Prvi dio – napisao Dražen
Sistem je um i obrnuto. Kada sam prvi put počeo proučavati svoje unutarnje biće vrlo brzo je na vidjelo izašla podvojenost između onog što želim raditi i onog što radim, između izjava koje dajem i onog što živim, između stremljenja i onog gdje zaista jesam. Kao da nas ima dvojica ili mnogo više.
I onda je jednom puklo. Onaj ”pravi” odvojio se od onog ”lažnog” dijela. Sve je bilo spremno samo sam trebao čuti slijedeće riječi: ”Ono što ti misliš, nisi ti. Niti su te misli tvoje, niti one mogu određivati tvoju pravu istinu. Tvoj um nisi ti, on je samo alat kojim se koristiš, kako je čekić bez ruke koja udara samo mrtvi komad željeza, tako je um bez tvoje energije koju mu daješ samo iluzija, ideja, magla, ništavilo. Um i ne postoji, postoje samo misli i one tvore um, pa možemo reći da je um zapravo jedna hrpa ideja, uvjerenja nabacanih nekim redom samo tebi poznatim.”
Dubljim uvidima ustanovljavamo da bilo kakve devijacije, bilo u emocionalnom, mentalnom ili duhovnom smislu (generalno energetskom) dolaze iz davanja energije raznim mislima koje ih onda iskrivljuju stvarajući nešto suprotno od one prve namjere, a što se u konačnici odražava i u fizičku stvarnost.
Energija (vjera) dana u misao ili ideju stvara i osobu koja se tom idejom bavi, koja ”živi” tu ideju, i kojoj je ta ”ideja” smisao postojanja. Ta osoba se naravno zove Ego i zbog velike količine energije koja nije njegova, ali kojom on upravlja dobiva veliku moć i sam sebe proglašava upraviteljom života i smrti, kreirajući daljnje korake ovisno o svojim tendencijama tj. idejama u koje je uloženo najviše energije. I tako je nastao čovjekov Pad koji eto traje već neko vrijeme.
Bića koja razumiju neke stvari (zapravo razumijemo ih svi, ali su ih neki svjesniji) znaju da sve što možemo naći unutar sebe mora biti projicirano prema vani, da je svijet sa vanjske strane naših očiju zrcalna slika onog unutra. Ljudi koji se bude u duhu prepoznaju ”unutarnju prevaru” i onda to isto lako uoče i vani. Mađutim ja sam učio obrnuto, a izgleda da tako i velika većina ljudi uči. Prvo sam primijetio grešku vani. Bijes i nemoć je rasla u pokušajima da objasnim zašto je to tako i smišljanjima kako promijeniti svijet. U trenucima bijesa, frustracije, ljutnje mijenjati svijet je ne samo vrlo opasno već i nemoguće.
Probajte odraslom čovjeku ukrasti iz ruke novčanicu od 500kn, a djetetu dudu iz usta. U oba slučaja bi mogli sebi prouzročiti velike probleme. Ako probate odraslom čovjeku oduzeti dudu, a djetetu 500kn, vjerojatno ćete to učiniti prilično lako bez ikakvih problema. Zašto? Pa očigledno zato jer dijete i odrasli čovjek imaju različite ideje u glavi, prioritete. Dijete je svoju energiju (vjeru) zavezalo za dudu jer mu ona nešto znači i nebitno je da li je to uvjerenje svjesno ili podsvjesno (uglavnom su sva uvjerenja podsvjesna). Odrasli je svoju energiju vezao za novac ili da budemo precizniji za njegovo uvjerenje o novcu. Tarzan, koji je kao odrastao čovjek došao iz džungle u Ameriku nije uopće mario za novac, ne zato što nije znao što je to, ne znamo ni mi, već zato jer ga to nije zanimalo.
Ima jedna interesantna priča koju sam čuo prije par godina. Svi znate gdje je Madagaskar. A znate da je cijela Afrika bila kolonizirana što od Engleza, Francuza, Belgijaca, Nizozemaca, i sl. Madagaskar nikad nije. Zašto? Madagaskar još zovu i Raj na Zemlji što zbog izuzetno bogate flore i faune, zbog izuzetne klime i stoga što hrane ima u izobilju. Kad su se englezi u 17–18 st. iskrcali na Madagaskar odmah su pokušali prodati svoje ”civilizacijske tekovine” u kojima novac naravno igra najveću ulogu. Domoroci su potpuno ravnodušno reagirali na ponude Engleza. Budući da je hrane bilo u izobilju, nitko nije bio gladan, zbog klime, ljudi nisu imali niti kuće, već su spavali pod vedrim nebom nosili jednu košulju po 10 godina, kao što rekoh, raj na zemlji. Englezi su tako pokušavali 30-ak godina i onda su samo otišli i više se nikad nisu vratili. Nisam siguran da li Madagaskar danas ima i nogometnu reprezentaciju.
Dakle, u pozadini svake reakcije (osim instinktivnih, urođenih), stoji vjera, ideja, paradigma, percepcija, značenja ili kako god to nazvali a koja određuje brzinu kretanja i smjer naše energije. To nikad nije nešto materijalno, čvstra tvar, osoba ili pojava, UVIJEK JE UVJERENJE.
Zbog toga se kaže da ideje mijenjaju svijet jer su one jedine koje mogu pokrenuti i usmjeriti energetske tokove. Gledajući to sa svjetovne strane, cijeli sustav, društveno uređenje je samo ideja koja pokreće i usmjerava energetske tokove.
Sustavi se uvijek okreću oko neke ideje ili tako barem kažu da bi nas lakše natjerali da uložimo u njih energiju. Kako sustavi nemaju svoju vlastitu energiju (vidi o klatnima, ”Transurfing” od Vadima Zealanda, Izdavač: Planetopija), cilj im je privući što više istomišljenika da bi crpili što veću količinu energije, a čime se okorištavaju samo oni koji su pokrenuli sustav (klatno), dok je njihova prava ideja sakrivena. Kako je tu u biti riječ o ogromnoj količini energije pa je pojedinac na vrhu piramide ne može sam konzumirati , velika količina ostane nedirnuta i služi ne za ciljeve sustava već za međusobne borbe, previranja, ratove unutar sustava, i uvijek nakon jednog predatora dođe drugi. Danas je 99% sustava predatorskog karaktera bilo da su okupljeni oko ideje trgovine, usluga, cvjećarstva, joge, Isusa Krista, društva mrtvih pjesnika i jedini im je cilj isisati iz čovjeka (jedinog koji to ima) energiju, u bilo kojem obliku. Može li čovjek izići iz toga? Naravno – samo prvo treba shvatiti poveznicu između unutarnjeg i vanjskog svijeta.
Hajdemo ga probati povezati.
Nastavak slijedi …
Ukoliko Vam je ovaj članak donio neku novu vrijednost, razmislite o donaciji – pogledati gornji desni segment stranice. Hvala!
2 Responses