Prevela i komentirala Niara

Poslušajte ili pročitajte (ili oboje) što kaže Dr. Udo Ulfkotte, novinar koji je upravo napisao knjigu “Kupljeni novinari”, u kojoj piše kako političari, članovi tajne službe i visokih financija, upravljaju njemačkim masovnim medijima. Poštovanje za hrabrost i istinitost!

Dr Udo Ulfkotte-01

Prijepis teksta iz videa:

„Bio sam novinar već oko 25 godina i školovan da lažem, izdajem i javnosti ne kažem istinu. Ali, videći u nekoliko posljednjih mjeseci, kako njemački i američki mediji pokušavaju  započeti rat u Europi, rat u Rusiji – to je točka bez povratka – sada ću ustati i reći: „Nije bilo u redu što sam radio u prošlosti, manipulirao ljude, širio propagandu protiv Rusije i nije u redu što moji kolege čine i što su činili u prošlosti, jer su podmićeni da izdaju ljude, ne samo u Njemačkoj, već i u cijeloj Europi.“

Razlog za pisanje ove knjige je bio da se jako bojim novog rata u Europi i ne bih želio da opet imamo tu situaciju, jer rat nikad ne dolazi sam, uvijek postoje ljudi koji stoje iza njega, koji guraju/potiču rat i to nije samo politika, to su i novinari – i upravo sam napisao u knjizi kako smo u prošlosti iznevjerili/izdali naše čitatelje, samo da potaknemo rat – jer ja to više ne želim. Sit sam te propagande, živimo u banana-republici i ne u demokratskoj zemlji gdje imamo slobodu medija, gdje imamo ljudska prava. Ako pogledate njemačke medijie, posebno moje kolege, koji iz dana u dan pišu protiv Rusa, koji su kako bi to učinili, podržani od strane transatlantskim organizacijama i S.D.-a. Eto, ja sam postao počasni građanin države Oklahome u S.D.-a.

Samo ZAŠTO?

Samo zato što sam pisao proamerički. Bio sam podržan od „Središnje obavještajne agencije“, od CIA.
ZAŠTO?
Zato jer sam trebao biti proamerički. Sit sam toga, ne želim to više raditi. Baš sam napisao knjigu, ne zbog novca (prouzrokovalo mi je puno problema), nego da ju dam

ljudima ove zemlje, Njemačke i Europe i cijelom svijetu uvid u ono što se događa iza zatvorenih vrata.

Postavljeno pitanje
Da ima mnogo primjera za to. Ako samo idemo natrag u povijest, u 1988. – ako potražite u svojoj arhivi, pronaći ćete da su u ožujku 1988., u Iraku, Kurdi bili otrovani plinom i to je poznato u cijelom svijetu. No, u srpnju 1988., mene su poslali u grad imenom Zubeida, koji se nalazi na iransko-iračkoj granici. To je bio rat između Iranaca i Iračana i ja sam bio poslan fotografirati, kako su Iranci bili otrovani plinom – njemačkim otrovnim plinom, koji se zove lost i sarin, iperit (mustard gas), a prizveden u Njemačkoj. Bili su otrovani plinom i bio sam tamo snimiti fotografije kako su ti ljudi bili ubijeni otrovnim plinom iz Njemačke. Vratio sam se u Njemačku i tamo je u novinama bila samo mala slika, u „Frankfurter Allgemeine“ i samo jedan mali članak, bez opisa kako je nevjerovatno brutalno, kako nehumano, koliko strašno, bilo ubiti ljude njemačkim otrovnim plinom – samo nekoliko desetljeća nakon drugog svjetskog rata.

To je bila situacija kada sam se osjećao zloupotrijebljen što sam bio tamo samo da napravim dokumentarac, što je i učinjeno, ali mi nije bilo dopušteno vikati u svijet ono što smo učinili iza zatvorenih vrata. U javnosti do danas nije dovoljno poznato, da su u gradu Zubeida, stotine tisuće ljudi bili ubijeni njemačkim plinom.

Sada se pitate što sam učinio za Obavještajnu službu? Pogledajte molim, većina novinara koje vidite u svojoj zemlji, tvrde da su novinari – oni bi mogli biti novinari, europski ili američki – ali mnogi od njih su poput mene u prošlosti, takozvano “neslužbeno pokriće” (unofficial cover), kao što to Amerikanci nazivaju. Ja sam bio “neslužbeno pokriće”. To znači – vi radite za „Obavještajnu službu“, pomažete im ako oni žele da im pomognete, ali oni – ako ste/budete zatvoreni, ili ako su saznali da niste samo novinar, nego i špijun – neće nikada reći, „pa, to je bio naš dečko“, oni vas neće poznati. To znači “neslužbeno pokriće”. Dakle, ja sam im pomogao u nekoliko situacija i sada se osjećam posramljen zbog toga, kao što se osjećam posramljen zbog toga što sam radio za vrlo preporučljive novine „Frankfurter Allgemeine“, jer sam bio podmićen od strane milijardera, podmićen od strane Amerikanaca, da baš ne izvještavam istinu, ali – dok sam se vozio autom za ovaj intervju, predstavio sam si, pokušao sam u mozgu zamisliti, što bi se bilo dogodilo da sam napisao pro-ruski članak u „Frankfurter Allgemeine“? Pa, ja ne znam što bi se bilo dogodilo, ali smo svi bili školovani da pišemo pro-europski, pro-američki – ali molim, ne pro-ruski. Dakle, sada mi je jako žao zbog toga – to nije ono što ja razumijem pod demokracijom i slobodom medija. Jako mi je žao zbog svega toga.

Postavljeno pitanje
Da, vrlo dobro razumijem vaše pitanje, Njemačka je još uvijek neka vrsta kolonije S.D.-a. To vidite u mnogim točkama, poput većine Nijemaca koji ne žele imati
nuklearne bombe u svojoj zemlji, ali mi i dalje imamo američke nuklearne bombe. Mi smo još uvijek neka vrsta kolonije Amerikanaca i kada si kolonija, vrlo je lako prići mladom novinaru – i to je vrlo važno – preko „Trans Atlantic“ organizacija. Svi novinari iz jako poštivanih i preporučljivih velikih njemačkih novina, časopisa, radio-postaja, TV-postaja, su članovi ili gosti tih velikih transatlantskih organizacija. I u tim transatlantskim organizacijama, pristupili ste tome da budete pro-američki i tamo nema nikoga tko dolazi do vas i kaže: “Evo, mi smo ‚Središnja obavještajna agencija‘, bi li željeli raditi za nas?” Ne, to se ne odvija na takav način.

Ono što te transatlantskae organizacije čine, jest da vas pozivaju na viđenje/posjet S.D.-a – oni plaćaju za to, plaćaju sve vaše troškove i ostalo – tako da ste podmićeni i postajete više i više korumpirani, jer vam oni omogućuju i dobre veze. Vi ne znate da su te dobre veze bile recimo – „neslužbena pokrića“ ili službeni ljudi koji rade za CIA-u ili druge američke agencije – i tako se sprijateljite, mislite da su prijatelji, surađujete s njima, oni vas pitaju „možeš li mi učiniti ovu uslugu, možeš li mi učiniti tu uslugu“ i tako je vaš mozak sve više i više ispran kroz ove momke i vaše je pitanje bilo: „Je li to samo slučaj s njemačkim novinarima?“
Ne, mislim da je to posebice bio slučaj s britanskim novinarima, jer imaju puno bliži odnos, to je osobito slučaj s Izraelcima, naravno s francuskim novinarima, s jednim dijelom – ne previše, kao s njemačkim i britanskim novinarima – to je isto slučaj kod australskih novinara, novinara iz Novog Zelanda, iz Tajvana … pa tu su mnoge zemlje, poput Jordana, Oman sultanata … u mnogim zemljama se događa, gdje nađete ljude koji tvrde da su ugledni novinari, ali ako pogledate iza njih, vidjeti ćete da su lutke na koncu „Središnje obavještajne agencije“.

Žao mi je što vas prekidam, dati ću vam jedan primjer. Ponekad u vaš ured dolaze obavještajne agencije i žele da napišete neki članak. Dati ću vam jedan primjer, ali ne od drugih stranih novinara, već od mene osobno. Zaboravio sam baš godinu … upravo sam se sjetio da je jednog dana njemački ministar vanjske „Savezne obavještajne službe“ (Bundes Nachrichten Dienst) – to je samo sestra organizacija „Središnje obavještajne agencije“, osnovana od strane američkih obavještajnih agencija – došao u moj ured u “Frankfurter Allgemeine” u Frankfurtu i htio da napišem članak o Libiji i o pukovniku Muammaru Gaddafiju. Nisam apsolutno imao nikakvih tajnih podataka u vezi pukovnika Muammara Gadafija i Libije, ali oni su mi dali sve tajne podatke i samo su htjeli da ja napišem taj članak i potpišem mojim imenom. Uradio sam to, no to je bio članak koji je bio objavljen u “Frankfurter Allgemeine” i koji je izvorno došao iz “Bundes Nachrichten Dienst”, iz “njemačke vanjske obavještajne agencije”. Dakle, da li vi stvarno mislite da je to novinarstvo? Članak napisan od Obavještajne agencije?

Postavljeno pitanje
Da, taj sam članak djelomično pretiskao u mojoj knjizi. Radilo se o tome kako je libijski pukovnik Muammar Gaddafi tajno pokušati izgraditi tvornicu otrovnog plina u Rapta-i i ja sam sve te informacije dobio. Ta je priča dva dana kasnije bila tiskana diljem svijeta, ali ja nisam imao nikakvih informacija o tome – to je bila obavještajna služba koja je htjela da napišem taj članak. No, to nije način na koji bi novinarstvo trebalo raditi, da obavještajne agencije odlučuju što bude tiskano, a što ne.

Postavljeno pitanje
Ako kažem ne, (smiješak) dati ću vam primjer, vrlo dobar primjer ako kažete ne. Evo, imamo jedinicu za spašavanje u Njemačkoj, to su helikopteri za prometne nesreće (ADAC). Nazvali su se “Žuti anđeli“. Jedan čovjek, pilot helikoptera službe “Žuti anđeli” u Njemačkoj, nije htio surađivati. Taj momak je “Vanjskoj obavještajnoj agenciji”, (“Bundes Nachrichten Dienst”) rekao NE, kada su mu prišli i htjeli da radi kao „neslužbeno pokriće“ za “njemačku vanjsku obavještajnu agenciju” i da se samo pretvara da je netko od “Žutih anđela”. Dakle, što se dogodilo, izgubio je posao i sud u Njemačkoj – tj. sudac je odlučio da su bili u pravu, jer se takvom momku ne može vjerovati. Bio je izbačen s posla, jer nije htio surađivati sa “stranom obavještajnom službom”. Tako sam znao što bi se dogodilo ako ne bih surađivao s “obavještajnim službama”.

Postavljeno pitanje
Moja kuća je bila šest puta pretražena, jer sam od strane njemačkog državnog tužitelja bio optužen za “curenje/propuštanje državne tajne”. Šest puta pretraga kuće. Pa, nadali su se da ja to više nikad ne bih učinio, ali mislim da je najgore što istina jednog dana ne bi izašla na van, da bi istina umrla i ne smeta me što bi se dogodilo. Imao sam tri srčana napada, nemam djece, pa, ako me žele dovesti na sud, odvesti u zatvor … ali to se isplati za istinu.

Komentar:

a) Ovaj korak koji je učinio dr. Udo Ulfkotte – da počne otvoreno u javnosti  govoriti o onome što se događa iza zatvorenih vrata i TKO stvarno odlučuje o svjetskim događajima, koji se neposredno tiču svakog pojedinog čovjeka na Zemlji, kao i same planete – jest, da kada čovjek dobije uvid u pozadinska zbivanja, dosegne određenu ljestvicu svijesti i spozna da ono što je do sada bio radio nije bilo u redu, to više dalje ne može raditi, (što sam na nekoliko mjesta već isticala) jednostavno zato, jer se protivi savjesti i svakom djeliću ljudskog bića. Takav preokret se može dogoditi i kod svakog drugog čovjeka na visoko-odgovornom ili bilo kojem drugom položaju, nakon čitanja npr. nekog članka, nakon nekog događaja u svijetu kada kaže: „ne mogu više tako dalje, dosta je“.

…………………………………………………………………………………………………………………………….

b) Lost, sarin, iperit
http://www.cdc.gov/niosh/ershdb/index_un.html

Sarin
http://www.bt.cdc.gov/agent/sarin/basics/facts.asp

Pogledajte što o sarinu piše u wikipediji. Ekstremno toksičan! i klasificiran kao oružje za masovno uništenje!

https://sh.wikipedia.org/wiki/Sarin

Sarin napada nervni sistem živih bića. Kada se simuliše funkcionalni motorni neuron ili parasimpatetički neuron on otpušta neuroprenosnik acetilholin koji prenosi impuls do mozga. Nakon toga enzim acetilholinesteraza razlaže acetilholin da bi se mišić opustio. Sarin remeti rad nervnog sistema tako što sa holinesterazom gradi kovalentnu vezu na mjestima u kojim bi normalno acetilholin podlegao hidrolizi.[11][12][13] Zbog ovoga se nervni impulsi kontinuirano prenose.

Početni simptomi nakon izlaganja sarinu su nos koji curi, stiskanje u grudima. Ubrzo nakon toga osoba ima poteškoće sa disanjem, gubi kontrolu nad telesnim funkcijama, pa povraća i mokri. Udisanje sarina ili dodir sa njim preko kože je jednako opasan. Čak i koncentracija pare je dovoljna da brzo prodire u kožu. Ljudi koji se izlože sarinu, a ne dobiju odgovarajući tretman mogu imati posljedice za čitav život.

Sarin može biti smrtonosan čak i u malim količinama. Smrt može uslijediti i minutu nakon direktnog udisanja 0,01 miligrama po kilogramu telesne težine, ako se u kratkom vremenskom roku ne da protivotrov,[8] obično atropin i pralidoksim.

……………………………….

Postavljam pitanje:
Zašto se proizvodi smrtonosni plin?

U koju svrhu i koja/čija je korist od uništenja života?

Tko ga proizvodi?

Tko odlučuje kada će se, gdje i zašto upotrijebiti?

…………………………………………………………………………………………………………………………….

c) „Njemačka je još uvijek vrsta kolonije S.D.-a“
Pisala sam i o tome u članku „Koji zakon se primjenjuje“.

Izvadak iz spomenutog članka:

(Pojašnjenje: Nakon II svj. rata, Njemačka vlada do danas nije uspjela potpisati mirovni sporazum i još uvijek se nalazi pod prinudnom upravom saveznika: U.S., Velike Britanije i UdSSR-a

Barak Obama je 5.6.2009. pri posjeti U.S. Air-baze u Ramsteinu u Nemačkoj rekao: „Njemačka je zaposjednuta zemlja i to će ostati i dalje.“
Izvornik:
http://morbusignorantia.wordpress.com/2013/03/24/obama-deutschland-ist-ein-besetztes-land-und-wird-es-auch-bleiben/

Intervju s ruskim filozofom Alexandrom Duginom: „Njemačka je zaposjednuta zemlja, kojom upravljaju stranci. Amerikanci izvršavaju nadzor. Njemačka politička elita nije slobodna. Posljedica: Berlin ne može djelovati onako kako bi u ovoj situaciji zapravo trebao djelovati za dobrobit zemlje.

Njemačkom se trenutno upravlja protivno njenim vlastitim interesima. Mi Rusi možemo Nijemcima pomoći, tako da što bolje razumijemo situaciju u Berlinu i radimo primjerice na tome, izgraditi njemačko-ruske mreže na različitim razinama. U Saveznoj Republici možemo raditi s raznim skupinama, produbiti naše kulturne odnose.“ Izvornik kao i gore i: http://www.zuerst.de/ br. 10/2012 – stranica 19)

…………………………………………………………………………………………………………………………….

d) „U javnosti do danas nije dovoljno poznato, da su u gradu Zubeida, stotine tisuće ljudi bili ubijeni njemačkim plinom.“

Možete ponovo pročitati članak „Gospodari lutaka“ (TAJNI DOGOVOR ILLUMINATA) i neke detalje ćete vidjeti u drugom(pravom) svjetlu.

…………………………………………………………………………………………………………………………….

Izvorni video na engleskom. Ovaj video nećete moći naći na internetu (dodatak: na izvornoj web-stranici. Hvala Brižnome na uputi), jer nije na popisu. Mogu ga vidjeti samo oni koji imaju ovu poveznicu:
https://www.youtube.com/watch?v=yp-Wh77wt1o

Sveučilišta ispituju korupciju njemačkih novinara (DE)
http://info.kopp-verlag.de/hintergruende/deutschland/redaktion/universitaeten-untersuchen-deutsche-journalisten-korruption.html

Povezani sadržaj
In Memoriam – Dr. Udo Ulfkotte, novinar i pisac

11 Responses

  1. Molim čitatelje ako imaju što za reći, da komentiraju članak (što je uvijek dobrodošlo), a ne da bacaju “niske /osobne/ lopte” i podbadanja autorima, jer će se takvi komentari obrisati, što sam i učinila.
    Hvala najljepša na konstruktivnoj suradnji – kao i na idejama i prijedlozima za daljnji zajednički rad i unaprjeđenje – no, ako ne želite ovdje surađivati (jer vam se moguće nešto ne sviđa, što je potpuno u redu), molim vas da nađete neki drugi forum ili otvorite vaš vlastiti, ili što god želite i tamo saopćavate svoja “privatna emocionalna” mišljenja i razmišljanja, jer ćete sigurno pronaći dosta istomišljenika.

  2. odlična vijest – uljepšala dan, Hrabar istup. Nadam se da će još novinara postupiti isto. Zamislite da svi političari počnu govoriti istinu…

  3. OSVRT na KOMENTAR članka
    ………………………………………………………………………………
    13.10.2014. u 10:57 sati je uslijedio ovaj komentar:
    a) Autor/ica: Brižni
    E-pošta : brizni@….hr
    Komentar:
    Izvorni video na engleskom. Ovaj video nećete moći naći na internetu, jer nije na popisu. Mogu ga vidjeti samo oni koji imaju ovu poveznicu:
    Ne znam zakaj, ali mene izgleda YOUTUBE voli više od Niare.
    Upišem “Dr Udo Ulfkotte” i eto ti video.
    Opet iskrenje.
    ………………………………………………………………………………
    Nakon što sam izbrisala gornji komentar, slijedio je u 12:13 sati još jedan slijedećeg sadržaja:
    b) Autor/ica: Brižni
    E-pošta : brizni@….hr
    Komentar:
    Čemu sve to piskaranje o istinitom novinarskom pisanju ako se komentari brišu. Jeste li i Vi CIA-a ?
    ………………………………………………………………………………
    … na što sam u 14:44 sati istog dana objavila ovaj komentar:
    „Molim čitatelje ako imaju što za reći, da komentiraju članak (što je uvijek dobrodošlo), a ne da bacaju “niske /osobne/ lopte” i podbadanja autorima, jer će se takvi komentari obrisati, što sam i učinila.
    Hvala najljepša na konstruktivnoj suradnji – kao i na idejama i prijedlozima za daljnji zajednički rad i unaprjeđenje – no, ako ne želite ovdje surađivati (jer vam se moguće nešto ne sviđa, što je potpuno u redu), molim vas da nađete neki drugi forum ili otvorite vaš vlastiti, ili što god želite i tamo saopćavate svoja “privatna emocionalna” mišljenja i razmišljanja, jer ćete sigurno pronaći dosta istomišljenika.“
    ………………………………………………………………………………
    Istog dana 13.10.2014. u 21:18 sati je uslijedio ovaj komentar:
    c) Autor/ica: Brižni
    E-pošta : brizni@….hr
    Komentar:
    U čemu je problem?
    Što sam ukazao na nenamjernu (?) neistinu da je Youtube video o Dr. Udo Ulfkotte sakriven od znatiželjnika “nestavljanjem na listu”? Jasno je koja je svrha ovakve “informacije”. To se vrlo lako da provjeriti.
    Ima stvari o kojima se piše a “običan” čitatelj će ih teško provjeriti.
    I gdje tu onda istina ?
    Podbadanja pak su potrebna kako bi se došlo do istine u koliko se piše o nečemu bez razumijevanja ili pak se istina pod svojim teretom počinje kriviti. I ne samo jednom.
    Brisanje pak komentara svakako doprinosi pronalaženju istine, ma kakva ona bila.
    Hvala na razmjevanju.
    ………………………………………………………………………………
    14.10.2014. je stigao ovaj komentar:
    d) Autor/ica: Brižni
    E-pošta : brizni@….hr
    Komentar:
    Zanimljiva dosjetka 🙂
    ………………………………………………………………………………
    ODGOVOR na a):
    1.) Izvorni video intervjua s Dr. Udom Ulfkotte-om koji je na „RTQuestionMore“ YouTube-kanalu bio objavljen 29.09.2014. još i dan danas 14.10.2014., nije na „otvorenom popisu“ što odgovara nepobitnoj činjenici.
    https://www.youtube.com/user/RTQuestionMore/videos
    Tko je od korisnika YouTube-kanala imao poveznicu videa i potom ga učitao na svom kanalu, je stvar za sebe. Ja sam ga na ovoj web-stranici objavila 12.10.2014 u 17:00.
    Video se koliko sam vidjela (hvala za informaciju) od 8.10.2014. može otvoreno pogledati na niže navedenom YouTube-kanalu.
    Monti Maro prije 6 dana
    Whistleblower Dr Udo Ulfkotte, journalist on RT
    …………………………
    Zaljučni komentar: Riječi „Brižnoga“ su se zasnivale na neprovjerenim podacima koje svatko može sam provjeriti i nisu odgovarale činjenicama niti istini (na koju se komentator poziva), već su spadale u izmišljotine i namjerno(?) izazivanje pomutnje, kao i bacanje sumnje na vjerodostojnost autora (što od tog komentatora nije bilo prvi puta).
    ŠTO ili TKO ovog komentatora potiče na iznošenje iskrivljenih i neprovjerenih podataka, zna on sam.
    Što se mene tiče, ovo je bio prvi i zadnji odgovor na takve i slične komentare. Svaki slijedeći sličnog sadržaja će se brisati.
    Najljepša hvala.

      1. E, da, SVE što vidimo u izvanjskom svijetu, odraz je našeg vlastitog unutarnjeg svijeta – jer ga u suprotnom ne bismo mogli prepoznati. Prastari Zakon PRIVLAČNOSTI ili ODJEKA.
        Ako u drugim ljudima vidimo “ružnoću i izdaju”, iz nas govori dio koji je “ružan i izdajnički”.
        Ako pak vidimo “ljepotu i dobrotu”, iz nas govori dio koji je “lijep i dobar”.
        Promatrajmo svaki dan kako osuđujemo i vrednujemo ljude, situacije, ponašanja – i jasno ćemo vidjeti u kojim još područjima života u nama nedostaje MIR.
        Jako jednostavno i najbrži način upoznati sebe.

    1. TO što sam u tom smislu “čorav” me je koštalo i živaca i prijatelja i novaca, tako da je taj zakon ili krivo protumačen ili ishitren. Toliko…

  4. Osobno vjerujem novinaru koji je napisao ovaj nadasve zanimljiv članak. Govorim iz vlastitog iskustva života i rada u Njemačkoj, ali ono što mi je puno, puno fascinantnije jest komentar moderatorice „Niare“ (vjerujem da ona već panično i bjesno lupa tipku „delete“).
    Da pojasnim –
    na berlinskom zidu još za vrijeme DDR-a postojao je natpis koji je govorio ovako (ne sjećam se točno od riječi do riječi, ali smisao je bio ovaj):“ „Zabranjeno približavanje zidu, zabranjeno fotografiranje zida i zabranjeno MISLITI o zidu“. Nije li to „odlična“ formulacija za kontrolirati puk?
    Slično sam doživo na forumu D. Icke-a kada sam prije puno godina postavio pitanje na nekoliko njegovih teorija i poslao mu dokaze da je potpuno u krivu. Znate što se dogodilo? Umjesto rasprave stiglo mi ju na e-mail upozorenje da ne mogu samo tako kritizirati D. Icke-a jer je to na njegovom web-siteu zabranjeno! Veliki guru David.
    Evo sada vidim istu takvu „slobodu govora“ i ovdje.
    Sva sreća da je moderator „Niara“ takva velika moralna vertikala pa nas sve može uputiti u ono što smijemo, a što ne smijemo pitati. Očito se „konstruktivnim prijedlozima“ smatraju samo povlađivanja.
    Ali mažda najbitnije od svega jest to da bi moderatorica „Niara“ trebala ovaj svoj komentar:“ Ako u drugim ljudima vidimo “ružnoću i izdaju”, iz nas govori dio koji je “ružan i izdajnički”. – primijeniti na sebe jer ona jedina ima „moć“ obrisati komentar koji joj ne odgovara i koji propitkuje stvari na koje nije kadra odgovoriti … kakva lakrdija za web-site koji se diči imenom „Zvono Istine“.

      1. Točno! Niti jedan moj komentar nije izbrisan. kako ne bi ispalo da sam ono što neki zovu “Trollom” i da je to jedini razlog zašto komentiram, potvrđujem da niti jedan moj komentar nije izbrisan s ovog web-sitea. Moj prethodni komentar je bila tek reakcija na postupak prevoditeljice i komentatorice članka prema prijašnjim korisnicima. Toliko.

        1. Prijašnji korisnik je dokazano trol, jasno uočen s 10-tak lažnih e-mail accounta i jednako toliko lažnih nickova, te je dobio doživotni izgon iz prostora koji je otvoren za komentare.
          Kako ste i primijetili, prostor za komentiranje vrlo je otvoren za svakoga, i smatramo ga iznimno korisnim jer se i njega rađaju konstruktivne rasprave iz kojih svi nešto novo možemo naučiti. Oni koji sabotiraju takve rasprave uspješno su identificirani i onemogućeni u svojim postupcima, tako da postupak prevoditeljice ima čvrsto uporište i bio je usmjeren prema tom jednom od tih dokazanih trolova.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.