Napisao Larken Rose.
Pitanje abortusa nije zapravo libertarijansko pitanje. Nije ispravno počiniti agresiju prema drugima. To je sve što libertarijanizam zagovara. Pitanje KADA se točno ta stvar unutar žene ”računa” kao čovjek je biološko/religiozno/matafizičko/filozofsko pitanje, i jedino je to pitanje važno. Razlog zašto ima libertarijanaca na obje strane rasprave, leži u tome što se ne slažu oko toga kada/i-da-li-uopće možemo fetus računati za čovjeka.
Na žalost, obje strane naginju izbjegavanju tog jedinog pitanja koje je uistinu važno. Oni koji kažu, ”Imam pravo uraditi što god me je volja s vlastitim tijelom!” preskaču to pitanje, i naprosto PRETPOSTAVLJAJU da se ono ne tiče i još nekog osim njih. A oni koji ukazuju na svete spise kako bi objavili da se radi o još nekom osim njih i to odmah po začeću, očito u to ne mogu ubijediti ljude koji ne dijele njihova religiozna uvjerenja.
Na znam iz kojeg razloga bi moje mišljenje o tom biološko/metafizičkom pitanju bilo vrednije od ičijeg tuđeg. Također, ne mogu povući jasnu liniju kod tog pitanja. Kada je riječ o samo jednoj stanici, ne mogu zapravo vidjeti njezino uništenje kao umorstvo. Kada je beba na pola svog puta da bude rođena, ne mogu NE vidjeti njezino uništenje kao umorstvo. Ne znam kako bih mogao povući jasnu liniju bilo gdje između.
IPAK, reći ću ovo: potrudio bih se dati sve od sebe kako NE bih ubio nešto što bi jednog dana MOGLO postati nevino ljudsko biće.
Zamislite tri kutije kako leže na autocesti i da znate kako jedna – i samo jedna od njih – u sebi ima dijete. Biste li pregazili ijednu od njih pa rekli, ”Pa, u njoj vjerojatno nije bilo dijete…”?
Dakle, to je moje, možda precijenjeno mišljenje o abortusu. Primjena libertarijanizma uopće ne daje odgovor na taj problem, i neće biti odgovora sve dok se ne ustanovi ljudskost toga čina. Nakon što se to odredi, odgovor na pitanje abortusa biti će vrlo jednostavan.
sjetimo se priča o Anastasiji, u jednoj knjizi se priča o telegoniji, to je dovoljna informacija da se donese odluka.
Ah, abortus to vječno pitanje. Ja osobno mislim da je priča o abortusu rasprava o bubuljici na guzici bolesnika koji se nalazi u terminalnoj fazi raka kostiju. Dokle god amerikanci ali i ostali legalno ubijaju tisuće i milijune pod krinkom borbe protiv terorizma ili bilo kojom drugom. Sve dok su GMO hrana, kemoterapija,cijepljenje, smrtna kazna legalni pričanje o abortusu je deplasirano. Priča o abortusu može jedino i uvijek biti samo privatna priča roditelja “djeteta” i ničija druga jer se nitko nema pravo mješati u živote drugog, te tako roditelji snose potpunu odgovornost za napravljeno. Pričao koju javnost, ali i velika količina ljudi “puši” i o kojoj vole raspravljati i debatirati, a to je “svetost života” je samo jedna bullshit story kao i mnoge druge, koje fenomenalno opisuje najveći razotkrivač sranja ikad, George Carlin.
https://www.youtube.com/watch?v=AvF1Q3UidWM
Spajanje spermija i ženske jajne stanice u maternici je početak (uzvišenog)stvaranja. Prema tome, od tog trenutka pa nadalje, do poroda, moguće je učiniti pobačaj. Naravno da pobačaj nije rasuta sperma ili neoplođena jajna stanica. Nadalje, odluči li se netko za pobačaj, odlučio se za nešto što je suprotno uzvišenom stvaranju, pošto je u pitanju živo biće, takovu odluku možemo nazvati zločinačko razaranje. Pritom , naravno , znamo koje su to sile i energije koje stvaraju, a koje su one koje razaraju. Naravno da će naša slobodno volja odrediti naše opredjeljenje, ali isto tako posljedićno i posljedice našeg opredjeljenja.
No, kad je abortus na tapeti, ne mogu, a da ne otvorim samo neka, od mnogih, pitanja koja se nameću na ovu temu.
1.—Zašto tzv. hrvatski političari koji navodno promiču život, prešutno podržavaju nekoliko desetlječa star tzv. zakon kojim je pobačaj ozakonjen, tj. legalan?
2.—Zašto tzv. razne udruge i organizacije, vladine i nevladine koje se , kak ti bore i zalažu za život dostojan čovjeka, prešutno podržavaju legalnost pobačaja?
3.—Zašto, prvenstveno “KAPTOL”, tzv. institucije rimokatoličke crkve i crkveni kler, a potom i ostale crkve i vjerske zajednice, prešutno podržavaju legalnost pobačaja, iako njihovo djelovanje, navodno, počiva na vrednotama i načelima, upravo suprotnim načelima spomenutog zakona.
4.—Zašto se spomenuti u točki 3. druže i surađuji sa spomenutima u točki 1. i 2. i zašto se te suradnje srame , upravo toliko kojiko se srami kobila koja pravrne kola sa sjenom?
Kažu da je, SAMO, prema statistici u proteklih 25 godina, u Hrvatskoj ubijeno preko 620 000 novorođenčadi u utrobi majke. Tu rabotu je netko morao “blagosloviti”. Ako nisu ovi iz točke 1. 2. i 3., neka mi netko kaže tko je?
Sasma je interesantna društvena nebriga spram majčinskih osjećaja, pri čemu je debatiranje o prijespomenutom gotovo nepostojeće: je li žena, buduća majka ili nemajka, sretna ili nesretna kada pobaci ili rodi?
To je zapravo temeljno pitanje koje ne mogu probaviti ni zadrti šovinisti ni lažno avangardne feministkinje.
Ono što je moja istina ne mora biti i nekoga drugoga, dočim je svačija biologija, također, još jedan dodatni segment priče za sebe i priče po sebi.
Pri svemu tome univerzalizam generaliziranja je najpogubniji.
Čovječanstvo je tisućljećima na klackalici jer ne prihvata ekvilibriranje u najpozitivnijem smislu — postojanje u razvnoteži.
Zato je ženomrscima prirodno proglašavati velike naučnike antifeministima, dok žene o istima progovaraju kao o celibatlijama… kako nemušto i kako neznalački i patetično to zvuči.
Zar je to teško reći?, da je Tesla zagovarao ni matrijarhat ni patrijarhat već poliandriju.
😉
Konspirator je ukazao (možda ne htjenjem) na po meni glavnu stvar…dok god novac ima veze s ubijanjem, dok god je prisutan glavni ako ne i jedini razlog ubijanja ljudi, fetusa, oplodjenih jajnih stanica dotle će biti onih za i onih protiv inače svi bi bili protiv ikakvog ubijanja dapače ta tema bi bila prosta i oskrvnjujuca…danas svi mirne duše gledaju snuff filmove, sudjeluju u snuff raspravama, tako smo nisko uvučeni u to ludilo…i žao mi je ovo je jedina tema gdje ne mogu reći sve što mi je na duši…nekako sam iznenadjena da je došla ova tema na red…Zvono istine mi je najbolja “stvar’ na netu