Fantomske tužbe siju strah Varaždinom

 In Općenito

Prije par dana naletio sam na jedan članak na jednom portalu koji  dobro prikazuje količinu straha koji ljudi generiraju kad čuju riječ “tužba ” ili možda “ovrha ” ili “rješenje”. Ova istinite priče je dokaz manipulacije i ispranosti mozgova ljudi koji državu i sve s njom povezano stavljaju ispred svojih interesa.

Prevareni Varaždinci su policiji prijavili, da su im djelatnici ovlaštenih poštanskih poduzeća, na kućnu adresu donijeli kuverte, na kojima je uz njihovo ime, prezime i točnu adresu, stajala napomena “tužba”, te podatak da istu šalje odvjetnički ured iz Zagreba.

Zameškoljio me članak kojeg sam pročitao u jednom našem portalu, koji govori kako su ljudi dobili neke ”tužbe” i pohitali ih predići u pošti, pa čak za to platili i veću količinu kuna. Ma molim vas recite mi, bi li itko normalan platio da preuzme tužbu protiv sebe, od tamo nekog odvjetničkog društva? Ne bi. Ali ljudi koji su u strahu, čim čuju riječ ovrha, tužba, nalog, rješenje, srce im počinje ubrzano kucati, noge im se oduzmu, ruke se počnu tresti i zdravi razum se potpuno isključi. Kao zombiji uzimaju žuti papirić i kreću u poštu. Nije im sumnjivo to, što trebaju platiti za tužbu. Strah da će ih država dokačiti za njihove džepove ili eventualno poslati u zatvor, veća je od ikakve racionalne reakcije. To je najbolji primjer dugogodišnjeg ispiranja mozga, koje daje svoje rezultate, u kojima ljudi zaboravljaju na sebe i na to da su prvo obavezni prema sebi, pa tek onda prema drugom. Tu prvenstveno mislim na drugo živo biće, nikako na iluzorne nepostojeće entitete. Postavlja se i pitanje samo po sebi, jesu li ti ljudi prevareni ili su sami sebi krivi što su toliko zakočeni strahom i izmanipulirani, da bi se teoretski teško mogli nazvati ljudima. Prevladava nemoć, jadikovanje, ne mogu, ne želim se suočiti sa ikakvom prijetnjom, s autoritetom koliko god on iluzoran bio. Imam cijeli arsenal racionalnih objašnjenja zašto trebam biti zombi i bespogovorno izvršavati svoje ”obaveze”, koje nažalost kriju jednu činjenicu koja se ne može sakriti, a ta je, da strah od suočavanja s istinom, nadmašuje onaj strah od sustava. Dajte samo da ja platim sve što se treba platiti i onda me pustite na miru da mogu gledati nogomet ili serije na tv-u, da se mogu žaliti na sustav, jer onda mogu čiste svijesti. Sve ću platiti, samo da ne preuzmem odgovornost i zauzmem se za sebe, jer to je ogroman teret koji ne želim nositi.
Ne znam jesu li žrtve ili ne, ali znam da sam odavno prestao žaliti takve? Da je mene netko tako nasamario, ja bih šutio i svoju glupost, strah i neznanje, ne bih tako objavljivao na sva zvona. Dovoljno je da ja sam znam uzroke ove prijevare, ne mora ih znati i cijeli svijet.

Strah vas je? Pa koga nije? Tko to nije isprogramiran da osjeća strah kada izađe van kolosjeka i počmu se paliti alarmi jedni za drugim? Zar netko misli da će se moći sučiti sa sustavom bez rješavanja svojih vlastitih strahova? Ali strah se voljom, svjesnošću i ljubavlju može nadvladati. Ma ništa vam osim hrabrosti i netreba i to je onaj moment koji razdvaja ljude.

Prije nekog vremena sam preveo jedan vrlo lijepi članak o hrabrosti koji se nalazi ovdje.

Prilikom pisanja ovog članka dobio sam i neke kritike zbog mojeg “oštrog” jezika, jer nije u redu tako napadati ljude, već treba imati suosjećanja prema njihovom neznanju i nesvijesti. Razmišljao sam o tome – i ako suosjećanje znači, da ono što je očigledno ne govorim i pustim uspavane da i dalje spavaju – ne želim biti suosjećajan. Uostalom ovo je nježno buđenje, ali život neće biti toliko nježan prema nikome tko se odbija probuditi.

Kažu da su grafiti moderna umjetnost i folozofija pa ću podjeliti sa vama jedan meni najdraži:

“Izdati sebe da se ne bi izdao drugi, svejedno je izdaja, i to najveća”

Recent Posts
Showing 5 comments
  • Niko
    Odgovori

    U životu ne treba ništa, pa tako ni imati suosjećanja prema drugima. Doduše, to je prirodno stanje mira i ljubavi i dolazi s mentalnom tišinom.

    Tu govorim zapravo o jednoj važnoj duhovnoj lekciji koju sam imao priliku iskusiti i obično ju zovem “trčanje pred rudo”. Prosvijetljen čovjek je suosjećajan, miran, bez uvjerenja i stavova, slobodan u ljubavi itd., ali nećeš nikad postati prosvijetljen trudeći se biti suosjećajan, miran, bez uvjerenja i stavova itd. Takav pokušaj postaje zapravo uvjerenje samo za sebe i negira ono što jest u želji da se postigne budući cilj – malo trčiš pred rudo.

    Sad se osjećaš tako kako se osjećaš i nema se smisla truditi osjećati drugačije (npr. suosjećajno). Jedino ima smisla prihvatiti i osvijestiti kako se osjećaš. A onda u toj prisutnosti promatrača i odsutnosti uma, možda dođe i pravo suosjećanje.

    Ajte, živjeli!

    (Pročitao sam članak o pozdravu “živjeli”, ali budući da je to samo riječ i svi znamo da je izrečena s dobrom namjerom, trčao bih pred rudo kad bih počeo koristiti neku alternativu. Ne vidim riječi toliko bitnima.)

    • DraganS...
      Odgovori

      Sve to stoji što ste rekli, ali bi možda valjalo napomenuti da, dokle god netko svoju svoju sreću ili nesreću veže za vanjske uzroke i dok ne fokusira svoju pažnju unutar sebe (jer “nebesa su u vama”), ne može doživjeti istinsko smirenje, zadovoljstvo ili ispunjenje. Njegovo je “ja” ukorjenjeno u opsjenama nemirnoga uma i njegovoj percepciji, čije je područje djelovanja vezano za vanjski, prolazni, nepostojani svijet. Um nikako ne želi da se smiri. Razlog tome je strah jer zamišlja da to za njega znači smrt. Zato svim svojim snagama i sposobnostima nastoji spriječiti svoga nositelja da spozna Istinskoga Sebe, a teško da netko to i može postići bez pomoći Onoga koji je tu spoznaju postigao. Onaj koji želi ovaj svijet učiniti boljim, trebao bi to najprije uraditi sa samim sobom. Jedino to je ispravan način. Završimo ovo sa poslovicom “put od tisuću milja počinje prvim korakom” i krenimo na put ka svome Izvoru.

  • DraganS...
    Odgovori

    Ljudi se boje jer su svjesni da u ovoj kriminalnoj državi, lopine, neljudi i banditi koji pišu i sprovode zakone, žele ovršiti njihovu imovinu. To je hrvatska stvarnost i istina koja se ovdje dešava svaki dan i u sve većim razmjerima i to pod visokim pokroviteljstvom državnih institucija. Svjesni su ljudi, da i kad imaju prava, silnici ih raznim zakonima i pravnim aktima koji se tumače kako njima odgovara, jednostavno izmanipuliraju, ali oni su čak toliko bahati da protuzakonito otuđuju i podaju tuđu imovini te deložiraju ljude iz njihovih nekretnia. Oni to mogu jer država Hrvata ne želi da štiti svoje građane, već štiti svoje kriminalce. Žalosno je da ZLO KOJE SADA OVDJE VLADA, SVE VIŠE, JAĆE I BRŽE ŠIRI SVOJE RAZMJERE; STIČE MOĆ I OSTVARUJE SVOJE CILJEVE NA TEMELJU UNIŠTENJA SVAKOGA DOBRA, KOJE SVIM SILAMA UBIJA I ZATIRE . U što da se dobri i pravi uzdaju, kada je odavno jasno da je i institucija, koja im je trebala biti posljednja utvrda neuništivoga duha, čestitosti, etike, istine, pravde i morala, prva pala i odavno se poklonila i priklonila prolaznim vrijednostima materijalnog bogatstva i opojnim čarima moći?

  • Marina
    Odgovori

    Strah je pokucao na vrata, otvorila sam……nije bilo nikog !

    • DraganS...
      Odgovori

      +++++ za Marinu

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje