Tiskovni ured Greenpeace-a u Nizozemskoj, objaviti će sutra u ponedjeljak tajne TTIP-dokumente. Potvrđuju: Sporazum ugrožava europskog potrošača i zaštitu okoliša.
„O trgovinskim sporazumima s tako dalekosežnim utjecajem, mora se javno raspravljati i pregovarati prozirno”, objašnjava Jürgen Knirsch, stručnjak za trgovinu kod Greenpeace-a. “Sve ostalo je nedemokratski i prijetnja dostignuću građanskog društva.” Knirsch time pruža objašnjenje za sutra, kada ured za tisak Greenpeace-a u Nizozemskoj planirana objavu prethodno tajnih TTIP pregovaračkih dokumenata. Jer, iako će samo u Europi više od pola milijarde ljudi osjećati posljedice, pregovori između SAD-a i EU-a su do sada za stanovništvo bili samo nepoznanica (crna kutija).
U Njemačkoj se pregovarački tekst nalazi u dvije promatrane čitaonice u Ministarstvu gospodarstva i američkom veleposlanstvu. Javnost ondje nema pristup. Jedino članovi Donjeg i Gornjeg doma njemačkog parlamenta (Bundestag, Bundesrat) i odabrani zaposlenici Saveznih ministarstava mogu vidjeti dokumente – dva sata pod nadzorom. A čak i to, samo od početka ove godine, kao odgovor na masivne prosvjede TTIP-protivnika. Što u njima piše, ne smije se iznijeti iz sobe, ni u obliku pretiska, niti kao izgovorena riječ – postoji obaveza šutnje.
“Veća transparentnost” glasi zahtijev onih koji žele znati o čemu SAD i Europa raspravljaju. Uostalom, s TTIP-om se treba stvoriti najveći svjetski trgovinski sporazum. Sada ipak dolazi dio transparentnosti u pregovorima – ali ne na inicijativu pregovarača. Greenpeace Nizozemske objavljuje dosad tajne pregovaračke tekstove. 13 poglavlja, s gotovo 250 stranica, čine oko polovicu cjelokupnog sporazuma i pokazuju stanje prije 13. kruga pregovora, koji je održan posljednjeg tjedna.
Analiza od strane Greenpeace-a: Bojazni će postati stvarnost
Analizu dokumenata će Greenpeace predstaviti sutra (2.5.2016.) u 11 sati, na konferenciji za novinare u najvećem komunikacijskom centru za konferencije „re:publica“ u Berlinu. Istovremeno će Greenpeace iz Nizozemske objaviti TTIP-dokumente u cijelosti na Internetu.
“Ovi dokumenti nisu poslovna tajna, oni bi promijenili živote više od pola milijarde ljudi samo u Europi. Oni trebaju biti objavljeni”, kaže Jürgen Knirsch. I doista tekstovi potvrđuju bojazni: Trgovinski Sporazum se snažno miješa u europske propise o zaštiti okoliša i potrošača – više nego što se prije pretpostavljalo.
Pokušava se ukinti načelo predostrožnosti u Europi koje je na snazi, koje dozvoljava proizvode samo ako su bezopasni za ljude i okoliš. Umjesto toga prijeti uvođenje metode rizika, koja se u primjenjuje SAD-a. To radi upravo suprotno: Najprije smije biti dopušteno sve – osim ako je jasno pokazana štetnost proizvoda. Dakle, ne čudi da je u SAD-u za uzgoj odobreno više od 170 GM-usjeva, a u Europi samo jedan. (kukuruz?)
TTIP donosi genetski promijenjenu hranu i kemiju u Europu
„Europsko načelo opreza“ se u TTIP-tekstu više ne spominje niti u jednom trenutku. Shodno tome, američka agrarna industrija, pojačano označava to načelo predostrožnosti kao prepreku za trgovinu. Ako se SAD-e proguraju, mogao bi TTIP u Europi, na domaće tržište ugurati na dosada zabranjene GM-usjeve ili druge sporne proizvode, kao što je meso proizvedeno s ubrzivačima rasta (hormoni). Ono što je prije bila samo bojazan, sada se dakle potvrđuje u provjerenim dokumentima.
Osim toga, prva analiza dokumenata potvrđuje i niz drugih kritičnih točaka. Postoji opasnost da se napredni ekološki zakoni EU-a o sigurnosti živežnih namirnica ili kemikalija, oslabe ili posve ukinu. Prilikom donošenja važnih odluka će se predstavnicima industrije dozvoliti da imaju značajno pravo govora i odluke, dok se problemi građanskog društva neće uvažavati. Planirana međusobna prilagodba zakonodavstva između SAD-a i EU-a orijentirala bi se – u skladu s trenutnom stanjem – prema najnižem zajedničkom nazivniku. Europski zakoni o označavanju hrane i kozmetike, bili bi ugroženi.
„Ono što je do sada procurilo iz tih tajnih pregovora za javnost, zvučalo je poput noćne more. Sada znamo, da bi to uskoro mogla postati stvarnost”, rekao je Knirsch. “TTIP trese temelje Europske zaštite okoliša i potrošača. Sporazum je prijetnja pravima i zakonima, koji su teško izboreni u roku od više desetljeća. Ovaj Sporazum ne smije stupiti na snagu.“
PRVE REAKCIJE TISKA:
süddeutsche.de piše:
“… prijeti li Washington time, da blokira olakšice izvoza za europsku automobilsku industriju, da u zamjenu postigao da EU otkupi više američkih poljoprivrednih proizvoda. U isto vrijeme američka vlada napada osnovno načelo predostrožnosti za zaštitu potrošača EU-a, koji trenutno štiti 500 milijuna Europljana od genetske hrane i hormonski tretiraneog mesa.“
tagesschau.de primjećuje:
“[Klaus Müller, predsjednik Saveznog društva njemačkih potrošača] smatra da američki poljoprivredni lobiisti vrše veliki pritisak, kako bi u budućnosti smjeli prodati svoju cjelokupnu paletu proizvoda preko Atlantika, „dakle, uključujući i genetski izmijenjene proizvode”. Da bi to progurali, Amerikanci u pregovorima igraju teškim kartama protiv „Europskog načela predostrožnosti“. Potonje omogućuje da se već na temelju sumnje za neposredne zdravstvene opasnosti koje bi predstavio određeni proizvod, u Europi nametnu strogi propisi. To u SAD-u nije moguće.
Izvornik
http://www.greenpeace.de/themen/umwelt-wirtschaft/oeffentliches-geheimnis
Povezani sadržaji
Objavljeni tajni TTIP-pregovarački dokumenti
baš me zanima…
koji će (arbitražni)sudovi postat nadležni za rješavanje sporova
i sa koje strane atlantika će se nalazit.
Ovo je korporativni dogovor, a države i sudovi su samo izvršitelji.
Rezultat je moguće postići samo masovnim bojkotom tj. nekupovanjem proizvodâ koji se pojave na tržištu EU-a nakon eventualnoga dogovora ili prethodnim masovnim potpisivanjem peticije o nekupovini takvih proizvoda, u slučaju njihovoga pojavljivanja na tržištu EU-a tj. eventualnoga postizanja dogovora.
Ne vjerujem da organski proizvođači EU-a mogu išta značajnije lobiranjem postići, s obzirom da isti nisu ništa napravili ni u SAD-u i Kanadi, gdje su daleko jače pozicionirani.
Greenpeace je istinska neprofitna organizacija aktivnog volonterizma bez granicâ: makar i ne uspije, iskreni osmijesi fotografije, uz ovaj tekst, najbolje govore da borba koju vodi vrijedi svakog njenog ideala.
🙂
Često znam naglašavati, ljudi osigurajte si “oazu” u prirodi, rezervni položaj na selu,u nekom tihom i prirodno čistom kutku. Naravno da ova preporuka nije obvezujuća, ali ju je, svakako dobro razmotrit. Slože li se Valter i Dražen, možemo, u tom smislu, na stranici napraviti oglasnu ploču s ponudama za kupnju i prodaju.
S danom zakašnjenja u temu ovog članka uklapa se i sljedeći citat:“Danas slavimo Prvi maj, Međunarodni dan radnika – ali pravi ‘dan radnika’ biti će onaj kada se svi radnici svijeta oslobode robovlasništva i kada postanu partneri, a ne zaposlenici koji rade za plaće. To će biti Međunarodni dan radničkog oslobođenja i zaista će zaslužiti da bude slavljen diljem svijeta.
Kakvo značenje ova proslava danas ima, kada se radnici u svakom djelu svijeta i dalje moraju pokoravati plaćama koje kontroliraju njihove živote i njihove slobode? Da li osoba zaista može imati slobodu ako je prisiljena robovati nekom drugome? Da li postoji ikakav smisao u životu čovjeka, ako su sve njegove materijalne i esencijalne potrebe, dnevna i mjesečna primanja, pa i život njegove djece – u rukama nekog drugog?
Sloboda čovjeka ne može biti kompletna sve dok on nije emancipiran od svih oblika izrabljivanja i pritiska, bez obzira iz kojih pravaca isti dolazili. Sloboda može nastupiti tek onda kada je pojedinac u potpunoj kontroli nad svim svojim potrebama, jer nikada neće moći biti slobodan sve dok je barem jedna od tih potreba u rukama nekog drugoga.
Prava revolucija eliminira sve forme izrabljivanja na kojima su izrabljivačka društva izgrađena, uključujući i libijsko društvo u ovom trenutku. Osnove eksploatacije koje libijskom stanovniku danas uskraćuju slobodu moraju biti uništene.
Braćo… revolucija nije vojni udar, niti preuzimanje političkih funkcija od jedne skupine kako biste ih predali drugoj, prava revolucija prokazuje osnove represije nad društvom i uklanja ih.
Ona napada bastion eksploatacije i uništava ga, to je prava revolucija.
Revolucija prokazuje represiju po pitanju kontrole sredstava proizvodnje, kao i nepoštene odnose među ljudima – revolucija uništava te odnose, samo to je prava revolucija.
Svaki pokret promjene koji samo preuzima fotelje moći od druge skupine, razbacuje se sa sloganima i ostavlja korijen izrabljivanja u društvu netaknut – to je fašistički puč, pokret ograničene svrhe, pokret bez povijesnog utjecaja na život ljudi.
Svugdje čovjek žudi za slobodom i spreman je umrijeti za slobodu. Cijelu svoju povijest ljudi se bore za slobodu, kako bi mogli živjeti u sreći, jer da bi čovjek bio sretan, prije svega mora biti slobodan. Čovjek se mora boriti protiv onih koji ga porobljavaju – mora biti slobodan u životu, slobodan da jede što želi, da se oblači kako želi, slobodan da živi kako želi… to je slobodan čovjek koji živi u sreći.
Diljem svijeta imamo reformativne i površne pokušaje da se zadovolje radnici, da im se da ponešto participacije u upravljanju ili vlasništvu, da im se daje dio profita ili da im se povisuju minimalne plaće. Svi ti pokušaji su jedna obična iluzija i u konačnici cilj je prevariti radnike.
Radnici kao sudionici u upravljanju
Svjesna osoba ne prihvaća ove lažne pokušaje reforme i shvaća kako će isti pokušaji završiti kao potpuni neuspjeh. Radnik ne treba biti sudionik u upravljanju, on mora biti upravitelj. Radnici bi trebali u potpunosti preuzeti upravljanje.
Jer ako je najbolja pozicija za radnika u današnjem svijetu samo sudioništvo u upravljanju… pokušajmo onda definirati tko je zapravo upravitelj. On je onaj koji radnike izrabljuje i pritom ih izrabljuje na način da im dopušta da sudjeluju u upravljanju. Jedino radnici mogu biti upravitelji, jedino tako mogu biti slobodni.
Radnici tvore ogromnu većinu ovog svijeta i stoga imaju pravo na slobodu i sreću. Tko kaže da radnici moraju živjeti pod izrabljivanjem zauvijek? Oni moraju postati upravitelji – bez ikakvih partnera. Lažni režimi danas glume kako su progresivni zato jer radnicima daju dio profita, ali od kuda taj profit dolazi? Radnici imaju apsolutno pravo na sav profit jer profit je proizvod njihova teškog rada u procesu proizvodnje.
Davanjem ovih socijalnih beneficija, direktno ili indirektno, nastoji se natjerati radnike da zaborave na činjenicu da sav profit pripada njima i samo njima.
Radnik je proizvođač i pravo je proizvođača da konzumira vlastiti proizvod… ali radnici proizvode, a drugi konzumiraju njihove proizvode, dok radnicima samo ostaju ostaci.
Sve dok radnici ne preuzmu sve točke proizvodnje i sve dok sav profit ne bude samo u njihovim rukama, biti će i dalje izrabljivani.
Ovaj poziv na oslobođenje radnika diljem svijeta dolazi iz Libije, prve svjetske Džamahirije. To bi bio pravi dan oslobođenja, kada bi i libijski radnici postali upravitelji, a ne zaposlenici za plaće. To bi bio dan vrijedan povijesne proslave.
Bez delegacije u obrani slobode
Rezolucija na narodnoj konferenciji donijela je odluku o povećanju minimalne plaće u Libiji. Unatoč činjenici da je narodna konferencija donijela odluku u skladu s aktualnim situacijama i činjenici da je tu odluku podržalo narodno vijeće i druga vijeća u Libiji, ja vam ovim putem poručujem da nemate što slaviti povećanje minimalne plaće i da nemate potrebe biti zadovoljni podjelom profita ili sudjelovanjem u upravljanju – revolucija se mora nastaviti dalje, sve dok radnici u potpunosti ne preuzmu svu kontrolu nad upravljanjem svih kompanija i institucija u kojima danas rade.
Radnici, svaku beneficiju koju dobivate putem rezolucija ili zakonodavnih odluka je usluga koju vam daju drugi. Slobodan čovjek ne može živjeti ako duguje usluge nekom drugome, jer tada je inferioran.
Beneficije koje vam daju razne rezolucije i zakonodavne odluke uvijek vam mogu biti ukinute od strane istih onih tijela koja su vam ih i dali, ili to tijelo može biti zamjenjeno s nekim drugim koje će vam opet oduzeti te beneficije. Prave beneficije dobiti ćete samo popularnom revolucijom i kada preuzmete upravljanje tamo gdje sada radite.
U arapskim državama koje su jednom bile progresivne, ili u bilo kojoj drugoj državi na svijetu, radnici su izgubili sve beneficije jer se raspala revolucionarna administracija ili ju je zamijenila neka nova. Nitko vam neće dati slobodu, morate se sami izboriti za nju, čak i po cijenu smrti.
Pokret u kojem sudjeluje i libijski narod mora se kretati prema ovim povijesnim ciljevima, kako bi stvorili uvjete za novu civilizaciju. Radnici moraju biti dobro organizirani. Krajnje je vrijeme da se radnici revolucijom oslobode svojih izrabljivača.
Uništavanje baza izrabljivanja – put ka slobodi
Tko vas je osudio na siromaštvo i nazadnost? Tko vas je osudio da budete potlačena klasa prema drugoj superiornoj klasi? Tko je odlučio preuzeti sve vaše potrebe? Naravno, nije Bog… Bog je pravedan. On vas nikada ne bi osudio na ovakav jad i bijedu. Društvo izrabljivanja i eksploatacije vas je stavilo ovdje, baze tog sustava valja revolucijom razmontirati kako bi se došlo do slobode.
Došlo je vrijeme da se i mentalno pripremite na to – da preuzmete cijelu proizvodnju, da sve bude samo u vašim rukama.
Ove nove slogane vam dajem da o njima malo razmislite. Ovaj poziv, poziv na oslobođenje i slobodu radnika mora glasno odjeknuti iz Džamahirije, toliko glasno da ga čuju svi radnici svijeta.
Kada preuzmete svu vlast i izvršite svoju revolucionarnu misiju, tada će se i drugi radnici diljem svijeta ugledati na vas, i oni će preuzeti svoja sredstva proizvodnje.
Svi siromašni i izrabljivani radnici ove arapske zemlje moraju postati slobodni. Kada se radnici oslobode, oni će biti pravi gospodari ove zemlje… i oni će biti sila koja će se braniti od svakog neprijatelja.
Stoga, na ovaj dan šaljem ovu poruku – kada radnici budu potpuni vlasnici, kada konzumiraju sami ono što proizvedu i kada budu kontrolirali sve etape procesa proizvodnje, onda zaista mogu slaviti ovaj dan.
Radnici Libije moraju ostvariti ovu misiju i ne osvrtati se na propagandu. Vaša revolucija ne smije dati nikakve isprike neprijateljima radnika.
Vjerujem da vi to možete, da se možete organizirati i ne dati neprijateljima radnika priliku. Kada to postignete pokazati ćete izrabljivačima, reakcionarima, imperijalistima i neprijateljima unikatnu situaciju koja se događa u Libiji.
Poručujem vam sve ovo kako bi vi sada preuzeli odgovornost na sebe. Uvjeravam vas kako je moja dužnost, i dužnost mojih kolega, isključivo voditi revoluciju samo kako bi i sami sudjelovali zajedno s vama u oslobođenju i kako bi svi zajedno mogli ostatak života živjeti u sreći”
– Muammar Gaddafi.
Damire, možemo si osigurati oazu, tzv. prostranstvo ljubavi kako kaže Anastasija, no vjerojatno će nam ga oduzeti, možda ne svima, ali većini.
Bolje bi bilo osigurati znanje kako koristiti ono što je samoniklo, ili pak na većoj površini poput kukavičjih jaja ubaciti kulture koje mogu preživjeti u prirodnoj okolini, a bez obrađivanja.
Oduzet če nam je ako ćemo se ponašati kao kukavice, za što živimo, imamo li neki razlog, ruku na srce,ako se ponašamo kao kukavice drugo nismo ni zaslužili. Da , znanje svakako, ako ne znamo pravila igre koja nam se nameće, nemamo puno šanse dobiti utakmicu. Zato treba trenirati, jer samo treningom stječe se “kondicija” i savladava tehnika. Trenirajte na manjim stvarima i usavršavajte se. Ukoliko druga strana krši trgovačke zakone na kojima počiva cijeli svjet, tada druga strana nije niti tvrtka niti tjelo javne vlasti, već razbojnička družina, vjerujem da znamo kako se ophoditi s razbojnicima. U državi Hrvatskoj ima ,navodno, 500 000 ratnika iz domvinskog rata, vjerujem da se u međuvremenu nisu pretvorili u kukavice i fukare. Što se tiče tvoje zadnje rečenice, to je jedna od opcija, ali o njoj bi sigurno više za reći imao Hrvoje koji se tom idejom vodi već duže vrijeme, pa se nadam da će nam jednog lijepog dana ispričati iskustva. Pozdrav.