Misli su djeca za koju smo odgovorni

Omraam Mikhaël Aivanhov

Misao dana

“Misao se ne sastoji od fizičke tvari, ali ipak, to nije apstraktno, već stvarno i živo biće. To je razlog zašto morate biti svjesni i promatrati svoje misli, inače će vas odvesti u slijepu ulicu.

Neke misli su poput djece koju morate hraniti, prati i učiti. Ponekad, bez da ste primijetili, oni se prikvače za vas, cijede vam snagu i iscrpe vas … A ponekad ta djeca također nestanu i lutaju svijetom, pljačkaju i uništavaju kada odlaze.

No, u nevidljivom svijetu, kao i na zemlji, postoji policija i oni dolaze u potrazi za vama, da vam daju do znanja da ste odgovorni za štetu koju su prouzročila vaša djeca. Onda vas odvedu pred sud, gdje vam se naloži da platite odštetu s kamatama i te otplate su vaši jadi, vaša tuga, obeshrabrenje i gorčina.

Zato obratite pažnju na svoje misli – nemojte ih zanemariti. Radite na tome da oblikujete anđeosku, božansku djecu, koja će uvijek biti oko vas i donijeti vam samo darove svjetlosti.”

 

Komentar: Pogotovo u današnje vrijeme, kada smo svakodnevno izloženi bezbrojnim negativnim utjecajima od strane medija, koji sustavno manipuliraju našim emocijama (strah od nedostatka), teško je uvijek zauzeti nepristrani stav i ne “reagirati”. Iscrpljeni beskonačnim „borbama“ za preživljavanje, radom, plaćanjem računa, osjećajem besmislenosti i moguće uzaludnosti, niti ne primijetimo kako nam misli lutaju, kruže oko skoro uvijek istih tema i kradu nam snagu i volju.
No, ako nam postane jasna ta namjera manipuliranja od strane „vladajućih“, tj. da nas programiranim negativnim vijestima drže u stanju osjećaja nemoći, beizlaznosti i depresije, možemo se korak udaljiti iz „centra“ zbivanja i promatrati sve kao sa više stepenice. Tada ćemo moći primijetiti da nas te „oluje“ više ne dodiruju direktno. 

Da, i dalje radimo naš posao, brinemo se za plaćanje računa, odgajamo djecu, ali ne ulažemo više naše nekontrolirane emocije u viku, buku, rogoborenje, pa nas osjećaj nemoći više ne savladava tako lako i IDEJA nekog novog života se polako rađa, onakvog kakvog želimo živjeti, u miru, slozi, bez nameta i uludo ptrošenih dadžbina, u zajednici s ljudima s kojima imamo zajedničke projekte. I? I počinjemo ih korak pokorak ostvarivati i na taj način usmjeravamo svoju kreativnu energiju u ono ŠTO ŽELIMO, a ne u ono što ne želimo. I onda vidimo da nismo sami, već da tako ili slično misli tisuće, milijuni ljudi, koje naravno sve ne poznajemo, ali njihov DUH je u eteru oko planete i hrani našu ideju, pridružuje joj se, kao djeca koja se okupljaju za igru i vizija postaje veća, snažnija, opipljivija, dok se jednog dana počinje ostvarivati/oblikovati/očitovati.
Zato se jako isplati kontrolirati svoje misli, jer njima doslovce oblikujemo našu budućnost.