VAŽNOST STVARANJA NEOVISNIH MIŠLJENJA

Vodič lekcija 51.

Pozdravljam vas, dragi moji prijatelji. Neka vas Bog sve blagoslovi.

Svi vi tragate za kraljevstvom Božjim, za kraljevstvom ljubavi. Pa ipak, usprkos tome što ste puni dobre volje i svjesni temeljnih duhovnih istina te važnosti ljubavi, susrećete se s bezbrojnim poteškoćama u odnosima s drugim ljudskim bićima. Te prepreke izrastaju iz sljepila u kojem se nalazite te iz vašeg nedostatka razumijevanja sljepila drugih ljudi. Sljepilo drugih vas vrijeđa, a zbog vlastitog niste svjesni koliko mnogo i koliko često vi povređujete druge osobe. Uspijete li se prisjetiti tog uzajamnog sljepila, dragi moji, to će biti temeljni korak za daljnji napredak.

Imajući to na umu, bit ćete svjesni toga kako vas vaše vlastito sljepilo, a ne sljepilo drugih ljudi, zadržava u mukama zbog stvarne ili zamišljene nepravde. Istina je, katkad se može činiti kako je riječ o nepravdi ili to može biti stvarna nepravda. Ali, shvatite li ono što ovdje govorim, promatrat ćete je na drukčiji način. Kad god patite zbog drugih ljudi, njihovo shvaćanje nije ograničenije od vašeg – a nerijetko je čak i manje! Shvativši to, možda ćete se zagledati u vlastito sljepilo. Uvijek pravite pogrešku boreći se protiv sljepila i nedostatka razumijevanja drugih ljudi, umjesto da pokušate otkloniti vlastito. Ne shvaćate svoju pogrešku jer vlastiti slučaj vidite tako »jasno« te ga jačate vlastitu pogrešku, smatrajući da griješi netko drugi. Imajući to na umu, automatski ćete njegovati objektivnost, koja je jedan od temeljnih zahtjeva nesebičnosti i sposobnosti voljenja.

Što se više usredotočujete na to kako ste vi taj koji je povrijeđen, to će vam teže biti napustiti vlastiti mali ego i sagledati stajalište druge osobe te prihvatiti ono što se ne može promijeniti. Što se više borite protiv svega onoga što ne možete promijeniti – a promijeniti ne možete nikoga i ništa osim sebe – to ćete biti nesretniji. Nesreća mora slijediti bez obzira jeste li »u pravu« ili niste te bez obzira možete li ili ne pronaći nekoga koga ćete okriviti zbog stvarnog ili izmišljenog zla koje vam je nanio.

Što nesretniji postajete zbog povreda koje vam nanose drugi ljudi, to manje prihvaćate ono što ne možete promijeniti. To ne znači da biste trebali prihvatiti ono loše na bolestan ili mazohistički način, kad želite da vas drugi muče ili da griješe prema vama samo kako bi zadovoljili vaš osjećaj krivnje. Prihvatite tuđe pogreške sa zdravim stavom spoznaje kako vam zlo ne može nanijeti nikakvu štetu u stvarnosti, nego vam šteti samo toliko dugo dok ustrajavate na pogrešnom stavu.

Svaka kriza, svaki slom uzrokuje temeljni pogrešan stav. Promijenite li stav na vrijeme, nikada ne morate doživjeti slom. Želite li uistinu spoznati tu sveopću istinu, možete se zaštititi od kriza i slomova. Do njih nikada ne vode vanjske okolnosti, nego vaš pogrešan stav u tim okolnostima. U stvarnosti, slom je djetinjasti ispad bijesa – samo je snažniji u stupnju, ali je temeljni stav isti. O ispadima bijesa govorio sam prošli put u vezi s jednim od temeljnih začaranih krugova koji se javljaju kod ljudskih bića.

Kad dođe do sloma, nesvjesno govori: »Ne možeš mi to učiniti, to je previše. Ponovno ću se dobro osjećati ako se okolnosti kojih se grozim promijene prema mojoj želji.« Na to se, prijatelji moji, ispad bijesa uistinu svodi. Ali to je pogrešan stav. Kad se pojavi takvo emocionalno ozračje, prevladava samovolja. Pravilan stav bio bi okrenuti se prema unutra i potražiti ono što možete naučiti iz te bolne situacije. Svi vi do sad već vrlo dobro znate da se ne može pojaviti nijedna bolna situacija, a da se u njoj ne krije važna pouka koju možete naučiti.

Biće koje sa stavom u kojem prevladavaju samovolja i samosažaljenje ide od jedne inkarnacije do druge pokušava prisiliti svijet da se prilagodi njegovim željama. Ne može li to postići uz pomoć moći, tada traži druga sredstva, kao što su bolest i slom. Na taj način biće narušava tokove svoje duše u tolikoj mjeri da će konačno, u inkarnaciji u kojoj takav stav dosegne vrhunac, osoba imati predispoziju da razvije ludilo. To je jedan od temeljnih razloga za pojavu ludila. Ne kažem da je jedini, ali bih mogao dodati kako su svi drugi uvjeti koji vode do ludila, barem u nekom stupnju, povezani s tim razlogom. Željeli bismo da ta istina o pozadini ludila bude poznatija u vašem svijetu.

Što se manje prilagođavate svijetu oko sebe, uvjetima koje ne možete promijeniti, to će više vaša životna sila skretati u pogrešan kanal, postajat će razorna umjesto da bude stvaralačka i da vas obnavlja – a stoga ćete postajati nesretniji i živjet ćete u većem neskladu. To počinje s vrlo neharmoničnim i pobunjeničkim raspoloženjima, koja vas sve više i više zatvaraju u zidove odvojenosti, egocentričnosti i sljepila. Te vas značajke navode da izvršavate djela i njegujete misli koje će vas svakako dovesti do nepovoljnih posljedica, koje stvaraju začarani krug, jer se sve žešće bunite protiv svijeta koji vas okružuje – slijepi za činjenicu da ste vi sami izazvali negativne posljedice. Sljedeći korak mogao bi predstavljati stalne ispade bijesa u jednom ili drugom obliku, a konačno slom, u potajnoj nadi da ćete time promijeniti ljude i okolnosti. A ako se iz života u život budete vraćali na zemaljsku razinu kako biste to naučili, ali to ipak ne naučite, konačni rezultat bit će ludilo.

Načelo ludila istovjetno je načelu blagog ispada bijesa. Temeljni stav je isti i s duhovnog i s psihološkog stajališta, a razlikuju se samo u stupnju. Smjer tokova duše, misli i emocija u suštini su isti.

Zdrav razum i emocionalno zdravlje uvelike ovise o sposobnosti i voljnosti da se prilagodite bilo kojem neželjenom uvjetu tako što ćete otkriti što iz njega možete naučiti – odričući se borbe protiv toga uvjeta, opuštajući se iznutra i usredotočujući se na uzrok u vlastitoj nutrini koji je do tog uvjeta doveo. To zahtijeva stanovitu poniznost i prilagodljivost. Time se rastvara kruto samoljublje koje ne može prihvatiti život takav kakav jest i koje zanemaruje činjenicu da ste sami oblikovali svoj život. Vi često u sebi tragate za odgovorom, ali se ipak ne prilagođavate na pravilan način. U sebi tragate na pogrešan način; suptilno tragate za samoopravdanjem, i idete predaleko u traganju za odgovorom. Pravi odgovor mnogo je bliže nego što mislite ili što ste voljni uvidjeti. Stoga je jedino rješenje okrenuti se i spoznati kako ponajprije morate promijeniti  sebe, prije nego što možete očekivati da će se zbog vas promijeniti život. Ako ste uistinu voljni, odgovor će vam doći. A možda će vam najbolji odgovor dati upravo oni ljudi koji su vas povrijedili.

Ako vi, dragi moji prijatelji, koji ste svi tako iskreni, iskušate ovaj pristup, dosegnut ćete unutarnju slobodu za kojom čeznete. Morate je doseći na ovaj način. Možete li se odreći zadovoljstva koje osjećate kad ste povrijeđeni i kad vam je netko nanio zlo – da, i u tome postoji zadovoljstvo, a ne samo bol – i zamijenite je stavom koji sam opisao, postići ćete mnogo veće, potpunije i trajnije zadovoljstvo, bez ikakva bola i nesklada. Oslobodit ćete se okova sljepila i automatski povećati razumijevanje drugih ljudi – što mora otkloniti vašu bol!

Te riječi su mnogo puta izgovorene, ali potrebno ih je ponavljati zbog mnogih od vas, dragi moji prijatelji. Govorim to sa svom ljubavlju koju osjećam prema svakome od vas. Pokušate li, mogu vam obećati olakšanje, razjašnjenje i oslobođenje.

Sada ćemo govoriti o mišljenjima. Na ovom putu postaje sve važnije otkriti kakva su zapravo vaša istinska mišljenja. Mnogi od vas uopće nisu svjesni da imate mišljenja koja ste prihvatili kao već gotova, ne pitajući se jesu li to uistinu vaša mišljenja te zašto ste ih prihvatili.

Ljudska bića nerijetko su toliko obuzeta vlastitim emocionalnim problemima da uopće nisu svjesna kako se drže mišljenja koja nisu njihova vlastita, a nisu svjesna ni zašto to čine. Uopće nije važno je li to mišljenje koje imate objektivno valjano. Ako nije vaše vlastito, ako do njega niste stigli kroz zrelo razmatranje, takvo je mišljenje štetnije za vašu dušu od pogrešnog mišljenja do kojeg ste došli na iskren način. To vas može iznenaditi, ali pokušat ću vam pokazati zašto je bolje imati pogrešno mišljenje ako je ono uistinu vaše vlastito, nego pravilno, ako nije vaše.

U prvom redu, možda griješite u svom mišljenju. Zašto i ne biste? Vi ste ljudsko biće i stoga možete griješiti u prosudbi. Poštena pogreška, kako to uvijek kažem, mnogo je bolja od nedostatka hrabrosti i svih drugih bolesnih i slabih razloga zbog kojih se držite mišljenja do kojeg niste stigli na iskren način.

Zašto izražavate mišljenja koja nisu vaša vlastita? Jedna je mogućnost jednostavno lijenost i inercija. Sve ono što vas ne dodiruje na osoban način nije dovoljno važno da se potrudite – u ovom slučaju da se potrudite razmišljati neovisno o drugima u korist same istine. Stoga hitro usvajate mišljenja drugih. Jedno je uopće nemati mišljenje o nekom predmetu koji vam nije ni važan ni zanimljiv, ali je sasvim drugo usvajati mišljenje drugih.

Drugi razlog zbog kojih nemate vlastita mišljenja jesu osjećaji inferiornosti. Toliko ste sigurni da drugi ljudi bolje znaju da se oslanjate na njihovo mišljenje, umjesto na vlastito. Na taj način stvarate začaran krug: što se više držite tuđih mišljenja umjesto vlastitih, to više na nesvjestan način prezirete sebe zbog toga. A što se više prezirete, to je veća vaša očita potreba za usvajanjem mišljenja drugih ljudi. Na taj način možete vidjeti kako svaki pogrešan unutarnji uvjet stvara začarani krug, i pokraj onoga velikog začaranog kruga o kojem sam prethodni put govorio. Jedini način na koji možete raskinuti taj krug jest da smognete hrabrosti da ispitate temu, da o njoj slobodno i neovisno razmislite. Ako tada dođete do drukčijeg mišljenja te ako budete imali hrabrosti živjeti u skladu s tim mišljenjem, pod cijenu da se razlikujete od svoje okoline, automatski ćete mnogo više poštovati sami sebe – i tako ćete početi uništavati taj začarani krug. S druge strane, stignete li ponovno do istog mišljenja, ovaj put je to uistinu vaše vlastito mišljenje, a vaša hrabrost i trud da se oslobodite od jarma vlastite slabosti imat će iste pozitivne posljedice.

Drugi motiv za prihvaćanje tuđih mišljenja jest želja za prilagođavanjem drugima. Postoji nekoliko razloga zbog kojih želite konformizam. Primjerice, dijete ili nezrela osoba osjećaju se drukčije od svoje okoline, imaju osjećaj da ne pripadaju okolini ili se osjećaju izdvojenima i jedinstvenim u negativnom smislu. Zato svako dijete želi biti nalik na drugu djecu i osjeća dubok stid zbog onoga po čemu se, navodno, razlikuje. Sazrijevanje duše promijenit će tu sklonost, ali dotad će osoba biti sklona držati se tuđih mišljenja.

Još jedan motiv za konformizam, a time i zato što se ne usuđujete istraživati vlastito mišljenje jest područje u kojem se i dalje protivite autoritetu. Budući da i dalje težite tome da pripadate društvu, a vaša pobuna ne samo što je skrivena, nego je i ograničena na stanovita područja života, željet ćete nadoknaditi tu pobunu tako što ćete pristati uz mišljenja okoline u nekim drugim područjima.

Postoji još jedan motiv za prihvaćanje tuđih mišljenja, a to je prikrivanje upravo one želje koju niječete usvajanjem suprotnog mišljenja. Budući da vaša želja nije u skladu s javnim mišljenjem, uvjereni ste da je to nešto loše. Uz to postoji vaš općenit osjećaj krivnje koji izrasta iz onog glavnog začaranog kruga. Stoga ste prisiljeni imati mišljenje koje nije u skladu s vašim emocijama i nesvjesnim željama. Ovdje nije važno smatrate li te emocije i nesvjesne želje poželjnim ili nepoželjnim. Ali ni pod kakvim okolnostima ne otklanjate možda pogrešne želje tako što ćete izvana pristati uz mišljenje društva, izstraha i slabosti usvajajući suprotno mišljenje. Takva su mišljenja nerijetko osobito kruta – pa čak i nasilna.

U svim tim slučajevima vi štetite vlastitoj osobnosti; nedostaje vam hrabrosti da budete to što jeste i da dođete do vlastitih zaključaka. Odričete se vlastite istine u korist neke zamišljene osobne prednosti, što povećava vaš prezir prema samima sebi, iako je to najčešće posve nesvjesno.

Mogao bih dodati kako često imate neko mišljenje samo zato što ono predstavlja potpunu suprotnost mišljenju autoriteta koji mrzite i odbacujete, što se može odnositi na roditelja ili nekog drugog. U tom slučaju vaš motiv nije konformizam, nego nešto upravo suprotno. To je suprotstavljanje, pobuna i mržnja što vas navode da prihvatite neko mišljenje. Na taj način podjednako ste vezani kao i konformizmom, podjednako ste ovisni.

Sada svakako možete uvidjeti koliko je štetno imati mišljenje do kojeg niste došli neovisno od drugih te u koje su upletene vaše emocije. Otkrijte koji se od tih motiva mogu primijeniti na vas i koji vas vežu. Možda se na vas može primijeniti kombinacija nekih od tih motiva. U nekim slučajevima jedan motiv može prevladavati, ali i drugi su možda prisutni.

Opasnost je u tome što racionalizacije – način na koji uspijevate opravdati vlastito mišljenje – mogu prikrivati slabe i ovisničke motive. Ne zaboravite kako ovdje nije riječ o valjanosti mišljenja. Ono što zastupate može biti pravilno – ali zašto, zapravo, imate to mišljenje? Kako ste došli do njega? Koji su vaši unutarnji motivi zbog kojih ste usvojili to mišljenje? To predstavlja poteškoću u radu. Valjanost mišljenja može biti toliko snažna da ne možete otkriti emocionalne i subjektivne razloge koji se kriju iza njega. Otkrivanje vlastitih motiva zahtijeva krajnju iskrenost prema sebi, a i malo više od toga. Ujedno zahtijeva i razumijevanje svih onih nijansi koje su ovdje opisane, kao i duboko ukorijenjenu dobru volju da ih primijenite na sebe – da otkrijete emocionalnu nijansu u svojim reakcijama na neke od vlastitih mišljenja. Osluškujući ili osjećajući svoje reakcije bit ćete u stanju stići do njihovog korijena. Pripazite se vlastite sposobnosti razmišljanja! Što ste u tome uspješniji, to je veća opasnost da prikrivate istinske motive.

Predlažem da se pozabavite nekim općim temama o kojima imate snažno oblikovano mišljenje te da ih ispitate u radu koji obavljate sami i sa suradnikom. Uzmite politiku, religiju, svoju ideju o ljubavi i seksu ili bilo koju ideju koja se, do određenog stupnja, odnosi na sve ljude. Što uistinu mislite o tome? Zašto? Razmislite biste li imali to isto mišljenje da ste odrasli u drukčijoj okolini, da oko vas prevladavaju drukčiji utjecaji ili da su okolnosti vašega života drukčije. To samoispitivanje je zdravo jer će vam dati objektivniji stav.

Čovjek može pronaći opravdanje za gotovo svako stajalište. I suprotno stajalište može u sebi sadržavati dio istine. Pokušajte uvidjeti tu istinu. A tada pokušajte otkriti koliko ste subjektivni možda bili dosad. Uspijete li priznati da se zbog osobnih razloga držite svoga mišljenja – da se to mišljenje ne temelji isključivo na objektivnim razmatranjima – to će već biti veliki napredak. To poštenje prema samom sebi od velike je koristi duši.