IZLAZAK IZ ROBOVLASNIŠTVA – 4. dio

Prethodni članak iz serijala IZLAZAK IZ ROBOVLASNIŠTVA molimo pročitajte OVDJE.

Čovjek ili osoba – nestvarna dvojba

Čim otkrijete da ste na strani većine, hitno morate učiniti nešto sa sobom. – Mark Twain

Da bi rezultati manipulacije bili učinkoviti, nužno je da se um individue poistovjeti sa idejom ili sadržajem informacije. Poistovjećivanje ili bolje rečeno, identifikacija sa sadržajem stvara osobu koja je nositelj informacije. Ta osoba (persona) ima obilježja informacije i oživljava je jer vjeruje u nju, dajući joj energiju svojom pažnjom. Bez te energije, vjere sve informacije i ideje koje su ikad upale u eter brzo bi se rastočile jer nitko neće da se zakači na njih.

Informacije bez osobe koja je identificirana njima nemaju nikakvu vrijednost niti značenja, jer što je manipulacija bez manipulatora, što je nogomet bez nogometaša, religija bez vjernika ili država bez građanina? To su samo prazne riječi bez života, smisla i značenja.

Poistovjećivanje sa raznim sadržajima uma kreira osobu ili personu. Takvo biće je neživo jer počiva na iluziji, pa ga nećemo tako niti zvati jer nema svoju bit, već ćemo ga zvati entitet. U psihološkom smislu čovjek se poistovjećuje od samog rođenja sa bezbroj ideja i koncepata, tvoreći tako ogroman broj osoba koje imaju svoj identitet, cilj, svrhu, interes. Skup takvih aspiracija i identifikacija unutar bića u psihološkom smislu zove se Ego i on je entitet. Budući da ego ima svoje interese i aspiracije postoji mogućnost da se te aspiracije ne ostvare. Posljedice Identifikacija su razne varijacije emocionalnih reakcija na ostvarivanje ili neostvarivanje interesa persone. Ako se aspiracija ega ne ostvari javlja se strah jer se identifikacija gubi, a samim time nastaje i smrt. Strah je jedan zajeban osjećaj koji tjera ego da ostvari svoje aspiracije, interese ili vjerovanja, jer ako ih ne ostvari – umrijet će. Iz tog razloga ego će učiniti sve što je moguće da izbjegne strah, i po svaku cijenu će pokušati ostvariti ciljeve identifikacije.

Temeljeno na ovim saznanjima postaje jasno da bez identifikacije, bez persone, bez ega – ne postoji niti strah.

Bezbrojni ljudi su sami sebi natovarili ogromne ciljeve u životu smatrajući to nužnošću, i sada žive u strahu što će se desiti ako ne ostvare zamišljeno. To stvara i krivnju koja se reflektira kroz sve životne segmente, one svakodnevne i one životne.

Dakle, da bi se nekim vladalo strahom, taj mora biti podijeljena osoba tj. imati iluzornu identifikaciju koja će alarmirati neispunjenje strahom, krivnjom, sramom ili nekim drugim neugodnim osjećajem proizišlim iz iluzorne identifikacije.

Vlasnici sustava to znaju, pa smo tako svi mi postali državljani, građani, vjernici, hrvati, slaveni, dalmatinci, purgeri, slavonci, hetero, homo, metro seksualci, narodnjaci, rokeri a u zadnje vrijeme počimamo stvarati raslojavanje na najglupljim razinama. Sve ovo je izuzetno potrebno, jer svaka ova etiketa stvara jednu razinu najprizemnijih osjećaja koji se bore za golu egzistenciju, preživljavanje, materijalizam.

Ovo najpodlije moguće uklizavanje u čovjekov um priroda je robovlasničkog sustava kontrole. Kako smo već mnogo puta spominjali biće i sustav ne idu skupa, ali entitet i sustav slažu se kao prst i nokat. Stoga smo svi mi unutar sustava prepoznati samo kao entiteti koji su obilježeni, kako to jezik sustava kaže imenom i prezimenom – o čemu postoji i zakon.

Ime takvog entiteta kreiranog rodnim listom piše se SVIM VELIKIM SLOVIMA (VERZAL) označavajući tako da je taj entitet mrtav i u vlasništvu države. Ako vi kažete da ste vi taj, onda ste i vi u vlasništvu države. O tome smo na mnogo mjesta pisali unutar ove „edukativne platforme“. VIDI STRAWMAN.

Dvojba čovjek ili osoba je nestvarna, jer tu nikakve dvojbe ne može biti jer čovjek je ono što jest i nikada se ne može promjeniti (istina), a osoba je ono što mislimo da jest i mijenja se svakodnevno (iluzija).

U užoj familiji sam imao slučaj moždanog udara. Ta osoba, kad je izišla iz kome potpuno je bila drugačije od one prije moždanog udara. Prije je bila depresivna i niske energije, a sada je bilo mnogo strastvenije, ljuto, veselo, gestikulirajuće, potpuno druga osoba. Dobro sam rekao osoba jer čovjek je ostao isti ali njegova memorija i identifikacije su postale potpuno drugačije, tako da mogu mirne savjesti kazati da to nije ona osoba koja je bila. Puf, jedan udarac u glavu i vi više niste ono što ste mislili da jeste. Osoba je jako krhka, kao i magla u podne na Jadranskome moru. Održavati osobu konstantno u životu i na ispravnoj liniji njenog interesa je vrlo stresan i strašan posao od kojeg se lako dobija rak.

Ukoliko Vam je ovaj članak donio neku novu vrijednost, razmislite o donaciji – pogledati gornji desni segment stranice. Hvala!