Gordana sam napokon oči u oči upoznao i stisnuo mu ruku na nedavnom seminaru Pogled iza zastora iluzije, a poslije seminara smo popili i pokoje pićence prije nego je sjeo na autobus nazad kući. Stekoh dojam da je riječ o, kako se kaže, čovjeku na mjestu. Poslao je svoj osvrt na nedavne izbore za one koji tvrde da bi baš bilo super da se njih instalira na funkciju predsjednika/predsjednice nečega što se ne može dokazati da uopće postoji, u ovom slučaju Republike Hrvatske, svojedobno transformirane u još fiktivniju REPUBLIKU HRVATSKU d.o.o. Eto lažu kandidati i za što se kandidiraju. Ali eto – tko voli nek izvoli, pa tako i oni koji misle da nekoga za nešto biraju, mogu to raditi kad već vole prebacivati vlastitu odgovornost na nekoga drugoga, ali prema mom mišljenju bar bi prije toga građanskoga čina mogli sami malko istražiti biraju li za ono što im je rečeno da biraju. Osvrt je vrlo zanimljiv pa je stoga dobro ponuditi ga i širem auditoriju od onoga koji je Gordanu dostupan preko facebooka, gdje je izvorno svoj osvrt objavio. Osvrt slijedi nakon ovog kratkog maila koji nam je Gordan poslao:
Draga braćo i sestre
I meni se, ne znam čime izazvano, javi potreba da objavim svoje viđenje jučerašnje finalne utakmice prvenstva zvanog predsjednički izbori. Obzirom na to da nisam nešto pretjerano sklon kompetitivnosti, priznajem da sam malo i iznenađen svojim postupanjem. Al’ eto što je tu je. Razlog zbog kojeg ovo spominjem leži u tome, a spomenuti komentar sam objavio kao svoj status na fb, što sam u komentaru spomenuo i Zvono Istine, pa je red da to i javim.
Puno pozdrava
Gordan
Slijedi komentar:
Dragim sestrama i braći…onima koje “tresu” pobjedničke ili gubitničke emocije u vezi utakmice radnog naziva “predsjednički izbori”.
Ja, vlastitom voljom, prije nekog vremena, iz nekih razloga, uskratih sebi “pravo” da budem jedan od onih koji će odlučivati o ishodu spomenute utakmice…i nije mi žao. S tribina i u ulozi nepristranog promatrača stekoh dojam da nije bitno tko je pobjednik (vjerojatno je odlučen davnih dana, mjeseci ili godina). Stekoh dojam, bez nekog većeg uvida, da se prljavo rublje vadilo iz svih košara i iz svih strojeva za pranje…ni to nije bitno. To su ionako alati koji se koriste u svakoj sličnoj utakmici i neizostavan su dio takve vrste natjecanja.
Ono što mi se čini da bi moglo biti možda bitno jest sljedeće: da ljudi, uvijek i iznova i baš svaki put nasjedaju na jedan te isti trik: “dobiju malo moći” zvane biračko pravo, osjete se bitnim; propuštajući iz vida činjenicu da “ljudski mozak u umaku od moći, usmrdi se preko noći”, kao da gotovo svi oni koji su ikada “bili birani” nisu dovoljan dokaz; pa onda, “nadojeni” osjećajem da nešto odlučuju, zaokružuju brojeve ispred imena tamo nekih kandidata koji će njihov “ponosni glas” izvikivati s kakve govornice i donositi baš one odluke s kojima se slažu oni što glas im dadoše…i smiješno i žalosno u isto vrijeme.
S druge strane…možda ja krivo vidim cijelu situaciju. Možda sam ja propustio mogućnost ” biti važan i bitan”; možda sam ja taj koji ima bolesnu potrebu “biti drukčiji od drugih’; možda je slika na desktopu u kojeg gledam sjebana, pa sam i ja sjeban zbog toga…ne znam…možda.
No bez obzira na sve, potreba da ovo podijelim sa vama, sestre i braćo, proizlazi iz jednog jedinog razloga… ŽELIM ISTINU!!! I nije mi važno kakav okus ima (bitter/sweet ili sweet/sour…), nije mi važno koje je boje pilula u koju je spremljena (u Matrixu je bila nekakva crveno/plava kombinacija, ma jebe me se i da je ružičasto/šargastopirgasta), samo da je Istina… gola, čista, bez šminke, samo da Jest.
A ja bih vas, sestre i braćo, molio da mi pomognete da u dokumentu, kojem možete pristupiti putem linka na dnu komentara, pomognete naći iti najmanje zrno laži. Ja je ne nalazim…da jesam, svojeg se “glasačkog prava” ne bih tek tako odrekao. I na svakoj ću pomoći zahvalan biti… jer Istinu više od kruha trebam i ne bih htio ostati za nju prikraćen.
Link spomenutog dokumenta:
http://zvono-istine.org/
U Miru, Istini & Ljubavi
Gordan