Što se događa kada nestane policije s ulica?
Mnogi bi rekli da nastaje klik u glavama ljudi, mistični klik koji otpušta kočnice koje u navodnoj ljudskoj prirodi pod nadzorom drži jedino represivni sustav kontrole, kojeg je policija jedan od važnih dijelova. Pa se ljudi navodno organiziraju u pljačkaško-ubilačke horde koje pustoše gradom razvaljujući sve pred sobom i svakoga tko im stane na put.
Darvinistički horor scenarij o preživljavanju najjačih.
Nastaje ANARHIJA. Ta strašna riječ utjeruje paralizu u dobro utrenirane umove ljudi.
Anarhisti su u umovima ljudi oslikani kao prljavi, zli, neobuzdani barbari koji čine neopisive grozote i svakodnevno primjenjuju nasilje kao svoj životni odabir. Naravno, treba napomenuti da je tu sliku naslikao upravo onaj koji upravlja represivnim aparatom uz pomoć medija, takozvanih znanstvenika, često angažirajući režimske povjesničare kao ”autoritete” koji će narodu objasniti da:
Što uistinu znači anarhija? Idemo pogledati što kažu da anarhija jest eminentni znanstvenici i jezikoslovci iz naše domovine:
anarhija (grč.). 1. Bezvlađe, bezvlašće. 2. Nered, kaos. – eto definicije iz Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.
Super – pa to je ono što smo učili i u školi, zar ne? Dakle mora da je istinito. Ili nije?
Pravo značenje riječi anarhija nešto je posve drugo. Znači doslovce ”ne vlast” ili kako neki prevode tu riječ grčkog korijena – ”bez vlasti” ili ”bez vladara”.
Pronašao sam zgodan kratak tekst koji daje osnovni uvid u to što je anarhija i koji možete pročitati OVDJE ako vas zanima. Inače, anarhističke literature ima posvuda koliko vam srce hoće, a postoji čak i anarhistička internet biblioteka gdje možete pronaći gomilu tekstova kako na našem, tako i na stranim jezicima koju možete pronaći OVDJE.
Ako samo malo zagrebemo po povijesnim primjerima anarhističkih društava, zamijetit ćemo da u njima nitko nije bio gladan niti žedan, niti je u njima bilo nasilja do trenutka kada je donešena odluka od kaste vladara da takve anarhističke anomalije moraju biti zatrte. Primjeri su brojni – pa onaj koga to zanima može naučiti ponešto o tome iz dostupne literature koja zasigurno ne spada u školsku lektiru odobrenu od obrazovnog sustava koji je dio šireg robovlasničkog sustava kontrole. Kladim se da nikada niste čuli za korejsko anarhističko društvo u pokrajini Shinmin, u Mandžuriji, gdje je od 1929. do 1931. sasvim lijepo funkcioniralo oko 2 milijuna ljudi bez da im se nekakav vladar petljao u njihova posla. A kada se upetljao, učinio je to poslavši vojnu silu kojoj se gerilska anarhistička vojska predvođena anarhistom Kim Jwa-Jinom odupirala koliko je mogla – ali nisu ih uspjeli zadržati. Kim Jwa-Jin ubijen je u atentatu 1930. godine. A jako je zanimljivo da su osvajačke vojske bile združene vojske Japana i Kineske Sovjetske Republike. Pa ne mogu si vladari dopustiti da njihovi podanici vide kako im susjedi nisu gladni, zar ne?
Meni su posebno zanimljivi primjeri anarhije iz sadašnjosti, jer jasno pokazuju da je robovlasnički sustav kontrole, onaj koji se danas zove demokracija – isti onaj koji generira nasilje – a ne njegovo odsustvo.
Najnoviji primjer dolazi iz Acapulca. I traje već mjesecima. I vrlo je zabavan.
Naime, što se tamo dogodilo?
Jedan povremeni gost tog lijepog grada u razgovoru sa svojim prijateljem spomenuo je da mu se čini kako promet teče nekako brže i da se ne stvaraju gužve, a ovaj mu je odgovorio, da je to zaista istina, i da to traje već neko vrijeme, zapravo – od kada je prometna policija u štrajku.
???
I što se dogodilo? Ljudi su se opustili, i počeli tretirati semafore kao nešto što koriste prema potrebi – ako nitko ne dolazi iz drugog pravca, crvena svjetla se ignoriraju, i na taj način ljudi ne čekaju na semaforu minutu ili dvije unutar kojih se nakupi kolona vozila iza njih.
Prošlo je još vremena, i povremeni gost tog lijepog grada zamijetio je kako ljudi djeluju mnogo sretnije, i da bi to moglo biti jer je promet mnogo tečniji nego ranije. A prijatelj mu je odgovorio da je to zaista tako, a i zato jer je i gradska policija stupila u štrajk pa sada nema nikoga da na cesti gnjavi ljude.
A prije koji tjedan postalo je još bolje – meksička vojska odlučila je oduzeti svo oružje od gradske policije – koja još uvijek štrajka – pa su to i učinili!
Posljedica je da sada policajci, suočeni s vrlo sretnim narodom Acapulca i suočeni s neimanjem oružja, protestiraju i traže od vlade da ih vrati na posao – a ljudima Acapulca se generalno fućka hoće li se oni vratiti na posao ili neće, valjda stoga jer vide da su zapravo – nepotrebni.
Zanimljivo je i da se međunarodna anarhistička konferencija 2015. godine pod nazivom Anarchapulco održava u tom gradu, pa će bjelosvjetski anarhisti imati priliku iz prve ruke vidjeti kako lijepo funkcionira grad bez ijednog policajca.
Izvor: https://www.dollarvigilante.com/blog/2014/10/1/what-happens-when-all-the-police-in-a-town-are-removed.html
Ukoliko Vam je ovaj članak donio neku novu vrijednost, razmislite o donaciji – pogledati gornji desni segment stranice. Hvala!
Mislio sam da samo Ja živim u mjestu gdje vlada anarhija, kad ono i u Akapulku ista situacija, dobro kod mene nema kartela da pojedu preko noći neobuzdane geliptere, vjerojatno zato što klima nije prikladna za uzgoj trave.
Bojati se anarhije bi značilo da se bojimo sami sebe što je glupo. Jer svo je zlo došlo od vlasti, iluzije a ne čovjeka. Ja nikad nisam čuo od prijatelja, ukućana, rodbine hajde da napadnemo susjeda ili drugu državu. Ljudi ne stoje na markovom trgu i mole za oružje da napadnu na primjer slovenju. Svaki rat na svijetu pokreću države tako da raniš sebe (false flag) i neprestanim laganjem . Na primjer miniraš dvije velike zgrade ubiješ par tisuća ljudi i okriviš neke ljude što žive u špiljama na drugom kraju svijeta?! Na primjer mom ujaku su za vrijeme rata rekli da ih je napala italija, on nije imao pojma di ide i uopće na koga puca. Ljudi vole pomagati jednostavno smo prirodno takvi Kada čovjek nešto nekome daruje u mozgu se oslobađa hormon sreće isto kao kada dobije nešto na poklon!! Dovoljno je samo gledati nečiju sreću, dobro djelo da bi se otpuštali ti hormoni! Rat nije u prirodi čovjeka, nitko ne želi ostaviti ženu i djecu i ići ginuti za nečije interese. Ljudi prolupaju od toga čitav život imaju noćne more. Kažu čovjek je čovjeku vuk. To je najveća laž u koju nas hoće uvjeriti i svim sila se trude da to ostvare. Ste primijetili kako hrvati mrze srbe, kinezi japance, ameri ruse,ovi navijači ove druge. Oduvijek se dižu tenzije širi strah, rade podijele među ljudima. A ljudi ne shvaćaju smo svi ljudi da ne postoji hrvat, srbin, japanac, navijač, policajac, roker itd. To je sve ono što smo mi stvorili to su mentalni koncepti. To je ispod nas i znači da se poistovjećujemo sa svojim nižim ja. Pogotovo moji vršnjaci, koliko samo pažnje i emocija posvećuju nogometu, slavnim osobama to su ogromne količine energije i što je najbolje ja ispadnem glup na primjer ako ne znam novi trend Alise u zemlji čudesa 🙂
Ne sprječavaju nas zakoni na zločin već empatija!
Elita nema nikakve empatije ni simpatije prema ljudima, zato i imamo ovakav kaos na planeti.
ima i druga strana pirče, ne samo Acapulco nego npr Sarajevo je u roku mjesec-dava nakon opsade podijeljeno i opustočeno od strane (domaćih) naoružanih bandi.. a i mnogi policajci zazivaju anarhiju jer se tada vide kao lokalni šerifi..