Izvor: Kontrola Uma
Za vrijeme Jugoslavije parking se nije plaćao koliko mene pamćenje služi. Nije ga nitko niti mogao naplaćivati, jer nitko nije bio vlasnik parkirnog prostora. Svi javni prostori vodili su se kao „Općenarodna imovina“ što u biti znači da nitko nije imao vlasništvo niti dodatna prava nad takvim prostorom.
Nakon krvave borbe za samostalnošću i ukidanjem mrske nam socijalističke tvorevine izorili smo se i za pravo naplate parkinga. Magičnim pokretom pera i pravnih instituta na nešto što je nekada pripadalo svima, ukazanjem duha svetoga sabor je donio rješenje (izvršio pretvorbu) kojim se država i gradovi mogu uknjižiti na općenarodnu imovinu. Kako su to uspjeli, kojim pravnim slijedom ili pravilom nije jasno, pa stoga to pripisujem u područja čuda i proviđenja.
Pravni argument upisa trgovačkih društava „REPUBLIKA HRVATSKA“ ili recimo „GRAD ZAGREB“ bio je slijedeći. „Mi smo donijeli takav zakon i on se kao takav mora poštovati i provesti, točka.“
Podsjećam na pravnu maksimu ili načelo koje je iznad zakona koje kaže da pravna radnja koja je ništavna od početka nemože postati legitimna protokom vremena. To naravno ne spriječava mafijaško-komunalno-državno-pravosudni aparat da krene sa fiskalnom akcijom zvanom „Naplata parkinga.“
Prvi put sam se susretao sa ovim problemom prije tri godine u Split parkingu sa dvije kazne i pokušaja naplate koje nikad nisu došle do nikakvog finala za divno čudo. Pretpostavljam da je razlog tome što sam sklopio sa njima ugovor o arbitraži. Ali moguće je i da se varam, nećemo nikad znati.
Prije nekoliko mjeseci prijatelj me tražio za pomoć u vezi istog problema i tada sam otkrio šokantne stvari. Dakle taj prijatelj koji vozi auto, a koje nije registirano na njega iako je njegovo parkirao je u Sisku i nije platio parking. Kazna i zahtjev za parkingom dolazi na adresu vlasnika vozila koje sa tim vozilom već jako dugo vremena nema nikakve veze. Vlasnik se brani da nije on vozio auto. Svi se oglušuju na to, nikoga nije briga. Dolazi na kraju i do suda gdje moj prijatelj dolazi svjedočiti da je on taj koji je vozio auto i parkirao ga i da je to zapravo u biti njegov auto, samo igrom slučajnosti prepis još nije napravljen. Odvjetnik tuženog traži odbacivanje slučaja radi pasivne legitimacije (krivi tuženi), jer je jasno da upisani vlasnik vozila nije taj koji je parkirao vozilo. Sutkinja odbacuje zahtjev i presuđuje u korist komunalnog poduzeća, jer je ulaskom na parking sklopljen ugovorni odnos!?!?!?!?!?
Nebuloza koju nikako nisam mogao progutati je termin sklapanja ugovora, jer očigledno da u zakonu ne postoji direktna odredba o naplati i načinu naplate parkinga. Ako nema zakona moramo se za nešto uhvatiti da donesemo pravomoćnu presudu. Tada to obrazloženje sklapanja ugovora dobija potpuno novu definicju vjerojatno nikad viđenu u bespućima pravne iluzije. Sutkinja tvrdi da je vlasnik vozila koji je bio 5000 km udaljen od mjesta događaja sklopio ugovor sa koncesionarom parkinga. Kako, bog te jebo? Kako je uspio sklopiti ugovor, kojom radnjom, kojim činom, kojim djelovanjem? Zamislite situaciju da je vlasnik vozila u komi u bolnici već 6 mjeseci i dobija presudu da mora platiti parking, a čovjek više nije skoro niti živ. Stvar je potpuno ista. Iako je vlasnik dokazao da nije bio prisutan i da nije napravio nikakvu radnju kojom bi iti aludirao na pokušaj sklapanja ugovora, presuda ostaje, jer je on upisan u evidenciju MUP kao vlasnik i točka. Aha, sad mi je jasno. Auto je sklopilo ugovor sa parkingom, jer se i ono smatra osobom u prometu, a vlasnik vozila obzirom da ono nije punoljetno odgovara za postupke istog. To je jedino donekle logično.
Proces ide dalje na županijski sud sa kojeg dolazi potpuno isto rješenje koje ukratko kaže slijedeće: „Boli nas kurac gdje je bio vlasnik vozila, jeli živ, mrtav ili je u komi. Isto tako zaboli nas kurac tko je stvarno vozio auto, ušao na parking i možebitno sklopio ugovor sa koncesionarom. Boli nas kurac za stvarne okolnosti, jer ovaj postupak nema veza sa stvarnim događajima. U odluci grada Siska piše da plaća Vlasnik i nepobitno je utvrđeno u registraciji MUP- a tko je vlasnik, pa je stoga on i kriv.“
Plati robe!
Apsurdnost ovakve presude dovodi do toga da bi istim pravnim postupkom grad mogao odrediti da je tetka vlasnika vozila odgovorna za parking i ako se utvrdi rodbinska relacija tada ona teba platiti koncesionaru. Ako vlasnik ima više tetki onda djele troškove proporcionalno. Ideja koju protežiraju administratori suda da je vlasnik taj koji je odgovoran za auto je idiotska ali i protipravna, a koristi se samo iz razloga jer gradovi ili koncesionari nemogu utvrditi tko je vozio auto ili nemaju zakonske mogućnosti utvrditi isto, pa neka plati vlasnik, koga jebe je li vozio ili nije.
Ovakve presude širom otvaraju vrata pronevjera za vozila kojima je vlasnik lizing, banka ili možda rent-a car. Baš me zanima kako bi u ovakvim slučajevima presudila naša bogom dana pravosudna administracija.
Danas sam dobio napismeno jedno predivno iskustvo kojeg je prošao i još prolazi poznanik iz Rijeke, a kojeg je sažeo jer bi bilo preveliko da se u detalje o njemu piše. Tip je bio jako hrabar jer je bez obzira na trošak odlučio proći kroz iskustvo Pravosuđa. Iako će ga to iskustvo vjerojatno koštati, ono što ja mogu reći je da svako znanje i dobro iskustvo treba dobro platiti i ta škola vrijedi svake lipe. Iako proces još nije gotov vjerojatno nitko od nas čitatelja ne gaji nikakve iluzije ili živi u romantičnom svijetu u kojem pravda pobjeđuje, pogotovo ne ona pravda koju nam ovi nude.
U nastavku pismo od hrabrog riječanina:
Želim podijeliti s tobom jedno iskustvo, najprije opisno, a ako želiš mogu i dokumentirati.
2015 ste došao mi zahtjev od tvrtke koja se bavi reketom po parkiralištima, naziva LIBURNIJA PARKING da im platim dnevnu kartu za parkiranje- 60 kn
ma nije da nemam tih par krivotvorenih kuna, nego sam se zainatio jer taj dan doista nisam vozio svoj auto, nisam bio tu, već stotinjak kilometara dalje. Rekao sam idem vidjeti što se tu može učiniti , pa nešto sam i naučio na tom zvonu istine, valjda oni znaju, a za svaki sam slučaj stavio i 1000 kn sa strane ako popušim:-)
I tako sam krenuo sa osporavanjem naloga i poslao jedno pismo agentu njihovom, davši mu pritom prekluzivni rok za odgovor, službeno u roku nije došao nikakav odgovor, već je nakon isteka došlo pismo agentice u kojem se navodi da temeljem odluke grada Opatije moram platiti tu kartu. Kako službeno (preporučeno) nije došlo ništa, nakon tog pisma šaljem ponovo zahtjev za dopunom podataka tom istom agentu-zapravo agentici i tu staje priča na neko vrijeme.
Zatim stiže rješenje za ovrhu, protiv kojeg u roku šaljem poduži prigovor, e onda stiže poziv za sud, ali gle dan prije ročišta stiže podnesak tužitelja odlazim na sud i tražim odgodu radi nemogućnosti i kratkog roka za očitovanje po podnesku sutkinja općinskog suda u Opatiji, najprije inzistira na tome da utvrdi jesam li u tom času(parkiranja) to vozilo bilo moje, te nakon toga odgađa i zakazuje novo ročište
u međuvremenu proučavam pamflet koji su mi poslali i to su se dobro potrudili riječ je o tridesetak stranica materijala, pa čak i primjera sudske prakse gdje suci uvijek odlučuju u korist tvrtke koja nezakonito naplaćuje parkiranje. No cijeli pamflet je gomila gluposti i nagađanja i mišljenja.
No proučavajući taj pamflet i sve moguće i nemoguće poveznice ne nalazim ama baš nijedan zakon koji propisuje nalaže ili odobrava naplatu parkiranja te se odlučujem na obranu da jednostavno tražim od tužitelja da decidirano navede zakon po kojem navodna tvrtka smije naplaćivat parkiranje na javnim cestama.
Na ročištu ponovo ista priča, sutkinja traži od mene priznanje da sam u trenutku parkiranja ja bio vlasnik vozila .
Zatim pita tužitelja da li odustaje od tužbe. Kako je izgleda sve tako lijepo složeno i namješteno tužitelj, zapravo odvjetnički ured čak ne šalje odvjetnik , već neku smotanu vježbenicu, jer vjerojatno ionako nema šanse da izgube.
E tu nastaje problem
Tražim da se decidirano da zakonska odredba po kojoj naplaćuju parkiranje.
Vježbenica izbezumljeno traži pomoć sutkinje i izmuca da je to čl.5 st.2 zakona o sigurnosti prometa na cestama, tada ja vadim zakon i naočale i važno čitam taj zakon i glasno kažem da nema u tom članku nijedne riječi koja govori u korist naplate parkiranja iako je za mnoge stvari naplata spomenuta, kao na primjer premještanja nepravilno parkiranog vozila.
Tada vježbenica govori sutkinji da je to doneseno odlukom grada Opatije i da sve piše u podnesku, tada se sutkinja obraća meni i i kaže mi da već sve piše u podnesku, kažem, zakon, dajte mi zakon, zakonsku odredbu . Tada sve prelazi okvire poznatog i vidim da vježbenica naglo blijedi i unezvjereno gleda sutkinju tražeći pomoć, sutkinja tada kaže nećemo više, sve već piše.
Sastavlja se zapisnik u kojem se utvrđuje da obije strane zadržavaju svoje pozicije, ja u očitovanju , a tužitelj u podnesku, vježbenica žurno potpisuje zapisnik i bježi iz sudnice sa suzama u očima, sutkinja me oštro gleda, bijesna što sam rasplakao tužitelja. Tada kažem sutkinji da je u zapisnik trebalo upisati da tražim da tužitelj dokaže temeljem koje zakonske odredbe traži naknadu, jer je riječ o javnim cestama. Nakon toga kaže da sve piše u odlukama, ja je pitam od kad sudovi sude po odlukama izvršnih odbora kuglane i sličnih organizacij, a ne po zakonu i ustavu. Poslije mi je bilo žao žene, iznervirao sam je, ali jebiga što ću joj ja, našla se na krivom mjestu, u tzv REPUBLICI HRVATSKOJ ne postoji ama baš nijedna odredba , nijedan zakon koji spominje naplatu parkiranja, NIJEDAN.
POSTOJI DODUŠE NEKAKVA ODLUKA USTAVNOG SUDA KOJOM SE UTVRĐUJE DA JE NAPLATA USTAVNA (nn148/2008 pod red. br, 23) no i ta odluka nema temelj u zakonu, ne može ni imati, a ustavni sud odlukama ne može donositi zakone, pa se sve opet vraća na zakon. JEDINI NAČIN DA NAPLATA PARKIRANJA POSTANE ZAKONITA JE DA HRVATSKI SABOR DONESE TAKAV ZAKON
naravno tu priča kreće u smjeru psa i jaja
čekam što će doći sa suda iako ne sumnjam u ishod
Parkiranje je jedan od reketa koji svi plaćaju i zasad , nema scenarija koji bi mogao prekinuti tu praksu a sve zbog famozne odluke ustavnog suda narodne novine 148/2008 pod rednim brojem 23 sudci se drže te odluke iako je nejasno kako to ustavni sud može donijeti odluku koja nema temelja u zakonu i čemu onda sabor donosi zakone ako to može i ustavni sud
sporna odluka je zapravo , kako kaže Mirjana Pavić gomila gluposti koja nema veze sa zakonitošću naplate no ono što je sporno u cijeloj stvari je to kako doživljavamo to poniženje i taj reket, to: MORAŠ PLATITI POD SVAKU CJENU
Kako se osjećaš kad dobiješ na kućnu adresu nalog za plaćanje dnevne karte, a znaš da nisi bio tamo znaš da te čekaju svakakva sranja na tom putu, pišeš zahtjev da ti dostave bilo kakav dokaz da si upravo ti parkirao, stiže poslije isteka roka njihov odgovor da je ugovor zapravo sklopljen sa vlasnikom vozila iako vlasnik sam ne mora biti prisutan.
Kako je moguće bez mene sklopiti ugovor sa mnom? E tu popizdiš stoposto ponovo šalješ zahtjev za dopunu podataka ignoriraju sve što šalješ iako upozoriš agenta da ćeš upravo od njega naplatiti štetu stiže prijedlog za ovrhu sa prijetnjom da će , ako sad ne platiš poslije biti puno puno više, e tu sad malo počinje crv sumnje bušiti samopouzdanje i straha malo ima ali i bijesa , prkosa, nisam dobio ništa od njih i ne želim ništa platiti , neka na sudu dokažu da su u pravu.
Čekanje
Čekanje
Šalju poziv za sud i to par mjeseci prije, valjda u nadi da ćeš zaboraviti uopće doći na sud
Čekanje
Dan prije suđenja dolazi pamflet, cijela knjiga sa dodatcima , podnesak tužitelja, e tu se već javlja panika, što sve tu može pisati, masa odluka zakona poveznica, nema šanse da to sve istražiš do sutra, to ne bi uspjelo ni uhodanom pravniku a kamoli laiku koji je jedino zahvaljujući internetu donekle upućen u zakone, ali ne i praksu suda.
Raspitivanje
Jedna poznanica kaže, odgodi suđenje bar na osam dana jer to imaš pravo po zakonu , da stigneš odgovoriti, očitovati se o podnesku.
Olakšanje
Metaproces podneska, mogućnosti, istraživanje raspitivanje i na kraju spoznaja da iako o tome u zakonu nema ništa, suci uvijek presuđuju u korist tvrtke za naplatu.
Kako je to moguće?
Suđenje:
Osjećaš se kao David protiv Golijata, no tad se koprena miče i vidiš svu bijedu sudskog procesa, zapitaš se kako su ovi dospjeli na ta mjesta, pa nebi im dao nacrtane ovce čuvat
to te malo ohrabri, ali i ne možeš vjerovati da, ti, gotovo nekompetentni likovi mogu odlučivat o tebi, pače mogu te uništiti samo ako to požele bez obzira na zakone i pravdu, ONI su ti koji kažu na kraju što je istina. Dobijaš mjesec dana za pripremu ročišta, istažuješ, čitaš, raspituješ se i umjesto da je jasnije , sve je kompliciranije što više istražuješ jedni kažu nema toga u zakonu, nigdje , ni jednom riječi, to je protupravna naplata drugi ti šalju odluke, poveznice sa zakonom o koncesijama, zakonom o obveznim odnosima i koješta drugo šaljem očitovanje, savjet mi daje poznanica, obavezno osim preporučenom poštom, poslati očitovanje i mejlom, jer se prave da su to zagubili.
Zamisli to se stvarno događa na sudu, sutkinja pita za očitovanje, ja joj govorim da sam poslao preporučenom poštom, ona kaže nismo to dobili, ali gle čuda vježbenica ima to očitovanje i to original, kako? Tada sutkinja kaže da je dobila samo ovo mejlom
nevjerica, gdje mi je priznanica o dostavi, u jebate, nisam je valjda izgubio.
I tako na sudu spoznaš da su tužitelj i sudac u istom taboru, kolege i da zapravo vrlo dobro surađuju i potpomažu se. Korupcija, želiš to raskrinkati, jebu te za par kuna a Todorići će proći lišo, tražiš u mislima mač da ih isječeš na komadiće i tad shvatiš nije korupcija u pitanju, nego im se živo jebe i za zakone i za pravdu, ionako na kraju ni tužitelj ni sudac za ništa ne odgovaraju.
zašto pas liže jaja?
Tada dolazi prihvaćanje s početka priče, pa ima onih tisuću kuna sastrane koje sam pustio ako popušim, teško ih je zaraditi, a li valjalo je vidjeti i sustav iznutra, koje je to SRANJE
nema tu ni „p“ od pravičnosti i zakonitosti, to su samo interni dogovori i muljanja, a da slučajno ne dođeš na ročište vjerojatno bi pričale o tome gdje će na skijanje ove zime i elegantno donijele presudu. Na početku mi je još jednu stvar prijateljica rekla, neće ti oni oprostiti, najbolje je da prihvatiš to i platiš.
E zato ti pišem
Ima li uopće ijedna mogućnost da se tome stane na kraj, da se toj odvratnoj hobotnici sa krakovima posvuda , valjda i u nama samima, zavrne s glavom jednom zauvijek nije to samo parkiranje, ima toga u svim porama života a ne mogu sada otići na pusti otok i napustiti sve što volim, poput sv Gaudenta koji je prokleo zmije otrovnice:-)
Ali ipak bar sam probao
Zahvala hrabrom riječaninu što se odvažio napraviti korak u sistem da bi vidio svu njegovu trulež i jad. Ono što zasigurno znam jest da ga se više neće plašiti jer je jednom za svagda demistificiran.
Iako je će cijeli ovaj postupak stajati čovjeka velike gnjavaže i više novca ipak smatram da je potrebno ulaziti u iste jer ni sudovima niti odvjetnicima nije lako nositi se sa svojom lažima na ovakvim procesima. Oni bi pošto poto željeli da nitko ne pita i ne traži ništa, već jednostavno plate što se od njih traži. Nažalost takvom praksom zahtjevi za plaćenjem postaju sve češći i svote veće jer se ionako nitko neće upuštati u borbu, jer se ona ne isplati? Šutnja o svemu ovome i „plati pa se rugaj“ politika je ogroman korak u zarobljavanju čovjeka na svim razinama. Što je pritisak na pravosuđe i odvjetništvo veći to je šanca pucanja istog izglednija. A to se neće dogoditi samo od sebe.
Kakva će biti presuda vrlo je izvjesno, a kakav će biti daljnji ishod napisat ću kad i ako se to dogodi.
Pozdrav …V A L T E R……..i ostalima !
Mislim da bi bilo dobro ako Valter može ili ima nekoga ili je netko spreman za razumijevanje ove poruke tko bi mogao ovo kvalitetno obrazložit glede distribuiranja “nebeske geometrije” te prevesti ispisani tekst obrazloženja prikazanih djelova događaja kojeg smatram kao upozorenje kazarskoj mafiji da se okani gospodarenja svijetom-širenja zla i nemira i prepozna svoje korjene iz početka svijeta te povede ovaj svijet u novo doba na temeljima ljubavi-uvažavanja-prosperiteta i prosvjetljenja-osvještenja kako je i bilo na početku……..tako i sada……. svih žitelja Zemlje a ovi koji ne vole ljudski rod neka napuste Zemlju….ovdje bi bilo dosta…… za što se i kaže da su pomno slagani genetskih sposobnosti za ovo vrijeme i za transformaciju. Hvala svakome na pomoći tumačenja svakog detalja.
https://youtu.be/5nQ-NJLJHP4
Ja ne znam, ali ako netko pročita komentar a da se razumije u to, slobodan je komentirati.
https://www.youtube.com/watch?v=ujaUUDjP6jM
subtitles->auto translate 🙂
priča ima nastavak
odlučio sam otići na slijedeću instancu
u odgovoru optužujem i tužitelja i suca za zločinačko udruživanje i pojašnjavam da u biti ne postoji zakon koji spominje naplatu parkiranja, ali niti u zakonu gdje se spominje parkiranje, nigdje ne piše da će se to urediti nekim drugim aktom, sad čekam da vidim što će iz toga proizići. Za svakio sam slučaj na prijašnjih 1000 kn dodao još manju svoticu da se nađe:)