide da živim bez tih igračkica, a nisam niti kljast, niti musav, niti su mi djeca divlja. Ne postoji nikakav razlog da, recimo, razvijamo neovisnu w-lan mrežu…wireless zrači, jako zrači i želim djecu izuzeti toga makar nikada više ne otišao na internet. Lažemo sami sebe kada govorimo da, recimo, zbog djece trpimo sve ovo, kada će djeci biti 100 puta gore nego nama ako nastavimo ovim putem (vidiš kako je konkluzija zgodna: „da djeci bude bolje“…no, to što ju pokušavamo izgraditi na premisama koje odvlače u posve drugom smjeru, nikom ništa).“ Ah, ne može to tek tako, mislim, što će mi rodbina reći?“ Aha, pa ništa, onda ti i rodbina sjedite i čekajte bolja vremena…kasnije, u gulagu, možete raspravljati o tome što ste propustili učiniti.
Naravno, ne mislim da će mene moje istupanje spasiti gulaga, ako do toga dođe, nego ću kroz iskustvo voljnog napuštanja civilizacije, u što će se i duša uvjeriti obzirom da će tijelo odkoračati potrebne korake, um izumovati rješenja u službi duše koja želi sjediniti duh i tijelo, kao i to što imam namjeru ostati dosljedan tvorcu u sebi unatoč prijetnjama Hrvoju (a Hrvoje je sve hrabriji i zapravo je zabavan lik koji je prihvatio da kada umre tijelo, bit će to kraj njegovom bivanju, ali mu to više ne pada tako teško jer je u službi nečega daleko većeg) će rezultirati iskustvom koje će duša pronijeti kroz „vrata smrti“ i na osnovu njega zaputit se nazad tvorcu. Vidite, nije dovoljno samo misliti i širiti svijest, to je proces koji treba obuhvatiti čovjeka u svim njegovim segmentima.
sada mi je sinulo: obzirom da je ova spoznaja svjeza, svo ovo vrijeme je um krotko slušao duhovne impulse, iako ih nije shvaćao…dakle, bio je slijepi vjernik…koliko je to drugačije kada nađeš vodstvo u sebi, a ne prepuštaš ga kojekakvim…makar i dobronamjerni bili, ostaješ zarobljen u njihovim alegorijama.
na kraju sam pogresno srocio: htjedoh reci da, iako sam bio slijepi vjernik nisam zabludio, niti me itko iskoristio jer sam se prepustio nutarnjem vodstvu…nije mi u datom trenutku moglo približiti datao, ali me nije navelo niti na stranputicu. uvijek sam nekako osjecao in guts nesto sto ne drzi vodu, a kasnije bi se iskristaliziralo i zasto 🙂
Ovaj tekst me podsjeća na priču jedne osobe.
Naime, on je pričao sa voditeljem jednog američkog teološkog univerziteta online. Ispostavilo se da to baš nije klasični teo. fakultet, imao je puno različitih predmeta i sve skupa je bio dosta šareni fakultet.
Na to njegovo čuđenje, ovaj voditelj mu je objasnio da kao crkva najjednostavnije dobijaju dokumente za otvaranje teološkog fakulteta, a da mu za ostale rade puno komplikacija. Znači na neki način su se sakrili iza teologije. Ova druga osoba je ipak negodovala da mu dijete tu neće baš moći učiti fiziku, kemiju..
(Podsjećam, ovo je američki univerzitet, znači u žiži svjetskih stvari, nastao iz tradicijske crkve, znači sa dobrim iskustvom, informacijama i svojim ljudima razasutim po američkim gradovima, institucijama…)
Dakle, ovaj voditelj univerziteta će njemu otprilike ovako:
Čovječe Božji, da li ti znaš gdje živiš i u kojem vremenu. Kakva fizika, kakva kemija, držite dijete u teologiji, ne puštajte ga više vani. Nije ovo više vrijeme za greške, takve stvari i takve slobode.
Studiranjem teologije, dijete će se držati teološkog/crkvenog/vjerskog društva, a zapravo će studirati skoro sve što hoće, ali će ga naziv obilježiti i zatvarati. A ona fizika i kemija- tehnologije imamo i previše. Gledala sam film o nekom gradu, ne znam sada gdje, nije na zapadu, kompletno sve kompjuterizirano. Jeza. Žena se još hvali time kako su joj sve info u kući na komp., a komp., povezan sa svakim, bitno joj je bilo da je uštedila na režijama.
Ne shvaća da će te info biti osnova za dodatne poreze i zakidanja na režijama.
Previše smo vezani za tehnologiju, navukli su nas, odvojili od suštine i to generacijama, to je kao droga ispočetka lijepo a kad dođe otrježnjenje nastaje pakao gori nego prije.
Kako ćeš nekoga ko je rođen i živi u gradu natjerati da ode na selo živjeti kad nema pojma o poljodjelstvu. Ja sam rođen i živio sam na selu aktivno do unazad šest godina mada i sad vikendom obrađujem zemlju i imam plastenik, proizvodim uz pomoć mame i supruge hranu za svoje potrebe i znam kakav je život na selu. Bez strojeva i najmanji posao na selu je muka, klima se promjenila pa povrće sve teže uspijeva na otvorenom itd.
Samom čovjeku bi bilo vrlo teško početi ali više ljudi ili zajednica http://udruga-kameleon.hr/tekst/1099/ možda ima šansu.
Kako vrijeme odmiče sve sam više uvjeren da će ova naopaka civilizacija i njezini žitelji završiti poput Atlantide i Lemurije uz neku kataklizmu i totalni reset, odavno smo prešli točku iz koje nema povratka a nećemo biti ni prvi ni zadnji koji su tako neslavno završili, preveliki je debalans.
Ovo možda ima nekog smisla ako znamo prirodu duha koji da bi shvatio i u sebi pomirio obe krajnosti mora otići odnosno iskusiti krajnji ekstremizam jer samo taj način omogućuje potpunu spoznaju.
Čovjek je samo alat u rukama duha i može ga mjenjati po svojoj volji kad i koliko želi.
Ne brini , čovjek se na sve prilagodi kad zagusti, eno inžinjer iz Ljubljane, gradski čovjek, već dvije godine živi sam u planinama između Kočevja i Broda na Kupi. Želja mi je bila posjetiti ga da vidim iz prve ruke kako takav život funkcionira, ali nisam imao sreću jer se povukao sa bivšeg staništa u više predjele kako ga medvjedi ne bi uznemiravali.
Zoki, vezano na link od udruge Kameleon: eko selo Blatusa vise nije takva kako pise na linku. Velik dio zajednice se razisao, a mali dio jos postoji i radi dalje, no mislim ne vise kao udruga. Sad su vise kao obicni susjedi.
Mene zanima osnivanje/pridruzivanje ubuntu zajednici u/oko Zagreba, ali ne nalazim nikakve informacije o tome. Ako netko zna – bilo bi mi drago cuti o tome.
Ispricavam se zbog skretanja s teme.
Deus uzitak je citati tekst. Smisleno razmisljate nadostavljajuci se na prijasnje misli.imam samo par pitanjca cisto ono za malo zdrave rasprave 🙂 Ali kada kazete da jedenjem zibotinja jedemo sebe i rusenjem stabala rusimo sebe, znaci li to da cupanjem ijedenjem biljaka cupamo i jedemo sebe jer biljke iako mozda i nemaju vise razine postojanja dio su kreacije u kojoj zivimo isto kao i mi i zivotinje i sve ostalo? I ako sam dobro shvatio kazete da je kristov nauk izoblicen pa me zanima imate li vi saznanje o pravom nauku ili je to samo osjecaj kiji imate ? Hvala jos jednom na dobrom tekstu
odgovorit ću vam, a ujedno i zokiju: priroda je biljaka da proizvode plodove, zar ne? i kada pojedes tresnje, stablo ostavljas, a kostica koju poseres postane novo drvo, jel tako? narav biljaka je da nam daju,a ubiti zivotinju je u sustini isto sto i ubiti covjeka, jer niti covjeku ne mozes ubiti njegov besmrtni dio, samo etersko i astralno tijelo, zar ne? mi smo istupili iz prirodnog poretka 🙂 glede kristovog nauka, nisam siguran. ono sto je sigurno je da je okljastren brisanjem evandjelja. moja shvacanja su dosegnuta kroz gnostike i Rudolfa Steinera, toplo preporucam. njegov duhovno-znanstveni pristup mi je, u ovom trenutku, nenadmasan. napisao sam i sljedeci text “sto sa bogom?” gdje sam malo dopunio pogled, pa ce mozda i on ponesto razjasniti 🙂 zoki, misljenja sam i teznji, za koju godinu biti samo sakupljac plodova, niti poljodjelac 🙂 pogledaj dokumentarac “šuma hrane” i pogledaj pristup poljoprivredi gospodina Fukuokua. pitanje je sto zelis, na koji nacin se bavis zemljom. zelis li ti zadati zemlji sto ti treba dati, i u kolikoj mjeri? ili ces se radije uklopiti u procese, neopterecen prohtjevima vlastite guzice, ili potrebom da plodove prodajes (ne optuzujem, to je samo dramaturski nastup u svrhu naglasavanja 🙂 )? posjedujem pdf. enciklopedije samoniklog jestivog bilja: vjeruj, i u ovom trenutku, siguran sam stotinu posto da se od sakupljanja plodova i u ovako obogaljenoj prirodi kakva je danas, moze bez problema zivjeti. samo je pitanje kako se hrana dozivljava? jedemo li ju sa emocijama, ili da “nahranimo magare”? hrana ne bi smjela covjeku biti strast, i onda ti je saka oraha validan obrok, jer i jest 🙂
mala omaska mi se potkrala: zivotinjama, kao i ljudima, ubijamo fizicko i etersko tijelo. astralno se bez snazne povezanosti raspline. nije od propadljivog materijala, ali bez cjeline se vrati u “smjesu”…trenutno mi nije jasnije od toga 🙂
Mora cu malo proucit steinera da vidin sta kaze. A Sta se hrane tice nema mi boljeg obroka od madlinovog ulja sa lukon i orasa u medu 🙂 meni sasvin dovoljan rucak, je da te ne napuse fizicko tijelo sta je danas tako popularno al u ostalim segmentima cvjetas
imam ti brdo njegovih knjiga u pdf-u, pa ti mogu poslati 🙂 “sjelo” mi je kada sam citao njegov osvrt na knjigu “himijsko vjencanje christiana rosenkreutza”. svega 35 strana, i nisam ju niti procitao do kraja 🙂 o.k, nadovezivalo se na ranije procitano, ali kod njega mi je uvijek tako: dobijem impuls, i dalje razvijam sam 🙂 trenutno sam zapeo na dijelu:”ono sto povezuje dusu sa tijelom, na takav nacin da je rezultat obicno culno iskustvo, jesu zivotne sile koje uzrokuju rast. kada bi samo ove sile djelovale, svijest se ne bi mogla pojaviti. ono sto je samo zivo, ostaje nesvjesno. jer nastanak svijesti, zajedno sa iluzijom, sluzi onim silama koje unistavaju zivot. ako covjek ne bi nosio u sebi sve ono sto ga vodi fizickoj smrti, on bi sigurno mogao da zivi u fizickom tijelu, ali ne bi mogao razviti svijest unutar njega. za obicnu svijest, veza izmedju sila smrti i ove svijesti ostaje skrivena. kao sto je slucaj sa onim koji dozivljava himijsko vjencanje, ova veza se mora pojaviti pred “duhovnim okom” svakog tko zeli razviti svijest za duhovni svijet….samo ona dusa moze sudjelovati u viziji unutar duhovnog carstva koja, dok je u ovoj domeni, radeci na sebi vidi silu koja se krije u obicnom zivotu iza procesa starenja. ova sila ima moc da otrgne dusu od carstva culnog iskustva. stvarnost sna odrazava se u tome, sto kroz njega putnik na himijsko vjencanje postaje svjestan da ce se ubuduce moci suociti sa prirodom i ljudskim svijetom u takvom stanju duse koje mu omogucava da, i u jednom i u drugom, primjeti ono sto je skriveno iza obicne svijesti.” …cekam da sazrije, pa da mi se otkrije smisao 🙂
btw, kada citas, ne osvrci se na terminologiju i sto neke stvari mozda zvuce apsurdno sa stajalista ove paradigme…samo pusti da prica, i da pocne inicirati slike 🙂
Hvala ti deuse na vremenu i savjetima. Malo ce pricekat dok on ne dode na red jer san sad u fazi proucavanja biblije i onda mi jos kad citam ovakve clanke upadaju razne teme koje me zaintrigiraju pa skacem na hegela pa na sneidera pa vamo pa tamo a ustvari nemam vremena ni odradit posa rucat i nastavit radit hahaha u svakom slucaju hvala i mora cu malo organizirat proucavanja vako mi je u glavi miljon informacija pa nikako da se izbistre 😀
Nakon duge pauze evo me na netu poz svima!!!Fino objasnjeno! Osjecam sve to sto si pisao vec davno kroz sebe i dozivlavam dobar dio pa imas veliku podrsku u svim nastojanjim!Neka ti se cesce otvori inspiracija za ovakve teme! A u prilici sam dobit neke knjige iz skole rozenkreutzera pa dali steiner pise iz tog njihovog znanja il?
Steiner je proucavao sva okultna ucenja, ali sa cistok stanja duse, pa nije zabludio kao mnogi. citajuci steinera, i njegove naputke na sto pripaziti da ne zabludis, nekako mi se stalno preslikava um vladara ovoga svijeta. okultna znanja (okultno znaci skriveno, nista vise) kriju stvarno poznavanje covjeka, prirode, bozanske hijerarhije…ali, takodjer, daje veliku moc nekome tko bi to znanje prigrabio za sebe. nekako mi je jasno da ti oni rezoniraju ovako: tvorac je zastario, kreacija mu je manjkava. vrijeme je da njegova djeca, nova generacija bogova, preuzme stvar i sve unaprijedi umnim snagama, obzirom da smo njih i razvili najsvjezije. tu se ogleda njihov skuceni pogled i neshvacanje da su “manjkavosti” i njihovo nadilazenje neophodni za potpun rast. ako imas klempave usi u drustvu koje se time izruguje, imas ih zato da nadidjes takvu povrsnost, ne da se operiras. to je luciferski impuls…precicom, rjesenjem, ne rastom. dakle, ljubav je izostavljena…jer ljubav ne treba popravljati, ona se sazivi 🙂 dakle, citaj sve, ali prvo budi siguran da znanje trazis u cistoci 🙂
Dragi deus živjeti od šake oraha i žlice meda je za mene nemoguća misija, to je možda nekakav međuobrok ali ne i glavno jelo. Osobno izbjegavam meso što je više moguće ako imam izbor, ali ako nemam biram biti sit.
Ne živim da bi jeo već jedem da bi održao tijelo, hrana mi predstavlja više obavezu nego užitak i bio bih najsretniji kad nebih morao uzimati hranu uopće jer hrana je okov koji nas drži u uvjetovanom stanju u kojem smo sada.
sve je to meni jasno, ali upravo u tom stanju svijesti ti i leze svi problemi koji ti stoje na putu 🙂
Vjerujem da ste čuli za izreku “živjeti od Ljubavi”, dakle ima nečega u tome.
Ivan 4,31 U međuvremenu, učenici ga nutkaše: ` Rabbi, jedi dakle. `
Ivan 4,32 Ali, On im reče: ` Ja imam za jesti jednu hranu za koju vi ne znate. `
Ivan 4,33 Na to učenici rekoše između sebe: ` Bit će da mu je netko dao jesti. `
Ivan 4,34 Isus im reče: ` Moja se hrana sastoji u tom da VRŠIM VOLJU Onoga koji Jest me poslao i DOVRŠIM Njegovo djelo.” – op.p. odnosno da izvrši, ostvari, Božje obećanje, Riječ koju je dao Abrahamu.
Galaćanima 3,6 Tako Abraham povjerova Bogu i uračuna mu se u pravednost.
Galaćanima 3,7 Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi.
Galaćanima 3,8 A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: U tebi će blagoslovljeni biti svi narodi.
Galaćanima 3,9 Tako: oni od vjere blagoslivlju se s vjernikom Abrahamom.
Galaćanima 3,10 Doista, koji su god od djela Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona.
Galaćanima 3,11 A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je jer: Pravednik će od vjere živjeti.
Galaćanima 3,12 Zakon pak nije od vjere, nego veli: Tko ga vrši, u njemu će naći život.
Galaćanima 3,13 KRIST NAS OTKUPI OD PROKLETSVA ZAKONA, postavši za nas prokletstvom – jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu – što vrijedi i dan danas i u skladu je s II Božjom zapovijedi (Ponovljeni zakon 5;8)
Jer jednom izgovorenu riječ ni mi koji smo tek nalik svojemu Stvoritelju, ne možemo natrag u se povući. No, možemo se novima ispraviti, pojasniti i djelom je potvrditi. (Izmeu ostalog se i zbog toga od prokletstva Zakona spašavamo po VJERI u pisanu Božju Riječ o Kristu i Njegovom NAUKU jer niti smo tamo bili niti s Njim jeli i pili, međutim sama vjera bez DJELA, dakle življenja po njoj nije dostatna)
“Jelo nas neće približiti Bogu; niti što gubimo ako ne jedemo, niti što dobivamo ako jedemo.” – I Korinčanima 8; 8. – dakle ni jelo ni nejelo, a i tjestenina u njih spada, nisu uvjet spoznaji Boga-Oca, Onoga koji Jest u nama.
Potrebno je samo Bogu pristupiti s djetinjim pouzdanjem, iskrenošću, spontanošću, srcem krotkim – priemčljivim za poduku, ali istovremeno svjesno ne kršiti Njegove zapovijedi, odnosno zbog Isusa Krista koji je JEDINI posrednik između Boga i ljudi, i koji je po smrti nagrađen i velikosvečeničkom “titulom” imamo se kome s pouzdanjem obratiti da nas izmiri s Ocem, ako smo s Njim u zavadi ili mu se poradi grijeha ne usuđujemo odvažno stati pred “lice”, naravno i opet po VJERI u Njega.
Matej 18,2 I dozva Isus dijete, i postavi ga među njih,
Matej 18,3 I reče im: zaista vam kažem, ako se ne povratite i ne budete kao djeca, nećete ući u carstvo nebesko.
Matej 18,4 Koji se dakle ponizi kao dijete ovo, onaj je najveći u carstvu nebeskome (duhovnome).
“Ako ostanete u meni (u Njegovoj ljubavi ili kao loza na trsu crpimo snagu iz Njegovih riječi i nauka) i ako moje riječi ostanu u vama TRAŽITE ŠTO GOD HOĆETE I BIT ĆE VAM!” – Ivan 15; 7, a
“Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete VRŠILI moje zapovijedi kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog te ostajem u Njegovoj ljubavi. Ovo vam rekoh da radost moja bude u vama, te da radost vaša bude potpuna.” – Ivan 15; 10-11.
U protivnom, da mu i na križu nije pritjecala Božja snaga, Isus, ko ni razbojnici, ne bi mogao jakim glasom svoj duh predati Ocu u ruke, niti bi stotnik, okrenut prema Kristu, a ne hramskom zastoru koji se u taj čas razdrje na pola, imao razloga za kazati:
“Uistinu ovaj čovjek bijaše sin Božji!” – Marko 15; 39, niti bi se prisutna svjetina imala razloga vraćati svojim kućama udarajući se u prsa prema Luki 23;48, a imajmo na umu da je mogao pobjeći i izgubiti se negdje u belome svijetu.
Poštivanje druge Božje zapovijedi, idolopoklonstvo, mnogo je važnije no što se misli jer u protivnom ima generacijski štetne posljedice u ljudskim umovima, poglavito ako se boga 365 dana u godinu prikazuje kao nekoga kome i samome treba pomoći ili se za nj moliti: izmrcvarenoga tijela, raspetog u agoniji na križu ili kao nemoćno djetešce u naučju nejake (k tome još i tko zna čijega lika il kakove) žene.
Nadam se da sam bila dovoljno jasna, a ako nisam slobodno pitaj pa ću pojasniti, ako ne odmah, a ono kad i sama točno spoznam. Hvala na pažnji 🙂
lijepo sroceno, Petra 🙂