Tages-Anzeiger (Dnevni oglasnik) 07.08.2014., 07:03 sati
Jesu li visoki političari u Londonu već desetljećima zloupotrebljavali djecu – i povezali se u “prstenu pedofila”, pornografije i maloljetnika? Tri četvrtine Britanaca vjeruje u to.
Maglovite operacije u hodnicima moći: rečeno je da je „prsten pedofila“ djelovao u Westminsteru.
Foto: Getty Images
Čini se da ovog ljeta ne prođe dan u Velikoj Britaniji, na kojem ne dođu u javnost šokantne vijesti o dječjoj pornografiji i zlostavljanju maloljetnika. Nedavno je policija, nakon nacionalne operacije velikih razmjera, izvijestila o uhićenju 660 osoba (što sam nedavno bila najavila u jednom članku). Među njima su bili učitelji, liječnici, socijalni radnici i bivši policajci, od kojih neki već sjede u istražnom zatvoru. Prema izvještaju londonskog “Times-a”, policija ima ukupno 10.000 pedofila na svom popisu.
U novinama se mogu čitati beskrajna izvješća o postupcima, zbog kojih bivši popularni zabavljači moraju odgovarati na sudu. Najzadnji je završio u zatvoru glazbenik, slikar i televizijski zabavljač Rolf Harris (na slici lijevo), radi desetljetnog zlostavljanja djece i ostalih nevinih žrtvi. Njegovi obožavatelji su mislili da je nešto čudnovati šarmer. Sama kraljica mu je jednom sjedila kao model za uljanu sliku.
Najgoreg oskrvnavatelja nad djecom i silovatelja, BBC-voditelja Jimmy Savile-a, (na slici ispod, desno) nije se više moglo pozvati na odgovornost. Umro je prije tri godine, nakon što je cijeli život nesmetano seksualno zloupotrebljavao dojenčad, djecu, tinejdžere, te bolesnike i invalide. Pokrenuto je dva tuceta unutarnjih i javnih istraživanja. Povjerenje u BBC, u voditelje domova, državne službe i škole, je ozbiljno uzdrmano i žestoko se raspravlja o pitanju krivnje.
«Moćni su bili zaštićeni»
No, sada mnogi Britanci njuše nedaće u instituciji, koja si najmanje od svih može priuštiti, da i nadalje dolazi na loš glas. I to kod njihovih izabranih narodnih predstavnika, vlastitog parlamenta. Sve je više i više dokaza, da su u posljednjih nekoliko godina, zastupnici u parlamentu i ministri silovali djecu. I sve se više i više pobuđuje sumnja, da su se takvi zločini godinama prikrivali i o da se njima šutjelo.
Sir Peter Morrison, na slici lijevo i Jimmy Savile, desno, bili su oboje posjetioci dječjih domova.
Čak i konzervativni političari (protiv čije stranke su se podigle najozbiljnije optužbe) priznaju u međuvremenu, da se nije svemu moglo pristupiti na pravi način, pogotovo 70-ih i 80-ih. Zac Goldsmith, konzervativni saborski zastupnik za Richmond, je “apsolutno uvjeren da je došlo do niza zataškavanja, kroz koje su bili zaštićeni moćni i utjecajni ljudi.”
Lord Tebbit, bivši stranački predsjednik konzervativaca i bliski pouzdanik Margaret Thatcher 80-ih godina, govorio je o nekoj vrsti kolektivne instinktivne samoobrane službeničkog kadra: “U to je vrijeme većina ljudi polazila od toga, da se uglavnom mora štititi službenički kadar, tj. sustav. Ako su neke stvari i bile pogrešne, bilo je važno da sustav nije pretrpio nikakvu štetu.”
“Nekoliko stvari”, koje je u to vrijeme “bilo pogrešno” počinju sada naravno u konzervativnoj stranci izazivati paniku. Stoga je vlada Davida Camerona žurno obećala razjašnjenja, također i oko mogućeg nedoličnog ponašanja u Westminsteru (Unutarnji londonski okrug, koji sadrži zgrade Parlamenta i mnoge vladine urede. Puni naziv Grad Westminster.) – i naredila veliku sudsku istragu o “svim nedoličnostima” u postupcima zlostavljanja djece “od strane javnih poduzeća i značajnih institucija” u Velikoj Britaniji. Za premijera stoji sada na kocki vjerodostojnost njegove stranke i njegove vlade, a također i ugled parlamenta u cjelini (tj. cijelog “sustava”).
Što je pri tome zastrašilo političku elitu, je kruženje riječi o “pedofilnom prstenu u Westminsteru.” Istraživanja pokazuju da tri četvrtine Britanaca vjeruje u niz neriješenih zločina, počinjenih od strane visoko pozicioniranih političara. Pretpostavke u tom pravcu su postojale dosta vremena. Tako je na primjer Sir Peter Morrison (slika iznad), privatni tajnik Margaret Thatcher, već rano bio pod sumnjom da ima nešto s “malim dječacima.”
Morrison – čiji je otac bio vlasnik škotskog otoka Islay, na kojem je i M. Thatcher rado provodila odmor – bio je u 80-im viđen pri odabiru mladih ljudi u Londonu, te posjetu dječjim domovima u Walesu. Od strane policije je 1990. bio uhvaćen, kada je imao spolni odnos s 15-godišnjakom u WC-u željezničke stanice. Saborski zastupnik za Chester i dobrostojeći Thatcherin miljenik, dobio je tada samo upozorenje. Policijski službenici koji su se bavili tim slučajem, žalili su se na to kasnije: neki “manje utjecajan” čovjek ne bi bio “tako olako” tretiran kao Morrison. Dokazni materijal koji je bio prikupljen protiv saborskih zastupnika, je nakon toga nestao.
Morrison je umro 1995. Također prije nekoliko godina je preminuo, saborski zastupik Liberalnih demokrata Cyril Smith (na slici desno), o kojem se nakon toga govorilo, da je zloupotrebljavao djecu i druge maloljetnike i isto kao i Morrison posjećivao dječje domove, ‘kako bi si nabavio dječake“. Istraga ovom slučaju je još uvijek u tijeku.
Policija je danas saopćila da će se sada u neovisnoj istrazi razmotriti je li zlostavljanje djece od strane bivšeg saborskog zastupnika liberalnih demokrata iz Rochdalea Cyrila Smitha, bilo pokrivano.
Istaknuti diplomat za kojeg se već ranije bilo saznalo, bio je Sir Peter Hayman (slika ispod). Hayman je nekad bio ambasador Njenog Veličanstva u Kanadi, a također i navodno agent za MI6, britanske tajne službe. Pripadao je skupini od devet članova, koje je povezivala posebna tajna – interes za seks s djecom. Moguće je da je izvorna ideja “prstena pedofila u Westminsteru” potekla iz razotkrivanja ove skupine. Usput, državna vlast se suzdržala u provođenju bilo kakvog postupka protiv Haymana.
Na taj trag je naišao Sir Peter, kada je Hayman u autobusu ostavio paket dječje pornografije. Javnosti je ta stvar tek postala poznata, kada je Geoffrey Dickens – hrabri saborski zastupnik konzervativaca, komu se zlostavljanje djece gadilo – koristeći svoj zastupnički imunitet, u Donjem domu 1981. prozvao Haymana po imenu.
Dvije godine kasnije, Dickens je sastavio izvješće koje je trebalo sadržavati imena nekoliko visokih političara. Zahtijevajući razjašnjenje od “njegove” vlade, predao je taj dosje tadašnjem Thatcherinom ministru unutarnjih poslova Leonu Brittanu, koji danas sjedi kao Lord Brittan u Gornjem domu. Ni izvješće, niti bilo koji drugi znakovi upozorenja, nisu nikad pokazali rezultate. Kad je Dickens 1995. umro, dosje je pao u zaborav. Međutim, od tada više nisu nikada prestala nagađanja o političarima i zlostavljanju djece.
Policijske akte nestaju
Ime konzervativnog „vrhunskog političara“, povlači se u svim scenarijama, čiji identitet se do sada nije usudio nitko otkriti. Prema navodima “Daily Telegraph-a”, već je dotični bio naveden u Dickens-ovom dosjeu. Moguće da je to bio isti čovjek, u čijem je autu granična policija u Doveru pronašla «nedvosmislene video-snimke» seksa s djecom. Ni on tada nije bio uhićen, ni javno identificiran, za razliku od danas uhićenih 660 pedofila. Te video-snimke i policijski dokumenti iz Dovera, kako je policija nedavno navela, se sada nigdje ne mogu pronaći. To naravno potiče ljude, da bolje osluškuju i da se stvaraju nove sumnje.
Kad je saborski zastupnik Radničke stranke i samovoljni politički detektiv Tom Watson prije dvije godine, tijekom prvog zgražanja o Jimmy Savile-u, ponovno pokrenuo pitanje zloglasnog “prstena”, otkrio je nešto posebno: da je informacija o ovom pitanju, nestala u tajanstvenoj crnoj rupi monumentalnih dimenzija. Ne samo da se Dickens-ova dokumentacija ne može više nigdje pronaći, nego ni ukupno 114 “potencijalno važnih” akti koje su bile nestale – izjavilo je stidljivo Ministarstvo unutarnjih poslova.
Lord Brittan, bivši ministar unutarnjih poslova, nekako se ne može pravo sjetiti svega. On se sa svojim izjavama već uhvatio u proturječnosti – a i povrh toga je u zasebnoj stvari bio od policije pozvan na ispitivanje. Brittan-a je naime, kako su istražitelji saopćili, 60-ih godina silovao mladu ženu pri „slijepom“ sastanku. To je Lord odlučno poricao. No, to nije pridonijelo raspletu situacije.
Dodatni nemir, izazvala je i primjedba bivšeg čelnika Konzervativne stranke po imenu Tim Fortescue, na koju je dugo vremena nije obraćala pažnja, no sada ipak usredotočila pozornost javnosti. U televizijskom dokumentarcu 1995. je Fortescue proglasio, da su naravno članovi njegove grupe došli k njemu kad god im je trebala pomoć: “Moglo je biti govora o dugovima, ili o skandalu u kojem su dječaci igrali neku ulogu.” Ni Fortescue-a se više ne može ispitati, jer ni on više nije živ. Sve male crne knjige, u koje je čelnik Konzervativne stranke unosio inkriminirajuće dokaze – kako bi prema potrebi stavio stranačke kolege pod pritisak – nestale su. Sjeckalica im je odlukom “odozgo” 1996., priredila nagli kraj.
Nije ni čudo da se uvjerenje o zavjeri u Westminsteru toliko uporno drži – svejedno je li se do sada radilo o samo jednoj ili ne. U svakom slučaju neće bilo tako lako rasvijetliti mračne kutove parlamentarne povijesti, kao što je obećao Cameron. Znakovito je, da je istraga o ovom pitanju javne rasprave, nedavno povjereno upravo Elizabeth Butler-Sloss, 80-godišnjoj barunici, koja je bila sudac i u potpunosti utkana u službenički kadar, a i sama jednom bila političar Konzervativne stranke i pri jednoj ranijoj istrazi o zloupotrebi djece, pokazala malo razumijevanja za žrtve.
Nije prošlo ni tjedan dana, da je pritisak javnosti prisilio Lady da se odrekne imenovanja te uloge. Njena ostavka je Cameron-ovoj vladi priredila veliku neugodnost. Čak je i Londonski “Times”, stari glasnogovornik uspostavljene moći u kraljevstvu, začuđeno tresao glavom radi tog izbora. “Ne može službenički kadar preispitati sam sebe” presudio je list.
Cameron se suočava s teškim zadatkom. Njegovi sunarodnjaci žele znati što se događalo i još uvijek događa u mračnim hodnicima moći. Ali palača Westminstera ne odaje tako lako svoju tajnu.
Izvornici:
http://www.nzz.ch/international/aufgefallen/die-schwarzen-buecher-von-westminster-1.18340992
http://www.mirror.co.uk/news/uk-news/rolf-harris-wife-is-terrible-3817045
Te priče naravno i izvještaji nisu samo trenutna, najnovija pojava, već se o njima nekoliko godina pisalo u novinama, kao npr. u ovom članku iz studenog 2012.
http://www.dailymail.co.uk/news/article-2229140/Bryn-Estyn-Victims-tell-horror-inside-North-Wales-care-home–Jimmy-Savile-regular-visitor.html
Pitanje: Što se kod nas događa s nestalom djecom?
Ukoliko Vam je ovaj članak donio neku novu vrijednost, razmislite o donaciji – pogledati gornji desni segment stranice. Hvala!
Dok se mediji bave razotkrivanjem sitnih riba (“odmicanjem pozornosti”) dotle krupne ribe (članovi 13 elitnih obitelji među kojima su windsori (sachsen-coburg-gotha), rothschildi i ostala demonska banda) siluju i ritualno žrtvuju djecu u svojim crnim sotonskim obredima (klanje, ispijanje krvi, tranširanje i jedenje sirovog ljudskog mesa).
Kod nas se događa isto to što sam gore opisao, s druge strane kao da se nešto poduzima po tom pitanju vlada je poduprla udrugu “Centar za nestalu i zlostavljanu djecu” (http://www.nestaladjeca.hr/index.php/site/onama) sastavljenu od kojekakvih stručnjaka koji bi kao trebali pomoći oko tog problema.