Neke osnovne informacije već sam podijelio s vama u veze nedavnog iskustva koje sam imao s policijskim službenicima, i zbog kojeg danas imam dogovoren termin na Prekršajnom sudu gdje će se razgovarati o nekoliko zanimljivih stvari. U svakom slučaju, II Postaja prometne policije je, na meni nedokučiv način – jer ne posjeduje niti um kojim bi mogla smisliti optužni prijedlog, niti ruke kojim bi ga mogla napisati i pečatirati ili čak urudžbirati – ipak to na neki mističan način uspjela učiniti. Optužila me II Postaja prometne policije po slijedećim člancima njihovih zakona:
čl. 32. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama
čl. 15. st. 1. Zakona o osobnoj iskaznici
čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira
Najzanimljiviji mi je ovaj posljednji, jer nikako da dokučim kojim sam to načinom uspio uvrijediti i/ili omalovažiti ljude u ulogama policijskih službenika, njih sveukupno 8 (osam) koji su sudjelovali u mojem uhićenju. Poslušajte stoga audio snimku razgovora koji su prethodili uhićenju, i svakako bih molio da u komentarima ispod članka navedete takovo neprimjereno ponašanje ukoliko ga vi primijetite.
Snimku poslušajte OVDJE.
Tu nije završilo – postoji i još jedan dio koji nisam želio snimati zbog ljudi koji su bili uvučeni u ovaj događaj bez svoje volje i pravih informacija o tome što se zaista događa. Riječ je o ekipi hitne pomoći koja je bila pozvana od policijskih službenika, dojavom da sam suicidalan. Pristao sam podvrgnuti se pregledu, koji nije pokazao ništa zabrinjavajuće, a i samoj liječnici i njezinoj ekipi bilo je pomalo zbunjujuće zašto se nalaze tamo – mora da su navikli na drugačije pacijente. U svakom slučaju, poziv medicinskoj ekipi je indikator da i među prometnim policajcima na cesti ima ljudi koji su završili medicinski fakultet pa još potom specijalizirali psihijatriju – kada su tako brzo uspjeli otkriti u čemu je problem i temeljem terenskog promatranja od 10 minuta uspjeli postaviti dijagnozu koja je zahtijevala intervenciju medicinski obučenih ljudi. Mora da je riječ o vrhunskom stručnjaku psihijatru koji potajno radi kao prometni policajac, i zaista mi nije jasno koji je razlog da ne radi u svojoj struci na nekoj prestižnoj švicarskoj klinici, primjerice klinici Knellenvordemgentschenfelde za 20-30 puta veću plaću od one koju trenutno dobiva?
Nakon što sam izišao iz bolničkog kombija, osjetio sam da su policijski službenici pomalo uzbuđeni i bili su mi fizički bliže nego ranije, te mi je rečeno da ću biti uhićen – i u toj gunguli nisam se sjetio ponovno uključiti audio snimanje. Ali to je vrlo kratko trajalo, tek toliko da im citiram članak 24. njihovog Ustava u kojem piše koja riječ o tome tko, kako i zašto može biti uhićen, te da im kažem kako s uhićenjem nisam suglasan i da je riječ o otmici, prije nego li su me, bez ijednog dodira, smjestili u svoje vozilo i odveli u svoju policijsku postaju, iz koje su me nekoliko sati kasnije odveli u ćeliju Prekršajnog suda.
Ubrzo potom izveden sam pred dežurnog suca prekršajnog suda koji je nedugo nakon toga dao nalog da me puste na slobodu. Koji sam odbio potpisati – ali ipak sam slobodan išetao na svježi večernji zrak i krenuo se suočiti s najtežim izazovom toga dana – mojom ljepšom i pametnijom polovicom.
Dakle – 8 (osam) policijskih službenika, jedan motocikl, tri policijska vozila, od kojih je jedno bilo moćni terenac, vozilo hitne pomoći sa tročlanom ekipom, sudac, sudska zapisničarka… viša je matematika potrebna da bismo izračunali koliko je tu umnih, materijalnih i tehničkih resursa angažirano – jer policijski službenik nije htio pokazati svoju službenu iskaznicu.
Ono što će se danas u 17:30 sati događati u zgradi Prekršajnog suda također će biti snimljeno na prikladan digitalni medij, i već za koji dan biti će dostupno za poslušati na Zvonu Istine. Osim ako me smjeste u ćeliju na 30 dana – u tom slučaju biti će potrebno malo više strpljenja.
Ukoliko Vam je ovaj članak donio neku novu vrijednost, razmislite o donaciji – pogledati gornji desni segment stranice. Hvala!
Nevjerojatno kako nas maltretiraju ljudi koje plaćamo, koji su se na Život zakleli! Da će čuvati nas i našu imovinu.
Dva policijska auta jedan terenac, motor, kola hitne, osam policajaca?? radi jednog čovjeka koji sjedi u autu? Još pokušavam zamisliti tu sliku. Kao u onim jezivim utopijskim filmovima. Čim ste zatražili da se policajac identificira odmah se zbunio i uspuhao. Čovječe otkud im takva slika u glavi? Ja se pitam ja naređujem, ti moraš slušati. I čim se netko ne podčini njihovom autoritetu zbunjenost i šok. Dami je samo malo biti u njihovoj glavi.
Zanima me zašto ste se tako postavili? Zašto niste jednostavno odbili dati osobnu i ne poistovjetili se sa osobom na bilo koji način? I kada vam citiraju određene članke samo im kažete da pročitaju ponovo jer se niti jedan zakon ne odnosi na živog čovjeka.
vi ste dužni, ništa niste dužni!
on zahtjeva i naređuje, tko je on da zahtjeva i naređuje?
nemate ovlasti i ništa se ne odnosi na mene, živog čovjeka.
Reći policajcu da se ne uzbuđuje i smiri se. i da na ništa ne pristajete i ne odobravate ništa. Jedino možete upotrijebiti silu, svoje pravo steći kroz silu jer ja nisam ništa prihvatio niti odobrio.(jedan zamišljeni igrokaz)
Jer vi imate ugovor sa policijom o njihovoj ne nadležnosti (koji će te i prikazati na sudu) i ne važenju njihovih zakona.
Pa mi nije jasno za što ste se pozvali na te iste zakone? Ili ste jednostavno htjeli ispitati kako sustav funkcionira i kako će policajci da reagiraju?
Vjerujem da bi najjednostavniji izraz slobode bi bio ne obraćati pažnju na njih (jer vi niste dužni da razgovarate sa ikim) samo produžiti dalje. Jer kada bi vas svaki čovjek na ulici zaustavi šest sati di bi ste stigli :)? nigdje!
Ali mislim da bi takav pristup izazvao još veće komplikacije.
I puno sreće na sudu.
Hvala.
Prvo što sam vidio nakon klika na link: “Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira” je: “NN 5/90, 30/90, 47/90, 29/94” što pokazuje da ova RH korporacija ni nakon 20 godina nije našla za shodno osuvremeniti svoj vlastiti zakon nakon toliko promjena, zakon je metuzalemski.
Drugo što sam zapazio čitajući 4. članak: (“Tko na javnom mjestu namjerno uništi, ošteti ili omalovažava domaći novac u opticaju,kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 250 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana.”) je da se koristi protuvrijednost novca izdavanog od strane korporativnog entiteta zvanog SR NJEMAČKA, to govori samo jedno, da se u ono vrijeme koristila protuvrijednost novca da se pokaže koja je korporacija vlasnik korporacije RH, pošto znamo da korporacija SR NJEMAČKA u to vrijeme bila, a i danas je pod direktnim vlasništvom korporacija USA i UK, time dolazimo i do pravih vlasnika korporacije RH što se do sada nije mjenjalo.
Dalje mi se nije dalo čitati, jer kao što rekoh zakon je metuzalemski i upitna je njegova važnost i primjenjivost, jer su se okolnosti u 20 godina promjenile.
Vrativši se na početak čitabe kao treće ponovo pročitah članak 1.: “Prekršaji protiv javnog reda i mira su djela kojima se na nedozvoljen način remeti mir, rad ili normalan način života građana, stvara nemir, neraspoloženje, uznemirenost ili ometa kretanje građana na ulicama i drugim javnim mjestima ili ometa ostvarivanje njihova prava i dužnosti, vrijeđa moral, ((“ometa vršenje zakonitih mjera državnih organa i službenih osoba”)), ugrožava opća sigurnost ljudi i imovine, ((“vrijeđaju državni organi”)) ili se na drugi način narušava javni red i mir građana te djela utvrđena ovim zakonom.” i posebno zapazih navedeno u duplim zagradama i navodnicima i nakon toga mi postade jasno što su osmorica veličanstvenih smatrali pod time, svako anomalno djelovanje (ne izvršavanje zapovjedi policijskih službenika [kada zamoljavaju, a nisu izričito naveli da je to zapovjed oni i zamolbu smatraju zapovjedi, jer pretpostavljaju da će čovjek u strašnom susretu sa njima djelovati po ustaljenom programu daj-dam]) i inzistiranje od njih nečeg što oni smatraju nepravilnim djelovanjem (pa makar u njihovom zakonu i pravilniku pisalo drugačije) stvara uzbunu i ugroženost, što je dobar povod da se smatraju uvrijeđenim, jer se ne poštuje njihov autoritet koji si sami sebi daju kao izvršitelji sile (fizičke i oružane).
Od tuda proizilazi optužni prijedlog, ali je neprimjenjiv, jer kazna se ne može sprovesti, pošto se protuvrijednost ne može više utvrditi, jer je za protuvrijednost navedena nepostojeća 2002. g. u cijelom svijetu službeno ukinuta valuta.
Taj zakon je zbog svega toga nevažeći i neprimjenjiv, ako ćeš djelovati iz stajališta osobe, a djelovanjem iz stajališta Čovjeka to je sve nevažno.
Kako oni tumače svoje zakone lako moguće, zato je i napravljena “Objava” da se takva nebulozna tumačenja izbjegnu.
Da sam ja bio na mjestu tih policajaca malo drugačije bi se razgovarali:
“gospodine hvatamo počinitelja kaznenog djela koji sliči vama te vas molim da mi okažete neku identifikacijsku ispravu”
vaš svaki komentar povečava sumnju da ste vi osoba koju tražimo a vi nemojte izaći iz vozila kao osumnjičenik pa vam nabijem oružje u glavu, kakvi prometni prekršaji kakve bedastoče..
Nastavno na komentar članak 17. stavak 3. i 4. zakona o policijskim poslovima i ovlastima govori da se policajac nije dužan predstaviti uvijek i u svim slučajevima.
Tako da nije bilo niti potrebno dramiti u prethodnom komentaru oko hvatanja počinitelja kaznenog djela, dok je korištenje oružja u skoro svim policijama svijeta sasvim normalna stvar a posebice kod postupanja, naravno da uporaba ide na odgovornost onoga tko ga koristi