Ovaj serijal članaka smatram iznimno važnim za razumijevanje sustava ”vlasti” koji nas okružuje, a koji se u našim krajevima naziva ”demokracija” i pritišće nas sve snažnije i steže sve čvršće. I ne samo za razumijevanje sustava ”vlasti”, već i svega ostaloga što se događa oko nas i u nama. Je li došlo vrijeme da prestanemo juriti kroz život kao muhe bez glave pitajući se – ma što se ovdje događa?!? Je li došlo vrijeme da zastanemo na trenutak ili deset trenutaka, i potrudimo se steći znanje o tome kako je došlo do ovakve, vrlo zabrinjavajuće situacije u sada-i-ovdje koja prijeti samom opstanku čovjeka na Majci Zemlji?
Predložio bih da, ukoliko već niste, pročitate prethodna dva članka ovog serijala kako biste uhvatili nit. Prvi ćete pronaći OVDJE, a drugi ćete pronaći OVDJE.
Smatram da jest važno steći znanje kako je do ovoga što je oko nas i unutar nas došlo. Jer svijet oko nas, naša stvarnost u sada-i-ovdje je čista Istina, nastala i našim djelovanjem, a isporučena nam je takva kakva jest – ISTINITA – zbog prirodnih zakona.
Stvarnost oko nas u sada-i-ovdje je tek milimetar od posvemašnjeg kaosa, i to na čitavoj planeti. Znači li to da su prirodni zakoni koji nam tu stvarnost isporučuju neprijateljski naklonjeni prema čovjeku? Oličenje onoga što smatramo ZLOM? Ako pogledamo našu stvarnost takvom kakva uistinu Jest, a Jest, sviđala se ona nama ili ne, mogli bismo površnim razmišljanjem doći do zaključka da prirodni zakoni djeluju na našu štetu.
Međutim – krivo bismo zaključili. Prirodni zakoni ne mare za nas, nikada nisu marili i nikad neće mariti. Djelovat će uvijek, u 100% slučajeva, na svaku česticu i na svaki kvant energije bilo gdje u ovom Univerzumu, bez diskriminacije i bez protekcije, dokle god taj Univerzum bude postojao. Prirodni zakoni su nepromjenjivi i ne možemo od njih pobjeći, niti im se možemo sakriti. Dok je nas, djelovat će na nas, ma gdje da se u ovom Univezumu zateknemo.
Ako pronađete način da iz ovog Univerzuma otiđete negdje drugdje gdje prirodni zakoni ne djeluju, svakako se javite i prenesite svima nama svoja iskustva o tome kako stvari tamo funkcioniraju. Jedino tamo postoji mogućnost da ovakvi prirodni zakoni kakvi su ovdje, ne djeluju ili čak niti ne postoje. U međuvremenu, dok to ne napravite, na vas će djelovati prirodni zakoni ovog Univezuma, svidjelo se to vama ili ne. I opet ću naglasiti – u ovom serijalu ne bavim se previše o prirodnim zakonima poput trenja ili gravitacije.
Zašto ovaj serijal članaka smatram iznimno važnim?
Pa stvar je, barem što se tiče odgovora na to pitanje – jednostavna. Mi smo sami ovu stvarnost koju proživljavamo i jaram koji nosimo kreirali svojim djelovanjem ili ne-djelovanjem. Na isti način su neki drugi ljudi kreirali svoj jaram nekoliko stotina ili tisuća kilometara od nas, gdje primjerice, možete završiti u tamnici i tamo čamiti godinama ako ste slušali rap glazbu. Zajednička poveznica između različitih sustava ”vlasti” na različitim lokacijama planete postoji. Štoviše, nije samo jedna – postoje mnoge zajedničke poveznice, čak i među sustavima ”vlasti” koji su na prvi pogled potpuno različiti. Ali koncentrirat ću se samo na jednu poveznicu, koja će za potrebe ovog serijala biti sasvim dovoljna.
Recimo, pravila zbog kojih ćete negdje završiti u tamnici zbog slušanja ”krive” glazbe, a negdje, kao kod nas, pravila zbog kojih ćete završiti u zatvoru jer moguće imate u posjedu tzv. ”zabranjeno oružje” – povezuje jednostavna i samoevidentna činjenica – ta pravila su promjenjiva, jer su i hirovi ljudi koji pišu ta pravila – promjenjivi.
Uočavate li razliku između prirodnih zakona i pravila koje je čovjek napisao, a koje mi samo nazivamo zakonima?
Naravno da uočavate. Svatko ih uočava. Prirodni zakoni su nepromjenjivi a pravila koja je čovjek donio su promjenjiva. Međutim – ne uočava svatko važnost prirodnih zakona ili čak niti ne zna da prirodni zakoni postoje, pa stoga radije poštuje pravila koja je napisao čovjek, nego prirodne zakone. I stoga – IZ N-E-Z-N-A-NJ-A – u svoj život uvlači nered, kaos, patnju i bol.
I sve dok to ne promijeni, prirodni zakoni koji ne mare za njega, radit će svoj posao na isti način kao što su ga radili od trenutka kreacije Svega – i pomagati mu svesrdno u stvaranju nereda, kaosa, patnje i boli, bio on svjestan njihovog postojanja ili ne.
A ukoliko to ipak jednom promijeni, prirodni zakoni koji ne mare za njega, radit će svoj posao na isti način kao što su to radili od trenutka kreacije Svega – i pomagati mu svesrdno u stvaranju reda, mira, sreće i zadovoljstva.
Razumijete li sada KOLIKO JE VAŽNO da prepoznamo te nepromjenjive zakonitosti i KOLIKO JE VAŽNO da razumijemo kako one djeluju?
Istina. Istina je sve oko nas u sada-i-ovdje koliko god nam se ona ne sviđala. Ona Jest, i ne možemo ama baš ništa promijeniti po tom pitanju. Ali ako PREPOZNAMO, i kad RAZUMIJEMO prirodne zakone koji su nam isporučili Istinu – možemo se pozabaviti u sada-i-ovdje kreacijom stvarnosti koja je drugačija od ove u nekom budućem sada-i-ovdje.
Ako to uradimo poštujući prirodne zakone, i djelujući u skladu s njima, ne postoji nikakva druga mogućnost nego da u nekom budućem sada-i-ovdje – Istina bude drugačija nego što je ovoga trenutka.
Prvi prirodni zakon je zakon kauzaliteta, ili jednostavnije, zakon uzroka i posljedice. Ili još jednostavnije – svaka radnja ima posljedicu.
TA POSLJEDICA ĆE NAM BITI ISPORUČENA U 100% SLUČAJEVA.
Slijedeći nastavak pronaći ćete OVDJE.
Zakon prirode je koncept, dok stvarnost nije koncept.
Nisu koncept. Oni Jesu. Ne zakoni prirode, već prirodni zakoni. To što ih onaj koji ih je stvorio nije mario uklesati ih u kamen, ne znači da ne čekaju da ih prepoznamo i razumijemo.
“Oni Jesu” Što su oni zapravo?
Čim stvaraš zakone i pokušavaš objasniti, razumijevati nešto radiš koncept.
Priroda je koncept.
Plato, aristotel i hrpa drugih ljudi su imali i sad imaju svoj koncept prirodnih zakona.
Velika je razlika između stvarnosti i prirodnih zakona.
Stvarnost netreba rješenje, objašnjenje, razumijevanje.
A to dali ih je netko stvorio i dali ih treba razumijeti, objasniti je samo mišljenje.
Nadam se da ću uspjeti do kraja serijala pojasniti što oni jesu. Ali uoči da tvoje riječi ”čim stvaraš zakone” promašuju cilj. Ja ne stvaram zakone, niti izmišljam nekakve ”prirodne zakone” – već sam uočio da oni postoje pa ih pokušavam razumjeti i svoje djelovanje uskladiti s njima. Čak ih ne moraš nužno nazvati prirodnim zakonima. Ako su ti to preteške riječi, možeš ih nazvati primjerice – neminovnostima. Jer njima je svatko podložan na jednak način u 100% slučajeva.
Dakle – ako, kako ti kažeš, ”pokušavam objasniti, razumjeti nešto” čemu je svatko podložan u 100% slučajeva, zasigurno ne stvaram koncept, nego usvajam znanje o tim neminovnostima (prirodnim zakonima). Jer znam da, primjerice, svako moje djelovanje neminovno ima posljedicu.
Pojasniti ću primjerom da nije riječ o konceptu.
Stavi ruku na vruću rešetku roštilja, i drži je tamo jednu minutu. Budući je teška opeklina na tvojoj ruci nastala tvojim djelovanjem STVARNOST – onda prirodni zakon zbog kojeg je opeklina nastala (kauzalitet) nije koncept. Jer da jest koncept, onda bi i teška opeklina bila koncept, u što te, kladim se u što god hoćeš, nitko na ovom svijetu ne bi mogao uvjeriti kada bi bila riječ o tvojoj ruci. Jer bi osjećao bol, vidio bi spaljeno meso, i mirisao ga.
Dakle – konceptualno zanemarivanje teške konceptualne opekline, unatoč svim dokazima da je teška opeklina stvarna, neće od prirodnog zakona koji je isporučio tu opeklinu u STVARNOST učiniti konceptom sada, niti sutra, niti ikada.
Dapače, ako nastaviš zanemarivati tu opeklinu jer je ona, ako sam te dobro shvatio po tvom primjeru – najobičniji koncept, prirodni zakoni će se pobrinuti i da tvoje nedjelovanje kao posljedicu ignoriranja opekline adekvatno nagrade infekcijom. Koja bi prema tebi, također bila koncept kojem ne treba pridavati pažnju, pa će se prirodni zakoni opet pobrinuti da tvoje nedjelovanje kao posljedicu ignoriranja infekcije adekvatno nagrade sepsom, koja je također koncept koji donosi ne samo konceptualnu, već i stvarnu smrt tvoga tijela ako odlučiš i sepsu ignorirati, za što će ti dokaz opet isporučiti prirodni zakon koji će tvoje ignoriranje i NEZNANJE da oni postoje – adekvatno nagraditi smrću tvog konceptualnog tijela.
Pa ako reinkarnacija postoji, moguće ćeš imati još prilika shvatiti da prirodni zakoni nisu koncept, već nenametljivo tkanje stvarnosti koje čeka da bude prepoznato i shvaćeno.
Nije li primjer sa roštiljem i opekotinom samo program unutar MATRIXA?
To su samo zakoni fizike kemije itd. Kako program, ideja ili vjerovanje može biti zakon!?
Da su to zakoni oni se ne bi mogli kršiti. Ali stalno se događaju anomalije u eksperimentima i stalno ljudi krše takve zakone, stalno.
Zašto? To je plod uma! Pa pisali ste o tome, puno puta.
Kužim te. Nije lako skužiti što je to prirodni zakon. Zato i pišem ovaj serijal. Kada bih ti sada napisao da se čitava ta spika o prirodnom zakonu može svesti na DVIJE RIJEČI – poslao bi me kvragu i ništa ti ne bi bilo jasno. Dapače, samo bih te dodatno zbunio. A u zadnjem nastavku serijala te dvije riječi biti će navedene, i objašnjene, i stavljene u kontekst, i čitava ta spika o prirodnim zakonima trebala bi tada sjesti na svoje mjesto. Nadam se da će ljudi tada doživjeti ”klik” i shvatiti o čemu se radi i koliko je to važno za svakoga od nas, jer će imati temelje u ovim člancima koji će prethoditi završnom članku ove serije. Strpljenja malo molim. Sve će se pojasniti. Bar se nadam tome.
Ali ja neću staviti ruku niti sam je stavio na vruću rešetku roštilja, stoga za mene taj prirodni zakon ne vrijedi i samo je koncept,a i šta bi bilo kad bi bilo, nikako stvarnost.
Jasno je da je ovo samo primjer i smatraš da taj koncept vrijedi u svakom slučaju. Mislim da bi ti bilo lakše pojasniti u prošlom događaju. Možda bi bilo dobro utvrditi osnovnu predpostavku kauzaliteta. Tu se najčešče sve počne razjašnjavati isto kao i koncept država.
https://en.wikipedia.org/wiki/Concept
https://en.wikipedia.org/wiki/Causality
“Uzročnost ili kauzalitet (lat. causalitas) je filozofski koncept koji pokušava da objasni odnos uzroka i posledice”
https://en.wikipedia.org/wiki/Natural_law
https://en.wikipedia.org/wiki/Law_of_nature
Kako to misliš, nećeš staviti ruku na roštilj pa stoga zakon kauzaliteta za tebe ne vrijedi?
Zakon kauzaliteta UVIJEK djeluje. Pojasnit ću kroz dva primjera s roštiljem i rukom.
1. Stavio si ruku na roštilj i opekao se.
ZAKON KAUZALITETA JE ZADOVOLJEN. Donešena je odluka o izvršenju radnje, i posljedica (opečena ruka) je isporučena.
2. Nisi stavio ruku na roštilj i nisi se opekao.
ZAKON KAUZALITETA JE ZADOVOLJEN. Donešena je odluka o suzdržavanju od radnje, i posljedica (neopečena ruka) je isporučena.
Eto, tako kauzalitet lijepo, ujednačeno, i uvijek, bez iznimke, kroz naša djelovanja ili suzdržavanje od djelovanja, isporučuje ono što percipiramo STVARNOŠĆU.
Jedino što kod kauzaliteta možeš pretpostaviti pogrešno, jest posljedica djelovanja ili nedjelovanja.
Primjerice, možeš pogrešno pretpostaviti da se nećeš opeći ako staviš ruku na roštilj, i možeš pogrešno pretpostaviti da ćeš se opeći ako ne staviš ruku na roštilj.
Dalje, predložio bih da wikipediju ne uzimaš zdravo za gotovo. Mnogi rječnici će ti opisati kauzalitet kao nešto što nije filozofski koncept, već neminovnost. Isto važi i za prirodni zakon. Wikipedija nije dobar izbor za takve stvari. Laži su upletene u istinu tamo.
Znači uzmemo događaj stavio si ruku na roštilj i opeko si se.
Onda taj događaj podijelimo na uzrok stavljanje ruke na roštilj i posljedicu opečena ruka. Ali uzrok može biti i odluka o izvršenju radnje. Uzrok može biti i odluka o rađenju roštilja. Uzrok može biti kupnja mesa za roštilj jer zbog njega si se na kraju opeko i možemo tako u nedogled. Znači arbitražno određujemo kada je događaj počeo kada je završio. U stvarnosti ne postoji događaj a ni tako nešto što se zove kauzalitet.
Uzmimo recimo zmiju kao primjer koja pliva u vodi. Dali gibanje repa uzrokuje gibanje glave ili gibanje glave uzrokuje gibanje repa?
Kako ćemo plivanje zmije podijeliti na 2 događaja?
Ili uzmimo glazbu i neku skladbu za primjer ton c nakon njega slijedi d. Ton c uzrokuje d? Ta razlika ili stepenica između tonova tj glazbenim rječnikom interval između njih je kauzalitet?
O načinu na koji se kreira stvarnost u sada-i-ovdje pisat ću u slijedećem nastavku, kako bi ljudima kojima nije jasno iz ova dva predhodna jednostavna primjera s roštiljem, da uzrok opekline ili odsustvo opekline nemaju veze s odlukom o rađenju roštilja, ali imaju itekakve veze s kauzalitetom koji ti odbijaš prepoznati. Međutim, to nije ništa neobično. Mnogi ljudi to ne vide, pa čak niti to smatraju problemom. Jure kroz život i prihvaćaju sve što im život donese uz slijeganje ramena, jer misle da je sve ovo oko nas posljedica slučajnosti.
Što su takvi ljudi uradili? Odlučili su ostati u NEZNANJU. I stoga će im život i događaji koji kreiraju njihovu stvarnost ostati nedokučivi, mistični i neobjašnjivi do kraja njihovih dana. Posljedično, i njihova stvarnost će više naginjati kaosu nego redu. Jer su donijeli ODLUKU biti u neznanju. Donijeli su ODLUKU da neće niti pokušati razumjeti što se oko njih događa. I zbog prirodnog zakona kauzaliteta, u njihovu stvarnost će im biti isporučena adekvatna posljedica njihovog neznanja.
Primjer sa zmijom ne mogu komentirati jer ne znam dovoljno o mehanici mišića zmija. Također, svijest čovjeka i svijest zmije nisu usporedive, tako da predlažem da izbjegavaš primjere sa životinjama ubuduće, ako želiš doći do nekog suvislog odgovora. Takvi primjeri su na razini pitanja ”Zašto je kokoš prešla cestu?” kojim pokušavaš negirati kauzalitet. Smiješno.
Glazbu mogu komentirati. Koji će ton slijediti koji, ovisi o glazbeniku koji je pritisnuo određenu tipku na klaviru ili što već napravio na nekom drugom instrumentu koji može proizvesti nekakav zvuk.
Razlika između tonova koje čujemo nije kauzalitet, već frekvencijski raspon koji dijeli titraje zraka izazvane tonom ”c” od titraja zraka uzrokovanih tonom ”d”. Dovoljno jednostavno?
U međuvremenu, dok ne stigne novi članak serijala – možda bi ti pokušao objasniti postoji li UOPĆE u ta dva jednostavna primjera s roštiljem i rukom UZROK, jer tvrdiš da bi to mogla biti i nečija odluka da iskopa željeznu rudu koja je jedna od mnogih sirovina potrebnih da se roštilj napravi? A ponešto o roštiljima znam, jer ih dizajniram i sam proizvodim, i mogao bih ti trogodišnji razvoj jednog od roštilja demontirati na tisuće mojih odluka i radnji koje su neosporno dovele do konačnog proizvoda. Mogao bih ti opisati stotine pogrešnih odluka i radnji koje sam poduzeo tijekom dizajna i kasnije proizvodnje koje su rezultirale problemima. I jednaki broj radnji koje sam poduzeo da te probleme otklonim. Svaka radnja koju sam poduzeo, imala je posljedicu.
Dakle – ako ti misliš da je opeklina posljedica nečije odluke da iskopa željeznu rudu, imaš ozbiljan problem koji bi te mogao odvesti u relativizam gdje tvrdiš da čovjek ništa ne može spoznati, da ne može ništa naučiti, da ne postoji Istina i slično, a taj relativizam bi te potom mogao odvesti i u moralni relativizam, gdje moguće već i jesi sudeći prema tvom nicku, a kada se upleteš u moralni relativizam i prihvatiš ga, prihvatio si usput i najmanje jedan o četiri ideološka stupa – znaš li čega?
Valter najveće pitanje koje mene muči je to ako stvari nisu relativne već je sve stvar klauzaliteta dali je onda sve predodređeno klauzalitetom? Dali je sve posljedica akcije- reakcije (nešto kao domino efekt).
Po meni nameće se pitanje postoji li slobodna izbor u uzročno-posljedičnom svijetu.
Sve počinje izborom. Zato imamo slobodnu volju. Možemo odabrati djelovanje temeljem znanja na dva načina:
1. U skladu s prirodnim zakonima
2. U neskladu s prirodnim zakonima.
Pod 1. će djelovati ljudi koji su u psihološkoj ravnoteži i koji u potpunosti razumiju principe ne-iniciranja nasilja i primjene sile ukoliko je ista potrebna za samobranu. E sad, da bi to bili u stanju, moraju skužiti još nešto. To nešto je RAZLIKA između sile i nasilja.
Pod 2. će djelovati vrlo malen broj ljudi, koji su stekli potrebno znanje ali ga koriste isključivo za vlastitu dobrobit. Takvi ne mare za druge ljude, i najčešće je riječ o psihopatima.
Postoji još jedna mogućnost. Stihijsko djelovanje. Tako djeluju ljudi koji su još uvijek u NEZNANJU pa ponekad dobiju povoljan, a kojiput nepovoljan ishod kao rezultat svog djelovanja isporučen u stvarnost kauzalitetom.
Eto. Zato nam valja učiti o prirodnim zakonima, i ne samo učiti već i razumjeti ih ako želimo trenutnu paradigmu stvarnosti promijeniti u nešto što smatramo povoljnim. Jer trenutna paradigma je rezultat UKUPNOG djelovanja svih ljudi koji ko-kreiraju s nama stvarnost koju proživljavamo, a to djelovanje je uglavnom iz neznanja… I stoga je na ljudima koji razumiju odakle problem izvire velika odgovornost da to znanje prenesu drugima, kako bi se i ti drugi mogli aktivno uključiti u širenje znanja.
Sve si objasnio i više neznam kaj bi reko uopce. Sve je jasno ko dan.
Ovako – stojim ovdje na raspolaganju i voljan sam odgovoriti na pitanja ako postoje nejasnoće.
Međutim, treba također shvatiti da nisam ovdje kako bih se ikome dopao, kako bih skupio fanove, niti kako bih ikoga uvjerio u to što pričam. Tko takvoga traži, bolje mu je da potražiti ga negdje drugdje, jer slatkorječivog gurua koji će mu govoriti ono što želi čuti neće ovdje naći. Pače, neće ovdje naći nikakvog gurua.
Na meni je da isporučim činjenice koje su neosporno istinite, a hoće li ih netko prihvatiti ili neće, ne ovisi o meni. Ono čemu se nadam, je da će ljudi razmisliti o tome što su čuli/pročitali, potražiti u rečenom/pročitanom nesuglasja, i ako ih nađu, odbaciti to kao neistinito. Ako tako bude, i meni bi značilo puno da mi se ukaže gdje sam pogriješio. U drugom slučaju, nakon analize, moguće netko zaključi da nije pronašao nesuglasja, te prihvati izrečeno/napisano kao istinu. A u najboljem slučaju – moguće taj odluči i djelovati u skladu s naučenim/osviješćenim pa će nam sutra biti drugačije nego danas.
Iznosim informacije koje sam spoznao, analizirao i prosijao nesuglasja iz njih najbolje kako znam i umijem. Da predstavljaju ništa više od mojeg mišljenja, ne bih takve informacije iznosio uopće. Riječ je o informacijama koje su pomno analizirane i spoznate kao istinite.
S druge strane, svjestan sam i da se mnogima ne dopada ton ili način na koji nešto kažem ili napišem.
Znači li to da je opravdano reći ”odbaciti ću to što je rekao/napisao kao glupost zato što mi se ne sviđa način na koji je to rekao/napisao”?
Valja se koncentrirati na informaciju, a ne na onoga koji informaciju donosi. I da – nikoga ne prisiljavam da informaciju prihvati kao istinitu. Pače – potičemo ljude mi koji na Zvonu Istine radimo, da dokažu kako informacija nije istinita. Jer ako ponude dokaze da nije, misliš li da smo toliko tašti da nismo u stanju reći, pred svima – DA, BIO SAM U KRIVU! ?
Što se mene tiče, to sam na Zvonu Istine napravio više nego jedan puta. Svatko može pogriješiti.
Stvarno mi nije bitno tko je u krivu, čak me niti ton ne smeta jer jednostavo se ljudi zaborave, ufuraju u spiku i kaj sad.
Tu mi je jasno da se nemožemo razumijeti očigledno iz razloga ograničenjem riječi koje nemaju takvu težinu kao kada razgovaraš s nekim uživo. Ili se jednostavno neznam dobro izjasniti tekstualno, pa ne prenesem sve misli u slova. Većinu vremena mi se neda objašnjavat tuđe greške ili bolje rečeno propuste i inzistirati na dokazivanju tvrdnje jer sam jednostavno možda previše sebičan i ne vidim korist niti smisao za dokazivanje ili pobjedu u argumentiranju. Ja cu iz sugovornika izvuč znanja koliko želim a sugovornik nek izvuče iz mene koliko on želi.
ako ima nedosljednosti ili nesuglasja u onome što sam iznio, molim da mi na njih ukažeš. Ne vidim niti ja ovo kao borbu oko toga ”tko je u pravu” već priliku da kroz raspravu u komentarima doznam što ljudima nije jasno, što mi onda daje mogućnost da dodatno pojasnim to što nije jasno. Kauzalitet, kužiš? Tvoj komentar je uzrok, a moj posljedica.
U primjeru sa zmijom (događaj- kretanje zmije) dobro pitanje je što je uzrok: kretanja glave ili kretanje repa, a što posljedica: obratno. Dali to pitanje implicira pitanje uzrok je posljedica čega? Ako da onda izlazimo iz granica primjera i možemo do “početka vremena”(konceptualno- stvarno ne jer je to sada) zaključiti da smo mi ništa drugo nego posljedica. Pošto je prijašnja misao uzrokovala sljedecu posljedicu misao ili radnja kaj god, sve oko nas je posljedica nečeg što ne postoji. Neinteligentni chain reaction po definiranom planu od strane inteligentnog dizajnera koji je ljepo složio da kad domino dođe na sredinu negdje pojavit će se i čovjek i nemože biti drugačije jer sve ima svoj uzrok i posljedicu. Onda možemo naći uzrok za posljedicu kreator i evo nas tu smo.
Uzrok kreator ili uzrok slučajnost daje posljedicu stvarnost.
Manipuliraš i ne uzimaš faktore u obzir tipa primjer ruka na vručoj rešetki, ispečena ruka. Koliko je vruča rešetka, nekome je 30 stupnjeva vruče nekome 40. U primjeru zmije imaš samo 2 faktora sasvim je jasno da je nemoguće odredit što je uzrok što posljedica.
Kauzalitetom znači uzimaš događaj koji si odredio arbitražno, manipuliraš i ograničavaš primjer koji promatraš, dijeliš događaj na 2 manja događaja i u njima određuješ koji je uzrok koji posljedica, vezu između njih objašnjavaš kauzalitetom- uzročno posljedična jer imaš uzrok i posljedicu. No tu nisi objasnio pitanje kako ili zašto od uzroka dobivaš posljedicu. Ono što možemo pretpostaviti je da ako dolazi poznati dio nekog sličnog paterna da možemo očekivati drugi dio paterna.
Zapravo u stvarnosti nema odvojenih događaja i njihova veza sigurno nije uzročno posljedična prije je zajednička u smislu zaoblinu čini konkavni i konveksni element. Ne postoji ništa drugo nego promijenjljivo beskonačno sada.
Ne znam što bih ti više mogao odgovoriti. Tvoja percepcija stvarnosti moguće je savršena, ali tvoja mišljenja o načinu na koji se ona manifestira su netočna. Ne zato što ja mislim da su netočna već zato što jesu netočna.
Pogledaj samo primjer koji su odabrao za pokušaj dokazivanja tvoje teze da ne postoji kauzalitet. “micanje glave miče rep ili micanje repa miče glavu” koji si odabrao je toliko površan da otkriva u potpunosti koliko ti manjka znanja čak i o tome. Površan si jer se nisi potrudio čak niti naučiti nešto o tome kako se zmije gibaju a onda taj, da oprostiš, bijedan primjer navodiš kao argument za negiranje kauzaliteta.
Ja se jesam zaintersirao za naučiti kako se zmije gibaju na tvoj poticaj i sada o tome znam daleko više nego ti, čak toliko da ti mogu reći da ZNAM kako mrdanje glave ili repa nema nikakve veze s načinom iz kojeg se zmija kreće.
Zatim kažeš da manipuliram jer sam arbitrarno odredio početak i kraj nekog događaja uzevši samo segment, a još si to začinio zaista blesavom primjedbom da je nekome vruće 30 a nekom 40 stupnjeva. Rešetka roštilj zagrijana je, ovisno o roštilju na kruta goriva i samom gorivu, najčešće od 300 do 600 stupnjeva C. To je vruće za svačiju ruku i svačiju će ruku takva rešetka opeći.
A kako bi ti odredio uzrok nekakvog događaja? Gdje bi ga smjestio? Prema tvojim riječima, u trenutak kreacije svega. Bilo da je ovo posljedica slučajnosti ili Stvoritelja, svejedno.
Ti si taj koji takvim izjavama manipulira pokušavajući relativizirati ko-kreaciju stvarnosti djelovanjem čovjeka.
I nisi odgovorio niti na jedno postavljeno pitanje, posebice ono o moralnom relativizmu. Sve mi se više čini, čitajući tvoje neargumentirane i netočne izjave i teze i gledajući tvoj nick, da moguće znaš odgovor na to pitanje. I budući ga moguće znaš baš zato izbjegavaš odgovoriti.
Nisi ničim osporio ijednu moju tvrdnju niti ukazao na nedosljednost.
Ti samo iznosiš ono što misliš da je točno, a ne ono što je istina. Ne znaš čak ni mehaniku gibanja zmija. A ja eto, sada i to znam, zahvaljući tebi (hvala ti na tome) jer mi je svijest spremna novo znanje usvojiti.
Kao što sam rekao ranije na meni je da kažem istinu a na drugima da odluče hoće li je prihvatiti ili neće. Tvoji razlozi za odbacivanje su, iako neutemeljeni na činjenicama, tvoji. Sretno ti bilo u ko- kreaciji stvarnosti, jer s takvim pristupom, trebat će ti dosta sreće da kaos ne bude glavna faca u takvoj stvarnosti.
“Ne zato što ja mislim da su netočna već zato što jesu netočna.”
Tko je sudac u tom slučaju, tko ili što to određuje?
Kakav dokaz bi prihvatio da ne postoji kauzalitet?
Uopce ne obraćam pažnju što simbolizira nickname to ostavljam ljudima koji briju na simbole.
“Ne zato što ja mislim da su netočna već zato što jesu netočna.”
Pa da odgovorim na tvoja pitanja i da napokon završimo tvoje uporno neargumentiranje.
1. sudac nije nitko, niti treba biti. Ono čime se određuje je li nešto točno ili netočno je zdrav razum, deduktivni ili induktivni proces kojim se dolazi do neospornog odgovora na postavljeno pitanje ili problem. Ti nisi uradio ništa od toga – samo filozofiraš i propagiraš relativizam.
2. Prihvatio bih bilo koji dokaz koji potvrđuje da ne postoji kauzalitet. Međutim, budući je to besmislica jer je kauzalitet odavno dokazana stvar, čak i u kvantnoj fizici, preostaje ti samo da širiš new age propagandu i filozofiraš. Ničim nisi dokazao da kauzalitet ne postoji, jer to naravno i nije moguće dokazati, a što si ti pokušao uraditi sa smiješnim primjerom kretanja zmije.
3. Tvoj nick mene asocira, što je dodatno posebice potkrijepljeno tvojim stavovima i načinom na koji propagiraš iste, da si, svjesno ili nesvjesno, pobornik sotonističke ideologije. Kod tebe sam uočio da propagiraš najmanje dva stupa, a moguće i tri od sveukupno četiri koliko ih ima sotonistička crkva. Pod trećim mislim na tvoj nick. Sotonisti kao jedan od četiri stupova svoje ideologije zagovaraju i eugeniku, koja, da sada ne ulazimo duboko u to, znači da misle kao su oni, baš kao i tvoj nick, The God all mighty. Dakle, misle da su oni ti koji imaju pravo odlučivati tko će umrijeti a tko živjeti.
I posljednje – nepristojan si. Ja sam na svako tvoje pitanje odgovorio, a ti niti na jedno moje koje sam ti postavio u pokušaju da ti pomognem da uvidiš kako griješiš. Rekao bih da si odlučio ne odgovoriti na pitanja, jer da jesi, morao bi sam uvidjeti i odgovorom priznati da to što tvrdiš nije ništa više od besmislice i ispraznog filozofiranja, ili bi odgovorom ponudio još prozirniju besmislicu koja bi još više razotkrila dubinu tvog neznanja.
IGNORIRAO SI MOJA PITANJA.
Znaš li što znači IGNORIRANJE? Ma ne znaš, jer bi, da bi naučio što to znači, morao pogledati u latinski rječnik. A sigurno je lakše od toga filozofirati i tvrditi bez ikakvih dokaza da nešto nije istina.
Ali evo ponudit ću ti i znanje o IGNORIRANJU, kako bi ubuduće ZNAO što radiš kada IGNORIRAŠ nekoga tko ti dobronamjerno pokušava ukazati na to da griješiš.
”Ignoriranje” je izvedenica iz latinskog glagola ”ignorare”, koji znači:
NE ZNATI IAKO SU POTREBNE INFORMACIJE DOSTUPNE; JER JE SVJESNO ODLUČENO TE INFORMACIJE ZANEMARITI ILI ODBITI.
Što znači, kada nekoga ignoriraš kao što si ignorirao mene, znači da si obična neznalica koja nema nimalo poštovanja prema tuđem vremenu. Kradljivac si. Kradeš mi vrijeme. Međutim – za to sam si sam kriv. Ali, nećeš mi ga više krasti.
Vrijeme ću ti posvetiti tek kada nešto suvislo budeš iznio, nešto što ima glavu i rep, kao tvoja famozna zmija.
Evo upravo smo dokazali da ne postoji kauzalitet pošto ovakav tijek i posljedicu razgovora nitko nije očekivao pa ni ti sam jer da jesi nebi dozvolio da ti netko krade vrijeme sigurno.
Moja namjera nije bila loša ispričavam se ako ti to vidiš tako, sory.
Moj naklon s poštovanjem.
Ovaj tvoj komentar DEFINITVNO zaslužuje odgovor.
Naime – ukazao si na još jedan iznimno bitan detalj, kojom si vrlo precizno ukazao na činjenicu da kauzalitet postoji, iako u istoj rečenici tvrdiš da kauzalitet ne postoji.
Citiram te:
”Evo upravo smo dokazali da ne postoji kauzalitet pošto ovakav tijek i posljedicu razgovora nitko nije očekivao.”
Moja ili tvoja očekivanja o tome kakva će POSLJEDICA biti uopće nisu bitne. Naša očekivanja se, nakon što sve bude privedeno kraju, mogu pokazati ili očekivanima, ili neočekivanima – što ne mijenja ČINJENICU DA POSTOJI POSLJEDICA KOJA JE NASTALA NAŠIM DJELOVANJEM – A KOJE JE TAKVU POSLJEDICU, KAKVA GOD BILA – U-Z-R-O-K-O-V-A-L-O. Ono na što si ukazao, taj bitni detalj – jest da je zakon kauzaliteta zadovoljen – JER JE POSLJEDICA NAŠEG DJELOVANJA (kakva god ona bila) – ISPORUČENA U STVARNOST.
I moja namjera je dobra, kojom ti pokušavam ukazati na FATALNE pogreške u tvom razmišljanju i obradi informacija, što za posljedicu ima isporučivanje rezultata koji je, kako je u četvrtom nastavku serijala objašnjeno – smeće. Dakle, studioznim pristupom obradi ulaznih informacija, što si propustio učiniti, uvijek možeš doći do AKCIJSKE faze koja se temelji na Istini.
Nikad nije kasno za početi učiti. Tvoja STVARNOST o tome ovisi, a na tebi je da odlučiš želiš li je kreirati iz pozicije znanja, ili iz pozicije neznanja.
Kauzalitet će ti u stvarnost, u oba slučaja, što god ti odabrao, isporučiti adekvatan rezultat tvojoj odluci.
Pa to je ono što ti pokušavam cijelo vrijeme pokazati da su naša očekivanja ili pretostavke totalno nebitni. Stoga tek kasnije možemo doći i reći aha ovo je uzrokovalo ovu posljedicu. I čemu onda svrha toga? Imenovao si događaj koji se dogodio rekao da mu je veza uzročno posljedična, i kakve veze on ima sa stvarnošću na kraju kad je prošao. Mislim da želiš reći da ako promotrimo što je bio uzrok i posljedica, da ako se ponovi (što god utjecalo na njega) isti uzrok posljedica će biti ista?
Toga trena imamo opet neka svoja očekivanja koja možeš utvrditi tek kasnije dali je bilo točno.
Jel ovo zvuči dobro?
Jel ti sad jasno da uopce nije pitanje dali je kauzalitet zadovoljen.
Cijelo vrijeme ti pokušavam objasniti da nemožeš točno pretpostaviti koji ce se faktor umješati i kakav ce ishod biti na kraju. Svašta te uvijek može iznenaditi.
Da naravno da kad promotriš bilo koji događaj da će kauzalitet uvijek baš uvijek biti zadovoljen. A kauzalitet je koncept baš zato što objašnjavaš prošli događaj, na temelju kojeg očekuješ da ce ishod biti isti kad imitiraš taj događaj, samo svašta se tu može desiti.
Kauzalitet može imati smisla ali on ne rješava pitanje iznenađenja.
Stoga svatko tko ima barem malo znanja zna da na temelju kauzaliteta nemože očekivati 100% točan rezultat koji želi.
Kauzalitetom nitko nije odgovorio na pitanje kako uzrok daje posljedicu.
kauzalitet je samo jedna od metoda kojom objašnjavamo prošli događaj.
U tvoja dva zadnja komentara uočavam dramatičan napredak u donošenju ispravnih zaključaka. To jest, da budem precizniji, jednog zaključka.
On “kauzalitet ne postoji” došao si do “kauzalitet uvijek postoji i uvijek djeluje”. Što znači da si napokon uočio prvu od svojih besmislica. Ako nastaviš tim dobro odabranim putem, ubrzo ćeš shvatiti i da je ostatak tvojih tvrdnji besmislica i uz malo upornosti, u potpunosti ćeš razumjeti kauzalitet. Koliko vidim iz tvojih tvrdnji i dalje te muči raspoznavanje krušaka od jabuka. Ali na dobrom si putu.
Da slažem se u potpunosti kauzalitet je jednako stvarna metoda mjerenja kao i novac.
Napokon se slažemo u nečemu 100%.
https://youtu.be/N9c3Vlf_3OU Mislim da će se ovo divno uklopit u temu..
Vau! Bas mi je dobro sjeo! Svima toplo preporucam da ga pogledaju.
Možda nebi bilo loše da se link stavi na negdje vidljivije, s tim da je predavanje u osam filmića, treba malo vremena da se sve odgleda, ali se stvarno isplati.Drago mi je da ti se sviđa, Ivana!
bude vjerojatno stavljeno u članak, čim dospijem sve pogledati. Možda ću imati potrebu nešto komentirati, pa ne bih htio brzati s time.
Znas kako mi je dobro sjeo! Vecinu toga sto taj covjek prica sam vec cula/citala i prije, ali valjda sam tek sad sazorila da uistinu povezem stvari. Srdjan ih je tako lijepo objasnio. Hvala vam kasja i Srdjane!
Zato si spremiš, pa odgledaš na miru…
Kad pogledam, javim…
Ono što sam tražio pronašao sam u Zvonu istine i Kontroli uma. Hvala Draženu i Valteru.