Ispiranje mozga iz drugačije perspektive

Čovjek u opuštenoj atmosferi malog mjesta na obali Jadrana primjećuje stvari koje mu u gradskoj vrevi izmiču pažnji, a na tu pojačanu percepciju stvarnosti nitko nije imun.

Kupio sam novine neki dan. Zanimalo me što robovlasnici žele da mislimo kako bih eksperimentu izložio moj um koji se nalazi u za njega neobičnoj situaciji – odmara. Trenutno je u potpunosti opušten i zabavljen mislima poput ”hoću li danas roštiljati lokarde ili šarune?”

I na što naletih od nebuloza u novinama, između ostaloga? Na članak o vrijednim policijskim službenicima koji na šibenskom mostu pišu kazne. Najzanimljivija mi je bila izjava jednog policijskog službenika sa stažom od 16 godina, da bi opet odabrao istu firmu za posao.

Vi koji pratite našu stranicu već ste dobro upoznati s činjenicom i dokazima da je naša domovina zajedno s pratećim institucijama pretvorena upravo u to, što je i policijski službenik rekao – firmu – i ma koliko ta istina onima koje zapošljava taj fiktivni entitet izgledala fantastičnom ili nemogućom, neće promijeniti činjenicu da je riječ o istini.  

I tako se moj opušteni um upustio u razmišljanje o razini potrebne manipulacije da se ljudima koji su na, uvjetno rečeno, drugoj strani, ispere mozak kako bi ih se uvjerilo da čine dobru stvar dok istovremeno izbijaju novac iz džepova ljudi koji ih plaćaju, na tisuće načina, od besmislenih kazni za pišanje u šumi do poreza na budale.

I došao sam do zaključka da nema razlike između nas i njih – pranje mozga koje za posljedicu ima kontrolu uma uobičajena je radnja koju robovlasnici primjenjuju, i među njihovim žrtvama se nalaze i oni koji misle da rade za državu, uključujući ali ne ograničavajući se na policijske službenike.

Ilustrirat ću to jednostavnim primjerom.

MI smo kondicionirani da VJERUJEMO policijskim službenicima.

Na policijskim automobilima piše SIGURNOST I POVJERENJE. Također mogu i iz vlastitog iskustva reći da je policijski službenik u ulozi zamjenika načelnika iznenađen izjavio da mu ”nije jasno odakle takva razina nepovjerenja u njihove službenike” kada sam odbio ugasiti snimač na svom mobilnom uređaju kada sam navratio do njihove postaje prometne policije, o čemu više možete pročitati u članku OVDJE.

ONI su kondicionirani da NE VJERUJU nikome, osim svojim nadređenima.

Jeste li konzumirali alkohol?

Ne, nisam – pijem vodu cijelu večer.

Jeste li se voljni podrvgnuti alkotestu?

Je’l to potrebno? Trijezan sam kao lokarda.

Da gospodine, moramo provjeriti jeste li konzumirali alkohol.

Eto. Ispire se mozak svima, prema potrebi i položaju u robovlasničkom sustavu kontrole. Nama se pere mozak na način da VJERUJEMO njima, a primjerice policijskim službenicima da NE VJERUJU nama.

Ja da vjerujem nekome tko meni ne vjeruje mi izgleda, ovaj, malo blesavo. Pogotovo što se od mene traži da se pokorim onome tko meni ne vjeruje i prihvatim što god on ima za reći, bio to policijski službenik ili primjerice onaj tko piše i donosi zakone koji se meni ne sviđaju, ali ipak će nas pokušati kazniti ako se, recimo, popišamo u šumi – jer tako piše u njihovom zakonu – i fućka se njima što je najbliži WC 7.6 km udaljen od drveta u Maksimiru koje smo možebitno odabrali za tu savršeno prirodnu radnju.

Ne bih se začudio da donesu zakon kojim će maksimirske patke i labudove kažnjavati svaki puta kada ih uhvate da piške ili kakaju. Kazna – jedno jaje za malu, dva za veliku nuždu. A to će vrijediti i za patke i labudove muškog spola, pa će posebice ti muški nekulturni pernati stvorovi naučiti na teži način da sa zakonom nema zajebancije – jer zakon je zakon.

Često mnogo toga kreće od policijskih službenika, i stoga smatram da je najbolje uopće s njima ne razgovarati. Oni su trenirani da nam ne vjeruju, i zašto bismo onda trošili energiju uvjeravajući ih da govorimo istinu? Tako i tako nam neće vjerovati.

Stoga se slažem s Mary Elisabeth Croft kada kaže – DOKAŽI.

Kažete da sam osumnjičenik? Znači da nemate dokaza da sam nešto učinio. Zašto onda razgovarate sa mnom ako ne pokušavate time mene navesti da sam sebe optužim? Kada saznate da sam doista nešto učinio i kada sakupite DOKAZE za svoju tvrdnju, podignite optužnicu. Do tada, doviđenja.

Eto, nadam se da će jednog dana i ljudi koji misle da rade za državu, a zapravo rade za brutalnu robovlasničku korporaciju koja i njih drži u sužanjstvu, otvoriti oči i pogledati istini u oči, koliko god to za njih bolno bilo.

Jer ako zatvore oči – to ne znači da će istina nestati. I dalje će biti tu gdje jest i – strpljivo čekati na njihovo buđenje.

Ukoliko Vam je ovaj članak donio neku novu vrijednost, razmislite o donaciji – pogledati gornji desni segment stranice. Hvala!

Recent Posts

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.