Kontrola uma – Znak/značenje/(ne)znanje 6. dio – SLOBODA prava na izbor

Tko traži slobodu? Onaj koji nije slobodan. Do sada smo mislim naučili, obuhvatili da je sloboda samo riječ koja tvori određeno značenje. Značenje te riječi oblikuje gornju izjavu. Samo zarobljenici traže slobodu. Dakle Rob je ništa drugo doli osoba koja je povjerovala ili nesvjesno prihvatila misao o zarobljavanju. Iako će sad možda puno njih skočiti, što je sa ljudima koji su u zatvoru, koji su neslobodni diljem svijeta itd… Koga ja zajebajem. Ali ta zarobljavanja su kako sam već pisao posljedica prihvaćene kvalitete, ako se ropstvo može nazvati kvalitetom. Nesloboda nemože postojati, ako čovjek ne vjeruje u nju. Istina je zapravo da smi mi slobodni, samo to neznamo. Istina nije skrivena samo mi u nju nevjerujemo, jer nam pogled na svijet govori drugačije. Ja se uvijek plašim kako ćete vi ovo shvatiti, ali valter me smiruje da mi imamo jako ineligentne čitatelje. Ako je tako, super, onda vam je jasno. Svijest je prije svijeta. Ona je uzrok, a svijet posljedica. TOČKA.

Vjerujem da je od davnih vremena u stanice čovjeka ugravirana ideja o tome da je on rob i da postoji neki gospodar nad njime. Ljudi se ponašaju robovski i kad za to nema apsolutno nikakvog uzroka. Zapravo to i jest tako, ako shvatimo da nas nitko nikad nije puštao da radimo što želimo već samo nametao ograničenja.

U to ime:

https://www.youtube.com/watch?v=b-mnMsq4lrY

Iz gornjeg videa koji je jako smiješan, ali ujedno i smrtno ozbiljan sada možete znati jednostavno odakle ideja o neslobodi dolazi. Dakle, sloboda je jedna velika iluzija i svi pokreti za slobodu, free man udruženja i freedom fightera se veličaju kao ultimativni ljudski/moralni/civilizacijski doseg. Priča o slobodi je priča o zarobljenom umu, jer svaki novčić (dualistički termin) ima dvije strane. Budite oprezni kad netko priča o slobodi i slobodama ljudi. Svaka ideja o oslobođenju od nekog ili nečeg posljedično mora imati ideju da sloboda leži u rukama nekog/nečeg drugog. Koga? Gospodara! Ako se ne osjećaš slobodan pogledaj u sebe i vidi gdje si ograničio svoju svijest u kakav mentalni kalup si je postavio.

Najljepši primjer štakorove utrke je sloboda prava na izbor. To je svjetska mantra svih političara, religijskih gurua, boraca za ljudska prava, new age doktora itd…..jer “mensch uber alles” s naglaskom na prava i slobode.

Jer što može biti veći civilizacijski doseg doli slobode čovjeka da bira. Wauuu, nekad su se i revolucije i ratovi vodili pod ovim parolama. Sloboda i pravo na izbor su ideali svih revolucionarnih tekovima i dan danas bogovi slobodarskih pokreta. Ali ideal je nešto što nikad nemože biti dosegnuti – prema definiciji. Bora Čorba je jednom davno napisao: „Za ideale ginu budale“

IZBOR

Relativistički sustavi sa svojim šarenilom boja i oblika, sa svojom raznovrsnošću nude množtvo izbora. Oćeš..? Šta god hoćeš! Sloboda izbora je proizvod separatističkog sustava. Tekovine tih „sloboda“ su demokratski sustavi koji nude slobodu izbora gazde koji će vladati nad tobom. Činjenica jest da koju god soluciju izabrali ona je solucija uokvirene svijesti i odvojenosti koja ima svoju kvalitetu i boju (crvenu, žutu, narančastu, elenu, kafenu…). Okvir u jednom trenutku može biti samo ono što njena predefinirana misao određuje pa se izbor zapravo svodi na boju i oblik okvira unutar kojeg ćemo smjestiti svijest. Pretpostavimo da je svaki okvir različite boje, jer ima dominantnu dužinu vala i određenu frekvenciju. Tako biramo između između određenog spektra frekvencija i duljine vala. Zapravo je bjela boja ta koja je kombinacija svih boja vidljivog spektra, pa nije umjesno niti kazati da je bjela boja boje neutralnosti i potpunog spektra, jer se odnosi samo na onaj oku vidljiv. Šta je sa onim oku nevidljivim? Postoji li uopće boja koja sadrži kompletan spekter svih frekvencija i valnih duljina. Postoji – to je svijesnost, a kako ona oku izgleda nemam pojma.

Izbor bez izbora u sustavu ne postoji. Gledano izvan okvira slobode izbora sustav bi bio kao šoping u dućanu. Biraj prijatelju što ti duša želi iz bilo kojeg izloga, ali budi svjestan da što god ti odabrao vlasnik dućana zarađuje. Dokle god si ti u dućanu nebitno je kakve izbore donosiš. Sustav ne nudi izbor izlaska iz dućana, to je jedini izbor kojeg zapravo možemo donijeti i moramo ga sami donijeti.

Svaki sustav bilo makro ili mikro temelji se na ovoj shemi

Npr: Pogledajmo shemu demokratskih izbora:

Primarna pretpostavka svih demokratskih procesa i djelovanja jest da vlast proizlazi iz naroda.

Ustav RH Temeljne odredbe

članak 1.

U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Takva pretpostavka određuje sve ostale jednadžbe i varijable unutar te predefinirane strukture. Pa tako postoje stranke koje imaju svoj program i koje se natječu za vlast. Postoji izborna komisija, postoje biračka mjesta, postoji predizborna kampanja, postoje razno-razni instituti koji nadgledaju i provode izbore, postoji zakon o izborima. Cijela jedna šuma odnosa i relacija unutar matematičke jednadžbe.

Zamislite sad da ja kažem da je bazna premisa neistina/laž/prevara/iluzija. A i jest. Zašto? Iz dva razloga. Prvi jest da nitko nema nikakvo pravo vladati nad ikim ili ičim. Vlasništvo je robovlasnička kategorija pa je i vlast nad nekim nelegitimna. Prema tome vlast ne proizlazi iz nikoga, a pogotovo (drugi razlog) ne iz naroda, jer je narod iluzorna kategorija koja postoji samo kao koncept.

Nacija/Narod. …. Narod je političko tijelo dovedeno u postojanje zajednicom zakona, i narodi mogu nestati tim zakonima.

U stvarnosti, čovjek ne može stvoriti “narod” u (i izvan) postojanja zakona i ugovora. To se samo može pojaviti kao mentalni konstrukt, nikako u stvarnosti.

Nacija/Narod. …. Narod ili grupa ljudi, koji postoje u obliku organiziranog legalnog društva.

Black-ov riječnik prava 1. izdanje

PEOPLE (ljudi/narod):1 množina: ljudska bića koja čine grupu ili su povezani zajedničkim interesom; 2 množina: ljudska bića, osobe, uglavnom korištena umjeto osoba (moreplovci), također korišteni i kao atributi (ljudske vještine).

„Termin „nacionalan“ znači osobu koja ima premanentnu obavezu prema državi.“ 8 U.S.C. 1101 (A)21.

http://famguardian.org/taxfreedom/CitesByTopic/National.htm

Dakle cijela shema demokratskih izbora je šarada, jedan kolektivni big brother u kojem oni koji gledaju predizborna predstavljanja pljuju po onima koji gledaju farmu ili big bradera, jer oni za razliku od njih gledaju „ozbiljnu“ emisiju. 

Zamislite sad matematičku jednadžbu koja je postavljena kao predefinirana unutar ovog sustava demokratskih slobodnih izbora.

1+X⁰ =Y

je sasvim legitimna unutar matematike kakvu smo učili; jednadžba kao i svaka druga. Caka ove jednadžbe je što za bilo koju varijablu X rezultat (Y) je uvijek isti [Y=2]. Beskonačno mnogo iskorištenih varijabli daju uvijek isti rezultat. Kontrolni broj 1, služi kao usklađivač, ako je nekome potrebno da Y npr. bude =5 mjenja se kontrolni broj. Podsjeća li vas to na nešto? X može biti bilo koji broj unutar beskonačno mnogo brojeva ovog matematičkog sustava. Sloboda izbora varijable „X“ je besmislena u ovoj jednadžbi. Možete nekoliko života kalkulirati dok na kraju ne shvatite da ako želite Y≠2, morate izaći iz ovog predefiniranog sustava. 

Iako je na prvu šokantna, na drugu, konstatacija da izbor u stvarnosti ne postoji je oslobađajuća. Meni je ovo sad oslobađajuće, a pada mi napamet i misao „svuda pođi, kući dođi.“ Izaberi sve, probaj, vidi i nakraju baci to sve u more i dođi kući jer je to jedina moguća varijanta. Možeš biti samo ono što jesi, nema tu izbora. Nemaš što izabrati, jer sve je svijest. I kiša i sunce i zdravlje i bolest i bogatstvo i siromaštvo. Birati jedno nauštrb drugog znači biti nesvjestan svoje sveobuhvatnosti i cjelovitosti i vjerovati u separaciju. Da, izbor je iluzija. Što god izabrao iz izloga separacije pogriješit ćeš.

Može li čovjek konačno obuhvatiti svojim bićem ovu priču. Priču koja govori da život nije nešto što ima smisao ili cilj do kojeg treba doći pravilnim promišljanjem i dobro analiziranim odlukama (izborom). Može li biti shvaćeno da čovjek unutar sustava ne zna ništa osim onog što mu je rečeno. Ako je ta pretpostavka nakaradna, onda su i svi izbori/odluke temeljene na toj pretpostavci nakaradne. (pretpostavka je majka svih zajeba). Zaboravite sve! Ništa ne znamo! Značenja koja znamo su potpuno izmišljena, imaginarna, dobivena od magova ove stvarnosti. Sve je krivo! Ne donosite nikakve odluke koje se temelje na dobro-lošem sustavu vjerovanja. Onaj koji donosi te odluke je bolestan, kompromitiran, zaražen, u sukobu interesa, programiran.

Osim toga svaki izbor + ili – predznaka stvara razliku u potencijalu i shodno tome naboj. Dokle god izabirete bilo + ili- svejedno, struja naboja će teći.

Ono što ostaje neki zovu spontanost, intuicija, fini osjećaj, nepodnošljiva lakoća postojanja. To su stvari koje su kompjutoru nedostupne. Život bez izbora počinje se odvijati u tišini, bez zveketa umnog sadržaja, spontano se kretajući bez analize i kontrole pokreta i znanja o tome gdje to kretanje vodi. Potpuna sloboda kretanja ili ne kretanja sadržana u intiutivnom znanju da „JA JEST ŽIVOT.“