IZLAZAK IZ ROBOVLASNIŠTVA – 3.dio

Prethodni članak iz serijala IZLAZAK IZ ROBOVLASNIŠTVA molimo pročitajte OVDJE.

Um – kreator stvarnosti

Robovi ne postoje. To je samo riječ koja označava skup osobnosti nekog koji je submisivan i poslušan. Mnogo ljudi bili su fizički zarobljeni kao robovi, ali nikada nisu pokazali robovski mentalitet, već su se dostojanstveno ponašali u tom zatvoru. Sa druge strane, mnogo ljudi koji nisu zarobljeni pokazuju sve znakove robovske svijesti i poslušnički su nastrojeni radi neke svoje koristi ili manjka snage i dostojanstva.

Robovlasnički mentalitet stvara se u mentalu, kako i sam naziv kaže. Mentalitet je skupna riječ za sadržaj uma koji tvori nekakvu sliku stvarnosti pomoću uvjerenja, ideja, slika, sidara na svim razinama osjetila (kinestetički, osjetilni, vizualni, audio….) i iz tog razloga um je polje na kojem se stvara rob, i bitka za to polje veća je sada nego ikada.

Tome tako zaključujem da ne postoje ljudi robovi, već postoji samo robovski mentalitet unutar uma individue, i um je jedini zatvor koji stvara i drži zarobljenike. Ono što ti je u umu kreira tvoju stvarnost i tako smo svi postali zarobljenici jedne krasne institucije koja se zove sustav.

Da bi postao rob moraš vjerovati da to jesi ili se ponašati tako. Mnogo ljudi danas u svijetu će kazati da oni nisu robovi, niti vjeruju da jesu, već vjeruju da su slobodni. Ali kad ih upitaš mogu li se odreći državljanstva ili ne cijepiti dijete ili ne registrirati auto shvate da baš i nisu slobodni. To ih ipak ne spriječava da niti ne pogledaju u taj nelogični dio već da nastave dalje i sa gnušanjem odbijaju bilo kakvu pomisao da su robovi. Provjerite da li ste rob u ovom testu VIDI OVDJE

Zbog toga je vlasnicima sustava vrlo bitno da ljudi ne znaju da su robovi, i da su taj dio programa i vjerovanja potisnuli u dublji dio sebe koji se zove podsvijest. Kad bi čovjek znao da je rob – napravio bi sve da iziđe iz takvog mentalnog stanja.

Današnji vlasnici sustava vrlo dobro znaju da se kontrola ne postiže represijom, silom, policijskim snagama… ali poslužit će se i time u krajnjem slučaju. Osnovni oblik kontrole je manipulacija, dezinformacija, raslojavanje, dijeljenje, sijanje mržnje, straha i netrpeljivosti.

S obzirom da je stvaranje robovskog mentaliteta počelo rano u djetinstvu, taj dio je ostao zakopan u podsvijesti i ljudima je danas normalno biti dio stada i plaćati svojeg pastira pod raznim izlikama koje opravdavaju takav robovski stav. Evo kako je to jako lijepo opisao Wilhelm Reich, jedan od najvećih u XX st.

Čitava društva pate od psihoze uzrokovane izgladnjivanjem naših organskih bioloških nagona.

Seksualna represija podržava moć Crkve koja je pustila duboko korijenje u izrabljene mase kroz sredstva seksualne tjeskobe i krivnje.

Crkva potiče sramežljivost pred autoritetom i prikuje djecu uz njihove roditelje. Ovo rezultira s podjarmljivanjem autoritetu države i kapitalističkom eksploatiranju kad odrastu. Paralizira intelektualnu kritičku moć potlačenih masa jer konzumira većinu njihove biološke energije.

U konačnici paralizira rezolutni razvoj kreativnih sila i čini nemogućim postignuće svih aspiracija za ljudsku slobodu. Na ovaj način predvladavajući ekonomski sustav (u kojem pojedinci mogu lako vladati masama) postaje ukorijenjen u psihičke strukture samih potlačenih.

Wilchelm Reich

Sada znate odakle vam poriv da se klanjate „autoritetima“, odakle vam krivnja i tjeskoba kada pokušate napraviti nešto za sebe izbjegavajući samozvane autoritete. Možete razumjeti ljude koji kažu da je Hrvatska iznad čovjeka i da je društvo iznad pojedinca. Takvi se jednostavno ne usuđuju srušiti svoje svetinje koje su postavili na oltar unutar svojeg izmanipuliranog uma. Tako svetinje postaju iluzorni entiteti čija je stvarnost našim osjetilima nedostupna.

Pa ako su političari i crkveni „vjerodostojnici“ iznevjerili, ostaje ono nedodirljivo „Hrvatska i hrvatstvo“ kao nešto što nikada ne može biti okaljano, kao arhetipski prikaz Boga Oca.

Pokušati izaći iz tog prostora okruženog bodljikavom žicom ideja, emocija i tvrdih doktrina jebeno je težak posao, što mogu potvrditi iz vlastitog iskustva.

Kako je reagirala okolina kad ste pokušali dirnuti u neku „svetinju“? Kako bi prošli ljudi koji bi se usudili reći nešto protiv hrvatske ili hrvatstva ili protiv Ante Gotovine ili Stepinca ili što ja znam koje svetinje čija svetost je „neupitna“?

Rušenjem ovih temelja vjerovanja cijeli sistem nazidan unutar uma počinje se polako urušavati a time i stvarnost projecirana iz tih vjerovanja. U svojoj knjizi „Biologija vjerovanja“ Bruce Lipton je dokazao kako vjerovanje utječe na stanicu unutar ljudskog tijela, tj. na dominaciju uma nad materijom. Tako je potpuno jasno da onaj koji ima dominaciju nad umom ili koji zna kako ga oblikovati ima dominaciju i nad materijom.

Ja sam osobno doživio jako mnogo neugodnosti samim postavljanjem logičnih pitanja koji izlaze izvan područja uobičajenih postulata. Osim što sam rijetko kad dobio smisleni odgovor dobio sam mnogo pogrda i to od najbližih.

Ukoliko Vam je ovaj članak donio neku novu vrijednost, razmislite o donaciji – pogledati gornji desni segment stranice. Hvala!

Recent Posts
Showing 5 comments
  • Dražen
    Odgovori

    Super tekst sličan je onim psihološkim vampirima koje američki indijanci nazivaju Wetiko očemu je nedavno bio tekst na stranici http://matrixworldhr.com/2014/06/30/najveca-tajna-borba-s-wetikom/.
    Što se tiče savjeta, hvala na njemu, ali možda ste stekli krivi dojam, nikoga ne uvjeravam ni u šta, niti pokušavam mijenjati, već jednostavno postavljam svoju istinu na ovu stranicu. Onaj tko je treba vidjeti i prepoznati to će i napraviti to netreba neće. Moje je samo da ono što osjećam izrečem.

  • zenfjaka
    Odgovori

    Savjet je, možda, stvar koja se najlakše daje a najteže prima. Ne bi davao savjete /osim ako ih ne zatraže / no ipak volim podijeliti mudroslovlje meni zanimljivih mislilaca..kao i Osha među ostalim..no ovom prigodom bez zle namjere, dakako u dobroj vjeri i s ljubavlju stavit ću nešto što je netko rekao a što bih i ja rekao ali ne umijem, kao što reče jedan Ivan :))

    Četrdeset principa Šemsa Od Tabriza: Četrdeset zakona putujućih duša i otvorenih srca

    Ovih četrdeset principa prevedeno je sa turskog jezika i bilo je jako teško postići isti smisao. U svakom slučaju, smisao zavisi od čitatelja. Šemso od Tabriza, predstavnik Sufi tradicije, živeo je u 13. stoljeću i bio najbolji prijatelj ili „srodna duša“ Mevlane Dželaludina Rumija, glavne figure u sufizmu. Dok sam čitala poslednju knjigu Elif Safak „Ask“ (Ljubav), naišla sam na ove principe i poželjela da ih podijelim sa vama. Unapred se ispričavam zbog mogućih grešaka.

    1. Riječi koje koristimo za Stvaratelja ogledalo su nas samih. Ako mislimo o Bogu kao oličenju straha i stida, to znači da smo i sami plašljivi i da imamo čega da se stidimo… Ali ako vidimo ljubav, suosjećanje i dobrotu, to je zbog toga što posjedujemo iste te kvalitete.

    2. Potragu za Istinom vodi srce a ne um. Koristite vaše srce kao vodiča, a ne glavu na vašim ramenima, budite jedan od onih koji poznaju svog demona, a ne onaj koji ga ubija.

    3. Postoji 4 nivoa čitanja (Svete Knjige): prvi nivo je površan, čitamo ono što vidimo… Drugi nivo je unutarnji, interpretiramo ono što nam je poznato. Treći nivo je unutarnje čitanje unutarnjeg. Do četvrtog se teško stiže, ne može se objasniti rječima.

    4. Ako pogledate oko sebe, možete uočiti lice Boga u svakoj stvari, jer On nije skriven u crkvi, u džamiji ili sinagogi, već se nalazi svuda. Kao što ne postoji biće koje živi nakon susreta sa Njim, isto tako ne postoji biće koje umire nakon tog susreta. Onaj ko Ga pronađe, vječno ostaje sa Njim.

    5. Kemija uma je drugačija od kemije ljubavi. Um je oprezan, sumnjičav, on napreduje malo po malo. Njegov savjet je: „Budi oprezan, zaštiti se“. Dok ljubav govori: „Prepusti se, kreni!“ Um je snažan, nikada ne posustaje, dok ljubav samu sebe povređuje, raspada se. Ali zar najčešće ne nalazimo blago upravo u krhotinama? Slomljeno srce krije tolika blaga.

    6. Najviše konflikata i napetosti nastaje zbog jezika. Ne pridajite previše važnosti riječima. U zemlji ljubavi nema mjesta za govor. Ljubav je nema.

    7. Mi ne možemo naći Istinu samo slušajući eho svoga vlastitog glasa. Možemo pronaći sebe jedino u nečijem ogledalu.

    8. Šta god da vam se desi, ne upadajte u očajanje. Čak i ako su sva vrata zatvorena, On će otvoriti tajni put za vas za koji niko drugi ne zna. Još uvek ga ne možete vidjeti, ali mnoštvo se rajskih vrtova nalazi za ovom putu. Hvala Bogu! Lako je zahvaliti se kada dobijete ono što ste poželjeli, zahvalite se pre nego što dobijete to što želite.

    9. Strpljenje ne sjedi i ne čeka, to je predviđanje. Ono gleda u trn i vidi ružu, promatra noć i vidi dan. Ljubavnici Boga su strpljivi, oni znaju da je mesecu potrebno vrijeme da postane pun.
    10. Gdje god da krenete, na istok, zapad, sever ili jug, shvatite to kao put u središte vas samih! Onaj koji putuje u samog sebe prelazi cijeli svijet.

    11. Babica zna da je rođenje bolno, beba žuri da izađe. Morate biti spremni na bol i teškoće ako želite da se ponovo rodite.

    12. Ljubav je putovanje. Htjeli to ili ne, svi putnici se mijenjaju. Niko se može kretati prema ljubavi a da ostane isti.

    13. Ima više lažnih vodiča i učitelja na svijetu, nego što je zvezda na nebu. Istinski vodič je onaj koji vam omogućuje da vidite svoju unutrašnju ljepotu, a ne onaj koji želi divljenje i sljedbenike.

    14. Umjesto da pružate otpor promejnama, predajte se. Dozvolite da život bude uz vas, ne protiv vas. Ako mislite: „Moj život će biti pun uspona i padova“, ne brinite. Kako znate da padovi nisu bolji od uspona?

    15. Bog je zauzet time da nas učini cjelovitim i iznutra i izvana Mi smo nedovršeno umjetničko djelo. Sve što živimo je tu da ukloni nesavršenstva. Bog radi na svakom našem nesavršenstvu, jer je cilj postojanja savršenstvo.

    16. Lako je voljeti Boga kada znamo da je On savršenstvo. Teškoća je voljeti čovjeka sa svim njegovim vrlinama i manama. Mi najčešće znamo upravo onoliko koliko volimo. Voleći samo Boga a ne i njegova stvorenja, ne možete nikada zaista znati, niti da stvarno volite.

    17. Prava prljavština (šporkica..op.zf. ) ne nalazi se izvana već unutra, u našim srcima. Sve fleke možemo oprati vodom. ( sve što je napisano crnom tintom voda može isprati, u srcu zapisano, nikad ne možeš izbrisati ..op.zf.) Jedine koje ne možemo da uklonimo su zloba i loše namjere koje prianjaju za naše srce.

    18. Čitav univerzum je sumiran u ljudskom biću. Đava nije monstrum koji čeka da nas uhvati u zamku, on je unutrašnji glas. Potraži svog Đavola u sebi, ne u drugima. Ne zaboravi da onaj ko poznaje svog Đavola, poznaje svog Boga.

    19. Ako očekujete štovanje od drugih, prvo ga izrazite prema sebi. Ne možete očekivati od drugih ono što sami sebi ne pružate.

    20. Uzaludno je pokušavati shvatiti gdje putevi vode. Mislite samo o vašem prvom koraku, ostali će uslijediti.

    21. Svi mi imamo različita lica, karaktere i imena. Da je Bog želio da svi budemo isti, učinio bi to. Nepoštivanje razlika i optuživanje drugih za naše greške je nepoštivanje Boga.

    22. Kada istinski ljubavnik Boga stupi u kafanu, on vidi sveto mjesto. Kada pijanica uđe u kafanu, on vidi mjesto za opijanje. U bilo čemu što radimo – namjera čini razliku, a ne pojava ili etiketa.

    23. Život koji živimo je samo povjerena nam šarena igračka. Neki od nas je toliko ozbiljno shvaćaju da plaču i bore se za nju. Neki od nas je lome i bacaju. Ili joj pridajemo previše ili premalo važnosti. Bolje je da ostanemo daleko od ekstrema.

    24. Ako je ljudsko biće ponosno (bolje rečeno,dostojanstveno..op.zf )cijenjeno Božje stvorenje, ono ne bi trebalo zaboraviti da se tako i ponaša, čak i ako padne, čak i ako je cijeli svijet protiv njega, čak i ako završi kao rob.

    25. Ne tragajte za rajem i paklom u budućnosti. Oba su sada prisutna. Kad god nam uspije da volimo bez očekivanja, proračuna, pregovora, mi smo itekako u raju. Kad god se borimo, mrzimo, nalazimo se u paklu.

    26. Univerzum je cjelovit, jedinstven entitet. Sve stvari i sva bića su povezani nekom nevidljivom niti. Nemojte slomiti ničije srce; ne gledajte snishodljivo na slabije od vas. Nečija tuga na drugom kraju sveta može učiniti da cijeli svijet pati; nečija sreća može učiniti da se cijeli svijet smjieši.

    27. Ovaj svijet je kao planina. Vaš eho zavisi od vas. Ako vrisnete dobre stvari, svijet će vam to i vratiti. Ako vrisnete loše stvari, svijet će vam upravo to vratiti. Čak i ako neko govori loše o vama, vi govorite dobro o njemu. Da biste promijenili svijet promijenite svoje srce.

    28. Prošlost je magla u našim umovima. Budućnost je potpuni san. Mi ne možemo ni da proreknemo budućnost niti da promijenimo prošlost.

    29. Sudbina ne znači da su naši životi već određeni. Glupo je prihvatiti sve i reći: „To je sudbina“. Sudbina ne razotkriva cio život, već samo završetke nekih puteva. Mi nismo u potpunosti gospodari, ali sigurno nismo ni žrtve.

    30. Ako su vas uvrjiedili, ako su vas optužili, ako vas ogovaraju, ne izgovarajte ništa loše. Ne budite onaj ko uviđa sramotu, budite onaj koji je ispravlja.

    31. Da bismo se približili Istini i Pravičnosti, potrebno nam je divno i meko srce. Svako ljudsko biće, prije ili kasnije, nauči kako omekšati. Nekima se to desi slučajno, nekima zbog bolesti, neki pate zbog gubitka bližnjeg, neki drugi zbog materijalnog gubitka… Svi se mi suočavamo sa ovakvim situacijama, ali možemo ili vidijeti dobro u njima i otvorimo naše srce, ili da, na žalost, vidimo to kao priliku da ga zauvijek zaključamo.

    32. Uklonite sve zidove i zavjese kako biste prišli bliže vašem Stvaratelju i čistije Ga voljeli. Imajte principe ali ih nemojte koristiti da biste isključivali ili osuđivali druge. Držite se podalje od idola, naročito od onih koje ste stvorili po svojim vlastitim principima. Neka vam vjera bude moćna, ali ne izražavajte-forsirajte moć.

    33. Kada se svi trude da budu nešto, vi budite ništa. Ravnajte se sa prazninom. Čovjek treba biti kao ćup. Kao što ćup nalazi svoje uporište u unutrašnjoj praznini, tako i čovjek ima uporište u svjesnosti o svojoj ništavnosti.

    34. Predaja ne predstavlja slabost. Naprotiv, to je snaga. Sa predajom prestaje život u kipućoj vodi i počinje život na sigurnom.

    35. Mi možemo učiti i napredovati jedino sa protivrječnostima. Unutrašnje povjerenje bi trebalo da se sretne sa sumnjom. Sumnja treba da se sretne sa povjerenjem. Čovjek polako napreduje i sazrijeva kada prihvati svoje protivrječnosti.

    36. Ne brinite zbog podvala i prijevara. Ako neki ljudi pokušavaju da vam smjeste i da vas povrijede, Bog takođe smješta njima. Ko drugome jamu kopa, sam u nju upada. Nijedno zlo ne ostaje nekažnjeno, niti dobro ostaje nenagrađeno. Imajte povjerenja u pravdu i dozvolite svemu da bude.

    37. Bog je veoma točan, precizan radnik. Postoji vrijeme za voljenje i za umiranje za svakoga.

    38. Nikada nije kasno da se zapitate: „Jesam li spreman da promjenim svoj život, jesam li spreman da se promjenim?“ Bez obzira na to koliko smo stari, bez obzira na to kroz šta smo sve prošli, uvek je moguće ponovo se roditi. Ako je svaki dan samo kopija onog prethodnog, kakva šteta! Svaki udah predstavlja šansu za ponovno rođenje. Ali da biste se ponovo rodili u novom životu, morate umrijeti prije nego što umrete.

    39. Ako se dijelovi uvek mijenjaju, cjelina ostaje ista. Mrtav dobar čovek biva zamijenjen dobrim čovjekom, mrtav loš čovjek biva zamijenjen lošim čovjekom. Dok cjelina ostaje ista, svaki dan je različit.

    40. Život bez ljubavi je promašaj. „Da li bi trebalo da tragam za duhovnom ljubavlju, ili materijalnom, ili fizičkom?“, ne postavljajte ovo pitanje. Prosuđivanje vodi prosuđivanju. Ljubavi nije potrebno nikakvo ime, kategorija ili definicija. Ljubav je cijeli svijet. Ili ste unutra, u centru… ili ste vani, puni čežnje.

    skinuto sa stranice: http://www.ekologijasvijesti.com

  • tommy
    Odgovori

    wtf su ovi sljepci i fjake… daj pustite čovjeka da se izrazi

  • davor
    Odgovori

    Moram zahvaliti gLos Voladores na skretaju pažnje na tekst za kojeg nisam niti znao da postoji, koji ovako sažet predstavlja iznimno vrijednu informaciju svakom tko je upoznat sa djelima Castanede. Jedno je kada knjige čitate godinama, a drugo kada najvažnije zaključke iz mnogo knjiga vidite opisane u jednom tekstu.

  • Kefa
    Odgovori

    Cit: “Pokušati izaći iz tog prostora okruženog bodljikavom žicom ideja, emocija i tvrdih doktrina jebeno je težak posao, što mogu potvrditi iz vlastitog iskustva.
    Kako je reagirala okolina kad ste pokušali dirnuti u neku „svetinju“? Kako bi prošli ljudi koji bi se usudili reći nešto protiv hrvatske ili hrvatstva ili protiv Ante Gotovine ili Stepinca ili što ja znam koje svetinje čija svetost je „neupitna“?

    Pismo ovako potvrđuje Tvoje riječi:

    Djela apostolska 19,23 Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta.
    Djela apostolska 19,24 Neki srebrar, imenom Demetrije, izrađivao je srebrne hramiće Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit.
    Djela apostolska 19,25 Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im reče: “Ljudi, vi znate, u ovom je umijeću naše blagostanje.
    Djela apostolska 19,26 A vidite i čujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mnoštvo govoreći da nema bogova rukama izdjeljanih.
    Djela apostolska 19,27 Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas dođe naše zanimanje, nego i to da se ništa neće držati do hrama velike božice Artemide te će nestati veličanstva one koju štuje sva Azija i sav svijet.
    Djela apostolska 19,28 Čuvši to, razgnjeve se pa poviču: “Velika je Artemida efeška!
    Djela apostolska 19,29 Sav se grad uskomeša; jednodušno nahrupe u kazalište vukući sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove.
    Djela apostolska 19,30 Kad je Pavao htio među narod, ne dopustiše mu učenici.
    Djela apostolska 19,31 Čak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše da ne dolazi u kazalište.
    Djela apostolska 19,32 Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo jer je skup bio uskomešan te mnogi nisu ni znali zašto su se strčali.
    Djela apostolska 19,33 Neki iz svjetine uputiše nekog Aleksandra jer su ga Židovi gurali naprijed. Aleksandar pak mahnu rukom i htjede se obraniti pred narodom.
    Djela apostolska 19,34 Ali kada doznaše da je Židov, udarahu gotovo dva sata svi u jedan glas: “Velika je Artemida efeška!

Leave a Comment