Izbori specijal – Moral i Porez

Kada ljudi izlaze na izbore, misle da biraju svoje predstavnike, budući smatraju kako je organizacijski, logistički i na bilo kakav drugi način nemoguće organizirati zajednicu ljudi koja bi funkcionirala na učinkovit i uređen način.

I tada, nakon što su birači izvršili svoju ”građansku dužnost” – nekom magijom, jako malen broj ljudi ima mogućnost propisati koliki će biti porez/namet/doprinos/ za __________ (unesite sami), i ne samo propisati, već i natjerati one koji su ih birali, a bogme i one koji ih nisu birali, a bogme i one koji ne haluciniraju da se može tim ritualom glasovanja odjednom u nekoga stvoriti pravo da radi nešto što niti jedan jedini birač nema pravo raditi –  da to što su ovi ”izabrani” propisali – SVI PLATE. Naravno, djelić otetog će se vratiti nazad, ali tek nakon što oni ”izabrani” namire svoje potrebe. Jer ipak imaju operativne troškove oko propisivanja/naplate toga što smatraju da im se treba dati platiti, i nužno moraju imati ljude na nižoj operativnoj razini (tzv. izvršioce naredbi) koje plaćaju našim otetim novcem da to rade. Ono što preostane – koristi se za tzv. usluge za koje ti ekonomski paraziti tvrde da ne bi uopće postojale – da nema njih.

Iz kojeg razloga oni uspijevaju naplatiti taj silan novac? Razlog je vrlo jednostavan, i glasi ovako: ljudi smatraju da imaju moralnu OBAVEZU platiti taj novac. Možda će malo rogoboriti jer smatraju kako je prevelik, ali će ga platiti. Jer misle, ako ga ne plate, sjest će im država na to malo imovine koju su uspjeli s mukom stvoriti. Istovremeno, one koji izbjegavaju platiti porez, moralno osuđuju i nazivaju ih kriminalcima, dižući glas prema ekonomskim parazitima koje su si sami prikačili na svoju (i tuđu) energetsku utičnicu, da se takvu gamad pod hitno potrpa u kaveze i oduzme im se što posjeduju – jer su se zamislite, usudili ne platiti porez, koji svaki moralni građanin plaća.

Ne vide pritom da je plaćanje poreza jedan od najnemoralnijih činova uopće, i da su oni koji pronalaze bezbrojne načine da to izbjegnu, zapravo – moralne vertikale u odnosu na njih.

Pojasniti ću primjerom, ili dva.

Kada ne bismo imali kradljivce automobila, tko bi nam krao automobile? Zato je NUŽNO da imamo kradljivce automobila. 

Ovakvo razmišljanje je u vlas isto kao i razmišljanje da moramo plaćati porez. Pojasnit ću dodatno.

Ako ne plaćaš porez, nemaš pravo koristiti ceste, zdravstveno, ___________ (unesite sami). Za sve to bi se morao pobrinuti sam samcat. Zato je u redu platiti porez, i svatko ga mora platiti, jer da se ne plaća porez, ne bismo imali neku beneficiju, poput ___________ (unesite sami).

Ovakvo razmišljanje jasan je dokaz kako je um koji tako nešto misli – programiran.

DOKAZ PROGRAMIRANJA

Zamislite da vam pokucam na vrata, i kada ih otvorite, ja vam prislonim revolver na čelo i otmem 100 kuna. Uspio sam to napraviti jer imam revolver i odlučnost da primijenim nasilje kako bih se domogao vaših 100 kuna. Vi se nakon pljačke osjećate poniženo, oskvrnuto, i svakako ne mislite da ste imali obavezu, kamoli moralnu, predati mi tih 100 kuna. Učinili ste to iz straha.

Ali – ja sam se vratio sutradan i opet pokucao na vaša vrata, noseći vrećicu u kojoj se nalazio sendvič, litra mlijeka, pola kruha, kila šećera i kila brašna – i dao sam vam tu vrećicu.

Dakle – vi ste profitirali zato što sam vas opljačkao, i imate beneficiju ne biti gladni.

Znači li to da je moj razbojnički čin od dan ranije, zato što sam vam donio vrećicu s klopom, retroaktivno postao moralno opravdan? Biste li mi stisnuli ruku i nasmiješili ste, najednom sretni jer ste imali nekakvu korist od toga što sam vas dan ranije opljačkao?

Ako me ne biste tako dočekali – kako možete smatrati da je plaćanje poreza moralno?

Stoga pokušajte shvatiti da kada izlazite na izbore – sudjelujete u nasilju, i držite ljestve razbojnicima koji pljačkaju ne samo vas, već i sve ostale. Dobrovoljno plaćate razbojnike koji ništa ne proizvode, ali smatrate da je u redu platiti jer ćete dobiti nekakvu beneficiju zauzvrat. Smatrate da ste moralni jer plaćate ”svoj dio”.

Dokle god to radite – psihološki ste kompromitirani. Patite od Stockholmskog sindroma.

Razmislite o tome što činite. Razmislite jeste li programirani. Razmislite jeste li moralni, ako sudjelujete u pseudo-religioznom biranju kradljivaca automobila, koji su vas uvjerili da se bez njih ne može.

Zapitajte se, bi li vaši kradljivci automobila pristali da budu financirani dobrovoljnim prilozima ljudi?

Mislite da ne bi na to pristali? Ne bih ni ja, da sam moralni nikogović koji ima na raspolaganju represivni aparat, i zaštitu zakona za svoju razbojničku rabotu.

Rekao mi je moj najbolji frend neki dan uz njegovu rođendansku pivu – pa ako ti se ne sviđa sustav i misliš da je loš – kandidiraj se na izborima, pobijedi, i uvedi pravedniji sustav. Ne vidi on, da ja shvaćam u potpunosti princip ne-iniciranja nasilja, i da bi takav moj čin bio čin iniciranja nasilja. Stoga mi ne pada na pamet tako nešto učiniti. A nije moj frend glupan, pače – malo pametnijih ljudi od njega poznajem. Ušao je moj frend jučer u pedesetu godinu života. Ali zamjećujem znakove unutarnje borbe u njemu. Možda se uspije de-programirati od bedastoća u koje vjeruje. Nikad nije kasno.

Pa mi kaže moj frend – ako ti se ne sviđa ovaj sustav – odseli se negdje gdje te nitko neće gnjaviti.

Rekoh ja njemu, MA NEMOJ?

Odseli se TI, zajedno sa svojom ekipom koja pati od Stockholmskog sindroma, negdje gdje nitko nema ništa protiv biti ugnjetavan i pljačkan. I povedite si svoje tamničare sa sobom. Ja sam se ovdje rodio, i ne namjeravam se nikome ukloniti s puta kako bi on u laganom drijemežu svijesti mogao neometan halucinirati kako netko ima pravo vladati nad drugim ljudima, uključivo ali ne ograničavajući se na mene.

Recent Posts
Showing 14 comments
  • ivana
    Odgovori

    Svidja mi se humor na zvonu istine :)
    Mislim da ljudi koji su novi na vasim stranicama nece potpuno razumjeti sto ovaj clanak govori, ali nadam se da ce malo prosvrljati po stranicama jer se objasnjenja nalaze u prijasnjim clancima.
    Svidja mi se usporedba s drzanjem ljestvi razbojnicima. Ja ih ne zelim drzati!

  • rock
    Odgovori

    Dobar clanak valtere…sustavno su nas narastajima odgajali ucili kako da to cinimo tako da je to tesko ljudima koji jos spavaju tesko i zamislit da covik moze uopce tako razmisljat…tu se radi o cistoj svjesti a to nema veze sa matrejalizmom,ali i moze imati..ako kao pojedinci ne osvjestimo nametnute nam sisteme koje koje nas unazđuju a ne unapređuju u svakom smislu te rici…tribamo biti promina koju zelimo vidit :)to nije lako za pojedinca

  • Damir
    Odgovori

    Tvoj frend će se sigurno deprogramirati, prije ili kasnije, jer inače ne bi bio tvoj najbolji frend. Ma zapravo, čini mi se da bi se on već deprogramirao (lakše shvtio stvari) da ste naručili još koju rundu. Pozdrav

  • trumba
    Odgovori

    sviđa mi se kako su artikulirane zadnje 2-3 rečenice u članku.

    sve se na kraju svodi na odbijanje podilaženja nekakvim iluzijama autoriteta van sebe.

  • fors
    Odgovori

    zasto se ponovno forsira ideja glasanjem predajemo neka prava nekom drugom? tko vs spriječava da glasate za nekog i ponovno opovrgavate obveze koje vam netko drugi nameće? pa nitko. moj glas živom zidu neće ništa promijeniti na lošije, može samo na bolje, no bez obzira što tko donese kao zakon, ja ću ga opovrgavati ako to odlučim.

    • Valter
      Odgovori

      Koliko god istina djelovala nekome neugodno, ili ga moguće čak i naljutila, ne mijenja činjenicu da je riječ o istini. Za koga god glasao, ako to učiniš – nasilnik si i psihološki kompromitiran državist. Ako niječeš i tu neosporivu istinu, onda si uza sve to, još i licemjer.

      • fors
        Odgovori

        Pa vi to možete reći, no to sa logikom nema veze. Vaše usporedbe sa nasilništvom su ekstremno nerealne te ne slijede nikakv logični slijed koji sam započeo u prvom postu. Jesam li ja nasilnik što opovrgavam nametnuti zakon/obvezu koji mi se ne sviđa, ili što glasam za one o kojima bi htio više čuti u budućnosti? To što ste vi postavili tvrdnju da ja glasanjem namećem obvezu nekom drugom, to je nažalost vaša pogreška u zaključivanju, jer ja to pravo nisam dao nikom. Vaša tvrdnja da ja nekom namećem svoju volju u ovom slučaju nije točna. To je uglavnom točno kod većine, no to ne vrijedi za sve. Moje namjere nisu jednake kao i od većine te mojim glasovanjem vi ne vidite moju namjeru, no možete ju pretpostavljati – i griješiti u tom tumačenju.

        Ako bi mi mogli objasniti na koji način glasanjem namećem nekom drugom ono što ne želi, bio bi zahvalan, no pošto to nije realno (bar u mom slučaju). Konkretno ako glasam za ŽZ, i dalje ne smatram da itko na svijetu ima pravo nametati meni ili vama ikakvu obvezu, bilo da se ŽZ slagao ili ne slagao. Što se doista mijenja? Realno – ništa. Glasovanjem samo biramo koja vrsta informacija će biti zastupljenija u medijima – ništa više ni manje. To što neki ljudi fantaziraju o nametanju obveza drugim ljudima, to se mene ne tiće, te iste smatram nasilnicima i državistima te to ne podržavam niti sam podržao svojim glasovanjem.

        Vi ćete ionako raditi po svom. Zamislite sad ovakav primjer: “Vaš glas će presuditi izbore i niti jedan drugi se ne računa te nije bitan. Bitan je samo vaš glas i on se jedino broji.” Sad vi imate mogućnost izaći na izbore ili ne izaći. Pošto su u Hrv sve stranke iste osim ŽZ, imate kod glasanja samo dva izbora, ŽZ ili neko drugi. Ako ne izađete na izbore, pobjedit će HDZ/SDP te sve ostaje potpuno isto. Ako izađete na izbore i pobijedi ŽZ, u sljedeće 4 godine javnost će se JOŠ MNOGO BOLJE upoznati sa problemom fiktivne vrijednosti novca, neotplativosti dugova, kako je HNB mjenjačnica, kako ljude varaju ovrhama, deložacijama, ekonomski te korporativni kriminal. Sve drugo ostaje isto. I kako ćete vi sad meni objasniti logički da je u ovom primjeru bolje ne izaći na izbore da pobijedi HDZ/SDP. Pa tim izboromsamo bi podržali cenzuru, laž, korupciju. Kako god, vama bi bilo potpuno isto jer bi osporavali sve na što niste pristali, kako to radite i sada.

        • Dražen
          Odgovori

          Poštovani, tvoj komentar zaslužuje odgovor! Cijenim živi zid i sve što su ti ljudi napravili mnogo je više od bilo kojeg drugog. On što je prvenstveno mislim jest da dokle god ljudi ne nauče sami loviti ribu nema širenja,jer će zvati živi zid da im rješi probleme. Ulaskom u političku arenu uazi se u utakmicu koja ima svoja pravila, sudca, vlasnika i publiku. Ta pravila vrijede za sve pa tako i za ŽZ. Kažete:”To što ste vi postavili tvrdnju da ja glasanjem namećem obvezu nekom drugom, to je nažalost vaša pogreška u zaključivanju, jer ja to pravo nisam dao nikom.” što je suštinski netočno jer pravo vladanja proizlazi iz glasovanja naroda na izborima – pročitajte ustav. To znači da netko ima pravo raditi sve što radi samo na račun izbora. Treća stvar jest da si nikako nemožete izbaciti iz glave ovakav sistem kao jedini mogući u kojem će ŽZ napraviti nekakvu razliku. Evo uzmimo za primjer. Ako ŽZ uspije nekim čudom napraviti najviše moguće i promjeniti ovršni zakon ili zakon o bankama, što su oni napravili. Je li to veliki uspjeh? Mnogi će reći da jest, ali je tu nevidim nikakvog uspjeha jer stara hijerarhija je ostala, a ta je da je zakon iznad čovjeka. Jedini garant njegovog prosperiteta je bolju sustav sa pravednijim zakonima. To nemože biti dalje od istine. Čovjek je suveren samog sebe i nita nije iznad njega. To je učenje ili deviza zvona istine. nikakav zakon, politika opcija, izbori, referendumi ne donose ćovjeku ništa osim produbljivanja ropstva neznanja, nemoći.
          Nisam u pravu?
          Pogledajte npr. Norvešku. Oni su bogati narod ništa im nefali, žive egzistencijalno neopterećeno. je li norveška ideal kojeg treba dostići ili je pokazatelj da konfor, dobri zakoni, bogatstvo ne znače ništa. ŽZ je dobar ali mu fali jedna dimenzija duha, širine…..

        • Damir
          Odgovori

          Ako smijem dodati, čini mi se da Valterovo objašnjenje ide u sljedećem smjeru.

          Primjer: I američki narod je službeno i navodno demokratski izabrao svoje predsjednike i tzv. vladajuće kojki su pak svojim odlukama nanjeli nepoisivo mnogo zla u svijetu, nasilno se mješajući u unutarnje stvari država, dobrim djelom i vojno , tako da je indirektno sam američki narod prouzročio posljedice koje sam naveo.

          Naravno ti ćeš dati glas ŽZ-du i napravi tako, jer to je tvoje trenutno uvjerenje i zbilja ,ako promatraš političu scenu hladne glave i odlučiš nekom dati svoj glas, jedino ti to preostaje.

          Mogu samo reći svoje iskustvo, od 90-te do danas isprobao sam mnogo kombinacija vezano na izbore i mogu slobodno reći , u svakoj sam , više manje izigran, uvjek, ali baš uvjek se jedno priča , a drugo radi, ne možda zato što su ljudi toliko pokvareni, već zato što u sustavu koji je tako postavljen nije drugačije moguće.
          Kada ne dajem svoj glas drugome , osjećam se puno slobodnije u duhovnom smislu, nevezan , nesputan.
          Podržavam tvoju namjeru da osporavaš stvari iako si dao svoj glas nekome, ali imam duboki osjećaj da osporavanje koje navodiš puno bolje “klizi ” kad svoj glas nisi poklonio, kad si u duši slobodan kao lastavica.

          Valter je možda malo nestrpljiv, jer i on je sigurno bio u fazi shvaćanja stvari u kojoj si sad ti.

          Samo bi dodao: Misliš li da bi ekipa koja vlada Hrvatskom i svjetom dopustila da im šaćisa mladih iz Hrvatske poremeti planove. Postoji bezbroj načina da ih diskreditiraju i kompromitiraju.
          Ovo je samo moj kut gledanja.
          Lijep ti pozdrav

        • The God all mighty
          Odgovori

          Možemo to gledati i ovako :
          Država je igra u kojoj se dosta ljudi igra, postoje pravila igre po kojima se moraš igrati a ako griješiš postoje pravila za greške. Problem je što ima ljudi koji se ne žele igrati tu igru pa ih drugi igrači prisiljavaju jer smatraju po pravilima da se svi moraju igrati. I ta igra je jako ozbiljna. Čak i nema baš prostora za smijeh, pogotovo ne u sudnici, institucijama, crkvi itd.
          Izlazak na glasanje je ništa više ni manje nego igranje dijela igre.
          Stoga igranjem igre dao ti svoje pravo nekom ili ne, kako god ti to objašnjavaš sebi i dalje se igraš igru zato ostali igrači smatraju da si pristao na pravila igre.
          Onaj koji se igra tu igru i ne razumije da je to samo igra, ili se poistovijeti sa svojom ulogom u igri je začaran, hipnotiziran.
          Zapravo ti nisi uloga, zato namjera objave o nepostojanju osobe je da ubije tvoju ulogu u igri koja je čista fikcija – država/pravo/građanin itd.

          • Valter

            bravo majstore!

  • Ilija
    Odgovori

    Covjek je napisao cijelu knigu posvecenu ovoj temi: http://library.uniteddiversity.coop/More_Books_and_Reports/Uncommon_Sense.pdf

  • Goran
    Odgovori

    Ništa nije crno ili bijelo, zato ova isključivost (čitaj kao prezir prema državi, plaćanju poreza, izborima) za mene nema smisla.

    • Valter
      Odgovori

      Gorane, slobodan si odabrati da budeš rob, što i jesi – sudeći prema tvom komentaru.

      Prijezir prema državi – pokušaj podastrijeti ijedan dokaz da država postoji.

      Prijezir prema plaćanju poreza – pokušaj dokazati da imaš pravo mene oporezovati. Ako nemaš – odakle se to pravo stvorilo u nekih ljudi koji tvrde da prestavljaju državu? TKO IM GA JE DAO – I ODAKLE? To što se netko dosjetio razbojništvo nazvati porezom, ne znači da je najednom, tako ”legalizirano”, oporezivanje postalo ispravan i moralan čin, a kamoli obveza.

      Prijezir prema izborima – kada nekome daš glas, ulaziš ne samo u pravnu već i duhovnu sferu s jasnim posljedicama tog čina. Ako nekome daš svoj glas, više ga nemaš. PRISTAO SI BITI NEČIJE VLASNIŠTVO.

      To što ove stvari nekome nemaju smisla, samo znači da o njima nije promislio. Vjeruje u nametnute mu dogme, koje su uprogramirane u njegov um. Radi se o potpuno prirodnoj psihološkoj reakciji koja se naziva KOGNITIVNA DISONANCA. Onaj koji uspije nju prevazići, ima šanse priključiti se čovječjem rodu. To što napisano u članku nekome nema smisla, ne znači da nije riječ o istini. Istina nam se ne mora dopasti da bi bila istina, i neće nikamo otići zato što na nju odmahujemo rukom.

Leave a Comment