Greenpeace Nizozemska je objavio tajne TTIP-pregovaračke dokumente (Transatlantic Trade and Investment Partnership). Mi smo to zato učinili, kako bi osigurali prijeko potrebnu transparentnost i potaknuli raspravu o sporazumu gdje su svi učesnici obaviješteni. Ovaj sporazum prijeti da će imati dalekosežne posljedice za okoliš i živote više od 800 milijuna građana u EU i SAD-u.
Bilo da vam je stalo do pitanja zaštite okoliša, dobrobiti životinja, prava iz radnog odnosa ili privatnosti interneta, trebali bi biti zabrinuti o tome što je u tim dokumentima koji su procurili. Oni naglašavaju snažno protivljenje građanskog društva, a milijuni ljudi širom svijeta su izrazili: Kod TTIP-a se radi o ogromnom prijenosu moći s naroda, na velike tvrtke.
Na istoj stranici možete preuzeti sve dokumente, u cjelini i po poglavlje (na engleskom jeziku), kao i saznati više pozadinskih informacija o sadržaju tih dokumenata i TTIP-a općenito ovdje.
Svi TTIP-dokumenti za preuzimanje su prijepisi originala, radi zaštite vlasnika koji ih je dostavio, jer su u tekst uključeni neki znakovi, na osnovu kojih se može prepoznati tko je vlasnik tog dokumenta.
Što je komentirao Jürgen Knirsch, Greenpeace-aktivist u stvari TTIP-a?
Frage: Pitanje: Kada govorimo o ekološkim pitanjima, kao što su klimatske promjene, to ima puno veze s trgovinom, postoji li neki pozitivni aspekt u tim dokumentima?
Knirsch: Ne, samo još jedno veliko razočaranje, kada se pogleda tih 148 stranica. Rekao sam, to je stanje sredinom travnja. U prosincu prošle godine, imali smo u Parizu veliku konferenciju o klimatskim promjenama, gdje su mnoge države odlučile da ćemo klimatske promjene pokušati ograničiti i dogovorili ciljeve. Niti jednom jedinom odsječku se govori da klima pri trgovini uopće treba igrati neku ulogu.
Frage: Ako ćemo sažeti sve što čuješmo, može li TTIP ipak biti spašen, to znači da sada imamo transparentnost, bilo tko može to komentirati, svatko može poboljšati, ali u skladu sa tvojim stavovima, može li se ovaj sporazum još spasiti?
Knirsch: Ne, najbolje što komisija može učiniti je reći: “Žao mi je napravili smo greške, (pljesak prisutnih) nismo vas obavijestili od samog početka, nismo uključili demokratske strukture”, tek je na pritisak bilo stvoreno malo transparentnosti. Čak su bile uključene i demokratske strukture, parlamenti, ali nedovoljno i najbolja stvar jest (podigao je dokument i ogledavao se uokolo) ovo ovdje baciti u smeće. Počnimo ponovo iz početku, a ne pod pritiskom pod kojima se ovo sve bilo pregovaralo. Svi žele ili kažu, još će sve privesti kraju prije kraja Obaminog mandata. Kad na to pogledam, to je pusta želja, nemoguće je, jer je većina tekstova u zagradama, dakle to još uvijek nisu zajednički tekstovi – još jednom započeti ispočetka pod razumnim uvjetima, ali ne na način na koji je ovo ovdje bilo izrađeno.
(Kada se neki tekst nalazi u zagradi, to znači da jedan od pregovarača nešto ne želi, da je protiv).
Izvornik
http://www.greenpeace.de/themen/umwelt-wirtschaft/oeffentliches-geheimnis
Tko s đavlom tikve sadi , o glavu mu se obijaju!!
http://www.dnevno.hr/novac/obama-nasa-ne-kineska-pravila-918647 hoće “dečko” i pacifik.
Sa đavlom se ne pregovara. Biti pasivan ispod njega, biti s njim 1:1, je samo naša pozicija gluposti i ropstva. Dok se ne zauzme autoritet nad njim, odrede najviše kazne za ovakve pokušaje, svi ovi otpori su samo Sizifov posao, suvišne žrtve, i pitanje je samo vremena za pobjedu ovih ugovora sa vragom.
Nevezano uz temu.drzava hoce ukinut pecate.koji god razlog navedu je laz.sigurno su primijetili da sve veci dio naroda kuzi da se koriste nelegalni pecati.njihov razlog je navodno da se olaksaju administativne barijere.lazu.molim vas da napisete clanak o tome.
Ne mogu oni koji kotiste krivotvorinu ukinuti original, to bi značilo da s pozicije nelegalnosti ukidaju legalnost, zapravo mogu, ali ne legalno, čak ni prema vlastitim pravilnicima, prema tome, breme krivnje u tom slučaju ostaje na njima , sada i u vjeke vjekova, sve dok ne izađu iz stanja laži i prevare. Takvom rabotom zabili bio sebi autogol, jer bi njihov pokušaj da potezom pera izperu prljavu,čak nelegalnu i falsificiranu prošlost, bio dodatno razotkriven i potvrđen, a ujedno bi , takvim potezom poništili, učinili nevjerodostojnim i ono malo prividnih, fiktivnih temelja tzv. društvenog ugovora na koje se još uvjek oslanjaju. Tada bi , verujem, većini ljudi postalo jasno s kim su imali posla i kud vodi daljnja suradnja s tim strukturama..
Kako bilo da bilo, Čovjeku koji znade tko je i što je i s kim ima posla i kako stvar funkcionira, svejedno je, On zna da laž, prevara i krivotvorina nikad neće postati istina. Pošto su u laži kratke noge, stvar je jasna.
Preporuka—- u arhivu kopirati što više neispravnih (falsificiranih) pečata, iz što više raznih institucija ili tzv. tjela javne vlasti kako bi ih naknadno koristili za osporavanje razne nelegalne i krivotvorene dokumentacije, da ne bi bilo —nismo znali–.
možda(?) da uneseš u svoj ugovor – “objava o nepostojanju osobe”
“odredbu” da sve pravne i fizičke osobe u korenspondenciji s tobom(čovjekom),
moraju koristiti pečat inače je sve šta napišu “ab initio” – ništavno od početka.
Pečat je vrijedan onoliko koliko jeste imaocu istoga: najbolji dokaz su svi arhivski dokumenti, pohranjeni u osobnom ili arhivsko-muzejskom vlasništvu, jer, već dugo, nemaju nikakvu službenu vrijednost osim antikvarne ili, u najboljem slučaju, historiografske.
Države se mijenjaju a bezvrijedni pečati ostaju.
Ko je zaradio kroz pečate je najmanje važno — država je u jednom trenutku odlučila da joj odgovara metastaziranje pečatâ, podržavši sve one koji su bili voljni poslovno učestvovati u takvoj birokratskoj igri.
To što se i privatni ili poludržavni sektor okoristio time nije odgovor nestanka pečata.
Kada se kvantitet počeo begranično širiti ugušio je nekadašnji početni kvalitet, čime je pečat postao bezvrijedan i država ga je prirodno ukinula.
I nema povratka na pečat, nikad više: evolucija ide dalje.
😉
Kako rekoh iznad, živom Čovjeku je svejedno, štoviše, bez vjerodostojne ovjere svaki dokument se pretvara u mrtvo slovo na papiru i potpuno je bezvrijedan i beznačajan (takvih svatko od nas može napisati koliko ga volja). Hoće li u sustavu mjenjati način ovjere dokumentacije s kojom će sa mnom komunicirati, za to moraju dobit moju suglasnost, to ne mogu učiniti jednostrano, jer tada bi i ta obluka bila protuzakonita kao i one prethodne koje smo iz neznanja popušili. Na kraju krajeva, svatko od nas je korisnik i izvršitelj, koji može u bilo kojem trenutku povjereniku ( tzv. službeniku-slugi) otkazati povjerenje, da ne kažem , dati otkaz.
Niko nikom niti daje dopuštenje niti ga može oduzeti.
Panamski dokumenti, Snowden, Wikileaks, Arapsko proljeće (gdje su najznačniji čimbenik bile žene, dominantno šovinističko-patrijarhalnih i zaostalih društava) najbolji su dokazi prijespomenutog.
To je istinski pečat nečeg mnogo većeg, što bi čovječanstvo, uz ubrzano tehnologizaciju, moglo humanistički spasiti.
😉