HIJERARHIJSKI NIZOVI I REDOVI

 In Duhovnost

Ovo je napisao čovjek kojemu je nečovječni “bolesnik” prije nekoliko dana po drugi put, u nekoliko godina, bez ikakvog razloga posjekao 37 maslina.

Linearno vrijeme, čiji smo zarobljenici, nam omogućava život po inerciji. Jutrom se ne moramo pitati tko smo to mi danas, kako ćemo iskoristiti dan, kakvog sebe ćemo izabrati. Nastavljamo život od jučer, onaj koji je određen akumulacijom naplavina prošlosti. Naslijeđa, kulture, programa, religija, vjerovanja, lažnih i pravih znanja.

Davno su izmišljena sidra koja nas drže prikovana za dno, koja nam ograničavaju kretanje uma i tijela na dužinu konopca. Par metara naprijed, par metara natrag nosi nas struja kojom ne upravljamo dok mislimo kako se krećemo svojom voljom.

Potrebni su nam iscrpljeni, životom izmoreni skupljači plastičnih boca, potrebni su nam prosjaci, potrebni su nam oni koji mole pomoć. Potrebni su nam za održavanje iluzije o vlastitoj uspješnosti. Jer mi “nismo oni”. I mi smo dakako “bolji”. Organizam bilo kojeg čovjeka je nekoliko tisuća puta inteligentniji od uma bilo kojeg genijalca koji je ikad hodao Zemljom pa ipak uživamo u izmišljenoj gradaciji uspješnosti. Cijenu našeg “uspjeha” plaća skupljač boca. Prosjak.Nezaposleni.Ovršeni.Gubitnik.

Gomile sebičnih pojedinaca, odvojenih od Prirode i vlastite prirode, čine zajednice u kojima su temelji zajedništva tek infrastrukturne cijevi kanalizacije, vodovoda, struje i pripadnost teritoriju pod nadležnošću određene Porezne uprave.

Teret racionalnog razmišljanja, kao i svoju slobodu, predali smo hijerarhijskim nizovima i redovima, nazvali se narodom, nazvali se državom. A identitet potvrdili slučajnim bojama zastave, kronologijom ubijanja sebe i drugih kroz povijest. Stolar se određuje po onomu što zna napraviti, keramičar po podovima na koje postavi keramiku. Kao narod, udruženi pojedinci koji su nasljednici krvi i tla, pred drugima bismo se trebali identificirali s onim što znamo napraviti. Nekad smo znali napraviti brod, znali smo svojim trgovačkim flotama povezivati svijet, znali smo proizvesti sve od igle do lokomotive. U jednom interludiju linearne povijesti, pretrpjeli smo razorni teroristički udar kojeg uopće nismo zabilježili. Ni u osobnoj, ni u kolektivnoj svijesti.

Mjerila neuspješnosti nazvali smo mjerilima uspješnosti i počeli stvarnost doživljavati u njenom inverznom obliku. Rad od 18 sati dnevno radi gole egzistencije jest “uspjeh”. U pretpovijesti ni jedan čovjek nije radio više od tri sata dnevno. Pa mu je opet uspjelo biti našim pretkom. Kad bismo zamislili Aboridžina kojemu posuđujemo bumerang za lov, a on s tim bumerangom ulovi dvije ptice i mora nam vratiti bumerang, jednu pticu, a od druge sebi zadržati pola bataka, rekli bismo kako je Aboridžin naš rob,a mi njegov vlasnik. Opet, kad bi nam netko rekao kako je svatko od nas danas upravo taj Aboridžin, nazvali bismo ga luđakom koji nema pojma ni o čemu. Ni o tržištu, ni o kapitalizmu, ni o zakonu ponude i potražnje, niti je u dodiru s realnim svijetom.

Međutim, nakon spomenutog, a zatajenog terorističkog udara kojim su hijerarhijski redovi novac zamijenili dugom, svi smo postali zarobljenici. Kolektivno ludilo kojem danas svjedočimo jest posljedica tog zarobljeništva. Bumerang (novac) možemo samo posuditi, vratiti ga natrag, zajedno s kamatama (s pticom i 3/4 druge ulovljene ptice). Kako nema dovoljno ptica, onda s bumerangom moramo vratiti šatore,ukosnice, češljeve, koplja, sve ono što imamo.

Nitko od vas, ma koliko doktorata imao, koliko god puta izvršio inverziju inverzije, nije u stanju poreći tu istinu. Laž je iluzija, označava ono što u stvarnosti ne postoji. Zato je sloboda laž, ljudska prava su laž, mogućnost izbora je laž. Kao i svaka laž, i te iluzije postoje samo u virtualnom, izmišljenom svijetu praznih riječi, zatupljujućih slika koje ovisnički gutamo s nekakvih ekrana. Koji god i čiji god novac došao, nazvali ga stranom ili domaćom investicijom, pojačat će konopce kojim se naša kreativna snaga, izvorna sloboda veže za sidrište u plićaku. Jer ne dolazi kao novac. Dolazi kao dug. To je jasno svakom sa zrnom preostalog nepomućenog razuma u sebi.

Nakaradnost svijeta, kojeg tvorimo i svojim postojanjem, pokazuje i činjenica kako je za hijerahijske nizove i redove, za sustav, prirodna katastrofa odlična vijest. Jer, utjecat će malim promilom na gospodarski rast. Rast kojeg moramo dostići mislimo li se i dalje buditi u vlastitom domu. Prirodne katastrofe, poplave su najbolja moguća vijest za proizvođače građevinskog materijala. Povećat će prodaju, s čim će proizvođači moći platiti kamate i vratiti dio duga. Ulaganja u obnovu poplavljenih kuća mogu se financirati samo novcem-dugom kojeg treba vratiti. S kamatama. Doći će do povećanja duga u optjecaju što će rezultirati još širom bazom onih koji će dug dilati dalje. Za nas usidrene, jednostavno nema dobrih vijesti. Sve su loše. Ako ih i ne prepoznamo odmah kao loše, prepoznat ćemo kasnije. Da Loša vijest može biti dobra, moguće je samo u sustavu koji je inverzija Prirode.I čovjeka.

Slobodu nam nitko ne može donijeti, uvesti, kupiti, niti ucijepiti. Ovakvi kakvi smo ne možemo biti ništa drugo do aboridžina u lutanju za pticama.Put kojim sloboda može doći nalazi se u nutrini svakog čovjeka. Ako makne lažna znanja, rasprši laži, iluzije, shvati svoju odgovornost za ono što čini,misli i želi, tek tad su puti slobodi u nama otvoreni.Nitko pametan ne ruši kuću u kojoj stanuje kako bi izgradio novu. Stoga je najmanje pametno rušiti sustav u kojem sudjelujemo pa potom graditi novi. Kad se odlučimo nanovo identificirati pred drugima, pred svijetom, kad utvrdimo što je to što mi možemo ponuditi svijetu za razmjenu, što znamo izgraditi; kad definiramo načine na koje ćemo to napraviti, pronađemo ljude sposobne koordinirati naše kreativne slobode i znanja…tad će se inverzni sustav Prirode i Čovjeka urušiti. Za tri dana.

A mi ćemo mu u tomu pripomoći. U ponedjeljak, umjesto na posao, ostat ćemo spavati. Skuhati kavu, igrati se, šetati, plivati, plesati. U utorak ćemo čitati knjigu, pisati pjesme. U srijedu ćemo učiti različite vrste zvižduka. U četvrtak će se Sustav urušiti.Napraviti mjesta za novi. Onaj kojeg smo pripremili kao slobodni ljudi.

Recommended Posts
Showing 15 comments
  • an
    Odgovori

    Sistem se morao srušiti iz jednostavnog razloga što nam nisu dali mogućnost izlaska iz njega.
    On sada funkcionira kao one kuće koje se ruše dinamitom i onda legnu tako poslije eksplozije da ti se čini da je to još kuća, ali na malo pogurivanja, ona bi pala.
    Iz toga razloga se zabranjuju okupljanja, kompliciraju referendumi.
    Pa i objavu o nepostojanju osobe mogli ste pisati i vlastitom krvi u komunizmu npr., ali uzalud. Danas prolazi. Ali ono što sistem danas još donekle opravdano drži je razlog iz teksta. Treba sagraditi novi. Nije to odjednom, nego korak po korak, kako se radi tako ulazimo koracima u njega, ali za neke situacije koje se ostvaruju je zaista samo da čekamo, ako već ne možemo moliti za one koji rade te nivoe, a njima nije uopće lako, posla je puno. Možemo i fućkati, kako kaže pisac teksta, ako imamo dovoljno vjere, ili biti frustrirani i tjeskobni dok čekamo, ako je nemamo.
    A sve to nas dovodi i do onoga pitanja, objava ili deklaracija. Objava. Ona je taj korak sada kao spona za korak izlaska iz sistema. Deklaracijom se sada ne možeš zaštititi od sistema, možeš im je izdeklarirati najjačim glasom, ali vjerojatno će te samo poslati – znamo gdje.Ali dolazi vrijeme za deklaraciju, dobro je da je pripremljena. Dolazi vrijeme kada je ona bitka objave o NEpostojanju (negacija je bitka) gotova, i dolazi sloboda koja se objavljuje deklaracijom. Nekom vrstom zakona za naš život. Kako kaže Biblija za zakone (otprilike):objesi ih oko vrata, napiši na čelo (to su one kutijice na čelu rabina), na ruku, pouči djecu…da ih NIKADA (više) ne zaboraviš.

  • an
    Odgovori

    E, da, zaboravila sam:
    bez markica, pečata i zlatnih potpisa na deklaraciji. Kao što je objava spona između završetka vlasti sistema nad nama i slobode, tako je deklaracija spona istine/neba i nas. Kao što je prva bila naša bitka, tako je deklaracija slaganje(potvrda) sa redom/iskonskim mirom. Ako su Božji zakoni pisani prstom na kamenu i ponovljeni dlijetom na kamenu, tako i naša deklaracija može biti napisana kako god, ali bez dakle pečata i bilo čega što bi je ponizilo u njenoj duhovnoj visini. Bitno da nam bude napisana i tako ispred nosa, kad je već sama glava se pokazala nedostatnom .
    Ako je Luther to mogao napraviti bez potpisa pape u ono vrijeme, i mi danas vidimo koliku je imalo snagu.Kako ne bi i mi mogli i još veću od toga.

  • autentika
    Odgovori

    Tamo gdje ne postoje jasni zakoni pojedinci, kao drogirani i kolektivno opijeni jer oponašaju jedni druge, uzimaju stvar u svoje ruke, što se doima unutrašnjim mirom i realiziranošću tj. kreativnošću.
    Na Zapadu, a često i na razvijenom Istoku, osoba tiho dođe i stavi potpis i 10.000 novih radnih mjesta bude otvoreno.
    Taj potpis mu bude plaćen, ali ne toliko dovoljno koliko je prijespomenuti učinio za dobrobit svoje zajednice.
    Na Balkanu, umjesto da se okrene i pogleda osoba čije masline siječeš (bez obzira ko je u pravu ili ne), posao se uzima ”u svoje ruke”.
    Da ne govorimo da su i masline živa bića, pa si time posjekao ukupno 38 živih bića.
    Balkanci su zaboravili komunicirati i dogovarati se.
    Da ne govorimo da je, ako već misli da ima pravo, ”drvosječa”, čak i ako ne vjeruje u zakon države RH (u kojoj ima mnogo više zakona nego u ostatku balkanskih državica), trebao podići tužbu i ne određivati samoinicijativno pravdu.
    Vrhunac dogovora je biti poltron državnom ili privatnom meceni, dočim se poltronizam u ozbiljnim državama doživljava cirkusantskim.
    Razvijene zemlje ne žele ponavljati greške svojih predaka, kada su srednjovjekovni misionari dolazili sultanu a janjičari Papi, pa bi ih i jedan i drugi poslali, odmah, kući, bez uspostavljanja dogovora jer nisu željeli da im Zapad ili Istok šalju poslušnike nego kreativce koji misle svojom glavom i ne moraju se nužno i u svemu složiti sa onim ko ih je poslao na tako dalek put.
    Vrhunac današnjih balkanskih kvazikreativnih riječi je 30-minutno ”palamuđenje” i vrhunska naplata toga: ako se pri tome nikoga ne uvrijedi svi budu prezadovoljni i s osmijesima se vrate u svoje utvrđene jazbine.
    I većina dobro gleda da proširi: stambeni prostor, poslovni prostor, okućnicu i, po potrebi, otme tuđu njivu ili obližnji parking.
    O seksualnom i raznoplatnom poltronizmu i nije potrebno trošiti riječi.
    No poanta je mogu li, uopće, i pokriti prostor u kojem obitavam?
    Prosječan malograđanski konzument neće to pretjerano registrirati.
    No evo kako to objašnjava najpoznatiji svj. teoretičar zavjerâ David Icke.
    Nije se rodio onaj koji je narodu ugodio, narodna izreka bi rekla, pa se Icke u jednom obraćanju na You Tubeu osjetio pozvanim i prozvanim da dodatno pojasni difamacije ciničnih u odnosu na njega.
    Naime, bilo je davnašnjega govora kako spomenuti živi u vili ili vilama i nemilice troši novac itd.
    (Uostalom, da to i radi to je njegova intima i neotuđivo pravo: pošteno zaradio i nije prodavao oružje i drogu niti bio državni ili politički poltron.)
    Onda je David, prije nekih godina, pokazao kuću tj. nekoliko arhaičnih sobica u kojima živi.
    Nakon čega je lavina cinizma krenula: da kako je lažno skroman, da kako on ima novac koji tajno troši i sl.
    No zašto je ova priča bitna… pa zato, što bi naše istočne komšije rekle, jer je auditorij promašio ”ceo fudbal”.
    A Ickeovo dodatno pojašnjenje, prije mjesec-dva na You Tubeu, to najbolje govori.
    Tek priča on kako pored njega u zaista raskošnoj vili u Britaniji, spram koje je njegova kuća koliba, šivi naftaška obitelj milionerâ.
    Povremeno prijateljuju i D. ih je upitao o životu u toj vili, a oni mu odgovorili da najviše borave u jednoj prostoriji (kuhinja i dnevni boravak, nešto u tom smislu), pa se Icke pita može li čovjek pokriti prostor u kojem boravi!?
    Indijci bi rekli da možeš imati i 99 ženâ ukoliko ih sve možeš adekvatno zadovoljiti.
    Zadovoljiti u indijskoj duhovnosti znači ostvariti s istima dubok i ravnopravan kontakt, no svakako ne znači izigravati gurua ili šeika koji je tu kako bi mu se potčinjene žene nemilice divile.
    Eh tako to otprilike ide — siječem srce jednog čovjeka zbog jednog razloga, siječem njegove masline zbog drugog, uzurpiram njegov prostor zbog trećeg, obavljam posao na tom posjedu zbog četvrtog, mislim da sam u pravu zbog petog, profit ću ostvariti zbog šestog, hvalit ću se zbog sedmog.
    ;)

    • Neznam
      Odgovori

      autentika. U suštini se slažem sa vašim komentarem. Dajete naslutit kako ima negdje zakona a nema ga na balkanu. Znam da ga nema. Ja sam balkanac koji od 91 g. živi na zapadu za koji sam mislio kao i vi. Svih tih godina Njemačka pa Italija zatim Kanada onda Švedska i sad opet Njemačka. Pa ovo je svijet pravog pravcatog ludila. Promatram kako se na skriven a jako je otvoten ka što je Walter naveo istina nije skrivena nego se ljudi kriju od nje. Htio sam reč kako se na perfidan način uništava poljoprivreda i industrija na Balkanu i Madjarskoj i ostalim sličnim državama. Znam da čete pomislit pa vrati se na svoj Balkan. Razmišljam i o tome kad dodjem u rodno selo koje je nadomak grada i još uvjek nema ni jedne jedine kuće sve je porušeno. Ipak smatrm da tu di je porušeno žive bolji ljudi nego u ovim nabrojanim državama. Znam da če te se čudit a i za mene je bila to gorka spoznaja.
      Gore u postu je jako dobro opisano o zapadu a nažalost i Balkan koji je za mrvicu čovječni.

  • oli
    Odgovori

    Jako lijepo sročeno, pročitao sam u jednom dahu.
    Hvala autoru što je svoje misli pretočio u slova i Valteru što ih je objavio.

  • Damir
    Odgovori

    Super misao i zaključci.

    • Damir
      Odgovori

      Samo mi žal što čovjek nije uspio s protuponudom obranit svoje masline.

  • autentika
    Odgovori

    Neznam, zaista, ne znam šta ste htjeli poantirati, no, u svakom slučaju, zahvaljujem na pokušaju, nadam se, neprovokativnog odgovora.
    Nemam Vaše bogato iskustvo, ali određeno iskustvo života u inostranstvu imam, što kroz neposredni život što putovanjima i prijateljstvima ili poznanstvima, i ne bih se složio s onim što pišete jer smatram da su građani svugdje isti (možda mentalitetno radikalnije različiti), osim što Balkanci vole kriviti druge zbog nevolje koja ih je zadesila a kojoj se, izgleda, ne nazire kraj, barem ne u dogledno vrijeme.
    Što osobno što kroz konverzaciju s drugima, mogao bih zaključiti da, već deceniju, postoje dijelovi južnoslavenskih zemalja gdje određena zanimanja, esencijalne ili kolokvijalne prirode, postaju deficitarna, upravo zbog bahatog odnosa prema okolini, oličenoj u ”sječi masline” i prikazanoj u gorenavedenom autorskom tekstu, zbog čega sam se i našao prozvanim i pozvanim da napišem jedan duži osvrt.
    Već sada postoje ozbiljne usluge koje stanovnici ovih prostora ne mogu dobiti u svojim matičnim državama, nego moraju ići u bliže ili dalje evropske zemlje i samo zbog toga sam protivnik potpune privatizacije, koja moju malenkost, već dugo, ne pogađa niti će, osim što znam kako će to utjecati i kako već i utiče na ostatak pučanstva.
    Dočim će sve biti onako kako većina odluči, baš kao i ’90-ih, pa makar se i ne slagali o tome koji su prevashodni uzroci i vođe i žrtve recentnog rata.
    Pošto sve počinje ”sječom masline” pa završi ozbiljnim stvarima.
    Čime želim dati konkluziju da je ovo sve tek početak nekih mnogo većih balkanskih stvari.
    Izgleda da to tako treba biti, kada mnogi to tako žele.
    Sjetimo se mnogo mudrijih da se na greškama najbolje uči.
    Tako da treba biti isključivi optimist, kako je moj prethodni post i potrebno shvatiti, u smislu toga da će sve, kad-tad i prije ili kasnije, i doći tamo gdje i treba biti, pa makar se to nekome više ili manje sviđalo, pogotovo stoga jer se ovdje ljudi jako dobro poznaju i koncentracija urbanog stanovništva je izuzetno poticajna.
    A to gdje i kako i kada i u kojem poznaničko-prijateljskom ili porodičnom okruženju neko živi je najmanje bitno u današnjem globaliziranom svijetu.
    :)

  • stan
    Odgovori

    prekrasan tekst …

  • ervin
    Odgovori

    …svijesno sam odabrao ovu inkarnaciju, prihvačam robovlasništvo i sve konzekvence istog, jer me svaki dan iz nova stavlja u poziciju da u interakciji sa svojim bližima, uključujuči životinje i majku zemlju, vježbam primjenu esence govora na gori i prelazak s riječi na dijela. Vidio sam puno ljudi oko sebe koji naglim “buđenjem” i starogrčkim gnothi seauton-om otvaraju one fine niti i kanale za podmuklo napumpavanje ega i intelekta. Naslušao sam se rečenica tipa “moraš samog sebe voljeti kako bi mogao voljeti druge”…itd… Majstori ove vrste obmane, štovatelji baalsko-midraškog kulta mrtvih, odavno su aktivni i dijeluju u “duhovnom” nasljedstvu Ignacija Loyole, kako bi održavali sustave robovlasništva. Moja sloboda je ona koja dolazi iz nutrine. Neovisno o vanjskim konstelacijama pokušat ću primjenjivati esencu govora na gori u svim datim okolnostima, jer se želim vratiti “doma”. Za to mi je potrebno da ljusku po ljusku nakupljenog “smeća” aktivno skidam sa sebe, a uputstva su vrlo jednostavna. Neću ići u shopping u ezo-supermarkete, koji već neko vrijeme poplavljuju “tržište” svojim proizvodima za “bolji život”. Ne želim primjenjivati raznorazne tehnike kako bih svoja “opterečenja” gurao u astralne razine i biti crpilište izvorne životne energije za hierarhije koje su prekinule svoju vezu sa praizvorom. Sve je zabilježeno i niti jedan trunak energije se ne gubi. Praizvor bezuvjetno daje, piramidalne strukture moći to jako dobro znaju i dok god smo u određenim rezonantnim poljima, njihov utjecaj će biti prisutan na ovaj ili onaj način. Možemo mi tu raspravljati o slobodnoj volji i tome kak se to na višim razinama neograničeno štuje itd… Dok god mi na svojoj duši imamo naslagane slojeve koje smo si sami natrpali, mi nemožemo “titrati” na višim frekvencijama, i kao takvi ćemo uvijek biti izloženi utjecaju i manipulaciji. Aktivna primjena najviše etike i morala, praštanje svojim bližima, molitva za oproštaj, poštivanje svakoga oblika života i spoznaja manipulativne snage tzv. “intelekta” i prihvaćanje su besplatni alati. U svakom trenutku su primjenjivi i ne treba nam hierarhija “uzvišenih”, “velečasnika”, “guru-a” i ostalih medijatorskih instanci kako bismo preuzeli “vlast” nad sobom, konačno počeli titrati na višoj razini i mic po mic izlazili iz robovlasništva svoga “JA”….
    Živimo u razdoblju poprilične obmane, a pothvati zarobljivanja uma se događaju skoro pa neprimjetno i izuzetno inteligentno……… Svaka čast Valteru i ekipi na trudu i radu, na kraju je jedino mjerilo svega dijelo i način kako se mi ponašamo prema svojim susjednim oblicima života i koliko smo spremni dati umjesto da tražimo…..

  • zenfjaka
    Odgovori

    Ajmo parazafzirat (para frizirat) :)
    Znate, kad je neko zgodan ili moguće nezgodan u suštini i kad baci bumerang ni on mu se ne vrati… toliko san zgodan da mi se ni on(bumerang, da nebi bilo zbunjoze) ne vraća.

    https://www.youtube.com/watch?v=6r55fVcYeTY
    :D

  • autentika
    Odgovori

    Bumerang se ne vraća i to je prosvjetljenje.
    Umanjena Escherova litografija.
    https://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/6/66/Ascending_and_Descending.jpg
    Uvećana Escherova litografija.
    http://totallyhistory.com/wp-content/uploads/2013/01/m-c-escher-ascending-and-descending.jpg
    Ovaj veliki holandski grafičar i matematičar uzvratio je udarac na domaćem terenu, u drugom važnom svj. i evropskom centru masonerije, poslije prvoplasirane Francuske, Holandiji.
    To nam, ujedno, i govori zašto je protestantizam, kao masonska protuteža, uspostavljen u odnosu na rimokatoličko-jezuitski Vatikan i zbog čega su, zapravo, Jevreji tako lagodno živjeli u Zapadnoj Evropi, barem dugo vremena, za razliku od nekih drugih dijelova svijeta, poput Rusije i sl.
    A Holandija ima i povijesno tu veliku tradiciju ”odbjeglih” antimasonskih matematičara, filozofski nastrojenih i duhovno revolucionarnih, poput, npr., Spinoze.
    Nikad Martin Luther ne bi bio tako zdušno podržan da: feudalci, plemići, trgovci, dio crkve nisu bili antipapinski nastrojeni i jevrejski podržani, dočim je tu bilo i ljubomore jer je Vatikan bio, već dugo, i umjetnički i naučni centar svijeta.
    Mnogi ”luterijanci” su, poput Erazma Roterdamskog, ostali do kraja katolici, uvidjevši besmislenost govora o istim pričama zamotanim u svjetlucaviji celofan.
    No vratimo se našoj litografiji.
    Ona je izvorno britanskoga psihijatra Lionela Penrosa (eto još jednog antimasonsko-evropskog centra, zbog čega i jeste kolijevka anglikanizma, kao protuteže jezuitskom Vatikanu), koji je, također, bio i: genetičar, matematičar, šahovski teoretičar.
    Naziv litografije je ”Uspinjanje i spuštanje” tj. izvorno ”Ascending and Descending”.
    Na krovu zgrade (a ne kuće, pošto se zgradom nastoji simbolizirati svijet i zemaljski život) je radništvo odnosno proleterijat koji, neprestano se penjući i silazeći, vrti u krugu beskonačnog stubišta tj. stepeništa i, shodno holandskom idiomu ”monaškog (redovničkoga) posla”, bez svrhe i rezultata, u stvarnosti, neprestano mučenički radi u prisilnom i čudnom okruženju, ponavljajući monaški iste aktivnosti kroz potpunu beskorisnost.
    Isti motiv, sa manjim brojem likova ili bez njih, koristi i ilustrator knjigâ Vadima Zelanda, premda te ilustracije idu od nižih prema višim ili višim prema nižim spratovima tj. kroz cijelu zgradu ili kuću: dakle nisu samo na vrhu, pa će biti da taj ilustrator pravi plagijaturu dvije ranije Escherove slike — ”Stepenišne kuće”, ”Relativiteta”.
    Vratimo se, ponovno i konačno, sadržaju i poruci spomenute litografije koja je različito tumačena.
    Escher je rekao da na litografiji postoje neposlušni pojedinci, od kojih jedan lik stoji i gleda redovnike-radnike na krovu (pri čemu je interesantno da ne gleda u suprotnom smjeru /izvan zgrade/, s obzirom da se nalazi na visokom balkonu), a drugi sjedi na stepenišnom prizemlju zgrade i gleda ispred sebe, ne gledajući u zgradu.
    I prijespomenuta dva lika su, poput onih na krovu, redovnički obučeni u tunike: kratke haljine, do koljenâ i bez rukavâ, sa kapuljačom koja asocira na redovništvo, dakle potpunu posvećenost praktičnoj i mehanizirano-nekreativnoj aktivnosti.
    Neposlušni pojedinci, svakako, nisu i oni koji su stvarno slobodni, pa Escher dodaje da će oni biti, prije ili kasnije, dovedeni da vide svoju grešku neharmonije sa onima na vrhu.
    No ko će ih dovesti ako im, barem na ovoj litografiji, ni od koga ne prijeti opasnost?
    Pogotovo stoga jer su tako blizu slobode, posebno onaj koji je na stepenicama što su ispred glavnog ulaza u zgradu.
    I zašto oni stvarno slobodni, uopće, nisu ni prikazani?!
    Zgrada je simbol svijeta i kolektivnosti, pa se odgovor možda i sâm nameće, a dodatno je podcrtan i činjenicom da u blizini ili ispred zgrade nema nikoga: ne samo ljudi nego ni flore i faune ili neživih stvari.
    Dodatni i najbolji odgovor je, možda, zato što se autor stavio u ulogu onoga ko promatra zgradu odnosno ovu grafiku o kojoj ovdje kontempliramo.
    Svevideće Oko ili Veliki Brat će dovesti, ipak i na kraju, stvari u red.
    A oni koji su slobodni i nisu više u njegovom fokusu, pa ih se ne može ni naći u sadržaju materijalne ili duhovne grafike postojanja.
    ;)

  • zenfjaka
    Odgovori

    Evo opet enigme…đe je sad taj fokus sunce mu kalaisano? A veliki brat mi se čini ka kiklop…nije Odiseju triba dat grožđe…i viš di ga je ubolo…u to jedno oko…ko mu je kriv kad nije ima rezervno, to ka oće reć alternativno:)) Iden ugradit i treće (joko) za svaki slučaj. Ima Odiseja ka u priči…nikad neznaš na kojega i kad možeš potrefit. Đavlija sorta osim ako nije:)

  • autentika
    Odgovori

    Odisej je bio samo jedan i ispunio je svoj cilj.
    Kiklopâ je bilo mnogo i loše su prošli, kao i oni koji su njima i danas fascinirani.
    :D

  • zenfjaka
    Odgovori

    Meni se čini (prištampava) da nije on baš,ono, ispunija cilj ( moje viđenje,shvaćanje, percepcija, ne želim biti u pravu jer je bolje biti u miru nego u pravu po mojem procesuiranju… itd) nego penelopa…naravno da svatko vidi kako vidi među ostalima ni ja nisam iznimka):)…i znate šta uvaženi, ima nešto i u luku i strijeli…sad bi neki grozomorni reka o; “u divljaka luk i strijela “:)
    U svakom slučaju ponekad imam dojam da mnogi pričaju o odiseju kao i o kristu kao da su s njima pod ruku hodali i ili plovili:)Bez zle namjere u smislu komentara.
    Nedajte se smest u vašim nastojanjima ili previranjima. :)

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje