2. dio – kako funkcionira SUSTAV – Valter u GRADSKOM UREDU ZA FINANCIJE

Prvi dio članka nalazi se OVDJE.

I eto mene na Trgu Stjepana Radića 1, gdje mnoge službe imaju svoje urede, na tragu novca. Gotovo sam ga mogao nanjušiti.

PRVA VRATA
Prva vrata na koja sam pokucao bila su vrata na koja su me poslali ljubazni zaštitari koji se brinu za zaštitu. Bila su to vrata na kojima je pisalo GRADSKI URED ZA FINANCIJE i unutra je bila jedna gospođa i mladić koji mi je djelovao kao relativno nov na poslu, možda čak i pripravnik koji radi za onih famoznih 1600 Kn. Ako je tako, neka je, barem čovjek radi.

Kada sam pojasnio zašto sam tamo, pokazavši im papire i uplatnice, pitao sam da li kod njih mogu dobiti račun. Gospođa mi je rekla da ne izdaju račune, ali evo otići ćemo do njene nadređene pa će mi ona možda moći pomoći.

DRUGA VRATA
Tako i bi, ali niti njena nadređena nije mi mogla pomoći, kao niti njezina kolegica koja je s njom bila u sobi. Popričali smo kratko i morale su drugim poslom negdje otići, ali srećom po mene – u sobu je upravo ušla njihova pravnica i rekle su da bi mi ona mogla pomoći.

Niti ona mi nije mogla pomoći, ali rekla je da misli kako bi mi mogla pomoći služba knjigovodstva, jer te uplate valjda netko knjiži, a to je naravno knjigovodstvo. Bio sam zaista vrlo zadovoljan načinom na koji su se svi ophodili prema meni i načinom na koji su mi pokušali pomoći. Vidio sam da i njih zanima kako će to završiti.

TREĆA VRATA
Služba knjigovodstva je bila prilično zaposlena, gospođi koja taj dio posla vodi zvonio je telefon u par navrata, ali zaista si je dala truda da mi pomogne. Ali niti ona ne može izdati račun, jer za to nije ovlaštena, oni samo vode papire, plaće itd. Spomenula je da su ušli u sustav PDV-a, što je jako zanimljiva informacija budući da samo potvrđuje ono što Vi koji pratite našu stranicu već znate – a to je da je naša domovina pretvorena u korporaciju koju smo mi prikladno i istinito nazvali REPUBLIKA HRVATSKA d.o.o.

Dakle – tko je ovlašten za izdati račun? Nije bila sigurna, ali misli da bi to mogli uraditi ljudi koji su ovlašteni za zastupanje gradskog ureda za financije, jedan je na bolovanju a mijenja ga njegova kolegica dok se gospodin ne vrati na posao. I nakon par telefonskih poziva, vrlo ljubazna gospođa iz knjigovodstva uputila me prema slijedećim vratima.

ČETVRTA VRATA
I ovdje se dogodilo ono najzanimljivije. Miris novca koji sam pratio lagano se rasplinuo po silnim hodnicima zgrade poglavarstva i više nisam bio tako na čistu da ću ga ikada više otkriti. Ali u slijedećoj sobi saznao sam da, kako bi rekli naši stari – riba smrdi od glave.

Zadnja u nizu vrlo ljubaznih i uslužnih dama s kojima sam taj dan razgovarao dala mi je prvu konkretnu informaciju.

Ne mogu dobiti račun.

Zašto?

Nije niti ona znala, ali rekla je da je to ogroman problem s kojim se suočavaju, jer matični uredi rade s gotovim novcem a ne bi trebali, i to im zadaje brojne probleme u poslu. Rekla je da je problem iznešen i pred ministra uprave Bauka, ali da se ništa ne događa i da su prisiljeni raditi suprotno zakonu i da imaju samo uplatnice. Rekla je da je pokušala problem riješiti, jer to zaista jest problem, ali nadležno ministarstvo uprave i ministar imaju prečih stvari kojima se bave a to će biti riješeno kada dođe na red. Valjda.

I koga da tražim svoj račun? , upitah ja.

”Ne znam – pitajte ministra Bauka, možda Vi uspijete …” – odvratila mi ljubazna gospođa.

Potvdila je svojim riječima moju konstataciju da oni, kao podređena služba ministarstva uprave, ne mogu izdavati račune jer ministarstvo nije propisalo kako da to rade, pa stoga daju ljudima uplatnice.

Sumnjam da će me ministar primiti, jer me tamo u tom ministarstvu baš ne vole. (vidi Ples sa ministarstvom uprave)

”Pa ima tamo ljudi koji Vas mogu primiti, ne mora to biti ministar Bauk.”

Niti oni me baš ne vole. Ali recite – ja bih sada teoretski ministarstvo uprave i gradski ured za financije mogao prijaviti ministarstvu financija, jer naplaćuju usluge a ne izdaju račune makar bi morali. Što bi se dogodilo da Linić dobije takvu prijavu? Mislite li da bih od njih mogao dobiti svoj novac nazad – jer – bez računa se ne računa? Ja od ovoga neću odustati. Mene brine selektivna primjena zakona – nabrojali ste neke zakone po kojima se neke stvari naplaćuju, a istovremeno se za iste te stvari ne izdaju računi iako bi se morali izdati prema drugim zakonima. 

”Dobro pitanje, a mislim da biste to mogli pitati tajnika ministarstva financija, g. Kajfeža.”

Tko će platiti kaznu zbog neizdavanja računa?

”Ja sigurno neću.”

U stvari platit ćemo je svi mi. 

Dakle ja moram do samih ministara ili po račun ili po svoj novac koji mi je naplaćen protuzakonito? Zašto Vi to ne učinite? Pa Vi radite ovdje!

”Da. Ja sam probala i nisam uspjela.”

I tu smo otprilike završili. Rekao sam gospođi – TESTIRAT ĆEMO. Vrlo ljubazni ljudi tamo u poglavarstvu rade, i zaista bih Vama koji ćete se prepoznati u ovom članku želio od srca zahvaliti na Vašoj pomoći.

Razgovore koje ste čitali i izjave drugih sudionika ovog malog istraživanja sam rekonstruirao po sjećanju, dok je još bio svjež u pamćenju. Možda sam nešto propustio reći ali srž i istinitost prenešenog je svakako sačuvana.

FOLLOW THE MONEY.

Izgleda da trag novca ide do samog vrha. Pitam se gdje završava, i hoće li nam vratiti naš novac koji nam nezakonito naplatiše i koji svakim danom širom lijepe naše nezakonito naplaćuju kršeći zakone koje su si sami napisali.

Ali takav je korporativni svijet, bešćutan i nemilosrdan i gladan novca.

I tako, budući da mi se ne da više zajebavati s ovime, kreirati ću dopis koji ću slijedeći puta ja njima dati umjesto novca, ukoliko i kada mi zatreba neka njihova usluga a za koju neću odmah dobiti račun. Taj dopis (u trećem dijelu članka za koji dan ili tjedan) podijelit ću i sa svima Vama koji čitate ovaj članak u nadi da će se tih papira nakupiti na stolu ministra uprave.

Možda netko drugi bude imao volje da podnese prikladne kaznene prijave zbog ovog očitog kršenja zakona, jer meni se stvarno više ne da s njima zajebavati. Iluzija njihovog legitimiteta davno mi se rasplinula pred očima, ali neke nove, mlade snage možda će uložiti novu energiju da ovo odnesu korak dalje, jer ova korporacija u koju je pretvorena naša domovina, nikome ne služi osim šačici onih na vrhu i njihovim gospodarima koji vuku njihove konce, tko god oni bili, i to na leđima svih nas – i za to smo si sami krivi jer nismo povukli crtu.

Crta se povlači odbijanjem ulaganja energije (novca, misli, osjećaja) u iluziju koju oni prodaju narodu – da je takva vlast potrebna i da nema bolje vlasti i da je vlast tu zbog nas i da ćemo pomrijeti u krvavim anarhističkim sukobima ako njih neće biti da krvožedne militante i teroriste koji u ogromnom broju žive prikriveno u svakom od naših kvartova i samo čekaju pravi trenutak – drže podalje od nas jer su u strahu od svemoćne šake države, koju eto oni predstavljaju, kao da im je država dala pravo da je predstavljaju …

Uostalom, uprite prstom u tu državu ako možete i vidjet ćete da nije baš tako lako odrediti u kojem bi smjeru prst trebao pokazivati.

Domovina, to je već nešto sasvim drugo i možemo pokazati gdje se nalazi. Svi ćemo uprijeti prstom prema srcu, jer u srcu se Istina nosi i svi to znamo, a ako ne znamo, onda osjećamo.

Baš bih volio vidjeti ovakvu izjavu koju oni koji misle da imaju pravo vladati zasigurno nosaju okolo u svom džepu:

Ja, Hrvatska, ovime ovlašćujem VLADU REPUBLIKE HRVATSKE (D-U-N-S broj 552646457) i ostale TVRTKE koje je ista osnovala, da zajebava narod kako im se prohtije.

(Potpis, pečat)

STRATEGIJA s dopisom kojim ćete sve Vaše dokumente moći dobiti bez plaćene kune ukoliko ćete biti čvrsti u svom stavu i uporni – slijedi u slijedećem nastavku.