U zadnjih mjesec dana u četiri navrata sam držao webinare i to one meni najzanimljivije sa temom „Tko sam ja?“ Kako sam ih pripremao i izvodio skužio sam na kraju da sam i sam jako mnogo naučio ili barem bolje utvrdio znanje i spoznaju o ovom bitnom pitanju. Kroz sva četiri webinara provlačila se jedna nit jako bitna, a ta nit je vjera ili vjerovanje. Ono je osnova stvarnosti, temeljni blok tumačenja simboličkih znakova matriksa. Svaka ideja, misao može postati stvarnost, samo ako postoji vjera (bez obzira bila svjesna ili ne) u istinitost ideje. Vjera je prvenstveno ograničavajući element jer je postavka svakog modernog vjerovanja da je čovjek nedostojno, nečasno, sebično biće koje treba nekoga da ga spasi, vodi, tumači, kontrolira, upravlja. Općenita je psihološko uvjerenje živih da nisu dovoljno dobri i da zato trebaju ispaštati, ili u najmanju ruku živjeti u patnji. Naravno postoje i oni koji su drugačije istrenirani ( da to je trening). Oni vjeruju da mogu mnogo toga, da su dostojni i čak da imaju pravo vladati nad ovim drugima koji traže da neko nad njima upravlja.

Ali oprezno, jer vjera je dualistički koncept, kako bi rekao Mooji, tko je taj koji vjeruje? i što je to u što on vjeruje? Što će se desiti ako njegova vjera zakaže ili ako ne dobije ono što si je uvjerio da mu pripada. Dakle ako te vjera spašava, onda te ona može i uništiti. To mi je sada tako jasno. Ništa, ama baš ništa ne može biti temelj čovjekove opstojnosti, nikakva vjera ili nevjera. Može biti temelj postojanju uma, što je već mnogo puta na ovim stranicama i ispisano. Ako nema vjere, uvjerenja, nema ni uma ni ega. Ego se sastoji samo od toga.

Obuhvaćanjem cijele ove slike u glavi sinula mi je jedna ideja kako bi se čovjek možda mogao obraniti na sudu.

Kad dođete na sud radi nekog prekršaja i država traži od vas da platite, postavljaju se logična pitanja:

Odakle sudu nadležnost za ovaj slučaj? Jedini logični odgovor je iz zakona RH.

Tko je tužitelj u ovom slučaju? Jedini logični odgovor je RH.

Postoji li dokaz o tome da RH postoji? Ne postoji.

Ukoliko taj dokaz ne postoji, RH više ne spada u činjenicu i sud se njome ne može baviti. Nešto što nije činjenica spada u domenu vjere.

Ako sud nastavi dalje sa postupkom, (jer oni pojma nemaju) možete reći da ne vjerujete u Republiku Hrvatsku, a samim time niti u njene zakone, a što po prirodi svih nazovi pravno-zakonskih normi imate neotuđivo pravo. Ne morate se pozivati na njega, ali to je pravo na slobodu vjeroispovijesti. Sloboda vjeroispovijesti kaže da vi možete vjerovati ili ne vjerovati u šta vam god padne na pamet. Vjera nije nikakvim zakonima ograničena i potpuno je privatna stvar čovjeka.

S obzirom da RH ne postoji, njeno bivanje u potpunosti ovisi samo o vjeri pojedinca.

Ja u Hrvatsku ne vjerujem!

10 Responses

  1. Ha, kolosalan zaključak na kraju. koji mi se sviđa. (znaš kolosa sa rodosa?) 🙂 Malo zezan,nadam se ne previše.Štaš stand up mi je u krvi kad sam od volje:) OK, možda je već prožvakano no ipak ću ponoviti -vjerovanje je jednako neznanje -.Jer kad ZNAŠ nemaš potribe vjerovati. Vjeruješ u nedostatku znanja, čini se.I tako karoca gre i učiti,i učiti jer jedino tako možeš razlučiti…:) Oprostite ako sam bija peroepširan/propasiran. Pozdrav:)

  2. Znaš jo nešto ? Nije uvik zgodno pozivat se na logiku, Naravno da sam/smo (gospe moja koliko nas ima)……
    (ka šta je i ovo pisanje čekićanje po tipkovnici.i hope so….ma ebenti verbalne akrobate…itd 🙂

    …i kako vpolin pivat častin pismom…

    https://www.youtube.com/watch?v=UywRsoiBybA
    Ae:)

  3. Više od pola gornjeg komentara je zagucalo negdi. Nije do mene a neda mi se ponavljati, bija je dodatak o logici….po teoriji zavjere kontam da hakiraju.

  4. Dražene,posebno mi se sviđa drugi dio tvog članka koji je, svakako, utemeljen na činjenicama, samo bih dodao da čovjek koji primjeni taj princip u obrani pred tzv. sudom, treba biti potpuno uvjeren u svoj stav i utakmicu odigrati do kraja, ako treba i s produžecima, jer utakmica se ne dobiva kad sudija označi početak, već kad odsvira kraj. Naravno, ovo važi samo u slučaju da ne postoji oštećena strana..

    Usput , nosi li tvoja brada kakve “čari”, osjetiš li negdje na sebi ili u sebi razliku, s bradom ili bez nje?

    1. Hmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm, interesantno pitanje. ovo mi je prvi put u životu da imam bradu. Do sada sam se manje više redovito brijao. Ali nekako mi se sviđa brada, neznam zašto, nevjerujem da je ona donijela nekakvu promjenu više je ona možda rezultat promjene, ali do daljnjega ostaje.

      1. Vidim kako je lijepo gladiš i paziš, kao perzijskog mačka, vjerujem da nećeš malo šale uzeti za zlo.
        No bilo kako bilo, važno je da shvatimo kako nas vjera može spasiti, tako nas vjera može i uništiti, ovisno o teme u koga ili što vjerujemo, kako i sam kažeš u članku iznad. Zanimljivo poglavlje za preispitivanje. Pozdrav.

  5. Ebenti kvasinu i krušne mrvice. Javija san se (lipa pisma). Ne more stari šufitaš (aebenti manta mi se kad se penjen na ove orkanske visove) odolit pismi. A i Dražen je simpa.
    Taman san osluša “tiradu” od jučer. Mudro čovik govori.. Isplati ga se čut. I Zaebite, ne bavin se reklamiranjen.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.