IRONIJA

 In Kontrola uma

Napisao Larken Rose.

”Većina ljudi koji idu u kino gledati filmove poput The Matrix, Patriot, Braveheart, V for Vendetta i Hunger Games, navija tamo za neposlušne pobunjenike koji su izazvali gospodare i kontrolore, odobravaju njihov otpor, čak i kada se opiru uporabom sile.

Onda se vrate kući, ponosno plaćaju svoj danak državi, pokoravaju se kojim god samovoljnim odlukama koje su smislili njihovi politički gospodari – i osuđuju svakoga tko to ne čini.”

Recent Posts
Showing 9 comments
  • pobuk
    Odgovori

    pa filmovi su jedan od nacina komunikacije. Kako “oni” to vide? Kroz film. Receno vam je. Pokazano a vi niste nista ucinili stoga pati stoko.

  • ivana
    Odgovori

    Opirati se Sistemu je isto sto i suradjivati s njim. To je kao klatno. Nije bitno da li si ga gurnuo ulijevo (opires se) ili udesno (suradjujes), poanta je da se ljulja. To Sistem i zeli: da guramo njegovo klatno. Nebitno u koju stranu.

    To me navodi na pomisao da mozda tome takvi filmovi i sluze. Ne znam…

    • google mogućnosti
      Odgovori

      Vadim Zeland – Transurfing :D

      • ivana
        Odgovori

        Tako je. Ali je i vise od toga. :)

        @google mogućnosti
        zanimljivo objasnjenje, svidja mi se.

        • google mogućnosti
          Odgovori

          Sa čime se ne slažeš?
          Želiš li ga proširiti?

  • google mogućnosti
    Odgovori

    Osim što je film način komunikacije koji se odvija dvosmjerno putem medija (od me- dos – vijećanje; savjet, svjet)
    film je i svojevrsni filter potisnutih osjećaja i misli.
    Uživljavajući se u film koji nas u večoj ili manjoj mjeri uvjerava u vlastitu realnost mi postajemo svjesni vlastitih neželjenih misli te na taj način bivamo pobuđeni.
    Jednom kada smo u glavi tijekom filma proživjeli psihofizičke reakcije kao odgovor na prikazanu virtualnu stvarnost, ponovno smo spremni zaboraviti misli i osjećaje koje prihvaćamo samo periodično, odnosno u onoj mjeri koja dugotrajno ne prelazi diferencijalni limen naših mogučnosti.
    u protivnom događaju se “puknuća” – nervni slomovi.
    U tom kontekstu film je poželjno psihološko sredstvo opuštanja i otpuštnja mentalnih kočnica.
    Isto tako vrlo je lako odrediti plošan psihički profil osobe koja uživa u određenom žanru jer svaki filmski žanr predstavlja stimulaciju specifičnih psiholoških procesa u ljudskoj svijesti u širem smislu.
    S druge strane živimo u društvu u kojem se određeno ponašanje kažnjava dok se drugo ponašanje nagrađuje.
    U takvome društvu gdje je i tijelo roba, jednostavnije je filtrirati agresivnost gledajući film,, nego izaći na ulicu i prosvjedom za pravdu riskirati gubitak tijela ili sakačenje što je jedan od najdubljih ljudskih strahova.
    Drugi oblici stradanja, zatvor ili ikakva sila biva registrirana od podsvijesti kao represija.
    Represija je nepoželjna pa se u čovjeku stvara konflikt – strah – od represije ukoliko izrazi svoje nepoželjne stavove, i frustracija – zbog autocenzure vlastitih misli.
    Dugoročno je to nepoželjan psihički model koji eskalira u sukob za koji je još potreban samo okidač.
    Na taj način filmovi postaju svojevrsni proročki materijali koji predkazuju budučnost dok ju u stvari kreiraju, prvo u glavama ljudi a potom i u zbilji.

  • zenfjaka
    Odgovori

    ..za m@ ivana(ivanhoe)….ono šta nam je poznato glede klatna jest da postoje (zasad) tri vrste ravnoteže…stabilna,labilna i indiferentna. Kad bi te netko(nitko) pitao u slučaju slučaja koji bi izbor bio?
    Ne očekujem odgovor, stoga u miru pozdrav. :)

    • ivana
      Odgovori

      Dobro da ne ocekujes odgovor, jer ni ne kuzim pitanje :)

      @ google mogucnosti: ne kuzim ni tvoja pitanja buduci da nisam rekla da se ne slazem.

      • google mogućnosti
        Odgovori

        Nadao sam se toploj ljudskoj priči vezanoj za nebitno pod izlikom razmjene iskustava :)

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje