A ŠTO POSLIJE DEMOKRACIJE?

Demokracija?

Ne želim imati ništa sa sistemom koji funkcionira na premisi da moja prava ne postoje, samo zato što sam brojno nadjačan.

R. Lee Wrights

Dosta je ovdje bilo riječi o tome što je demokracija, i kako se ta takozvana civilizacijska tekovina urezala u umove ljudi kao jedina ispravna, i za ljude najbolja opcija društvenog uređenja. Danas u demokratskom svijetu svjedočimo grozotama kakve je teško normalnom čovjeku i zamisliti, a da bismo to uočili dovoljno je prosurfati nezavisnim medijima koji uz pomoć ultimativnog detektora za laži – interneta – te laži servirane kroz moćne mainstream medije ruše eksponencijalnom brzinom. Ako znamo gdje gledati.

Napad na tornjeve blizance 11. rujna razotkriven je. Lagali su.

Napad na bostonskom maratonu razotkriven je. Lagali su.

Napad u školi Sandy Hook razotkriven je. Lagali su.

Lista razotkrivenih laži kojima se pokušava manipulirati ljudima i u njih usaditi strah je beskrajan.  Ono što sam ja uočio je da se laži razotkrivaju sve brže i brže. Nekada su za to bile potrebne godine, a danas je riječ o danima, ponekad su samo i sati dovoljni.

Internet je doista izum koji ubrzano privodi robovlasnički sustav, ovaj, demokraciju – svom prirodnom kraju. Ljudi jednostavno više ne žele imati posla s time. Što smo popušili, popušili smo, hvala lijepa, a sada je bilo dosta. Ne znam koliko je od vas upoznato sa sociološkim istraživanjima, koja su pokazala da je za dramatičnu, gotovo prekonoćnu promjenu društvene paradigme potrebno – ugrubo – 3% populacije koja živi unutar određene zajednice.

Dakle – kada 3% ljudi spozna sviješću, na primjer, da je demokracija sinonim za robovlasništvo, prestat će surađivati s robovlasnicima. Ili da je glasovanje biranje gospodara sa bičem od kravlje kože ili gospodara sa bičem od svinjske kože, prestat će glasovati. Za ljude koji sviješću nešto spoznaju nema povratka nazad. Za njih su ta vrata zatvorena i ne postoji način da od-svijeste to što su osvijestili, i za njih je samo jedna opcija moguća – otvaranje novih vrata. Približavanjem tom magičnom broju – 3% – brza i sveobuhvatna promjena je neminovna. Jer 3% ljudi dovoljno je da preostalih 97% ljudi povuče za sobom poput vala. Privatno smatram da se nalazimo na rubu, vrlo blizu tome čarobnom broju, ali zapravo pojma nemam kako bi ta nova paradigma mogla izgledati i što se nalazi iza tih vrata koja se polako materijaliziraju pred nama. Smatram da je puna vlastita odgovornost, vlasništvo nad samim sobom, eventualno dobrovoljno udruživanje u organizirane zajednice koje dijele ista načela može biti nešto što se nalazi iza tih vrata, i moguće je da je to jedan od puteva kojim će čovjek odlučiti krenuti.

Za Hrvatsku – 3% je otprilike 130 tisuća ljudi. Stoga, ova edukativna platforma ide dalje, zajedno s vama, prema novom početku. Kako će on izgledati, ovisi samo o nama, i ljudima treba pristupiti strpljivo i nježno s novim informacijama. Nitko ne voli da ga se probudi hamperom ledene vode. U svakom slučaju, u toj budućoj paradigmi, sa sigurnošću tvrdim da mi nitko neće govoriti ili sugerirati što bih trebao raditi i kako.

Osim možda moje supruge koja je to pravo stekla samom činjenicom da je spremna otrpjeti mene baš ovakvoga kakav jesam.