Ususret izborima 2016. – drugi dio – političari ili mafijaši?

Napisao Pero.

Obzirom da već duže vrijeme pratim (sa zanimanjem) ovu vašu hvale vrijednu platformu a potaknut nekim saznanjima/promišljanjima, odlučih se uputiti ovih nekoliko redaka.

Kako je bit ove a i nekih drugih meni dragih web stranica poticanje čitatelja na preispitivanje svega i svačega, podijelio bih sa vama u kratkim crtama  svoje viđenje političkih stranaka, političara, izbora, birača itd., ne samo na ovim prostorima, vec uopće.

Držim da se sasvim opravdano može povući paralela između stranke i neke mafijaške organizacije.

Obje su strogo hijerarhijski ustrojene (kao što je zapravo i čitav sustav), a tu je i prešutno usvojen zakon šutnje (omerta).

Netko iole svjestan bi se zapitao:

Tko su ljudi koji su politički aktivni?

Iz kojih pobuda isti donose odluku da se bave politikom?

Što očekuju od svoje političke karijere?

O čemu razmišlja prosječni birač kada ide na izbore?

Da li će onaj kome dam svoj glas na nekakvim izborima zastupati moje interese/stavove?

Vjerujem da bi većina čitatelja/korisnika Zvona Istine dala slične odgovore na ova pitanja, ali ću si ipak dati za pravo da na njih sam odgovorim.

Mišljenja sam da je uspješan politicar netko tko, za početak, posjeduje dovoljno jaku želju za moći, jer, složit ćete se, on je taj koji utjelovljuje istu. Spreman je, kada to situacija zahtijeva, uvući se nekome “odozgo” u guzicu, a od onih “odozdo” očekuje da se uvlače njemu. Kada se dokopa vlasti (a možda i ranije) misli da je bogom dan, jer da nije ne bi niti bio tu gdje jest. Osjećaj moći koji neumitno dolazi sa vlašću je takav da se, bez ikakve sumnje, može usporediti sa nekom drogom sa koje se je užasno teško skinuti. Egu takovoga čovjeka samo je nebo granica (kako i ne bi kada je iznad zakona-imunitet). Ali, nemojte misliti da je njemu lako; nije uopće; on svaki dan razmišlja kako će izgledati u trenucima svojega pada. Kada takav kaže (a to često čujem) da mu je interes naroda prioritetni cilj uhvati me smijeh. Sve do čega mu je doista stalo je ostati na vlasti ili je se domoći, po bilo koju cijenu.

Zamislite sad nekoliko desetaka ili stotina takvih tipova udruženih u neku stranku; djeluje mi kao neka mala bara sa previše krokodila. Primijetio sam da su tamo neki dospjeli iz koliko toliko poštenih namjera, samo, brzo su nestali sa scene, sistem ih je doslovno ispljunuo, valjda se nisu držali onog svetog pisma u kojem piše “ne talasaj”.

Sjećam se dana posljednjih izbora (čini mi se da su bili predsjednički). Pamtim da sam se zatekao u nekom potrošačkom centru tipa Konzum. Bilo je rano ujutro. Čekajuci red na kasi osvrnuo sam se na ljude iza mene, njih možda 5-6. Upalo mi je u oči da su većinom nekako čudno odjeveni za nedjeljno jutro. Promatram ih, sve redom smrknuta lica, zapravo, ispaćena bi bio sretniji izraz; pomislih da ovako izgledaju ljudi koje vode na stratište ili možda giljotinu.

Tada mi sine! Ovi ljudi idu posle kupovine na neko glasačko mjesto ispuniti svoju građansku dužnost, misle valjda da je došao dan kada se i njih za nešto pita, osjetit ce se važnima, barem, ali se to na licima ne vidi, kao da im instinkt govori da se ništa neće promijeniti (jer se do sada nikada nije), iluzijom si pothranjuju um, nesvjesni, izgubljeni na moru….. Ah, što reći, tužna slika, da ti suze navru.

Došlo mi je da vrisnem “Probudite se ljudi!”. Nisam, mislili bi da sam lud ili da bulaznim.

Zašto bih ja na izborima npr. parlamentarnim, dao bilo kome, pa i nezavisnom kandidatu, svoj glas, kada će isti danas sutra ako dospije u sabor dignuti ruku, ne po vlastitoj savjesti, već onako kako mu je zapovjeđeno s “vrha” (stranačka stega) ili će pak biti vrbovan od neke političke opcije kojoj je potreban svaki glas, pa će mu opet netko sugerirati, da ne kažem naložiti, kada se ruka diže a kada ne.

Poruka koju želim poslati je slijedeća:

Ne izlazite na izbore, ne odlučujete o svojoj sudbini…..samo o tome da li će vam pastir biti Marko ili Petar.

“Vladavina se temelji na prihvaćanju, a osnovni princip vladanja je da oni koji biraju tj. oni koji mogu srušiti bilo kakvu vlast nikada ne shvate koliku moć posjeduju.”

Noam Chomsky

Toliko od mene za ovaj put; možda tema nije baš aktualna, ali se nadam da će nekome koristiti, ukoliko se, naravno, urednik odluči objaviti ovu poruku.

Pozdrav svim dobrim ljudima, a i onima koji to nisu……

P.S.

Ugasite televiziju, ja svoju jesam, odavno; a svim roditeljima, kao i onima koji to žele postati, toplo preporučam da pročitaju knjigu “Skola Summerhill: novi pogled na djetinjstvo” autora A.S. Neill-a (opaska uredništva – pronađi u BIBLIOTECI ZVONA ISTINE)

Recommended Posts
Showing 4 comments
  • oli
    Odgovori

    Iz moje perspektive gledano ove stvari je i suvišno spominjati.
    A po meni oni bi bili klaunovi a ne mafijaši (može i oboje).
    Jer u njihov se imidž ulaže više nego u sve pop i rock zvijezde zajedno. Oblače ih i šminkaju kako bi uvijek izgledali savršeno. Pišu im govore i uče ih neurolingvističkom programiranju kako bi uvijek zvučali savršeno. Određuju im kako će se ponašati i kako će djelovati u određenim situacijama kako bi stekli našu empatiju te ostavili utisak poštenja i veličine.
    E to je ono u što se ulaže 90% energije, to je ono čime se oni uglavnom bave to jest odnosi s javnošću. Još da kažem kako je dobar dio publike (barem u americi) plaćena publika.
    Imate i registriranu firmu kao crowds on demand koju je osnovao Adam Swart koja nudi profesionalne glumce za sve moguće evente. Kličete Trumpu do bola i zaradite si 50$.
    Zašto je to najbitnije?
    Pa koliko vidim Pero i Noam Chomsky znaju zašto.
    Po meni bilo bi zanimljivije spomenuti te divne ljude koji tako naporno rade na očuvanju iluzije, ako netko zna nešto posebno o toj gospodi?

  • Eva
    Odgovori

    I vrapcima na granama barem ovdje na zvonu je jasno to. Ali kakva korist od tog saznanja. Ljudi će izaći i glasati za a netko neće izaći i opot i opet i opet…zato treba pilu okrenuti naopako sa namjerom saznati nešto ako ništa drugo. Experiment. Barem zabave radi, ako si iznad sustava valjda sa njim mozes činiti što hoćeš ako možeš. Ionako ga samo koristi goropadni mozak…sustav je samo i samo sredstvo tko upravlja njim. To je već dokazano ovdje kroz mnoge tekstove koje sam najmanje pratila

  • Eva
    Odgovori

    Sustav se ne turnof naglo to mnogo opasno-100%tna i priželjkivana nuspojava toga je rat. Sustav se voza i lagano uspavljuje, ne kaže se bez veze, ne pilaj granu na kojoj sjedis. Političari su nuspojava nečijih u najmanju ruku, nečasnih želja. Ako je tko zli ne znači da je pametan.

  • STO
    Odgovori

    Glasanjem se ulazi u duhovno dugovanje prema ostalima, primjer:

    1. politička stranka je pokrala 80 milijardi
    2. 300.000 ljudi je omogućilo toj stranci da “vlada” nad ostalima
    3. svaki glasač te stranke je ostalima dužan 266.667 + propuštenu priliku normalnog razvoja društva u to vijeme, recimo 30.000

Leave a Comment