Izlazak iz ralja iluzije

 In Obrazovanje, Općenito
Napisao Duško
Riječi, riječi, riječi. Što sve može govorena i pisana riječ? Riječ je najsnažnija sila na svijetu, jača od atomske bombe, jača od svih sila ovoga svijeta. Toliko je važna i snažna da ne možemo i ne znamo živjeti bez nje. Riječ izaziva ratove, smrt, glad, bolest, dok uljepšana pravi dobrotu, radost i sreću, umjetnost, gradove, države, pjesme, ljubav! Riječ sama po sebi nije kreativna. Ne može stvoriti ništa materijalno. Ona nastaje i nestaje. Kao i sve drugo u ovoj dimenziji. I opet ostaje samo riječ, dok postoji um koji ju koristi. Riječ se koristi za kontrolu! Kontrolu vas, kroz vaše ime. Kontrolu domova, prijatelja, braće, djece, države, sudova i konačno, vašeg  uma. Ako bolje pogledamo, riječ jedino i kontrolira um. Naravno, sve je u shvaćanju uma. Riječ je informacija koja dolazi iz uma. Um je rob riječi. Kako Eon piše „U početku bijaše riječ“ što je identično prvim natuknicama kršćanske Biblije, ona je početak kompletne iluzije, odnosno imaginacije ovog svijeta i traje i trajat će do kraja svijeta. Trajat će dok se ne ugasi posljednji um, dok postoji ijedan čovjek! Riječ se može koristiti na različite načine bilo govorom bilo pismom, a osnovna joj je svrha prijenos misli i ideja čovjeka, bića, entiteta.

Definicija riječi iz rječnika:

riječ, lingv skup glasova nekoga jezika koji je povezan jedinstvenim akcentom, a može dolaziti samostalno između dviju pauza (u pisanju između dviju praznina) i obično kao cjelina ima neku funkciju te izražava (jednostavno ili složeno) značenje; najmanja govorna jedinica koja u određenom jeziku ima manje ili više ustaljenu glasovnu i morfološku strukturu, ali se teško može točno definirati sa stajališta opće lingvistike; može se sastojati od jednoga glasa (a, i, s) ili više njih (pa, sad, pjevati); pren tekst, govor (uvodna, pozdravna r.).

Što reći na to? Mnoštvo praznih riječi za nekoga tko ne shvaća i mnoštvo neprocjenjivih informacija za nekoga kome ove riječi znače više. Riječi ne govore. One ne postoje osim kada ih čovjek piše ili govori. Mi ih stvaramo. Riječ je najveća iluzija. Iluzija svih postojećih iluzija. Riječ je istovremeno destruktivna i stvaralačka.
Pitate se zašto? Jesu li riječi istinite? Koja je riječ istinita? Kako ćemo znati razlikovati istinite od lažnih riječi? Koje je mjerilo istinitosti riječi? Jesmo li uopće u istini kada izgovaramo pojedine riječi? Što je istina u stvari?
Riječ je zvučna vibracija koja nastaje i nestaje kao da je nikada nije ni bilo, slova koja su mrtva na papiru ili nekom drugom mediju, nestaju u trenutku kao dim, odnosno, nikada neće ili ne moraju  biti pročitana, pa ne možemo ni zaključiti a niti osporiti njihovo postojanje!!! Danas ljudi više vjeruju „papiru“ odnosno 2D entitetu postojanja, nego 3D entitetu postojanja, odnosno stvarima, bićima ili pojavama.
Zašto vjeruju? Zašto ne znaju, umjesto što vjeruju?
Zanimljivo. Možemo reći da smo glumac, pravnik liječnik, vozač, jamski kopač, upravitelj, kontrolor, sudac. Gdje su papiri koji dokazuju određenu ulogu u društvu? Govorena riječ u ovim slučajevima nije dovoljna, a i na papiru može biti svašta. Mašta može svašta. U našem narodu se kaže „papir trpi sve“. Diploma, na kojoj se nalazi pisana riječ da je to ime i prezime netko ili nešto, se može kupiti ili kopirati ako si dovoljno snalažljiv i posjeduješ dovoljno iluzornog papira koji nazivamo riječju novac. Papir koji sadrži pisanu riječ novac, pokorava narode i države, odnosno preciznije, ljude … čovjeka. In God We Trust. U Boga mi vjerujemo. Prazne riječi na bezvrijednom papiru. Jesu li istinite? Netko je želio riječju nametnuti vjeru u nekakav entitet, odnosno vjeru u mrtvo slovo na papiru. Aboriđinima ili nekom Zulu plemenu u Africi ništa ne znače te riječi i ta slova na papiru. Oni će taj papir iskoristiti na najbolji mogući način. Paljenje vatre ili neki drugi način o kojem sada neću pisati.
Što ako im kažemo značenje tih riječi? Hoće li promijeniti svoje navike i običaje? Zašto onda te riječi vrijede nama, a neke druge njima? Gdje je tu istina? Istina je samo za one koji su uvjereni (vjeruju) da je istina. Da li je njihova istina prava, naša kriva? Suprotnost = iluzija. Znači nemjerodavno. Ne možemo utvrditi pravu istinu čim postoji suprotnost. Tko je u pravu? Koja strana govori istinu? I ovaj tekst će proći lekturu neke osobe koja sebe smatra mjerodavnom donositi odluke ocjenjivati, procijeniti moje misli. (Ispravka: nije osoba, čovjek je i zamoljen je da lekturira tekst. ”opaska čovjeka u ulozi lektora teksta”) Može li ta osoba čitati misli i shvatiti i iskusiti što sam u stvari želio reći ovim riječima?

Svatko od nas koristi riječi u interakciji odnosno u komunikaciji sa drugim ljudima. Svatko od nas ima potrebu prikazati i iskazati svoje misli, ideje na svojevrstan način koji priliči ljudima.

Riječ može biti prema kodeksu, bon-tonu, ili ne mora. Mogu biti riječi ljubavi iskazivanja dobrote, riječi mržnje, ljutnje, glasne, tihe, opasne, bezazlene, hladne, tople i da ne nabrajam unedogled. Primijetiti će te da  svaki opis koji sam dao ima i svoju dualnu stranu. Svoju suprotnost ili polarnost. To znači da riječi mogu biti istovremeno „dobre i loše“. Kako si tko uzme. U stvari koliko je čovjek koji prima, odnosno prema kome su usmjerene riječi, spreman čuti, odnosno pročitati i shvatiti nečije misli i iskustva, što je na kraju, u stvari nemoguće. Onaj koji šalje riječi, odnosno govori ih, može biti zao i govoriti lijepe riječi. Ili može biti dobar i govoriti nepromišljene ili lažne riječi koje nekoga mogu povrijediti.
Postoje razne vrste riječi.
Gramatički gledano u hrvatskom rječniku: glagoli, imenice, pridjevi, infinitivi, sufiksi, prefiksi i što ti ja znam, između ostalog, mnoge, moguće varijacije istog. Postoje i različite strane riječi odnosno da bude razumljivije, strani “jezici“, za koje, u stvari, mnoge nikada nismo ni čuli a kamoli ih naučili koristiti. Neću ih nabrajati jer je besmisleno. Neću sve, ali nekoliko hoću. Npr. psihološki, matematički, politički i onaj koji nas najviše zanima, a u stvari nas ne zanima, je pravni rječnik ili jezik. Zašto nas ne zanima? Jer nam u stvari ništa ne znači. Jer ga ne shvaćamo. Nismo ga učili. Neprirodan je koliko god nam se činilo suprotno od toga. Smislio ga je nečiji um. Zašto trebamo vjerovati nečijem umu kada je nešto ispravno ili nije? Ali pravo se na žalost bavi nama, ljudskom rasom i ušlo je na sva vrata našeg života i slobode. Pravni rječnik odnosno jezik se najviše bavi nama kao fizičkim osobama odnosno pravnim subjektima. Što je sad pa fizička osoba odnosno pravni subjekt?

Najbolje je da potražite sami, jer tako je najbolje naučiti određene pojmove. Jezik odnosno rječnik se svakodnevno nadopunjuje novim izrazima koji bi nam trebali pomoći u komunikaciji sa ostalim entitetima ovog svijeta. Pitanje koje se postavlja jest, tko je smislio riječi i njihovu svrhu da nam danas olakšavaju ili otežavaju život. Pri tome nisam mislio na prve riječi na početku svijeta koje su vjerojatno služile svrsi, više nego ove današnje koje nas potkopavaju i ne daju nam slobodno disati. Moramo li biti robovi novonastalih riječi i bespogovorno im se podvinuti kad god ih netko izgovori?
Moramo li ih slušati i čitati? Riječi koje su po mojem mišljenju najdestruktivnije – da se tako izrazim – su morati, narediti, prisiliti, služiti, obavezati, kazniti, zatim ugovor, fikcija, ovrha, blokada i tako dalje. Naravno, ijedna od tih riječi nam ne mora značiti ama baš ništa, u trenutcima kada nismo pod njihovom vlašću. Tko vam može narediti, prisiliti, obavezati, kazniti, ovršiti, vladati? Tko je taj koji ima toliku i neograničenu moć nad vama? Tko je taj koji može silom riječi utjecati i manipulirati jedinog vlasnika vašeg uma i tijela?

Recent Posts
Comments
  • Data
    Odgovori

    Kad sam naučiti studente, kao sveučilišni predavač u Velikoj Britaniji, često sam pokrenuti tečaj s otvorenim rasprave o onome što znamo o svijetu (Učim Kontekstualno studija, koja je uglavnom povijest). Nakon što su studenti imali svoje mišljenje ću držati olovku i reći: “. Vi tražite na najmoćnijih i čudesnog izuma ikada stvoren” Oni se obično nalaze to zabavno, dok sam ih podsjetim: “. Sa jednim od njih mogu ponovno pisati povijest”

    Ono što se radi u cijelom svijetu, ljudi s srca da vidi kroz veo iluzije, ponovno pisanje prošlost, stvarajući sadašnjost, i mijenja budućnost. Neka mi svi znamo da je čudo, a možda mi svi imati koristi od njega.

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje