Imamo Hrvatsku – ili smo je imali?

In Općenito

Napisao Stjepan.

Imamo Hrvatsku!

Pijuckam kavu na šibenskoj rivi, prekrasno nedjeljno jutro, sunčano i vedro. Jadrolinijini oldtimeri čekaju otočane podrijetlom kako bi ih prevezli do Zlarina, Prvića. Prolaze dvije škode octavie. Na vratima im piše Rudnici mrkog uglja Banovići. Mislim se, ajd’ što je ugalj, a što li je k tomu i mrk? Kao da nije dovoljno što je crn, garav. Bi li se rudar iz ugljenokopa Banovići mijenjao sa mnom? On da gleda u more (kao i direktori rudnika iz octavia koji sat prije) i labudove, pije espresso, a ja da se spuštam kakvim liftom pod zemlju? Da, on vjerojatno bi, ali ja ne bih. I tu bi priča stala – malčice zatitraš vlastiti ego, svisoka se zahvališ Bogu (jer je daleko i možda ne čuje) što tebe zasadi tu, a neke druge tamo drugdje. Relativiziraš, odagnaš od sebe ma kakvu krivnju za mir-nemir u svijetu, zvonjavom rastjeraš tamne oblake i spriječiš tuču. Otpiješ gutljaj lavazze.

Tko bi to od nas, slobodan, jednak u pravima, s nekoliko deklaracija o ljudskim pravima iza sebe, u demokratskoj zemlji, za sebe ili svoju djecu izabrao egzistenciju koja bi izvirala iz rudnika i rudarenja mrkog uglja? Jesu li ljudi koji ipak rudare glupi, manje vrijedni, preziru li same sebe pa da biraju sebe kao rudare? Ili možda ne biraju? Kako od dječurlije koji na pitanje ‘Što ćeš postati kad odrasteš?’ odgovaraju s liječnik, pjevačica, astronaut, pilot, nogometaš…nastanu kasnije rudari mrkog uglja, zaštitari, radnici u klaonici, oni na preradi ribe, akordaši u tvornicama staklene vune, varioci u škveru…?
Da, kao društvo u civilizaciji zapadnog tipa imamo mehanizme, filtere koji filtriraju. Ljude. Obrazovni sustav je tek prvi filter. Onaj koji obrazuje ljude za izvršavanje jednog jedinog posla. Struka. Kao uzgoj budućih radnika. Farma. Problemi u društvu nastaju kad dođe do zastoja u proizvodnji radnika ili do zastoja u prihvatu novih radnika. Ovi prvi su rješivi uvozom radnika. Onako kako to čini Njemačka. Ovi drugi su rješivi izvozom viška radnika. Onako kako to mi činimo već desetljećima. Međutim, i u tom izvozu, baš kao i u svakom drugom smo izloženi nemilosrdnoj konkurenciji. Onih koji imaju ljudi za izvoz je uvijek puno.

Država svojim dobro postavljenim i skrivenim stupicama tjera ljude da čine ono što ne bi nikad učinili kad bi imali priliku birati, biti slobodni. Obrazuješ ljude, smjestiš ih u rezervat nezaposlenih, kao punoljetne ljude ih ostaviš bez prihoda, novca bez kojeg nitko danas ne može preživjeti. I evo kandidata za rudokope. Klaonice. Što god poželiš.
Bitno je dakle kakva je država, kakvi je ljudi vode, kakve resurse ima i kako se ljudi odnose jedni prema drugima i prema prostoru kojeg nastanjuju.
Kao narod, koji nastanjuje ovih 56.542 km² kopna i kupa se, ribari i gleda kako Slovenci, Talijani ribare po 31.067 km² mora, izabrali smo kolektivnu nesvijest, odrekli se prerogativa državnosti, odrekli se vlastite lisnice u vlastitom džepu, vlastite puške na vlastitom ramenu i predali u tuđe ruke svoju sudbinu i sreću.

Činom odricanja od monetarne suverenosti smo prestali biti ikakva država. Postali smo opet kao narod – govno na kiši, kako je to fra Tomislav Duka rekao i prije početka rata 1991.

Iz te, racionalnom umu neshvatljive činjenice, proizlaze sve ostale. Poput one o 70 000 iseljenih ljudi (izvoz radnika) u posljednje dvije godine. Kao i tobožnje politike tobožnje Vlade RH – ona o predaji nafte u Jadranu stranim kompanijama, ona o predaji auto-cesta stranim kompanijama, ona o smanjenju razine zdravstvenih usluga, sve štednje i sva rezanja. Međutim, mi Hrvati smo žilav narod, naviknut da nas se tuče, ucjenjuje, pljačka i s nama gospodari. Životarenje na ovoj kiši, koja ne prestaje od 1994-e, se nekako održava na rubu kolapsa, paradoksalno – zahvaljujući upravo protunarodnoj politici – onoj koja je natjerala stotine tisuća Hrvata u ekonomsko izbjeglištvo u inozemstvo. To ekonomsko izbjeglištvo nam uredno doznačuje između jedne i dvije milijarde eura godišnje koje vrtimo preživljajući ih između sebe. Još nešto dođe jednokratno od prodaje kakvih privatnih terena. Taj novac se ponaša kao nekreditni novac kojeg u konačnici uvijek progutaju lopovski bankarski mehanizmi monetarno nesuverene države.
Izborni ciklusi u ritmu od četiri godine za parlamentarne i lokalne te pet godina za predsjedničke izbore drže narod u nekakvom napušenom, hi-stanju, izvor su iluzije o vladanju naroda. Istina je da se narodom vlada. I da je hrvatski pritom izuzetno šutljiv i poslušan. Hanžeković, Franjo Luković i Kolinda članovi Trilateralne komisije. Hanžeković vlasnik EPH, u sumnjivom dealu s Josipovićem i Generom, a Josipović u još sumnjivijoj priči o ZAMPU i kupovini desetak poduzeća. I sad bi oni, kao trebali biti protivnici na nekakvim izborima? Ili šef izbornog stožera Stipe Mesića, onog koji je dilao Haagu dokumente, pokušao u jeku ratu izvršiti puč – Tomislav Karamarko kao šef HDZ-a će mijenjati dosadašnju politiku? Smiješna pomisao.

Ostaje nam cviliti u “vladavini naroda”, moljakati “dajte nam posao”, makar u klaonici, makar u rudniku ugljena. I mi napušeni, bezvrijedni, neslobodni, bit ćemo sretni jer imamo posao.
A ekipa koja crpi korist iz monetarne nesuverenosti ima Hrvatsku.

Ukoliko Vam je ovaj članak donio neku novu vrijednost, razmislite o donaciji – pogledati gornji desni segment stranice. Hvala!

Recent Posts
Showing 6 comments
  • Damir
    Odgovori

    Ne doživljavam članak kao kukanje, mrki ugljen je samo simbolika, ovo je, jednostavno, “otvaranje karata” koje će nikima pomoć da razbiju lažnu iluziju o državi Hrvatskoj. Hvala Štef.

    • Damir
      Odgovori

      Kao i dosad, netko u prividu, a netko u stvarnosti, svatko prema vlastitoj , spoznaji, namjeri i odluci.

      • Damir
        Odgovori

        Kako rekoh, sve počinje od pojedinca i njegove akcije, kao posljedice vlastite svjesne ili nesvjesne (zavedene, začarane) odluke. Nemamo pravo na nikog utjecati direktno, već samo vlastitim primjerom. Zašto bi svi morali prihvatiti i razumjeti što se ovdje piše i prezentira, pogotovo oni koji se valjuškaju u sustavu, pa nismo mi stranka da okupljamo glasaće. Svakako bi bilo lijepo vidjeti većinu koja je uspjela dekodirati šifru na nevidljivim okovima sustava, ali Bože moj, nećemo se sada sekirati, ako sada nije tako. Tko smo mi ili ja da određujem životni put drugome čovjeku. “Osvještenje je , ipak , jedan proces koji iziskuje određeni napor, zahtjeva neki vremenski period iako nekako mi se čini da je to proces koji nema kraja, kad dosegnemo jedan stupanj, odmah se pojavljuje sljedeći i tako cijeli život. Dobro bi bilo kad bi za početak definirali sebe ,zatim sustav, a potom relaciju između sebe i sustava. Time otvaramo široko polje na kojem možemo raditi do mile volje na spoznajama istine. Lijep ti pozdrav.

  • Eva
    Odgovori

    Ja imam praksu sva imena vezana za hrvatsku državu pisati malim slovima jer tako odričem pravo da su to uopće živi ljudi koji stoje iza institucija, npr:
    sabor republike hrvatske
    vlada republike hrvatske
    republika hrvatska
    ivo josipović
    zoran milanović
    mirela holly
    karamarko
    vesna pusić
    ured predsjednika vlade…

    To mi je palo na pamet i išla sam logikom: ako sme mi ljudi kad se rodimo zovemo npr. Eva Tokić a kad me upišu u korporativni robovlasnički sistem postajem EVA TOKIĆ, onda bi slijedom toga da kojim slučajem postanem ona koja je direktno odgovorna za situaciju koja je (npr. da postanem član i jedne političke stranke, da sjedim na ijednoj poziciji vlasti, da sam liječnik koji prijavljuje roditelje koji ne cijepe djecu da…)
    onda postajem
    eva tokić
    robot, ubojica, zatočnik, gnjusoba, ni čovjek nego spodoba

    tako sve ove institucije tako pišem i ljude i naravno ima njih još puno na popisu npr:

    europska unija
    barak obama
    angela merkel
    ……

  • oli
    Odgovori

    wikipedia
    Sva osobna imena i prezimena – veliko. Stjepan Radić, Ivan Krstitelj Tkalčić, Gaj Julije Cezar…
    Ako je ime ušlo u opću uporabu kao marka, mjera i slično, ono počinje malim slovom. mercedes, paskal, rengen
    Ta vlastita imena koja su postala apelativima, nazivaju se eponimi. To su riječi poput gore navedenih – mercedes, paskal, zatim sendvič (lord Sandwich), giljotina (Guillotin), silueta (Sillhouette), sadizam (de Sade), mazohizam (Masoch), nikotin (Nicotine), spunerizam (Spooner), kvisling (Quisling), marmelada (Marmelade), huligan (Hooligan), žilet (Gillette), šovinist (Chauvin)… Dakle, svi su nekoć bili vlastita imena.

    Bog i ostala nadnaravna bića

    Bog – ovisi o kontekstu. Na primjer, možete napisati sve je gotovo, Bogu hvala i sve je gotovo, bogu hvala, ovisno o tome želite li naglasiti da zahvaljujete Bogu (prvi primjer) ili da samo koristite poštapalicu koja ništa ne znači (drugi primjer).
    Ako koristite riječ Bog kao ime određenog božanstva, pišete veliko. Oprostit će ti Bog. Vjerovali su da nad svime vlada Bog.
    Ali ako je to neodređena oznaka, piše se malo. Vjerovali su da nad svime vlada neki bog.
    Ako pišete o bogu koji ima određeno ime ili o bogovima u množini, pišete malo. bog Jupiter, božica Atena, rimski bogovi
    Ako se umjesto imena određenog boga, svetinje ili nadnaravnog bića koristi neka druga uobičajena riječ, pišete sve veliko. Gospodin, Spasitelj, Mesija, Blažena Djevica Marija, Gospa Međugorska, Majka Božja, Najdivniji, Gromovnik, Jaganjac Božji, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, Princ Tame
    Napomena: Riječ sveti se piše malo kad govorite o svecu. Ova crkva je posvećena svetom Franji. Međutim, ako ime sveca pišete kao oznaku blagdana ili crkve, sveti je veliko. Rodio se na Svetu Katarinu. Najveća katolička crkva je Sveti Petar u Rimu.

    Zemljopis

    Kontinenti
    Kontinenti počinju velikim slovom. Europa, Australija, Sjeverna Amerika
    Države

    Sve riječi u imenu država počinju velikim slovom, osim veznika. Narodna Republika Kina, Papua Nova Gvineja, Bosna i Hercegovina
    Područja unutar državâ
    Ako je samo jedna riječ, onda prvo slovo veliko. Baranja, Flandrija, Štajerska
    Ako ima više riječi, SAMO prva riječ počinje velikim slovom. Bliski istok, Srednji zapad (u SAD), Gorski kotar
    Napomena: Katkad se piše na dva načina, ovisno o tome želite li reći da je nešto prihvaćeno ime regije ili samo zemljopisna orijentacija. Na primjer, pišete “Srednja Europa” ako pod time mislite na skup zemalja ili regija koje nisu vezane samo zemljopisno nego i npr. kulturno ili politički. Ako želite istaknuti samo zemljopisnu lokaciju bez obzira na tradiciju, možete pisati “srednja Europa” (tj. sredina Europe).

    Vidite koliku ulogu igra što vama predstavlja riječ koju upotrebljavate, i što točno mislite kada napišete hrvatska ili Hrvatska. Želim li reći da je to ime regije, države ne?
    Država ne postoji pa niti ne može imati ime!
    Dali vežem za tu riječ nešto kulturno ili politički?
    Ne!
    Jedino je mogu upotrijebiti zemljopisno. Gdje se nalazi pula? U hrvatskoj.
    Mada imamo poluotoke, gorja, more ,rijeke, planinske lance itd. Pošto su u ljudske umove usađene državne granice i to može poslužiti za komunikaciju zašto ne. Koliko sam shvatio velikim slovom uglavnom se pišu imena ljudi. Jer ime predstavlja čovjeka koji je živo biče pa je tim iznad nežive materije i iluzije. A onda se određene pojave, stvari pišu velikim slovo da se istakne važnost i svetost toga. Što je stvar uvjerenja.
    Recimo obama je napao kanadu a Obama je posijedio preko noći.
    Tako da sasvim slažem sa Evom. Iako nikada nisam imao dobru ocjenu iz hrvatskog. I ne napišem uvijek sve točno, griješim kao svi. Logički ova mi ideja itekako ima smisla.

    • Solarian
      Odgovori

      Gledajući s pravopisnog gledišta ta pravila vrijede u toj domeni, ali gledajući s pravnog gledišta vrijede sasvim druga pravila koja sam spomenuo u komentaru:

      “Nakon ponovnog čitanja članka na: https://zvono-istine.org/kako-covjeka-sustav-pretvara-u-roba/ i informacija na linku: http://en.wikipedia.org/wiki/Capitis_deminutio, sada mi je još jasnije, a ti ljudi koji pišu svoje rođeno i obiteljsko ime svim početnim (i dalje svim ostalim) malim slovima vjerojatno su svjesni značenja toga i gledajući pravno to bi se moglo nazvati: “Capitis deminutio absque”, ili u prevodu s latinskog na naški: “Bez ikakvog gubitka glave”, ili narocki objašnjeno, sva prirodna rođenjem stečena prava zadržana u potpunosti, od kojeg je glavno za čovjeka pravo “Sloboda”.”,

      na članak: https://zvono-istine.org/12-dio-kako-funkcionira-sustav-audio-zapis-sa-sudenja/#comments .

      Tako da ispada kada se nazivlja tih entiteta pišu sve malim slovima da ih postavljamo jednake živom slobodnom čovjeku.

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.