Izbori specijal – Demokracija

 In Obrazovanje, Pravo i zakoni

Demokracije nema bez izbora i obrnuto. Izbori su praznik demokracije i kojem “narod” bira svoje “predstavnike”.

USTAV RH

Članak 1.

Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.

U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Kako vidite, iz gornjeg pravo naroda na biranje i vlast proizlazi iz Ustava RH. Tko je napisao ustav i odakle tome tko je pisao ustav pravo da dijeli ikakva prava. Uostalom ako je narod zajednica državljana onda je morala postati držva prije nego je postao narod, što pravno protumačeno znači da kad nestane države nestat će i naroda. Ako je država postala prije naroda, kako je postala? Nije mogla proizići iz naroda jer narod tad još nije postojao. Ovo su sve jednostavna pitanja koja bi postavljala djeca svojim učiteljima kad uoče nelogičnosti. Stariji se valjda boje jer misle da će ispasti glupi. Tako je porijeklo demokratskih država obavijeno misterijom zvanom: “Što je bilo prije , kokoš ili jaje?”

Šta se o demokraciji jednostavnim jezikom i dječijom nevinošću govori u  meni najdražoj knjizi “Anastazija – Zvonki cedar ruski”

“U kakvom društvu mi uopšte danas živimo? Čemu stremimo? Šta nameravamo (kanimo) da stvorimo u budućnosti? Golema većina će bez zastajkivanja (kolebanja) odgovoriti:«Mi živimo u demokratskoj državi i nastojimo da izgradimo slobodno demokratsko društvo, kao što je u civilizovanim zapadnim zemljama«.

Upravo tako će odgovoriti većina političara, politički tehnolozi. Baš tako nam govore sa ekrana televizora i piše se na stranicama novina. Upravo tako smatra većina ljudi u našoj zemlji. Baš takvo mišljenje (mnjenje) većine dokazuje tvrdnje Anastasijine, da deo ljudi savremene civilizacije dan-danas spava, da je drugi deo kodiran (programiran) i da su bioroboti u rukama skupine žredaca, umislivših (uobrazivših) da su vladari (gospodari) sveta. Malko (tek) se zaustavivši od grozničave svakodnevne i jednolične užurbanosti, razmislivši samostalno, može se shvatiti sledeće.

Demokratija! Šta je to uopšte? Kakav pojam (ideju,shvatanje) označava sama reč? Većina će odgovoriti citatom iz poznate Velike enciklopedije ili iz jednojezičnog rečnika-tumača ruskog jezika. U njima su otprilike ista (jednaka) lakonska (kratka, sažeta) tumačenja: »Demokratija je – forma (oblik) državnog političkog uređenja, zasnovana na priznavanju naroda u svojstvu izvora (žarišta) vlasti. Osnovni principi demokratije su – vlast većine, ravnopravnost građana…«

I biraju ljudi većinom glasova u visoko razvijenim demokratskim zemljama parlamente i predsednike.

Biraju?! Potpuna besmislica (glupost, buncanje)! Potpuna iluzija! Nema nikakvih izbora! Ni jednom, ni u kojoj, najdemokratskijoj i civilizovanoj zemlji, narod nije bio na vlasti. A izbori? Oni su potpuno (u potpunosti, sasvim) iluzorni! Prisetite se, šta se uvek dešava (događa) pred izbore u bilo kojoj, takozvanoj demokratskoj zemlji. Između sebe se bore grupe političkih kandidata, koristeći ogromna materijalna sredstva, istančane (rafinirane) metode psihološkog uticaja na ljude preko sredstava masovnog informisanja, televizije, i vrlo jasnu (očiglednu) agitaciju (propagandu). I, što je visokorazvijenija zemlja, tim su istančanija u tehničkom smislu sredstva (načini, metode) uticanja (nagovaranja). Savršeno (Potpuno) je jasna (očigledna, nesporna) činjenica da pobeđuje uvek ekipa (tim) političkih tehnologa (politokratija), koja je umela (znala, mogla) najjače da utiče.

Kasnije, pod uticajem tih sugestija (nagovaranja) ljudi odlaze (idu) da glasaju. Misle da glasaju po sopstvenoj želji. A u stvari, ispunjavaju nečiju volju. Tako (Prema tome), savremena demokratija – jeste iluzija ljudskih masa. Njihova vera (uverenost, verovanje) u nestvarno (lažno, neostvarivo) građenje (izgrađivanje, podizanje) društva je nerealni, iluzorni svet. Radi se o tome (U tome i jeste stvar, a doista) da potčinjavanje (podređenost, zavisnost) većini ne postoji u prirodi. Sve zajednice rastinja (bilja), životinja, insekata mogu da se pokoravaju instinktu, kretanju planeta, prirodom ustanovljenom redu, predvodniku jata (stada, čopora).

I ljudskim društvom je uvek upravljala manjina. Nije većina stvarala revolucije i započinjala ratove, već je pod ciljanim (sa određenim ciljem, usmereno prema cilju) uticajima (sugestijama, nagovaranjima) manjine, većina učestvovala u revolucijama i ratovima. Tako je bilo i tako jeste i sada.

Demokratija je – najopasnija opsena (varka, laž, obmana), kojoj je podvrgnut (izložen) ogroman broj ljudi. Opasna je zato što u demokratskom svetu istinski (zaista) sa lakoćom može upravljati svim demokratskim zemljama jedan čovek ili nekolicina ljudi. Za to im je nužno (neophodno) samo mnogo novca i odličan tim (ekipa) psihologa i političkih tehnologa (politokrata). I mi – današnji (savremeni) roditelji, nalazeći se pod uticajem iluzije (obmane, opsene), pokušavamo da još i vaspitavamo našu decu. A faktički (činjenički, činjenica je), sami ih uvodimo (ulivamo, uvlačimo, dovodimo), guramo (uguravamo) njihovu svest (spoznaju, shvatanje) u varljivi svet… Faktički ih predajući u kandže nečije… Ali, samo ne Bogu. Mi ih predajemo (žrtvujemo) nekakvoj (nekoj) suprotnosti. Svet Božji nije opsenarski, on je stvaran (istinski, pravi, realan) i predivan. On ima svoje neprevaziđene mirise, boje, oblike i zvuke. Vrata tog sveta su uvek otvorena, kroz njih se uvek može ući, ukoliko oslobodimo sputavajuće (zamke, zablude, prevare, zaluđenosti) iluzije našu svest.”

Pametnome dosta!

Recent Posts
Showing 7 comments
  • The God all mighty
    Odgovori

    Zanimljivo je kako je sasvim jasno da je država fikcija i nemoguće je dokazati suprotno a isto vrijedi i za fikciju boga, stvoritelja i kreatora. I kako ljudi onda ne vide kontradiktornost u osporavanju jedne fikcije a veličanju druge.

    • Valter
      Odgovori

      Pogledaj filmić Power of ten.

      Bog možda i jest fikcija, kao bog religije ove ili one. Ali kada vidiš da između jezgre atoma do klastera galaksija nema razlike, bi li rekao da je Univerzum nastao onak, bezveze, slučajno? Ili je riječ o nečijem dizajnu unutar kojeg postoji savršeni red? I to kako gore, tako i dolje? I taj red, upravljan nepromjenjivim zakonima, jednak je svugdje, kako unutar tvojih atoma, tako i unutar atoma koji su milijardu svjetlosnih godina od tebe? Slučajnost?

      Ako je tako, onda ničije postojanje nema značaja. Posljedica je slučajnosti. Kao što je Zoki svojedobno izjavio za Hrvatsku.

      Ja sam malko zavirio u sebe i znam da nisam slučajno nastao.

      • The God all mighty
        Odgovori

        Hvala na preporuci filma.
        Što se tiče nastajanja, recimo da postoji kreator i koji je stvorio sve ovo, on je u tom slučaju bezvremenski? Tko je njega stvorio? Zašto bi prebacio isto tako stvaranje sadašnjosti ili svemira na nekog drugog dok mogu reci da je ovo vec samo po sebi bezvremensko.
        Taj koncept je da je svemir stvoren od strane izvan njega, dok zapravo ti nisi stvoren poput pinokia kojeg je bog oživio. Ili došao na svijet u tijelo koje je netko izradio kao što keramičar radi figurice od gline.
        U tom slučaju dobije se osjecaj da si došao ovdje poput ptica selica kad se sele i sjednu na nepoznato drvo i sada su u stranom teritoriju. Svemir kao artifakt -bog kreator. Korijeni dolaze iz genesisa.

        Svemir kao organizam
        Ti si svemir oduvijek samo si izrastao iz njega, isto kao što jabuka izraste iz stabla. Nije netko stvorio jabuku na stablu ona raste, svi rastemo, drveće raste sve raste.
        Cjeloukupni organizam, svemir koji promatra kroz svakog pojedinca, svaki pojedinac je ekspresija prirode, unikatna akcija svemira. Beskonačno slavljenje života.

        Slučajnost je treći model svemira:
        Potpuno automatski model; svemir kao glupa energija i slučajni uzrok i posljedica. Sve se dogodilo slučajno u kojem čista automatika sa uzrokom automatski daje posljedicu a nedokaziva i fiktivna poveznica jest nazvana kauzalitet. Charles Darvin i evolucija.

        • Damir
          Odgovori

          “, isto kao što jabuka izraste iz stabla. ”

          Netko ili nešto je uredilo stvar da iz stabla jabuke ne rastu plodovi, npr. kruške ili banane, već plodovi jabuke.

          • The God all mighty

            Isto tako je netko ili nešto uredilo nekog ili nešto što je uredilo stvar i tako možemo u nedogled….
            Isto tako recimo ti nisi odgovoran što si takav nego su roditelji jer su te tako odgojili, tvoji roditelji ce reći nismo mi krivi naši roditelji su takvi bili, i tak cemo se vratit na adama i evu. Tu dolazi bog koji pita evu zašto si pojela jabuku. Ona će reći zmija me obmanula da pojedem jabuku, zmija je kriva, bog pogleda zmiju ali zmija ne kaže ništa, vjerojatno mu je namignula. Pa vjerojatno joj je jasno da postoji samo sada i da si jedino ti odgovoran za sve.

      • Damir
        Odgovori

        Dobro kažeš, ništa nije slučajno, sve ima svoj uzrok i razlog.
        Kolega iznad vjerojatno misli na “onog” boga ili bogove kojima se “loptaju” i svojataju razne religije i sekte.

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje