Vladavina razuma

Kad se dvoje ljudi ne mogu dogovoriti čija će biti zadnja tj. tko će vladati, onda izmisle određeni deluzioni koncept kojeg stave na pijedestal i klanjaju mu se kao vrhovnom voditelju, vođi vladaru sa čijeg puta nikada skrenuti neće. Takav koncept je i vladavina razuma. Iako danas svi manje-više blebeću o vladavini prava ili vladavini zakona meni je koncept vladavine razuma mnogo draži. U vladavini prava, tko ima pravo vlada, u vladavini zakona tko donosi zakone vlada. Oba ta sistema su potencijalno kvarljiva roba i svjedoci smo da njegova smrada, danas ima više nego ikada.

Međutim vladavina razuma zvuči onako…. nešto kao manje pokvarljiva roba, jer svi smo koliko toliko razumni pa logika, rezon i argumenti mogu prevladati. Naravno, i danas mnogi govore da je razum temeljni dio vladavine prava i zakona te je njegov neodvojiv dio. Mnogi su se uvjerili da je to  notorna glupost i valjda još jedino Forrest Gump vjeruje u to.

Ispričat ću vam jednu zanimljivu priču koja se temelji na istinitom događaju iako ima neke fiktivne dijelove koji nimalo ne umanjuju njegovu istinitost.

Jednog lijepog dana na vrata pokuca debela policajka i kaže: „Da li ovdje živi OSOBA I?“ Na potvrdan odgovor nastavi: „Poručite joj da joj je OSOBNA ISKAZNICA istekla prije 11 mjeseci i da je mora produžiti u roku od 15 dana. Ukoliko to ne učini slijedi prekršajna prijava protiv OSOBE I.“

OSOBA I je jedna razumna osoba koja razumije da samo plaćanje kazne nije dovoljno da djeluje bez osobne iskaznice, već da potencijalni prekršajni nalozi mogu ići u nedogled, beskonačno kad god ga bilo koji policajac upita za osobnu kartu pa tako odlučuje produžiti svoju O.K.

OSOBA I se lijepo začešlja, uredi, ode kod fotografa, slika se, plati 80 kuna za izdavanje osobne i zatim na šalter preko puta kojeg ga očima strelja umjetna crnka, friško našminka, ispeglane kose koja onako odsutno prima ovce i njihove zahtjeve da budu ovce, ako već nisu, ili da produže status ovce.

Kad je došao na red OSOBA I preda one papire, a  umjetna crnka pruži dva velika papira i kaže: „Potpišite ovdje i ovdje!“

„Oprostite, ali što je to?“, upita OVCA I, pardon, OSOBA I.

„To vam je ugovor o certificiranju između vas, OSOBE I i AGENCIJE ZA KOMERCIJALNU DJELATNOST D.O.O.“

Zbunjenog, ovčijeg pogleda OSOBA I letimično preleti preko ugovora i shvati da je to ugovor u kojem OVCE dopuštaju privatnoj firmi da upravlja njihovim podacima. Naravno, oni će obazrivo i u maniri dobrog upravitelja upravljati tim podacima i dat će ih samo onima kojima zaista trebaju (tko više plati).

„Sorry“, kaže OSOBA I, „ja ovo nebudem potpisal.“

„Morate“, odvrati umjetna crnka.

„Kako to mislite da moram, neću.“ principijelna je OSOBA I.

„Ako želite osobnu kartu, morate to potpisati. Ako ne potpišete odbit ćemo vaš zahtjev.“

„Odakle vam uopće ideja da ja želim osobnu, pa došla mi je policija na vrata i rekla da moram zatražiti produženje osobne, inače će me prekršajno goniti, te postoji potencijalna mogućnost da završim u zatvoru.“

„Gospodine“, obrati se crnka ovci, „Jeste li vi došli i tražite osobnu? Jeste, pa prema tome morate ispuniti zahtjeve koje od vaš tražimo.“

„Ali gdje je to logika, razum? Tjeraju me da izvadim osobnu jer se to po zakonu mora, a onda kad za to još i platim, vi kažete da će te odbiti zahtjev osim ako ne uđem u ugovor sa privatnom firmom. Jeli vi uviđate bezumlje i nedostatak logike i razuma u ovoj priči?“ kuka OSOBA I.

Sa pogledom pomalo ispunjenim prezirom i ignorancijom, slično čobanu koji gleda svoju ovcu koja mu pokušava objasniti da pregonsko stočarstvo nema smisla i da klanje ovaca nije u skladu sa univerzalnim prirodnim principima, crnka izusti. „Tako kaže zakon?“

Eto, zato ja volim vladavinu razuma. Iako će neki da to nije u skladu sa istinom jer se umom može manipulirati, meni je jer sam niskih kriterija pa mi je ovakva vladavina za sada dovoljno dobra. U svakom slučaju mnogo bolja od vladavine prava i zakona u kojima privatna firma dobiva prava na osnovu zakona, jer je to tako netko rekao. Ovakvi vladarski koncepti su koncepti najnižih mogućih kriterija koji čak niti ne uključuju principe razuma i logike, da ne govorimo o vrednotama poput istine ili pravde.

Vladavina zakona i pravde je čak bih rekao na nižoj stepenici svijesti o vladavine sile. Kako? U vladavini sile stvari su transparentne i jasno izražene. Tko je jači taj tabači. Danas je jači Jozo sutra Mate, prekosutra ko zna ko i tako to ide. Ali ovi današnji labirinti služe uglavnom tome da najjadniji probisvjeti, slabići i napuhani egoisti vladaju.

Živila vladavina razuma!

Recommended Posts
Showing 9 comments
  • Živi Čovjek Danijel
    Odgovori

    Raz-um… hm, znaći biti bez uma! Ispravite me ako griješim.
    (raza- ispred nekih kombinacija suglasnika; ras- ispred bezvučnih suglasnika; raš-, raz- ispred palatala) prefiks složenih glagola (i njihovih izvedenica) kojima se označava
    1. dijeljenje, odvajanje, međusobno udaljavanje jedinki skupa ili dijelova cjeline; lomljenje, raspadanje, rasipanje čega [razaslati; razbiti; razbježati se; rastjerati; razdioba]
    2. radnja oprečna radnji izraženoj osnovnim glagolom [razmrsiti; razoružati]
    3. širenje čega, uvećavanje obujma, opsega, veličine čega [razbujati se; razrasti se]
    4. dostizanje punog intenziteta nekog procesa [razbuktati se; raspričati se]
    5. nastanak stanja [razbješnjeti se; razdražiti se]
    6. oduzimanje čega, lišavanje čega, prestanak stanja [razbaštiniti; raspopiti]
    7. unošenje promjene u neko stanje prema značenju osnovne riječi [razblažiti; razvodniti; razbuditi; razdaniti se]

    • Dražen
      Odgovori

      Da, ako gledamo na tu riječ na način na koji je ti definiraš, onda ovaj članak nema smisla. Ali u svakom slučaju mislim da znaš što sam htio reći.
      ozdrav

    • Damir
      Odgovori

      Rekao bih, um je nešto sveopće, svojstveno Stvoritelju. Kao što je potrebna samo jedna sjemenka da bi izraslo stablo jabuke s mnoštvom plodova koji sadržavaju mnoštvo sjemenki na sliku i priliku prvobitne od koje je nastalo stablo, tako je i univerzalni stvaralački um Stvoritelja razdjeljen (podjeljen) , na sliku i priliku, mnoštvu živih ljudi da ga koriste u svom susstvaralaštvu. Znaći, nije um razbijen, razdjeljen u razum, već je um podjeljen, poklonjen da bude dostupan svakom čovjeku u sustvaralaštvu sa Stvoriteljem.

  • Živi Čovjek Danijel
    Odgovori

    Naravno da znam Dražene što si htio reći. Samo sam se malo našalio da vidimo kako su riječi labav alat. Svaka čast vama adminima ovog saita, šteta da mnogi to još ne shvaćaju! Pozdrav i vama čovječanstvo / braćo. :)

  • Damir
    Odgovori

    Dražene, što se tiče ugovora s izvođačom radova na osobnoj iskaznici OSOBE I, neka si je sama izradi i zaštiti autorskim pravom. U slučaju da je ipak odluči izradit i izvadit preko MUP-a, neka zna da je, prema članku 7. stavak (2), točka 18. Zakona o upravnim pristojbama, ne mora platiti niti lipe.

    • Živi Čovjek Danijel
      Odgovori

      Ok, Damire to je točno. A sad mi molim te reci na koji način čovjek može zaštititi svoje autorsko djelo ako nije osoba, ni fizička ni pravna? Po kojem zakonu i kojem članku?

      • Damir
        Odgovori

        Naprimjer, Objavom o nepostojanju OSOBE, Obavjesću iz uljudnosti,i sličnom dokumentacijom koja određuje i stavlja Čovjeka, od kojeg sve proizlazi (samo je Stvoritelj iznad) na istinsko mijesto koje mu iskonski pripada, daleko iznad fiktivnog, parazitskog sustava u kojeg je Čovjek na prevaru uvučen. Naravno da može postjati sustav koji nije parazitski i koji se bazira na interesima i obstojnosti svakog pojedinca koji je na njega slobodnom voljom pristao, ali isto tako iz njega može vlastitom slobodnom voljom izaći. Kad bi postojala samo ta dva uvjeta imali bismo raj na Zemlji, tada bi samo jedno pitanje ostalo otvoreno: OD ČEGA BI TADA ŽIVJELI PARAZITI???? Lijep ti pozdrav.

  • gordan
    Odgovori

    …ako je i koliko je moguće jednostavno…kad odnos postane bitniji od onih koju (su)kreiraju odnos, odnos je u k..cu…u k..cu su, barem glavom(umom/razumom), također i oni što ga kreiraše…ili barem jedan/jedna od njih…
    Matematičkim rječnikom rečeno…odnos, se kao i (su)kreatori, nalazi s lijeve strane (ne)jednadžbe…iza znaka jednakosti/nejednakosti…s druge strane je rezultat/posljedica/cilj. Kad odnos postane cijela operacija postane besmislica…a što je često, nažalost slučaj.
    A i ono s druge strane cakla je isto ovca…samo joj je pastir pinelom priko leđa povuka štriku piture..i na uvo šapnija: “Ti si sada pas…mo’š počet’ lajat'”.
    …i poče lajat’…jedino prid pastirom bleji…on zna da je ovca, njemu u oči pišati niti može niti smije…

  • an-arhos
    Odgovori

    Ono što ti Dražene zastupaš u ovom članku vladavina je logike a ne razuma.
    Razum je upravo ono što se smatra odlučujućim u pravnom postupku. Onaj koji ne vlada svojim razumom nije niti podložan zakonima. Mi, dakle, već živimo u vladavini razuma, jer um je moguće uvjeriti u bilo što , dok čovjeku ne možeš lagati – ako čovjek sluša.
    Svaki čovjek trebao bi se ravnati po sebi, svatko zna pravi put, samo ne treba racionalizirati odluke, jer um može dokazati bilo što, i ne može mu se vjerovati ni malo.
    Čovjek je ,uostalom, 97% tjeran svojom podsvješću, što dodatno govori u prilog nebitnosti uma. Um je tek sjajan alat za obradu podataka, i tako ga treba i koristiti. Nitijedan um nikada nije proizveo niti jednu jedinu originalnu zamisao, jer je za to nesposoban. Svi veliki izumi (krivog li naziva !?!) u povijesti djelo su “nadahnuća” (intuicije,srca …), dakle dolaze izvan uma.

    Lijepi posao radite na portalu,
    pozdrav

Leave a Comment