Gospodar prava

 In IZLAZAK IZ ROBOVLASNIŠTVA, Pravo i zakoni

Dok smo danas razgovarali na telefon, vlado mi je objasnio jednu interesantnu stvar o čemu ste članak možda pročitali. Ovo je moja nadopuna njegovog članka o ustavnom sudu u pokušaju da se koliko je moguće jednostavnije objasni što su prava, tko ima, tko nema i odakle na kraju krajeva dolazi pravo.

Prava su široka ulica jer postoji milijun prava i milijarde objekata i subjeka tih prava. Ali je vrlo malo izvora prava tj. onih koji imaju pravo regulirati prava, jer su oni gospodari i pridržavaju sva prava. Ključno pitanje je uvijek „Odakle ti pravo?“ Pravo uvijek i jedino može doći samo od gospodara pravne stvari ili tijela trusta kojeg ta prava čine.
Nerazumljivo?

Ovo dolje nacrtano je jedna stvar, recimo zemljište. Ono ima svojeg gospodara. (objasnit ću vam zašto je gospodar bitna kategorija koja u zakonu ne postoji). Kako gospodar nad zemljištem drži apsolutna prava nitko ne može napraviti sa njime ništa osim gospodara. stvar

Ali on može razdjeliti apsolutna prava koja drži nad zemljištem i podjeliti, darovati, prodati, ugovoriti sa nekim drugim. Tada se u tom momentu javlja institut prava, a zemljište postaje predmet prava, a sve stranke u postupku subjekti prava.  Ugovara se famozni trust između gospodara koji drži sva prava i onoga koji nije gospodar, ali milošću gospodara dobiva određena prava i titulu koja uz to pravo ide. Onaj koji nije gospodar, a drži nekakva prava obično se naziva rob.  Rob je taj koji ima prava, i dužnosti.

stvar2

Ali gospodar je jako zaposlen jer ima jako mnogo zemljišta i ne može svima njima upravljati. Kako  je gospodar bog u ovom predmetu, može ostaviti nekome da upravlja njime dok se ne vrati ili  do daljnjeg, nebitno. Gospodar zovne Valtera i kaže mu da ima pravo upravljati zemljištem i vladati nad njim manirom dobrog gospodara. Valter  sada postaje vlasnik, a ne gospodar zemljišta i njegova prava proizlaze iz prava gospodara pravne stvari.  S obzirom da kralj, pardon gospodar, ima jako mnogo imovine on otvara registar u kojem vodi evidenciju svoje imovine i predmetna prava koja se tiču te imovine. Sva prava su upisana u VL.List, a vlasnik je dužan ukoliko dade neka prva drugome to evidentirati u zemljišnom sudu manirom dobrog gospodara. Valter sada drži većinu prava, ali ne i sve. On sad postaje subjekt prava jer upravlja pravnim predmetom, ali i objektom prava, jer pravo koje on ima može prenijeti na drugog prodajom, darivanjem, nasljedstvom.
Jako bitno je naglasiti da gospodar ima pravo (naravno) ovlastiti koga god on želi da razrješava sve sporove u vezi sa njegovom imovinom. Sud kojeg on postavi kao nadležnog je zaista i nadležan.
Dakle jasno je; Gospodar nečeg je taj koji ima sva prava i može ih djeliti. Kakve to ima veze sa Valterovim  člankom? Dakle u RH (i svugdje u svijetu) pravo na bavljenje pravnom disciplinom imaju samo određene osobe koje su se školovale i kupile to pravo. Od koga su one kupile to pravo? Kupili su ga ili dobili izravno ili neizravno od GOSPODARA PRAVNE DISCIPLINE. Jasno je i u zakonu, a evo vidimo i po ustavu određeno da su prava na bavljenje pravom ograničena na one kojima je licencu(dozvolu) za to dala HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA. Eto sad, ako niste znali, postoji gospodar pravne discipline koji daje ili oduzima prava na bavljenje pravom, jer je pravo kao pravna disciplina njegova. Eto sad znate što znači da je „pravo neovisno.“ Neovisno je jer je njegov gospodar izvan dosega države, a njegova prava ne mogu biti predmetom prava, jer ih nije stekao ili kupio ili naslijedio. ON JE IZVOR PRAVA. S obzirom na to da je država hrvatska subjekt takvog pravnog poretka, znači da ona nije gospodar i ne drži sva prava, već samo dio prava, stoga nema nikakva prava na određivanje tko će biti pravnik, a tko neće. Toliko o suverenosti RH. Zato u zakonu ne postoji riječ čovjek, gospodar, jer oni nemogu biti predmetom prava – oni su izvor prava. Predmeti prava su oni koji dobivaju prava, suprotni  od gospodara, robovi.  Dakle kad se pozovete na bilo koje tzv. pravo koje imate priznajete da ste subjekt prava, rob, a samim time i podložni jurisdikciji suda JER STE STRANKA U POSTPUKU PRAVNOG PREDMETA. Međutim ako tvrdite da ne posjedujete nikakva prava jer ste vi izvor prava i da svoja prava niste sa nikim djelili, na nikog prenijeli te da sve tvrdnje druge strane ne postoji predmet, stvar prava, pa prema tome pravo ne može biti nadležno. Otprilike ovako: “Ja sam gospodar svojeg tijela, uma, duše, vremena i svega ostalog što ima veze sa mnom. Ta svoja apsolutna prava nisam nikada ni u jednom trenutku prenio ne nikog drugog ili trećeg. S obzirom na to da ne postoji predmetno pravo kojim bi se bavio ovaj sud, držim ga nenadležnim sve dok tužitelj materijalnim dokazima ne dokaže suprotno.”
stvar22
Presuda Ustavnog suda osim toga otkriva još jednu stvar koja je evidentna i sama po sebi:
”Naime, bavljenje hrvatskim pravom, pružanje pravne pomoći i zastupanje pred sudovima su djelatnosti koje su prema Rasporedu navedene kao ograničenja u pristupu tržištu i za koje Republika Hrvatska nije preuzela obvezu, a zastupanje pred sudovima podliježe ograničenju i u nacionalnom tretmanu te se njime mogu baviti samo članovi Hrvatske odvjetničke komore, utvrđuje navedeni Sud.”

Država je samo jedan pijun u igri prava jer je i ona pravni subjekt. Prava koja su političari iz vedra neba dobili vratili su pravnoj struci tako što je ovoj strukturi osigurala povlašteni, monopolistički sustav u krojenju pravde i rješavanju svih državnih sporova, pa čak i onih privatnih, barem je tako do sada bilo. Država je zabranila pod prijetnjom kazne i zatvora bavljenje ikoga drugog osim pravnika rješavanjem ikakvih sporova ili pitanja prava. U modernim državama sloboda tržišta je svetinja, a monopolistički stav hereza. Ipak pravna „neovisna“ struka ima apsolutno potpuni monopol na rješavanje svih pravno-trgovačkih sporova. TAKO JE GAZDA ODREDIO.

Stoga je prema ustavu rušenje pravnog poretka strogo zabranjena disciplina. Državu možete rušiti, sabor, vladu, ali pravni poredak je svetinja koja nesmije biti ugrožena ni po koju cijenu.

Tko je gospodar prava možete pročitati na OVDJE.

Recent Posts
Showing 11 comments
  • oli
    Odgovori

    Ljudi se nikad ne pitaju neke jednostavne stvari. Kao na primjer kako im netko može dati bogomdana prava.
    Kada ljudi nešto zahtijevaju mašu sa zakonima, ustavom, raznim deklaracijama.
    Dali su mi pravo na život, vodu, obrazovanje bla bla! Tko su oni da nam daju prava na bilo što?? Roditelji? nekakvo božanstvo?
    Jer ako su nam oni dali prava mogu nam ih i oduzeti. Kada bi nosioc prava zabranio hodanje sutra bi sigurno sva rulja na koljenima poletila pred ogromne zgrade ukrašene mramorom i zlatom.
    Te bi na koljenima uz transparente zahtijevala odobrenje za hodanje, DAJTE NAM DA HODAMO!!!!
    I ljudi takvim djelovanjem iz dana u dan dokazuj da su robovi i da prihvaćaju takvo stanje.

  • Damir
    Odgovori

    ” zastupanje pred sudovima ” kažeš.
    Tko kaže da imam potrebu da me netko zastupa, ako imam to može obaviti laik konzultant, naravno , ovo što pišem nisam provjerio praktično, samo teoretski i iz iskustava drugih. Dražene, ima li , po tebi, ovo smisla?

    • Dražen
      Odgovori

      Nisam ni ja baš po sudovima, ali koliko sam razumio od drugih nikad nijedan sudac neće reći “je u pravu si razotkrio si nas” možda iz razloga što niti on sam ne razumije igru i misli da zaista ima prava suditi. Međutim kad ga se pita za porijekla tih prava, oni šute. Na sudu koliko sam ja razumio svak svakoga zastupa. Nitko tu nije prisutan. To ti je kao bal vampira. Zato te i pitaju u čije ima ste došli (jer se radio o imenu) ili vas traže da se predstavite. Predstaviti ili zastupati ista je stvar.
      Sa druge strane ako se radi o pravnoj stvari po zakonu ti nemožeš sudjelovati jer nisi ovlašten baviti se pravom.

  • Damir
    Odgovori

    Citat iz teksta gore:” Dakle kad se pozovete na bilo koje tzv. pravo koje imate priznajete da ste subjekt prava, rob, a samim time i podložni jurisdikciji suda JER STE STRANKA U POSTPUKU PRAVNOG PREDMETA. Međutim ako tvrdite da ne posjedujete nikakva prava jer ste vi izvor prava i da svoja prava niste sa nikim djelili, na nikog prenijeli te da sve tvrdnje druge strane ne postoji predmet, stvar prava, pa prema tome pravo ne može biti nadležno. ”

    Dražene ,cijenim i poštujem tvoja istraživanja i zaključke i havala ti na tome . Htio bi samo malo da nam bude jasnije oko izrečenog u gornjem citatu kad kažeš:” Međutim ako tvrdite da ne posjedujete nikakva prava jer ste vi izvor pravai da svoja prava niste s nikim djelili, na nikog prenijeli te da sve tvrdnje druge strane ne postoji predmet, stvar prava, pa prema tome pravo ne može biti nadležno. ”

    Postoji kontradikcija u citiranoj rečenici:”ako tvrdite da ne posjedujete nikakva prava jer ste vi izvor prava”,— naspram:—“da svoja prava niste s nikim djelili, na nikog prenijeli “, značilo bi da ipak imamo određena prava, ali ih ne moramo s ikim djeliti ili ih prenesti na ikog.

    Kažeš kako je gospodar izvor prava, to je svakako u redu, smatram kako čovjek ipak, na neki način, ima prirodnog “gospodara” koji je izvor prava, to je Stvoritelj koji je ista prenio na čovjeka i dao mu slobodnu volju u okviru prirodnog, općeg zakona, zakona uzroka i posljedice iz kojih proizlazi poziv (Bez pretpostavki, sva prava pridržana), a koji su daleko iznad prizemnih tzv. statutarnih zakona proizašlih iz ugovornih odnosa.

    Eto to je moje shvaćanje, ako sam ga uspio dovoljno razumljivo obrazložit. Pozdrav.

    Zanima me tvoje

    • Dražen
      Odgovori

      Mislim nije baš jednostavno. Ali recimo ovako. Ti nosiš cipele, odakle ti nije bitno, ali su tvoje. Ako te ja sad pitam imaš li ti prava nositi te cipele, to pitanje izgleda smješno jer su to tvoje cipele. ok? Ti nemaš nikakva (ali i sva) prava, jer je to tvoje. Ako kažeš da imaš prava ja te pitam odakle ti prava i tko ti ih je dao. Nalazaš se stepenicu ispod u pravnom poretku jer si prava na nošenje cipela dobio od nekog. Te cipele nemogu biti predmet pravnog postupka jer ne postoje nikakva prava u vezi tih cipela jer su one tvoje, pa stoga nemogu biti predmet pravnog spora. Pravo nastaje u onom momentu kad ti recimo daš nekome pravo da nosi tvoje cipele. Ti si tako kreator (izvor) prava, cipele postaju pravni predmet, a ti i taj drugi kojem si dao prava na nošenje postajete subjekti prava jer ste sklopili nekakav ugovor o pravima u vezi tog pravnog predmeta. Kako si ti gospodar cipela, možeš odrediti ama baš sve uvjete pod kojim se te cipele mogu koristiti, a i to tko će biti nadležan u slučaju spora. Ako ti kao gazda nisi nikome dao nikakva prava ne cipele, jer si ih sva zadržao, pravni spor ne može postojati.
      E sad umjesto riječ cipele stavi moje tijelo. Ti si gazda svojeg tijela, jeli tako? Je si li na ikoga prenio ikakvo pravo u vezi svojeg tijela? Ako nisi onda tvoje tijelo nemože biti predmet pravnog spora!!! Ako tvoje tijelo zaustavi policajac i zadržava te na cesti 30 minuta, to znači da on pretpostavlja da drži nekakva prava na tvoje tijelo ili dušu, ili tvoje vrijeme ili tvoj um. (ali nakraju se tu radi o imenu, što ti nitko neće priznati). Dakle ti pitaš policajca odakle njemu pravo da te zaustavlja jer očigledno je da on misli da nekakva prava u vezi tebe ima. On će reći da ih je dobio od države. Ok ti onda pitaš kako si ih ti mogao dobiti od države kad država nema nikakva prava. On će ti reć da on radi svoj posao i bla,bla,bla. Dalje kad u tom predmetu dođeš na sud kažeš. Poštovani, Ja kao gospodar svojeg tijela, uma i duše i vremena nisam nikada nikome dao nikakva pravo na ono što je moje. S obzirom da policajac na cesti nije pružio nijedan dokaz da on ikakva prava posjeduje, onda nemože postojati nikakav spor jer ne postoji pravni predmet oko kojeg bi se sporilo. Iz tog razloga ovaj pravosudni organ nije nadležan za ikakvo postupanje dokle tužitelj ne dostavi materijalne dokaze o porijeklu svojih prava.!
      Kužiš!
      što se tiče boga kao gospodara, on to zaita i jest, ali ne onaj pravi, već ovaj biblijski lažni. On i jest kreator cijele priče o tome da čovjek nije izvor prava već bog koji je svoja prava prenio na crkvu. To je bulšit. Roditelj koji voli svoje djete kao samog sebe nije gosodar djeteta ni u kom smislu i ne drži nit želi držati ikakva prava na čovjeka. Pravo je izišlo iz egoistične potrebe bolesnog uma da posjeduje i kontrolira to što posjeduje. Moje, moje, moje, moje. Nemože postojati gospodar nad životom. sve što je živo je sam svoj gospodar. Tako čovjek može držati gospodarstvo nad cipelama ili jaketom ili kućom, ali ne nad zemljom, ljudima, životinjama, biljkama, i svemu što je živo, ali to je praktično sve.
      eto.

      • Damir
        Odgovori

        Bojim se , ako bi prihvatili tezu da je čovjek izvor svih prava da bi se time lažno uzdigli u rang s Stvoriteljem, to bi bilo jako loše pogotovo kad uzmemo u obzir koliko je čovjek nesavršen, krhak i vremenit. Sigurno je da između Čovjeka i Stvoritelja nitko ne stoji, ali moramo priznati da je Stvoritelj stvorio čovjeka , a ne obratno Citat:”Ti nemaš nikakva (ali i sva) prava, jer je to tvoje.”

        Kad govorim o pravima za koje navodim da proizlaze od Stvoritelja-Primarnog Kreatora , (ne boga ovog ili boga onog) kojima nas On na neki način pod uvjetom prirodnog zakona opskrbljuje, siguran sam kako mi nitko ne može zabraniti , osporiti ili uvjetovati da bezuvjetno udišem zrak, da pijem vodu , da berem gljive i šumsko voće, da lovim ribu, da radim bilo što, na što nisam pravovaljanim ugovorom uvjetovan, a što direktno (ne implicirano) ne čini štetu nekom drugom.

        Naravno, ako slijedim primjer prema tvojoj usporedbi s cipelama, prema kojoj nemam nikakva ,ali ja bi radije rekao sva prava, jer sam ih praktički dobio rođenjem u ovaj materijalni svjet , to pravo koje proizlaze od Primarnog Kreatora svatko stječe svojim rođenjem, vjerujem kako neću pogriješiti ako ga nazovem PRIRODNO PRAVO i za koje nitko ne može reći da ga nema i da ga nije dobio od nekoga, Stvoritelja ili kako god nazivali ili percipirali. Svakako, prirodno pravo o kojem govorim sigurno nema nikakve veze s korporativnim pravnim sustavom kojeg ti naglašavaš u tekstu i u prispodobi o cipelama, jer su prirodna prava svakog čovjeka na ljestvici stvaranja, iznad trgovačkih.

        Dakako, postoje “prava” koja u stvari nisu prava , već, rekao bi na neki način -ZABRANE-po prirodnom zakonu koji proizlazi iz Stvoritelja (ovog časa ne znam kako bi ih drugačije nazvao) koja , kako Valter kaže, ne možemo prenesti na bilo kog drugoga (npr. na navodna državna tjela) kad ih ni sami nemamo kao npr. – nemamo pravo ubiti, lagati, ometeti druge dok drugi ne ometaju ikog, parazitirati na drugima, reketariti i sl., svakako ni ti drugi koji misle da”imaju pravo” raditi nama ono što mi nemamo pravo raditi njima, krivo misle , a na nama je da im to dokažemo.

        Na kraju bi ovo sve sažeo u ZLATNO PRAVILO: Ne čini drugome što ne bi želio da tebi drugi čini. Pozdrav

        • ja
          Odgovori

          Bez uvrede, samo napomena:

          “Čovjek koji drugima čini samo ono što bi sam htio da mu se čini, i koji drugima ne čini ništa što sam ne želi da se čini njemu, čovjek je bez sluha za druge ljude kao drukčije od njega samoga.”

          ZLATNO PRAVILO TREBA GLASITI

          “Čini drugima ono što oni sami hoće da im se čini, i ne čini drugima ono što oni neće da im se čini” – Milan Polić

          Izvor:
          http://www.archive-hr-2013.com/hr/r/2013-12-27_3418358_3/Filozofija-odgoja/

          • Damir

            Kakva uvreda, oslobodi Bože,slažem se i s tvojom verzijom koja isto tako drži vodu do nekog trenutka. Primjer: Ako netko hoće da ga skratim za glavu jer mu je život dodijao, ja to neću učiniti več ću mu pokušati pomoći rješit problem koji ga mući.

            Kažeš:”“Čovjek koji drugima čini samo ono što bi sam htio da mu se čini”. Problem je u tome što mi “u” usta” stavljaš rječ koju nisam napisao, a to je riječ SAMO.
            Naravno , dade se oko toga puno filozofirati, ali bez ikakve koristi, bitno je da se razumijemo. Lijep pozdrav.

  • Dražen
    Odgovori

    Ti se držiš opet nekakvih prava. Ako tvrdiš da prava postoje onda ih netko može i prekršiti, a što se događa onda, jeli opet trebamo uvesti sudove koji će suditi tko je u pravu a tko nije. Ovaj koncept postoji zato što su ljudu otišli u kurac. E sad ko je bio prije pravo ili bolest možda nije ni bitno. Proces ozdravljenja definitivno uključuje odbacivanje svih prava nekog nad nekim ili nečim.
    Nije opet odgovoreno na pitanje što ako netko pokrade nekoga.. ???? delikatno, zar ne, i iz ove perspektive neodgovorivo.
    ozdrav!

    • Damir
      Odgovori

      Ma da , svakako smo na istom kursu, ali ovog trena imamo različit kut gledanja i čini mi se da rječima pokušavamo iskazati ono što se ne da decidirano izreći. Zato idemo dalje, ekipa je već ozbiljno odmakla. Pozdrav lijepi.

  • Neno
    Odgovori

    činjenica je da u pravnom pogledu na geografskom području RH najviša registrirana pravna instanca Republika Hrvatska. i sve je to ok, ali rješenje problema je registracija ili prijava, priznanje od sustava pravne osobe Hrvatski Narod sa prenešenim svim ovlastima ko prvog entiteta iz temeljnih odredaba Ustava RH. onda su naši.

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje