ZABLUDE O ODNOSU DRŽAVE I VJERE

Ljudi u našoj domovini slove kao religiozni narodi, barem na papiru. Mnogi se deklariraju kao pripadnici ove ili one vjere, što je naravno svačije neotuđivo pravo, kao i da vjeruje u što ga je god volja vjerovati.

Vjerovanje je iznimno bitno za funkioniranje iluzije, jer ako ne vjerujemo u nešto, onda i iluzija kao kamen temeljac današnjeg društva počinje pucati. Vjerovanje je postalo toliko važno da je DRŽAVA, kao glavna mađioničarska opsjena, vjeru i vjerovanje ugradila u svoje temeljne papire koji su nužni da bi nam se njezina iluzija pričinila kao nešto stvarno, a ti papiri nazivaju se USTAV i zakoni.

Dražen i ja smo se prije dosta vremena i sa dosta manje svjesnog razumijevanja problematike slobode i kako je ostvariti, našli u jednom trenutku na našem putovanju kroz bespuća zakona u potrazi gdje u njihovim zakonima postoji rupa kroz koju bismo mogli koliko-toliko ostvariti slobodu čovjeka, i kroz zajebanciju smo razgovarali da bismo mogli osnovati svoju vlastitu vjersku zajednicu pa bismo možda kroz nju mogli ostvariti koju mrvicu slobode, namjenski vjersku zajednicu koristeći u obrani svojih prava čovjeka.

Naravno da rupu nismo našli, jer ne postoji. Ne može postojati. Ne u tim papirima, koji su pisani za fiktivne entitete s pravnom osobnošću – o kojima smo stotine puta pisali – fizičke osobe, pravne osobe, osobe ovakvih ili onakvih naziva… nema tamo ničeg čvrstog za što se čovjek može uhvatiti i svoju slobodu ostvariti – jer se ne možete uhvatiti za išta što je napisano u njihovim papirima, kao što se ne možete uhvatiti niti za maglu.

Danas znamo i razumijemo da bilo kakvo pozivanje na bilo kakvo pravo napisano u bilo kojim od njihovih papira ne znači pozivanje na pravo, već na beneficiju koju DRŽAVA daje – i to nas, koji mislimo da tražimo pravo, stavlja u poziciju onoga tko u stvari traži BENEFICIJU, a beneficija je nešto što vladar daje svom zaposleniku/podaniku/osobi – ako mu se tako prohtije. Hijerarhija je tu jasno vidljiva, i jasno je vidljivo da onaj tko misli da traži svoje PRAVO, zapravo traži BENEFICIJU – jer vladar od kojega traži to što traži – PRAVO mu ne može dati jer ga ne posjeduje – ali može mu dati BENEFICIJU zamaskiranu u PRAVO i to ako i kada mu se tako prohtije, jer on je vladar a njegov podanik nije – a i zato jer je beneficija opisana u njegovim papirima i ON JE TAJ KOJI IH KONTROLIRA I POSJEDUJE.

Mi, ljudi, smo se sa svojim pravima rodili i nitko nam njih ne može dati, jer su naša a ne nečija tuđa. Ali smo to zaboravili – ili bolje rečeno, nikada nismo naučili – jer je jedna od ”beneficija” vladara koju smo svi koristili takozvano školovanje, a vladar nije toliko glup da u obrazovni sustav uvede makar jedan školski sat koji bi djeci i mladim ljudima objasnio suptilnu razliku između PRAVA i BENEFICIJE – jer bi time otkrio jedan od svojih brojnih mađioničarskih trikova.

Inače, beneficija koja djecu uči krivim stvarima i nije neka beneficija. Upravo suprotno. Ali ako ne koristitimo tu beneficiju, platit ćemo kaznu ili će nam oduzeti dijete čiji um pokušamo nekorištenjem te beneficije spasiti od ispiranja i programiranja, pa se – iz STRAHA – odlučimo koristiti tu beneficiju.

”Škola je marketinška agencija koja te uvjerava da ti je potrebno baš takvo društvo kakvo jest.”

Ivan Ilich

Nedavno sam se prisjetio te naše potrage za rupom koja bi omogućila nešto slobode kroz pozivanje na vjeru, i kako danas na čitavu tu stvar slobode gledam iz potpuno drugačije perspektive, jer naoružan sam što novim znanjem, što širom sviješću o sveprožimajućoj obmani koja čovjeka drži u lancima – odlučio sam baciti oko na ISTE zakone koje sam proučavao tada, prije nekih godinu ili više dana – iz čiste radoznalosti, da vidim hoću li zamijetiti nešto novo, što moja svijest tadašnje razine prije tih godinu dana nije bila u stanju pojmiti ili prepoznati.

I naravno da sam zamijetio nešto što nisam zamijetio ranije.

Kao i obično, kockice su sjele na mjesto i upotpunile moje razumijevanje o nečemu što mi je ranije promaklo makar mi se nalazilo pred nosom.

Ima li čovjek mogućnost da kroz svoje vjerovanje ostvari to što vjeruje – unutar robovlasničkog sustava kontrole kolokvijalnog naziva demokracija?

Pretpostavimo da neki čovjek vjeruje da je plaćanje poreza u neskladu s njegovom božanskom suštinom i stoga zabranjeno, pače, mogao bi zbog kršenja svojeg vjerovanja biti osuđen na 200 uzastopnih reinkarnacija u srdelu, te pretpostavimo da pronađe 1000 istomišljenika koji vjeruju baš to isto, te pretpostavimo da se ti ljudi organiziraju kao vjerski kompatibilna zajednica, makar među njima ima i heteroseksualaca, homoseksualaca, dinamovaca, hajdukovaca, azijata, bijelaca, crvenokožaca, crnaca, političara i jedan hermafrodit.

PITANJE: mogu li oni isfurati neplaćanje poreza zato što vjeruju da to ne smiju činiti jer im njihova vjera kaže da će se reinkarnirati u srdelu 200 puta za redom?

Citirati ću nekoliko članaka ustava i zakona koji govore o vjerovanjima i vjerskim zajednicama, čisto da bih ilustrirao ono što nam je svima poznato i ranije – da su zakoni u kontradikciji jedni s drugima – i citirat ću ih za potrebe ovog članka, makar danas smatram da je išta što je napisano od bilo kojeg čovjeka na bilo kojem komadu papira bilo kojeg naziva, potpuno bezvrijedno za mene i na mene se ne odnosi bez da sam na to što piše na tim papirima izričito pristao, pa nosili ti papiri i zvučne nazive poput Ustava ili Zakona ovog ili onog.

Ustav:

Članak 40.

Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.

Članak 41.

Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.

Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.

Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica:

Članak 1.

Crkva ili vjerska zajednica drukčijeg naziva (u daljnjem tekstu: vjerska zajednica) u smislu ovoga Zakona je zajednica fizič­kih osoba koje ostvaruju slobodu vjeroispovjedi jednakim javnim obavljanjem vjerskih obreda i drugim očitovanjima svoje vjere (u daljnjem tekstu: vjernici) upisana u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Evidencija).

ETO NAM KONTRADIKCIJE S USTAVOM VEĆ U PRVOM ČLANKU.

Neću citirati daljnje članke tog zakona, ali ukratko – u njemu su propisane procedure upisa vjerske zajednice u evidenciju istih kod meni omiljenog robovlasničkog entiteta, ministarstva uprave, koje kriterije treba zadovoljiti vjerska zajednica da bi postala zajednica, i naravno -BENEFICIJE koje proističu iz toga – ali koje su dostupne tek NAKON što se evidentiraju kod ministarstva uprave. Kliknite link i pročitajte taj zakon, ima svega 32 članka.

GDJE JE KONTRADIKCIJA?

Ako ustav koji je iznad zakona kaže da su vjerske zajednice odvojene od države, kako to da im država propisuje zakonske odredbe mogu li postati vjerska zajednica?

Dakle – opet nas ili muljaju ili su nesposobni zakon uskladiti s ustavom, ili oboje. Rekao bih oboje. Ali to je ono što ja vjerujem i ne mora nužno biti i to što vjerujete vi, a siguran sam da je u potpunoj suprotnosti s vjerovanjem onih koji su napisali te bedastoće – oni zasigurno vjeruju da je sve baš onako kako treba biti i neka se pokorimo njihovom vjerovanju.

OK – to kaže ustav i zakon. Ali – idemo se vratiti malkice u povijest, jedno 2000 godina, kako bismo malo bolje razumjeli interakciju DRŽAVE i VJEROVANJA i posljedično VJERSKIH ZAJEDNICA.

Učili smo u školi, a posebno na vjeronauku – barem moja generacija koja je odrasla u komunizmu ali ipak išla u crkvu – da su zločesti rimljani, posebice onaj ludi rimski car palikuća Neron koji je kršćane optužio za podmetanje požara, imali pik na kršćane zbog toga što su vjerovali u Isusa i njegovo učenje i nazivali ih svakakvim imenima, između ostalog – vidi paradoksa – i ateistima. Pa su kršćani jedno vrijeme bili glavna hrana lavovima, tigrovima i ostalim zvijerima u narodnim zabavama koje su se održavale po raznim arenama širom rimskog carstva, te su tako skončali i prvi apostoli Petar i Pavao. A niti razapinjanja na križ i spaljivanja živih kršćana nije manjkalo. U to doba zaista je bilo opasno biti kršćanin.

To su nas učili. Ali – jesu li nas učili istinu?

Naravno da nisu.

Naime, ako se zapitamo zašto su stari rimljani kezili zube na kršćane do te mjere da su ih pokušali istrijebiti, imajući u vidu da nikada u povijesti nije postojalo društvo tolerantnije prema razno raznim vjerovanjima sa stotinama razno raznih bogova, polu bogova, idola i koječega drugoga – dolazimo do jednostavnog odgovora – kršćani su tada bili samo jedna od mnogih vjerskih sekti u starome Rimu i nikoga nije bolio đon u što oni vjeruju.

Ali – zakonodavca i utjerivače zakona jest bolio đon zbog jednog daleko prozaičnijeg razloga – rana kršćanska crkva odbijala se inkorporirati prema njihovom zakonu, zakonu koji se i dan danas uči na pravnom faksu – Rimskom pravu – na kojem se temelji i ovo današnje, nazovimo ga pravom za potrebe ovog članka.

Pravnici znaju da je rimsko pravo peglano kroz period od gotovo 1000 godina – od cca 449. godine p.n.e. do 529. godine n.e., kada je dovršena kodifikacija nečega što se zvalo Corpus Iuris Civilis jer to uče na katedri rimskog prava.

Tamo negdje u vrijeme dok je Isus bio pred pubertetom, u rimskome pravu koje je utjerivala tadašnja vladarska kasta postojala je odredba da sva ”spontana udruženja osoba” moraju biti inkorporirana.

E sad, da nešto inkorporiramo, trebamo ga i registrirati. U starome Rimu to se nazivalo licit. I dokle god je nešto licit, nema problema prijatelju, sve 5! Priznao si autoritet vladara i vladar te neće baciti lavovima, tigrovima, niti će te razapeti na križ ili živog spaliti.

Slično je i danas pri registraciji auta, kuće, zemlje, djeteta, braka (čak i homoseksualnog) itd. Dokle god to činimo, vladar nas neće kažnjavati zbog vožnje neregistriranim autom, neplaćanja poreza na promet nekretninama, neće nam oduzeti dijete jer ga nismo prijavili u matični ured i neće nam raditi probleme oko nasljeđivanja ako smo registrirali brak (čak i homoseksualni). Jer smo ga priznali kao autoritet i kao vladara našim činom registracije nečega.

Stoga valja nam znati ovu informaciju – rana katolička crkva je bila nešto što se zove ilicit – suprotno od licit – i stoga su kršćani bili progonjeni. Ne zbog svog vjerovanja – već zbog NAČINA na koji su vjerovali – a koji se pak naziva ecclesia. 

Oko toga što znači ta riječ mnogo je rasprava, ali jedna od uobičajenih laži koja se prodaje ljudima je da ecclesia znači – crkva.

Ono što je to zaista značilo u kontekstu vjerovanja ranih kršćana je slijedeće:

Autonomno političko udruženje kršćana pod nijednim kraljem do Isusa Krista, pod ničijom nadležnošću doli one Isusa Krista.

Vidite li što to znači? Odfakali su Cezara kao vladara i uzeli Isusa Krista za vladara. Naravno da se nijednome Cezaru, koji god bio u vrijeme dok su ga kršćani odfakavali, a to je bilo jedno 300 godina, nije dopalo što se netko usudio odfakati ga, pa bilo to i s kršćanskom ljubavlju.

U današnje vrijeme i u današnjem društvu, to bi se vjerojatno nazvalo RUŠENJEM USTAVNOG PORETKA.

Stoga, kažu vladari, kako stari rimski Cezari tako i današnji demokratski izabrani vladari (pih – op. autora) – vjerujte što hoćete, dapače – čak ćemo vam i razne BENEFICIJE omogućiti zato što vjerujete u što god želite vjerovati, samo trebate registrirati svoje vjerske zajednice – jer bez registracije nećemo priznati vašu vjeru i vjersku zajednicu, pa posljedično u našem pravnom sustavu to znači da vaša vjerovanja nemaju nikakve veze s time hoćete li meni, vladaru, plaćati porez ili nećete.

Dakle – nema šanse da se sloboda isfura kroz vjerske zajednice, bar ne sloboda u onom obliku kakvom je ja smatram da jest istinska sloboda.

Eto i moderna katolička crkva nam obećava da će nam biti super, ali tek kada umremo i to ako smo bili jako dobri i redovito tražili oprost ispovijedajući se za urađene pizdarije proteklog tjedna. Jer ako nismo, gorjet ćemo u vječnom ognju ili uz malo sreće, ako smo se sjetili netom prije smrti pokajati se iskreno za svoje grijehe, prolaziti dugotrajni tečaj pročišćavanja grijeha u čistilištu.

I današnji moderni vladari – kao i vladari staroga Rima – traže da se njih prizna kao autoritet. Jer bez toga – mogao bi nastati malecni problemčić. Moglo bi na površinu svijesti čovjeka isplivati jednostavno pitanje.

Tko je istinski autoritet?

A kada odgovor na to jednostavno pitanje svojom sviješću spozna dovoljan broj ljudi, to će biti trenutak trenutne dezintegracije iluzije koju često volim nazvati – robovlasnički sustav kontrole.

Vjerovali ili ne.

Ukoliko Vam je ovaj članak donio neku novu vrijednost, razmislite o donaciji – pogledati gornji desni segment stranice. Hvala!

 

Recent Posts
Showing 9 comments
  • Dražen
    Odgovori

    Fantastičan uradak prijatelju.
    Povezao si kockice kao nikada do sada. Izuzetan uvid u pravu prirodu i istinsku neodvojivost religije i države. Kontrola je sveobuhvatna bez obzira što se u Ustavu često spominje riječ sloboda. Takva sloboda nema nikakve veze sa pravom slobodom,već je to ona koji ti vladar daje pod njegovim uvjetima. Sloboda vjeroispovjesti je naravno još jedna laž kao i sve ostale koje pišu unutar zakonodavno-pravnog sustava. Tu istine nema pa posljedično tome niti slobode jer je istina i sloboda istoznačna.
    Valtere, dotaknuo si samu srž prirode sustava. Tu nema slobode niti prava, već privilegije i dužnosti i sve će biti ok dokle priznaješ autoritet vladara. Razlika između starih robovlasničkih sustava i “demokracije” je vrlo suptilna. U modernim društvima postoji privid “slobode”, iluzija u koju su mnogi povjerovali, a što u robovlasništvu nije postojalo. Robovi su znali na čemu su i iz tog razloga nisu jako bili zainteresirani za rad i služenje gospodaru. Novija verzija robova rade vođeni mišlju da mogu raspolagati svojim vremenom i novcem kako žele a što nije istina.
    Dakle ovo saznanje zašto su rani kršćani proganjani i da to nema veze sa vjeroispovješću već je čisto političke prirode veliki je korak u shvaćanju prave prirode sustava.
    bravo!

  • ljudsko_biće
    Odgovori

    od čovjeka – čovjeku
    hvala

  • Damir
    Odgovori

    Da, zanimljivo, nitko dosad, koliko znam, nije postavio pitanje o progonu prvih kršćana, a toliko se o tom govori i piše. Očito je i tada, istina bila opasna igračka za sustav. Zapravo ima nekih odgovora skrivenih iza paravana koji guraju vodu na smisao Vladimirovog teksta ( Kao Jehovini svjedoci mi svjedočimo za Isusa, koji u Kraljevstvu sada vlada kao Kralj i koji će uništiti ljudske vlasti koje se suprotstavljaju uspostavi Božjeg pravednog novog svijeta (Danijel 2:44; 2. Petrova 3:13). (Pavao i Sila bili su optuženi da su ”izokrenuli cijelu nastanjenu zemlju“ i da su ’postupali protiv carskih odredbi‘ (Djela apostolska 17:6, 7).(http://wol.jw.org/hr/wol/d/r19/lp-c/2004803) Pa imamo za usporedit primjer iz bliske povjesti i ovdje kod nas, ako sagledamo ponudu sustava Stepincu i njegov odgovor i sudbinu, nećemo sad ulazit u ostale detalje i naklapanja. Iako je tada, da tako kažem, bio u božjoj službi pod okriljem Vatikana, ipak mi se čini da je u tom ratnom i poratnom košmaru bio najbliži stavovima prvih kršćana. No to je samo moje subjektivno mišljenje, u neke velike analize i istraživanja se nisam upuštao. U svakom slučaju hvala Vladimiru na pronicljivosti.

  • Marko
    Odgovori

    U SLO je tako da registrirana vjerska zajednica moze imati neke benificije, kao, drzava placa osiguranje njenim vjerskim radnicima, ili moze dobiti eure za [sta-ja-znam]…

    Ali, vjerska zajednica moze i da se ne registrira i ima sasvim ista prava kao registrirana, samo nema benificija, znaci, od drzave ne moze dobiti nista.

    Jedna od poslednjih registriranih vjerskih zajednica u SLO je Čezvesoljska Zombi Cerkev blaženega zvonjenja (http://cezvesoljskacerkev.weebly.com/), koja je u nekoliko mjeseci svog postojanja na fejsbuku (https://www.facebook.com/CZCBZ) postala peta najjaca religija u SLO.

    Jedna od slatkih stvari koje rade: ispred Skupstine se skupila poveca grupa ljudi sa loncima, tavama i drugim kuhinjskim stvarima i kad su poceli da udaraju sa gvozdjem po gvozdju prisao im je policajac, ali prije nego je mogao ista da kaze, do njega je pristupio mladji gospodin, rekao mu je svoj naziv i poziciju u crkvi i poducio ga da se tu izvodi vjerski obred i da policajac nema pravo da se mjesa u to. I policajac se okrenuo i otisao natrag na svoje mijesto ispred Skupstine.

    Poslednja stvar koja mi se kod njih svidja je ispred nekoliko dana, dopis vladi RS koji navodim. Nadam se da razumijete Slovenščino:

    Spoštovani!

    V Programu razvoja podeželja do leta 2020, ki ste ga sprejeli junija 2014, so bili tudi zapisani pogoji, pod katerimi bi bili kmetje, ki bi se odločili za izpolnjevanje, upravičeni do dodatnega evropskega denarja zaradi prijaznosti do okolja in podnebja. Med temi pogoji je bila v gradivu za sejo vlade zapisana prepoved sejanja gensko spremenjenih rastlin, katere v sprejetem dokumentu ni več. Zakaj se je vlada tako odločila, je sicer njena odgovornost pred celotnim prebivalstvom Slovenije, saj ima Slovenija naravne možnosti za naravno in zdravo preskrbo vsega prebivalstva. Vendar smo, ob poznavanju razmer v državah, kjer ljudje prosto uživajo nasilno gensko spremenjeno hrano, močno zaskrbljeni za naše zdravje in zdravje naših potomcev.

    Zato so bile v naši verski skupnosti – Čezvesoljska Zombi cerkev blaženega zvonjenja, ki je peta največja cerkev po številu vernikov v Sloveniji – že pred časom sprejete naslednje verske dogme, ki zavezujejo naše vernike, da jih v celoti spoštujejo in državo, da zagotavlja pogoje za njihovo spoštovanje:

    1. Vsaka nasilno gensko spremenjena hrana svetemu Zvonu ni ljuba in gensko spremenjena semena so prepovedana v naši presvitli cerkvi!

    2. Sveta dolžnost vseh vernikov Čezvesoljske Zombi cerkve blaženega zvonjenja je, da ko pijejo vodo, pijejo le to iz naravnih virov, ker je le taka voda sveta.

    3. Sveta dolžnost slehernega vernika Čezvesoljske Zombi cerkve blaženega zvonjenja je, da skrbi za ohranitev starih avtohtonih semen za nadaljnje rodove in po svojih najboljših zmožnostih nadaljuje v duhu samooskrbe slovenskega življa na zemlji slehernega državljana, ki jo ima v lasti ali zakupu, ne glede na geografski položaj zemljišča.

    Glede na navedeno apeliramo na vlado RS, zlasti pa na Ministra za kmetijstvo, da na podlagi določbe 5. člena in drugih Zakona o verski svobodi zagotovi nemoteno spoštovanje cerkvenih dogem naše cerkve tako, da prepove vsakršen uvoz nasilno gensko spremenjene hrane, vključno s semeni in sočasno tudi vsako privatizacijo naravne pitne vode.

    Lep pozdrav in Zvon z vami.

    V imenu koncilija nadsvečenikov in nadsvečenic Čezvesoljske Zombi cerkve blaženega zvonjenja nadsvečenik Rok, ustanovitelj, varuh piskra in ponve, 17.8, drugo leto Zombi štetja, 14 uro, 12 minut po vstajenju.

    Evo, toliko da vidite kako se moze i na taj nacin utjecati na ljude da vide idijotizme sistema, da progledaju, i da se zabave ;-)

  • ivo
    Odgovori

    Odličan tekst!
    A ovo iz slovenije… genijalno… zvono sa vama!

    • Marko
      Odgovori

      Slažem se, ovaj koncept jeste genijalan ;-)

      Ima i dubljih implikacija, na primjer:

      – sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom
      – rad Skupstine je otvoren za javnost
      – clan neke crkve ili vjerke zajednice (npr. katolik) moze doci na sjednicu Skupstine, sklopiti ruke i moliti, recimo za dobrobit naroda
      – isto pravo ima i clan Zombi crkve, znaci, moze doci u Skupstinu i moliti se, recimo za dobrobit naroda, udaranjem tave i lonca
      – ako neKKKo zeli da ga udalji, to je gruba povreda osnovnih vjerskih prava i moze se tuziti odgovornu sluzbu i osobu na Evropskom sudu za covjekova prava
      – na sjednicu skupstine moze, naravno, doci vise clanova Zombi crkve, da imaju zajednicku molitvu

      Pa mogu zamisliti kako ce Skupstina da radi ;-)

      U SLO imamo jos jednu crkvu koja za molitvu upotrebljava samo zvona (bilo kog oblika, bitno je da je zvono) i nije registrirana kod drzave, iako je drzavu obavjestila o svom postojanju. Zove se Cerkev Srečnih Zvonov (Crkva Sretnih Zvonova?). I tu postoji jedna zanimljiva implikacija, posto Europska direktiva 2002/49/EC crkvene zvonove ne smatra izvorom buke, pa zbog toga nema problema kad rimokatolicke crkve (zgrade) zvone zvonovima svaki sat (ili jos cesce) i nocu i danju. A clanovi Crkve Sretnih Zvonova ne trebaju neku specialnu zgradu kao sto je zgrada crkve, da zvone. Oni mogu da zvone i nocu i danju u svojim stanovima, i na javnim mjestima (ukljucujuci skole od osnovne do univerze, policijske stanice, ministarstva, Skupstina, sve ulice, parkovi, muzeji, i tako dalje)

      Mozda bi netko hteo da pomocu Crkve Sretnih Zvonova proda svoj stan u stambenoj zgradi? Vjerovatno bi bilo dovoljno da instalira elektricni cekic, koji udara u zvono jedanput u sekundi i onda ide za 10 na odmor… a kad se vrati, ostali stanari u zgradi bi sigurno skupili sve sto trazi za stan ;-)

      • Solarian
        Odgovori

        Evo ga, odlična ideja! Predlažem Valteru i sučlanovima ove edukativne platforme da se organizira vjerska zajednica “Zvono Istine” i da se preko nje zvonjavom istera svako pravo na slobodu koju imamo od rođenja ali nam se oduzelo ili uzurpiralo od strane države i ostalih ilizornih entiteta.

  • an
    Odgovori

    Nas su učili da je do progona došlo jer se nisu podložili božanskoj prirodi c(ez)ara.
    To u praksi govori isto kao ovaj članak. Nisu se podložili njegovom autoritetu.
    Znam sama kada komuniciram sa sustavom i spomenem, više usput, vjersku komponentu, prvo pitanje im je: s kim sam?, Odnosno koja ORGANIZACIJA VJERSKA stoji iza mene. Kada se ne pozovem na nijednu, to je njima kao ono crveno platno biku.
    Dražen, slažem se sa tvoji komentarom.

    “ako sagledamo ponudu sustava Stepincu i njegov odgovor i sudbinu” -Damir
    Razumijem što si mislio i što nisi htio dotaknuti, ali mislim da to dobro govori i da otkriva jednu tajnu. Naime, crkva daje legimitet zemaljskim vlastima (preko svoje inicijative ili predavajući dio autoriteta iz nekih razloga- dnosno ona ga mijenja za “tjelesnu čorbu”). Tito je tražio od Stipinca da se odvoji od Vatikana i ima svoju Hr crkvu. On to nije učinio. Tito je imao na umu “Podijeli pa zavladaj”, jer Stipinac ako je podržavao Vatikan, a jeste, moguće je lako da ne bi imao snage za držati crkvu sam. Odnosno, nije imao pozvanje da to učini. S druge strane da su tada dozvoljene protestanstke crkve, koje su vrlo umjereno dozvoljene, mi kao narod od svih tih odluka ne bi imali neku štetu.
    Ali on nije pristao i time je držao tu nit naroda sa nekakvim vjerskim entitetom.
    Tako je crkva pod komunizmom, vegetirala, “nije talasala”, mijenjajući tako dio autoriteta za “tjelesnu čorbu” odnosno bez borbe vegetiranje.
    Mi smo u to vrijeme ostali, bez vjerskog radija, vjerskih širih novina, praktične javne riječi vjerske (u vezi svakodnevnih briga sistema)…Kada je sistem prošao i crkva osjetila se sigurno, ni onda nije nešto baš napravila, ali kada se protestantizam (koji je zapravo raširen u ratu podsredstvom strane pomoći) usadio do poslije rata, TADA je ozbiljnije reagirala. Ali, povijest se ponavlja. Najveći radovi Vatikana na ovim prostorima su se i dešavali u cilju, i za vrijeme protureformacije.
    Drugim riječima, treba im poticaj za rad na ovim područjima, a najjači im je poticaj otimanje “njihovog” autoriteta na najvišem nivou.

  • an
    Odgovori

    Valter, tekst je posebno dobar. vjerovao ili ne, godinama sam tražila ovakve informacije, nisam bila sigurna u ono što sam sama mislila.

Leave a Comment