Analiza parlamentarnih izbora

 In IZLAZAK IZ ROBOVLASNIŠTVA, Kontrola uma

Rezultati parlamentarnih izbora 2015. su poznati:

Domoljubna koalicija predvođena HDZ-om – 56 + 3 dijaspora

Koalicija Hrvatska raste predvođena SDP-om – 56

Koalicija nezavisnih lista MOST – 19

Koalicija IDS-PGS-Lista za Rijeku – 3

HDSSB – 2

BM 365 – 2

Živi Zid – 1

Koalicija Uspješna Hrvatska – 1

Nacionalne manjine – 8

Ono što ovog trenutka nije poznato je kako će, i hoće li uopće, ikome biti moguće sakupiti 76 zastupnika koji su potrebni za ikakvo djelovanje unutar demokratskog sustava vlasti – što god kome to značilo.

Što se dogodilo na ovim parlamentarnim izborima u odnosu na prethodne?

Idemo pogledati – jedina razlika na koju bi trebalo obratiti pažnju je u tome, što je HDZ na prošlim izborima nastupio samostalno, osim u dvije izborne jedinice gdje su koalirali s Kerumovom HGS – što je rezultiralo i mandatom najneaktivnijeg i najnevidljivijeg zastupnika u Saboru ikada u povijesti, ili s Demokratskim centrom, tako i tako satelitom HDZ-a koji je bio predvođen Vesnom Škare-Ožbolt. Ako i te dvije lokalne HDZ koalicije podvedemo pod glasove HDZ-a, raspodjela mandata 2011. izgledala je ovako:

HDZ – 47

Kukuriku koalicija predvođena SDP-om – 80

HDSSB – 6

Hrvatski laburisti – 6

Neovisna lista Ivan Grubišić – 2

HSS – 1

Koalicija HSP dr. Ante Starčević i HČSP – 1

Nacionalne manjine – 8

Nakon što usporedimo 2015. i 2011. godinu, ovako na prvu bismo mogli reći da je HDZ značajno napredovao, s 47 + 1 (HSS) mandatom na 59 mandata, Koalicija Hrvatska raste je značajno nazadovala sa 80 mandata na 56 + 3 (IDS-PGS-LZR), a apsolutni hit ovih izbora je MOST, kojeg nije bilo na prethodnim izborima i koji su osvojili 19 mandata. Hrvatski laburisti su u protekle 4 godine izgubili priliku da se profiliraju kao ozbiljna stranka kojoj fotelje nisu primarni cilj, jednako kao i HDSSB – što se i da iščitati iz izbornih rezultata vrlo jasno. Ivan Grubišić je vjerojatno u protekle 4 godine shvatio da u svojim poznim godinama ima pametnijeg posla od grijanja saborske stolice pa se nije niti kandidirao. Milan Bandić i njegova BM delali-bumo-365-dana-u-godini nova je parlamentarna stranka, kao i zombi-koalicija Uspješna Hrvatska, kao i Živi Zid, nošen na krilima nedavnih predsjedničkih izbora gdje je Ivan Vilibor Sinčić odigrao zapaženu ulogu. Iako, koliko čujem, postoji veliko razočarenje među ovim posljednjima. Očekivali su puno više mandata. I naravno – standardnih 8 mandata ide nacionalnim manjinama u oba slučaja.

Kada se odmaknemo malo unazad i pogledamo te rezultate s malo više promišljanja, mogli bismo na drugu reći da su u HDZ-u shvatili da nemaju dovoljno snage sami sakupiti dovoljno glasova, pa su ovaj puta odlučili sakupiti svaki promil glasova koji se inače razbaca zbog D’Hondtove metodologije obračuna glasova između malih lokalnih strančica, jer Hrvatska je prepuna malih sredina, malih općina, sela i gradića gdje su neprikosnoveni pobjednici na lokalnim izborima tzv. lokalni šerifi iz minornih strančica desne orijentacije koje niti najmanju šansu nemaju za ulazak u Sabor. Ali eto – 0.1% + 0.3% itd. – Domoljubnoj koaliciji HDZ-a donijelo je ovaj puta privid snage zbog porasta broja mandata za 11 u odnosu na prethodne parlamentarne izbore.

BIRAČI su bivšim kukurikavcima, dojučerašnjim ”vladarima” Hrvatske okupljenima u novu-staru koaliciju novog imena Hrvatska raste, rekli što su im imali za reći o tome što misle o njihovom ”vladanju” u protekle 4 godine. Pad za 11 mandata mjesta neosporan je dokaz za to.

Idemo se na kraju analize koncentrirati na te dvije, po mandatima, najbrojnije koalicije.

Prva ima samo prividan rast, zbog pametnijeg pristupa ovim nego prošlim izborima.

Druga ima evidentan pad.

Zaključak bi bio slijedeći – prvima se i dalje ne vjeruje, a drugi su izgubili dio povjerenja koje su nekada imali.

Glasovi su otišli trećima – i to neosporno dio glasova koji su nekada bili čvrsto u rukama prvih ili drugih.

Što znači da BIRAČI i dalje, u velikoj mjeri, od dva zla odluče odabrati ono za koje smatraju da je manje zlo. I dalje smatraju da s ovakvim sustavom možemo prosperirati kao zajednica – jer smatraju da netko mora vladati, pa biraju one za koje misle da će napokon to napraviti kako spada. Vrtnja u krug karakteristična je za takav mentalni obrazac razmišljanja. Uvijek će završiti takvo razmišljanje na istoj polaznoj točci – društvu koje ima vladara, kako god ga nazvali – car, kralj, imperator, diktator, parlament, vlada itd. U svakom od tih slučajeva riječ je o vladaru izvan njih samih, što je posljedica nerazumijevanja suštine ćovjeka i toga što on jest. Ne znaju ti BIRAČI, još uvijek, tko oni sami jesu.

Zaključio bih ovu kratku analizu riječima:

Onaj koji vjeruje da je odabrao manje od dva ZLA – vjeruje da je vlast nužna. Dakle – vjeruje da je vlast nužno ZLO, što je jednako vjerovanju da je ZLO nužnost.

Eto – takva su državistička uvjerenja, kada ih razložimo na proste faktore… neprirodna i kontradiktorna. Smatram temeljem vlastitog iskustva kako u svojim svakodnevnim životima ti ljudi niti ne vide kontradikcije unutar samih sebe, jer znam mnoge među njima koji smatraju da su sasvim dobri, pošteni i moralni ljudi, ali, oni uopće nisu svjesni da vjeruju u – zlo. I naljute se na mene kada im to kažem. Možda bi trebalo na pametniji način ukazati im na tu činjenicu, kako bi oni sami mogli doći do tog zaključka, pa možda neki od njih nešto po tom pitanju poduzmu i odluče okrenuti leđa onome što je zlo.

Mnogi još spavaju. Neka spavaju. Mnogi se i bude. Neka se bude. Rekao bih da je era spavanja na svom zalasku, i nemam nikakvih sumnji da će spavača svakim danom biti sve manje i manje.

I JOŠ JEDAN VAŽAN PODATAK:

2011. glasovalo je oko 2.447.000 BIRAČA.

2015. glasovalo je oko 2.304.000 BIRAČA.

Razlika je 143.000 – velik je to broj. Rekao bih da je riječ o ljudima koji su u protekle četiri godine onako sneni, protrljali oči i zapitali se – gdje sam to ja? Moguće su neki od njih nakon toga i spoznali gdje su, a moguće je da su neki od njih spoznali i onu najvažniju stvar – tko su oni?

 

Recent Posts
Showing 2 comments
  • gordan
    Odgovori

    Ovi u zadnju spomenuti nisu najvažniji, već jedini važni…ostalo su birači
    Pa ne netko kaže da sindrom stotog majmuna ne radi…ovako i/ili onako…kakogod okreneš radi

  • Damir
    Odgovori

    Da se nakratko spustimo u zonu tzv. izborne groznice. “Ono što ovog trenutka nije poznato je kako će, i hoće li uopće, ikome biti moguće sakupiti 76 zastupnika koji su potrebni za ikakvo djelovanje unutar demokratskog sustava vlasti – što god kome to značilo.” Kažeš

    Ni mi jasno, ako se svi tzv. političari diče tzv. demokracijom, zašto bi povjerenici u tzv. vladi morali biti jednobojni, ako je sabor šaren, zašto ne svakom prema udjelu, pa neka se kuhaju u istom loncu kako bi iznjedrili kvalitetnu odluku.(Ako kuhate grah u vodi, to je bljutavo jelo, ako ne dodate začina ,luka, soli, mrkve, celera, suha rebrica, lovorov list itd.

    Ako se pak ne mogu dogovorit, zatvorit ih kao kardinale u konklavu, uskratit jelo , piće , plaću, ako treba i prozore zazidat o njihovom trošku sve dok odgovorna odluka ne bude donesena, koga nema s jakim opravdanjem neka kupi prnje, popunjava prva zamjena. Ovo smatram demokracijom, ono gore citirano je autokracija. Pozdrav

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje