Kraj djetinjstva kroz agoniju odrastanja

Još koji mjesec i biti će pune 3 godine kako pišem na ovoj stranici. Pisanje mi je pomoglo da i sam bolje razumijem stvari koje me zanimaju, da bolje razumijem tko ja jesam, da prosijem iracionalna vjerovanja od istine… i mogao bih reći da je taj proces, iako ću uskoro napuniti 45 godina – predstavlja u stvari kraj mog djetinjstva. Napokon se usudim reći da sam odrastao, sposoban sam svoje odluke donositi – temeljem istine, a ne ičim potkrijepljenim vjerovanjima koja sam u stanju ne-svijesti ili polu-svijesti, mnogim godinama napadan propagandom i indoktrinacijom – prihvaćao zdravo za gotovo.

Imam jednog prijatelja kojeg vrlo cijenim, i koji je na svom facebook profilu objavio link na članak nepoznatog autora. Pročitao sam članak i zaključio da je toliko vrijedan čitanja da sam se potrudio naći originalan članak koji u sebi ima i linkove koji u članku  objavljenom od strane mog prijatelja nisu bili aktivni – i pronašao sam ga OVDJE. Tada sam vidio da članak, iako objavljen još davne 2011. godine, nije izgubio ništa od svoje aktualnosti. Zašto nije? Zato što nepoznati autor govori istinu.

I naravno – na facebook stranici mog prijatelja razvila se živahna rasprava koja me po ne znam koji puta, uvjerila da naizgled zdravi ljudi, koji normalno funkcioniraju u društvu, zapravo pate od teških halucinacija i da nisu sposobni pogledati istini u oči. Na neosporne argumente kojima se ukazuje na kontradikcije unutar njihovih vlastitih umova odgovaraju sljepilom, ne želeći se s njima suočiti, a nesposobni da argumente ospore svoja ničim potkrijepljena uvjerenja nazivaju argumentima – iako nisu ništa više od naučenih, programiranih laži koje su u njihov nebranjeni um ubacili oni koji žele da njihovi robovi ostanu unutar iluzije iz koje oni izvlače korist za sebe, kakva god ta korist bila. Nije on jedini – mnogi oko nas su u AGONIJI koja je inicirana od onih koji žele kontrolirati ljude – a da toga uopće nisu svjesni. Uključio sam se u raspravu na facebook profilu mog prijatelja, prvo jednostavnim pitanjima kojima sam se nadao uspostaviti zdrave temelje za zdravorazumsku raspravu, i nakon neuspjeha da to učinim odlučio sam istresti onome koji je, nesvjestan što čini, propagirao nasilje na planetarnoj razini – istinu u lice. Nema potrebe da iznosim njegove stavove u cijelosti, ali onoga koga zanima čitava rasprava, može je pročitati OVDJE ako to sigurnosne postavke facebook profila mog prijatelja dopuštaju. U nastavku ću prenijeti samo ono što smatram bitnim prenijeti, kako bih moguće ukazao na činjenicu da se odgovori na sva pitanja nalaze unutar nas – i da je potrebna hrabrost ako želimo otkriti istinu zakopanu pod planinom laži.

Pa pročitajte što sam čovjeku u agoniji napisao u pokušaju da mu ukažem na istinu. Nisam uspio u tome, ali nisam izgubio nadu da s nekim drugim u nadolazećem vremenu budem uspio u svojoj namjeri.

Dakle Petre, pokušat ću izbjeći pobijanje vaših stavova svojim stavovima, jer nemam pretenzija dokazivati ispravnost ili neispravnost ičijih stavova, kako vaših, tako i mojih. Vaši su vaši, a moji su moji. Kako mi se više-manje fućka za moje vlastite stavove, vjerujem da ćete prihvatiti bez ljutnje da mi se za vaše stavove fućka još i više. Dakle – koncentrirat ću se ponajprije na kontradikcije koje ste izrekli kroz vaše postove, a koje se međusobno pobijaju. To što iznosite stavove koji se međusobno pobijaju, zabrinjavajuć je detalj kojem bi bilo poželjno da obratite pozornost, jer to je moguć znak kako ne živite u realnosti.

Primjer 1.: Napisali ste: ”Prisila države je dogovorna prisila i u interesu zajednice”. Samo ta rečenica u sebi ima dvije kontradikcije. Kontradikcija 1: prisila ne može biti dogovorna. Pojam ”prisila” isključuje mogućnost postojanja ”dogovora” u istoj rečenici, Kontradikcija 2: Spominjete dva nespojiva, kontradiktorna pojma (”prisila” i ”dogovor”) u kontekstu ”interesa zajednice”, što je pak kontradiktorno s onime što ste napisali u jednom od vaših kasnijih postova: ”nasilje je kažnjivo i neprihvatljivo za svaku normalnu osobu”. Zaključak – ako smatrate da prisila – što je ekvivalent nasilja – može biti dobrovoljna, te stoga i opravdana zbog ”interesa zajednice” – a istovremeno smatrate da je nasilje kažnjivo i neprihvatljivo za svaku osobu, nemate problem sa mojim stavovima, kakvi god oni bili, već sa svojim vlastitim stavovima koje niste sposobni artikulirati. Predložio bih da se odlučite – je li iniciranje nasilja prihvatljivo ili nije – kako biste razriješili dvojbe koje neosporno obitavaju u vašem vlastitom umu.

Primjer 2.: Napisali ste da je: ”prisila države ustvari prisila većine”, opravdavši tu prisilu (nasilje) tezom da je ona potrebna kako bi zajednica funkcionirala skladno. Kontradikcija 2.: nasilje i skladno funkcioniranje opet su dva nespojiva pojma, osim u odnosu sadista i mazohista, za koje ćete se, vjerujem, složiti sa mnom da su u najmanju ruku psihološki kompromitirani čim su sadisti i/ili mazohisti. Iz toga izvire neosporan ZAKLJUČAK: da nasilje u zdravoj zajednici nije dugoročno održivo, čak bih se usudio reći da nije niti moguće a da bi psihološke potrebe zajednice i pojedinaca koji tu zajednicu čine bile zadovoljene. U slučaju neispunjenja psiholoških potreba zbog prisile (nasilja), očekivano je da će doći do pojave devijantnog ponašanja u takvim zajednicama, koje će se vjerojatno u svojoj završnoj fazi manifestirati kroz eskalaciju i krajnju primjenu fizičkog nasilja, kako bi se nasilje koje dokida psihološke potrebe dokinulo do prve slijedeće prilike, koja obično nastupa nekoliko desetljeća nakon rušenja prethodnog sustava koji se temelji na ”prisili države”. Za očekivati je također da će prije pojave apokaliptičnog scenarija ispunjenog fizičkim nasiljem, unutar takve, na krivim temeljima postavljene zajednice, porasti broj psihološki kompromitiranih pojedinaca, koji će nezadovoljstvo i neispunjenje svojih potreba pokušati nadomjestiti alkoholom, psihofarmacima, drogom, promiskuitetnim ponašanjem, ili u najgorim slučajevima, seksualnim predatorstvom prema slabijima, ili čak pedofiliji. Stoga je razumno zaključiti kako nasilje kao temelj skladnog života bilo koje zajednice razumnih bića (kakvim – možda neopravdano – volim smatrati ljude) nije moguće, niti dugoročno održivo, niti u jednom zamislivom scenariju.

Primjer 3.: idem odmah na Kontradikciju 3. koja je slična kao i ona pod 2. – napisali ste ”Pravo većine je temelj svega”, čime opravdavate nasilje pod određenim uvjetima (postojanje većine), iako ste izjavili: ”nasilje je kažnjivo i neprihvatljivo za svaku normalnu osobu”. Zaključak je isti kao i pod primjerom 1 – valja vam se odlučiti je li, ili nije, iniciranje nasilja prihvatljivo, kako biste razriješili kontradikcije u vlastitom umu. Također biste trebali razmisliti kako to da je ”država” izuzeta od pravila da ne smije inicirati nasilje, mada je to pravilo primjenjivo i obavezno sa svakoga, kako ste sami rekli, koji je normalan. Pokušajte zamislite da živite u zajednici koja se sastoji od 90% homoseksualno orijentiranih pojedinaca, koji slijedom prilika donose zakone prikladne svojoj većini, od kojih jedan kaže da samo homoseksualni parovi smiju odgajati djecu, koju prisilom otimaju i od heteroseksualnih obitelji. Bi li takvo nasilje bilo opravdano? Prema vašoj tezi kako je ”Pravo većine temelj svega” – to bi bilo tako. Bih li u takvoj prilici ja, koji jesam heteroseksualno orijentiran, imao pravo kršiti takav zakon, i primjerice ucmekati kao psa svakoga tko mi pokuša oteti moju djecu kako bi ih dao nekoj homoseksualnoj obitelji? U čemu je razlika između takvog hipotetskog zakona, i ovih koji su trenutno na snazi a donijela ih je većina i zato ih smatrate dovoljnim razlogom da ih silom utjeruju i meni, dopalo se to meni ili ne, ovako nenasilnom i zainteresiranom gledati svoja posla pritom ne čineći nikome nikakvu štetu? Ne postoji razlika, osim što se vama možda moj izbor i moj stav o tome čini neprihvatljivim. Ali da se nađete u hipotetskoj situaciji suočeni s onih 90% homoseksualaca, budite uvjereni da biste razmišljali potpuno isto kao i ja, osim ako i sami niste homoseksualac.

Primjer 4.: Napisali ste: ”Vi se želite liječiti i liječenje plaćati tako što ste se osobno osigurali kod privatne osiguravajuće kuće. Znate li da je to prisila, jer teret ide na štetu onih koji nisu bili bolesti. Prisila je uključena u rizik.” Naveo sam sve vaše riječi, kako se ne bi izgubio kontekst u kojem ste ga izrekli, iako ću se koncentrirati na riječi ”znate li da je to prisila, jer teret ide na štetu onih koji nisu bili bolesni.” Kontradikcija 4: ako je netko potpisao ugovor s osiguravajućom kućom, to je učinio vlastitom rukom, bez da mu je itko držao pištolj na čelu. Dakle ne postoji prisila u primjeru koji ste naveli. Također, oni koji nisu bili bolesni a imaju ugovor s istom kućom kao i onaj koji je obolio – ništa nisu izgubili, jer su svojom voljom pristali, bez ikakve prisile, potpisati isti takav ugovor kakav je potpisao i onaj koji je obolio. Dapače – bolestan bi radije da usluge koje ga pripadaju iz tog ugovora ne mora koristiti, a razumno je pretpostaviti da tako razmišljaju i svi ostali, osim ako su mazohisti pa jedva čekaju da se razbole. Vi vidite prisilu tamo gdje ona ne postoji, a ne vidite je tamo gdje postoji, sve u pokušaju da ”argumentirate” opravdanost nasilja pod patronatom ”države” i ”interesa većine” te da s tim nasiljem koje opravdavate zadržite halucinaciju kako ste moralan čovjek. Zaključak: U primjeru koji ste sami odabrali riječ je o dobrovoljnom ugovornom odnosu između dvije strane, pojedinca i osiguravajuće ku
će, a ne između pojedinca, osiguravajuće kuće i tko zna koliko desetina tisuća drugih pojedinaca. U tom primjeru nema niti P od prisile, dakle nema niti nasilja
.  

Dakle da rezimiram – ako smatrate da je iniciranje nasilja neopravdano i neprihvatljivo za svakoga tko je normalan, istovremeno smatrajući da vi nemate pravo inicirati nasilje prema nekome tko gleda svoja posla i nikome ne čini štetu, a istovremeno smatrate i da je prisila (nasilje) većine nad manjinom ili čak pojedincem opravdana, onda, na žalost, jedini racionalan zaključak jest taj, da ste vi Petre, posvađani sa samim sobom. Dok se ne pomirite sami sa sobom, i dok se sami sa sobom ne pomire brojni ljudi koji imaju isti problem kao i vi – a to je nemogućnost da se odluče je li, ili nije, iniciranje nasilja prema nenasilnima opravdano – niti vi, niti oni, neće nikada živjeti život bez nasilja, a na žalost, vrlo je vjerojatno da zbog vas i vama sličnih to neću moći niti ja. Najgore je to što u tom nasilju i sami aktivno sudjelujete a da toga niste niti svjesni. Što se države tiče, koju vidite kao garant supresije nasilja, morali biste se upitati tko je bacio atomske bombe na civile? Dvaput. Tko je pobio milijune ljude u koncentracionim logorima? Tko je pobio milijune ljudi u sibirskim gulazima? Tko je pobio 20 milijuna američkih indijanaca? Tko je omogućio da ljudi imaju ljude u vlasništvu kao robove? Tko je pobio stotine milijuna ljudi u kolonijalnim ratovima? Tko je počinio brojne genocide kroz povijest? Tko je poklao brojne ljude na ovim prostorima kroz stoljeća? Tko te grozote i danas čini?

Reći ću vam ja tko je to učinio i tko to i danas čini – ljudi poput vas, kojima je manjkalo sposobnosti da razluče moral od nemorala, ispravno od krivog, kao što i vama te sposobnosti ovoga trenutka manjka, i koji su ta čudovišna djela činili jer im je netko rekao da se to može činiti pod kapom zakona i države, božanstva kojem su se oni klanjali i kojem se i vi klanjate. Državi koja ničim izazvano nasilje primjenjuje svakoga dana – a koje je nemoralno po definiciji – i koje indoktrinacijom i propagandom pokušava učiniti moralnim i stoga opravdanim, a sve to pod kapom svojih zakona. Državi za koju kažete da ju je čovjek stvorio se klanjate kao Bogu, pridajući joj nadčovječne sposobnosti koje sa sobom podrazumijevaju – potpuno neopravdano i u suprotnosti sa zdravim razumom – prava da ljudima koji su je stvorili čini grozote koje nitko od nas pojedinačno nema nikakvo opravdanje ama baš nikome činiti – posebice onima koji gledaju svoja posla i nikome ne čine štetu.

Stoga smatram, da dok ne uvidite da bilo kakvim pseudo-religioznim činom naziva ”demokratski izbori” ne možete na vaše svemoguće božanstvo državu i one koji njom upravljaju, navodno u vaše ime a da vas o tome što misle napraviti ništa ne pitaju, prenijeti prava koja sami nemate – biti ćete bijedni nasilnik, moralna ništarija, licemjer, kukavica i nikogović. I nemojte se danas-sutra čuditi, ako vas put nanese pred moja vrata, ili pred vrata nekoga tko razmišlja slično kao ja, da na vaše nasilje bude odgovoreno adekvatnom količinom nasilja koje je potrebno da uvidite kako mi se nemate pravo petljati u život, niti vi, niti vaše božanstvo država. To je ono što je opravdano nasilje – nasilje koje se rabi da bi se nasilnika zaustavilo.

Dobra vijest je u tome, da trebate samo znati prepoznati i razumjeti kognitivnu disonancu u trenutku kada se pojavi, a siguran sam da je trpite već neko vrijeme čitajući ovaj moj post, jer ona se uključuje gotovo u istom trenutku kada se neka od deluzija duboko usađenih u vaš um ne nađe u opasnosti da bude razotkrivena. Ali shvatite to kao dobitak na lotu. Tada ste u sjajnoj prilici da se s kognitivnom disonancom hrabro suočite, otrpite nelagodu, i zamjenite praznovjerje i neznanje istinom i znanjem, što će vas dovesti do kvantnog skoka svijesti i boljeg razaznavanja stvarnosti od iluzije u kojoj ste zapeli pokušavajući biti moralan (osuđujući nasilje) i nemoralan (opravdavajući nasilje) u isto vrijeme.

Tek tada ćete biti u miru. A mir je zarazna stvar. I mogu vam reći, iz vlastitog iskustva, da se ta zaraza širi čitavim svijetom zapanjujućom brzinom.

Recent Posts
Showing 20 comments
  • mario
    Odgovori

    Društvo, ekonomija, civilizacija, itd. ne funkcioniraju zbog vođa i njihovih podređenih; funkcioniraju unatoč njima!
    http://hr.sott.net/article/109-Psihopati-na-vlasti-Parazit-na-ljudskom-super-organizmu

  • mario
    Odgovori

    “Dakle da rezimiram – ako smatrate da je iniciranje nasilja neopravdano i neprihvatljivo za svakoga tko je normalan, istovremeno smatrajući da vi nemate pravo inicirati nasilje prema nekome tko gleda svoja posla i nikome ne čini štetu, a istovremeno smatrate i da je prisila (nasilje) većine nad manjinom ili čak pojedincem opravdana, onda, na žalost, jedini racionalan zaključak jest taj, da ste vi Petre, posvađani sa samim sobom. Dok se ne pomirite sami sa sobom, i dok se sami sa sobom ne pomire brojni ljudi koji imaju isti problem kao i vi – a to je nemogućnost da se odluče je li, ili nije, iniciranje nasilja prema nenasilnima opravdano – niti vi, niti oni, neće nikada živjeti život bez nasilja, a na žalost, vrlo je vjerojatno da zbog vas i vama sličnih to neću moći niti ja.”

    ZBOG OVIH HIPNOTIZIRANIH VOJNIKA SUSTAVA, ZBOG NJIH KOJI SVOJOM ENERGIJOM I ODRŽAVAJU OVAJ ROBOVLASNIČKI SUSTAV, ZBOG NJIH I SAMO ZBOG NJIH JOŠ UVIJEK SMO U GOVNIMA DO GRLA. ČOVJEK MOŽE BITI NESVJESTAN I PROGRAMIRAN, ALI KADA MU SE UKAŽE NA TO I ON ODBIJE ISPRAVITI SVOJU GREŠKU, ZA NJEGA, BAR ŠTO SE MENE TIČE, NEMA OPROSTA. KADA OVAJ MATRIX PROPADNE, KADA SVANE NOVI DAN, MNOGI ĆE REĆI OPROSTITE NISMO ZNALI. DOBRO, OPROSTITI CEMO, ALI ST SA ONIMA KOJI SU ZNALI, ZASLUŽUJU LI ONI OPROST.

    • Damir
      Odgovori

      Svatko je odgovoran za vlastite odluke i postupke i snosit će posljedice istih. Ne brinimo se za izbore drugih i ne igrajmo se sudaca već pokažimo primjer vlastitim djelima.

    • an
      Odgovori

      Iz toga razloga anđeli nemaju pravo na oprost. Njima je oprost nepojmljiv. Kada je đavao zaveo Evu on je računao da je to za vječnost. A pakao kao krajnja kazna je napravljen samo za njih. Druga stvar je što oni prevarom povedu i ljude.
      Kome je puno dano, puno se i traži.
      Ipak, pitanje je koliko zaista netko zna, informativno ili duboko, iskustveno ili po nečijoj riječi…

  • zoki
    Odgovori

    Čisto ko suza nema šta, međutim smije li se nesvjesnom čovjeku dozvoliti da djeluje kako hoće?.
    Osvještenost = odgovornost= sloboda naspram neosvještenost = neodgovornost = ropstvo.
    Nesvjestan čovjek živi zavezanih očiju, sudara se sa drugim također nesvjesnim ljudima (svjeshi ih izbjegavaju jer ih vide) koje doživljava kao svoje neprijatelje jer su mu igrom prilika stali na put .
    Od nesvjesnog čovjeka se ništa ne očekuje nego da se osvijesti, u trenutku osvještenosti svo usnulo stanje postaje nebitno kao bljesak u vječnosti.

  • eva
    Odgovori

    Ovaj štrajk nastavnika meni je čisto ludilo i agresija. Oprostite što ispadam iz teme, naizgled. Svijet se klima, ruši, skoro će 100 000 izbjeglica proći kroz našu zemlju, čini mi se da nam i rat huče za vratom…a oni štrajkaju. Pa lako im štrajkati kad to mogu. Vidjela bi ih da rade kod privatnika…. Osim toga, neka oni štrajkaju gdje god hoće ali ne mogu svoja prava tražiti tako da djeci oduzimaju njihova prava. Totalno su nonsens, passe… i to se tako odvija. Ja sam baš u šoku, više nego kad sam vidjela slike mora ljudi koji se slijevaju u našu zemlju. Te učiteljice su sve skockane, oblače se po razvikanim buticima, na njima sve po posljednjoj modi…. i tako sam računala, ako ima plaću od 6000 kn slijedi da je 4% od toga jednako 240 kn??? i ona će otići u Zare (poznata modna marka u Rvatica) i kupiti jednu bluzu više taj mjesec. Treba im svima dati otkaz.
    Baš me uhvatila bjesnoća a nadam se da ćete me vi razumjeti.
    Tako sam ja jedina od roditelja jutros sve to ravnatelju škole rekla što mislim…a on kaže ja ne mislim tako. Ma kažem mu ja vi ne mislite uopće vi radite što vam drugi narede.

    • Dražen
      Odgovori

      jadna su ti i ta dica kad im je školovanje pravo. Ja bih prije rekao da je dužnost. Ako mi ne vjerujete, pitajte ih jeli bi oni konzumirali to pravo kad bi imali izbora. Moj sin je jutros skočio do plafona od sriće kad je dobio obavjest da nema škole. Nije rekao da će tužiti državu jer mu uskraćuje njegova prava. a to da im triba dat otkaz: netriba. Samo netriba slat dicu u školu i sami od sebe više neće biti potrebni.
      ozdrav

      • eva
        Odgovori

        Ja se ne slažem sa tim…je im dužnost, tj. naša je dužnost slati ih u školu ali to je i njihovo pravo ovo još kako tako, besplatno školovanje. Ideš u škole, držiš jezik za zubima i uzmeš i učiš što te zanima a ne učiš što te ne zanima, imaš svoje mišljenje o svemu ali ne govoriš ga naravno, imaš cilj, ponešto naučiti, naučiti u sustavu o sustavu i kako srušiti sustav.

        • eva
          Odgovori

          Moji uopće nisu bili sretni zbog štrajka jer su čuli da će morati odrađivati subotom propušteno, mada imaju 8 i 10 godina jasno im je da “nema ništa besplatno”, tj da je ovo agonija za njih jer će svejedno ići u školu kad tad i zapeti troduplo kad tad.

        • Nataraj Shiva
          Odgovori

          Nije mi to bas najjasnije. Dijete ima duznost ici u skolu? A pravo mu je da pise domaci zadace? :P
          Los ugovorni odnos, ako mene pitate.
          Uostalom, djeca su po prirodi znatizeljna, i naucit ce sve tokom odrastanja (pritom izbjegavajuci situacije da na 3. satu uce da smo nastali od boga, a na 4, da smo nastali od majmuna).
          Kao promatrac sa strane, ili citatelj raznih portala, krivulje (umjesto pravulja), mnogo bolje stimuliraju; djeca koja nisu isla redovno u skolu (home – schooling), su malo kasnije naucila citati, ali nakon sto jesu, gutali su knjige.
          Procitah 1 vrlo zanimljiv clanak o istrazivanju o grupi djece koja su u kasniji sat isla na nastavi (naglasak je bio da prirodni bio-ritam djece i tinejđera). Manje su bila pospana, bolje su ucili, vise su pitali profesore, manje bullyinga je bilo, ocjene su porasle za trecinu (iako nebitno, al ajd).

          I moj sarkastican um, iako su to dobre stvari i rezultati, voli da se pita; trebaju li nam istrazivanja da bismo bili prirodni i znali svoj bio-ritam? Ako nam to drugi ne potvrdi, ne valja?

      • an
        Odgovori

        Mene pita kćerka – a kako to u školama ima “ona riječ kako se kaže”, a ja to nemam… (sinčić- digao nadobudan pogled sa “grozno cijelog lista” ispisivanja slova).
        Mislim se, što mi to ona hoće reći, i sjetim se: Štrajk? Da – kaže – a zašto ja nemam taj škrajt, zašto samo ja danas moram učiti?
        Mislim se ja dalje, bi li mogla imati kakve koristi od štrajka u kućnom školovanju, pa se sjetim da me ne plaćaju za nastavu. I tako…počnem ja pregovore po tom pitanju…ali druga strana nije pokazala interes :(. Pa smo našli kompromis: ja škrajtam kada su čangrizavi i onda oni sami odrađuju lekcije :))) . Uopće se nisu bunili.
        Dobri pregovori.

    • eva
      Odgovori

      Uveli su seksualni odgoj šutke, nitko od nastavnika nije imao prigovor mada je javnost bila podjeljena fifti fifti, uveli su pravilnik ponašanja ove godine na kojeg se nisam ni osvrtala znajuči da je još jedno ludilo u moru ludila…ali nam je učiteljica na roditeljskom pročitala neke stavke i otvoreno rekla da će kršiti taj pravilnik jer je agresivan a sve kao da nama bude lakše a ni ne pitajući nas za mišljenje o ičemu….tako je i druga učiteljica glede sexualnog odgoja rekla naprasitim tonom “Ja sam prošitala kurikulum sex odgoja i ne nalazim ništa sporno kao, mislim i vi”, teme završena, svi šute…odgojitelji su na razini ispod nule, dozvoljavaju da im roditelji upadaju i viču ih zbog svoje zločaste i neodgojene djece da su ta djeca divna a onda te učiteljice kažnjavaju za nered onu djecu koja su dobro odgojena jer jedino tako nešto mogu učiniti jer se boje jer idu linijom manjeg otpora jer su guske i same neodgojene i nepoštene…. ma mogla bih do sutra nabrajati sve njihove grijehe i propuste koje sam uočila u ove tri godine što mi djeca pohađaju školu…
      i onda oni traže da se solidariziramo, sramota jedna, nepravda, vječno glupost, sramota i nepravda u ovoj jadnoj državi… a sa kim se ta akademska zajednica učitelja solidarizirala, sa radnicima koji ne primaju plaću po pola godine, sa gladnom djecom u ovoj državi, sa ikim? Sa nikim se oni nisu solidarizirali niti su ikad o ičemu iznijeli svoje akademsko mišljenje. Dno dna je ovo sve.
      Sori svima na ovoliko frustracije.

    • mario
      Odgovori

      Ako mislite daje škola pravo a ne dužnost, probajte ispisat nekoga i recite im da ce dijete imati samo kucno obrazovanje a ne obavezno. Odmah ce biti jasno jeli to pravo ili obaveza sa prisilom.

  • Dražen
    Odgovori

    E, ma svaka čast druže svaka ti je na mistu. Samo se pitam je li ti odaš okolo i tražiš ove glinene golubove ili ti oni sami dođu na volej. jadan čovik.
    ozdrav

  • an
    Odgovori

    Trebamo čuvati jedni druge i pomagati drugima da uđu u istinu, koliko možemo i znamo. Ali trebamo čuvati i sebe, da se ne sapletemo, izgubimo, isfrustriramo tim pokušajima… da to ne pređemo našu snagu.
    Da bi to sve stavili u balans, potrebno je imati svoju liniju rada, znati što je tvoj zadatak, zašto si pozvan, što ti je na srcu da radiš. Ono jedno i prvo. U tome dakle se ukorijeniti, a ove sa strane situacije, po zgodi i nužnosti “vaditi iz vatre”, ili već što…i paziti da te ne odvuku od tvoga temeljnog zadatka.
    Ili, ako već ipak napustiš svoj temeljni zadatak, da bi služio tu i tamo, iz nekoga svog razloga ako se dakle to desi, onda “staviti svoje talente u banku”, odnosno pomoći na neki način onima koji rade takvu istu vrstu zadatka, a ti sam onda nastaviti djelovati u onima drugima, koji bi ti inače prije bili usputni.
    Ovo prvo, pomaganje onima koji rade tvoj prvi zadatak, te čuva da pamtiš svoj duhovni identitet, grubo rečeno, jer ćeš nužno osjetiti da nisi baš 100% u tom tvom drugo izabranom zadatku, da nešto nije baš “sasvim”. A tu je onda opasnost pojave frustracije vremenom. Zato se čuvaš ulogom u “banku”.
    Otprilike to je matematika za ove zadatke, čuvanje i sebe i drugih.

  • autor_itet
    Odgovori

    Moja gimnazijalka je isto :))) što je štrajk. Meni se čini da imamo još jedan problem od samog obrazovanja. Osim što su stalno na društvenim mrežama(masovna hipnoza), čini mi se da ovi(adolescenti) danju spavaju a noću žive. Proći će i to, znam, ali to nije bezazlena stvar s obzirom na utjecaj theta valova na moždanu aktivnost/um.Imam ovakvog istog kao Petar samo što on i ja imamo iste roditelje :( Istina je da tu nema pomoći, jednostavno se takvi rode.Govorim iz vlastitog iskustva.

Leave a Comment